Hrvatska u utorak obilježava godinu dana članstva u Europskoj uniji. Slika učinaka tih godinu dana nije ružičasta, ali nije ni crna, ocijenio je predsjednik Ivo Josipović.
Članstvo u Europskoj uniji je sredstvo, a ne cilj, najvažnija je pouka nakon hrvatskih godinu dana u Europskoj uniji.
„Napredak će ovisiti, a to potvrđuje i prva godina članstva, o nama samima“, ocijenio je hrvatski predsjednik Ivo Josipović.
„Slika učinaka na Hrvatsku nije sasvim ružičasta, ali nije ni crna. Daleko od toga! Mislim da prvu godinu dana možemo ocijeniti uspješnom“, konstatirao je Josipović.
A razloge zašto nema više ružičastog, a manje crnog Josipović vidi u tome što Hrvatska nema strategiju do 2020. godine.
„Tržište od pola milijarde ljudi je ogromna prilika, ali samo za sposobne i pripremljene“, upozorava i predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca Ivica Mudrinić.
„Činjenica je da smo – što se gospodarstva tiče – iz druge lige skočili u prvu potpuno nespremni! Isto tako je činjenica – što se gospodarstva tiče – da smo smatrali da je ulazak u Europsku uniju cilj, a nismo shvatili da je to zapravo sredstvo!“, naglašava Mudrinić.
Hrvatska plaća oko 4 milijarde kuna (oko 535 milijuna eura) godišnju članarinu u Europskoj uniji, a iz europskih fondova može povući onoliko novca koliko kvalitetnih projekata ponudi i koliko ih bude prihvaćeno. Opozicija tvrdi da se povlači daleko premalo novca, a iz Vlade to opovrgavaju.
„Mi smo u prošloj godini bili u plusu 136 milijuna kuna (18 milijuna eura), dakle mali, ali – plus! U prvih pet mjeseci ove godine plus je 740 milijuna kuna (100 milijuna eura)!“, navodi potpredsjednik Vlade Branko Grčić.
Postoje i drugačiji pristupi. Profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Branko Caratan za naš radio tvrdi da je za sada najveću korist od Europske unije Hrvatska ostvarila već u pristupnom procesu.
„Hrvatska je u pristupnom procesu modernizirala svoje zakonodavstvo, ojačala pravnu državu, poboljšala svoje ekonomske mehanizme. Ekonomski, Hrvatska je dobila preporuku za potencijalne poslovne partnere da kao članica EU predstavlja stabilnu ekonomiju i stabilno društvo. Da nismo u EU, društvene i ekonomske reforme u Hrvatskoj trajale bi neusporedivo duže“, tvrdi Caratan.
Političke elite zakazale
Na tom tragu je i ocjena premijera Zorana Milanovića, koji kaže da godinu dana hrvatskog članstva u Europskoj uniji ima puno konkretnih rezultata.
„Konkretno je da je zemlja zaista uređenija, da službe funkcioniraju bolje, uvjeren sam da ima neusporedivo manje korupcije nego što je to bilo ranije! Ne mogu reći da nikada nigdje nema korupcije, ali naprosto smo jedna druga kultura vlasti!“, konstatira Milanović.
Dekan Fakulteta političkih znanosti Nenad Zakošek ocjenuje za naš radio kako su u ovih godinu dana hrvatske političke elite zakazale - nisu iskoristile mogućnosti koje im pruža Europska unija, nisu znali stvarati savezništva nego sukobe, a nisu dobro pripremljeni ni projekti za europske fondove. Nasuprot njima, tvrdi Zakošek, građani, poslodavci i nevladine udruge dobro su iskoristile članstvo – promjenom načina razmišljanja.
„Jer u planiranju svojih aktivnosti ili nekih ekonomskih poduhvata oni vode računa da smo dio integrirane Europe i da trebaju uvažiti i pravila koja se donose na europskoj razini, ili da eventualno mogu računati sa intervencijom europskih tijela“, kaže Zakošek.
Dakle, Europska unija je otvaranje mogućnosti, a ne poklon-paket, i o državama članicama ovisi u kolikoj mjeri će te mogućnosti iskoristiti.
Građani u najvećem broju tvrde da i nisu osjetili neke pogodnosti od hrvatskog članstva. Neke loše stvari nemaju veze sa članstvom, poput nastavka krize i visoke nezaposlenosti, ali neke loše stvari bi možda mogle biti ispravljene mogućnostima koje članstvo u Europskoj uniji donosi.
Na primjer – nikome nije jasno zašto su krediti za građane u Hrvatskoj i dalje 3 puta skuplji nego u prosjeku Europske unije, a ni zašto je hrana u Hrvatskoj osjetno skuplja nego u prosjeku Europske unije.
A neke dobre učinke članstva možda i podrazumijevamo – putovanje Europom samo s osobnom iskaznicom, jeftiniji roaming ili mogućnost studiranja na europskim sveučilištima.
I još jedan dobar učinak – Hrvatska je upravo u proceduri prekomjernog deficita, što je europski naziv za obavezu da se državne rashode smanji na razinu prihoda. Da nema Bruxellesa, tko bi hrvatske političare na to mogao natjerati?
