Dostupni linkovi

Primljena molba Zorana Mamića da robija u BiH umjesto u Hrvatskoj


Zoran Mamić, na utakmici Tottenham Hotspur - Dinamo Zagreb, 11. marta 2021. Nekadašnjem treneru najpoznatijeg kluba u Hrvatskoj prijeti zatvorska kazna od četiri godine i osam mjeseci zbog isisavanja oko 17 miliona eura iz Dinama.

Županijski sud u Zagrebu potvrdio je da je primio molbu nekadašnjeg trenera Nogometnog kluba Dinamo Zorana Mamića da višegodišnju zatvorsku kaznu, koju mu je u ožujku potvrdio Vrhovni sud Hrvatske, služi ne u u tom državi, već u Bosni i Hercegovini.

Sud mu je trebao uzeti papire kako ne bi mogao otići u BiH, kažu eksperti i predlažu da se sporazum Hrvatske i BiH oko preuzimanja kazni uredi na način kako je u Europskoj uniji riješeno sa europskim uhidbenim nalogom.

“Odluka o Mamićevoj molbi bit će biti donesena u razumnom roku”, kazao je novinarima glasnogovornik Županijskog suda, sudac Krešimir Devčić.

“Ukoliko sudac izvršenja smatra da se radi o prijedlogu koji je osnovan, obratit će se nadležnim pravosudnim tijelima BiH i preko našeg Ministarstva pravosuđa poslati odgovarajući upit. Naime, da bi uopće došlo do mogućnosti preuzimanja izvršenja kazne zatvora, mora postojati suglasnost i jedne i druge strane”, pojasnio je Devčić.

Kako su braća Mamić otišla u BiH?

Zoran Mamić je zajedno sa starijim bratom i nekadašnjim izvršnim potpredsjednikom NK Dinama Zdravkom te još dvojicom, pravomoćno osuđen za isisavanje oko 17 milijuna eura iz tog nogometnog kluba na zatvorsku kaznu od četiri godine i osam mjeseci.

On je u molbi koju je uputio hrvatskim i bh. vlastima kazao kako ne bježi u BiH, već samo koristi svoja prava koja ima kao državljanin i Hrvatske i BiH, jer ima dvojno državljanstvo. On je otišao u BiH nakon što je primio poziv da se 26. travnja javi sucu izvršenja radi određivanja datuma početka izdržavanja kazne.

Iako postoji zakonska mogućnost da sud u takvim slučajevima osuđeniku uzme putnu ispravu i osobnu iskaznicu kako bi ga spriječio da iziđe iz zemlje, to se u ovom slučaju nije desilo.

“Kako vam se okrivljenik tijekom cijelog postupka uredno odaziva na sve sudske pozive, dolazi, javlja se, obavještava sud o bilo kakvim izostancima i razlozima zbog kojih ne može doći na kaznenu raspravu, onda vi to naravno i cijenite. U tom kontekstu vi ne možete znati unaprijed hoće li se dogoditi ovakva situacija ili neće”, objašnjava Devčić rezoniranje suda.

Odvjetnik s iskustvom u tužiteljstvu Anto Nobilo za Radio Slobodna Europa (RSE) kaže da Mamić ima pravo iskoristiti "svaku zakonsku ‘rupu’ kako bi sebi poboljšao situaciju”.

“Međutim, suci koji su vodili postupak imali su razumnog razloga pretpostaviti da će Zoran Mamić, potaknut bratovim postupkom, otići iz Hrvatske u BiH. Mislim da je tijekom suđenja trebala biti izrečena mjera opreza, da mu se oduzmu obje putovnice i osobna iskaznica, dakle dokumenti s kojima se može prijeći granicu”, sugerira Nobilo.

Problem sporazuma BiH i Hrvatske

Drugi je problem, kako navodi, što su građani sa dva državljanstva, kada dobiju kaznu zatvora u jednoj zemlji, u kaznenopravnom smislu privilegirana grupa.

“Mogu prijeći u drugu državu i tamo tražiti izvršenje te kazne. Zatim, oni mogu dobiti ublaženje kazne, mogu platiti samo novčanu kaznu i na kraju izbjeći kaznu zatvora. To je problem sa sporazumom koji postoji između BiH i Hrvatske, koji je pogrešno koncipiran”, tvrdi naš sugovornik.

Nobilo predlaže da se sporazum između Hrvatske i Bosne i Hercegovine izmijeni na način kako je to riješeno među državama članicama Europske unije kada se radi o europskom uhidbenom nalogu, ne dovodeći u pitanje ustavnu odredbu Ustava BiH da ne izručuje svoje državljane.

“Tamo je riješeno da zemlja domaćin ne može preispitivati i preotvarati raspravu, ne može smanjivati kaznu. Faktički, zemlja domaćin samo preuzima kaznu iz strane države koja ju je izvorno izrekla, i samo je izvršava. Međutim, takve odredbe nisu ušle u ovaj sporazum, i to onda omogućuje različite zloupotrebe”, kaže Nodilo.

Aktualno zakonsko rješenje dano je u Sporazumu između Vlade Bosne i Hercegovine, Vlade bh. entiteta Federacije Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Hrvatske o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u krivičnim stvarima potpisanom u ožujku 2012. godine.

Stariji brat Zorana Mamića Zdravko pobjegao je u BiH još početkom lipnja 2018. godine, dan uoči izricanja prvostupanjske presude na osječkom Županijskom sudu. Njemu je Vrhovni sud Hrvatske u ožujku potvrdio pravomoćnu presudu na šest i po godina zatvora.

Braći Mamić i još dvojici osuđenika u tom postupku oduzeta je i protupravno stečena imovina.

Hrvatska je tražila izručenje, ali je BiH to odbila. Bude li trebao ići u zatvor, to će biti u BiH, kazao je Zdravko Mamić komentirajući pravomoćnu presudu Vrhovnog suda.

Optužbe na račun osječkih sudaca

Mamić je 15. travnja povodom ove presude Vrhovnog suda podnio i ustavnu tužbu jer je, kako tvrdi u tužbi, bio žrtvom “povrede presumpcije nevinosti i medijskog linča”.

Zdravko Mamić optužio je dvojicu sudaca Županijskog suda u Osijeku koji su sudili u njegovom slučaju da su od njega primili pola milijuna eura kako bi izrekli oslobađajuću presudu. Oni su suspendirani dok Državno sudbeno vijeće ne odluči mogu li i dalje obavljati sudačku dužnost.

U Osijeku se već mjesecima odgađa početak novog suđenja braći Mamić i Zdravkovom sinu Mariju, kao i još trojici optuženika, za izvlačenje najmanje 144 milijuna kuna (oko 19,2 milijuna eura) iz nogometnog kluba Dinamo.

Kako je prvo suđenje prebačeno u Osijek, jer je USKOK (Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala - specijalizirani dio Državnog odvjetništva) tražio da je suđenje premjesti iz Zagreba na neki drugi sud, zbog bliskosti pojedinih sudaca Županijskog suda u Zagrebu sa Zdravkom Mamićem, tako sada u novom postupku odvjetnici Zdravka Mamića traže da se suđenje premjesti iz Osijeka na neki drugi sud, zbog optužbi što ih je njihov klijent iznio na račun nekih osječkih sudaca.

Spis u ovom novom postupku ima 65.000 stranica i, kako predviđa osječki sudac Davor Mitrović, kada jednom suđenje konačno započne, ispitivanje 180 svjedoka.

Ko je sve pobjegao u BiH?

Bijegom iz Hrvatske u BiH „spasili“ su se Miroslav Kutle, osuđen zbog kriminalne pretvorbe, Vlatko Radić kojeg se traži zbog brutalnog premlaćivanja policajca, Jozo Ćurković također za gospodarski kriminal, riječki kardiolog Ognjen Šimić osuđen zbog korupcije i primanja mita (umro u zatvoru poluotvorenog tipa na Igmanu) i jedan od optuženika iz tzv. „zločinačke organizacije“ početkom dvijetisućitih Milenko Žaja – Krojf.

U BiH je pobjegao i osuđenik za ratne zločine u Osijeku i okolini Branimir Glavaš, koji se vratio u Hrvatsku kada je presuda ukinuta i naloženo ponavljanje postupka te osječki poduzetnik Drago Tadić, osuđen za pokušaj podmićivanja sudaca u slučaju Glavaš, a koji je uhapšen kasnije na granici Hrvatske i BiH.

XS
SM
MD
LG