Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Svetko Kaurin iz Mrkonjić Grada


Rade Kaurin pokazuje ličnu kartu svog oca Sretka i fotografije koje je dobio o ubijanjima na ozrenskom ratištu, foto: Maja Bjelajac

Rade Kaurin iz Mrkonjić Grada traži oca Svetka nestalog u mjestu Lozna na ozrenskom ratištu 11. septembra 1995. godine. Svetko je nestao u akciji snaga 2. i 3. korpusa Armije RBiH i ni do danas nije pronađeno njegovo tijelo

Rade Kaurin iz Mrkonjić Grada traži oca Svetka nestalog u mjestu Lozna na ozrenskom ratištu 11. septembra 1995. godine. Svetko je nestao u akciji snaga 2. i 3. korpusa Armije RBiH i ni do danas nije pronađeno njegovo tijelo.

Bio je porodičan i miran čovjek koji je na Ozren poslat kao ispomoć matičnoj brigadi, kaže njegov sin, kojem je želja mu je da dostojno sahrani oca koji nikad nije dočekao da ga Radetova djeca zovu djedom.

„U proteklom ratu nestao mi je otac Svetko na ozrenskom ratištu 11. septembra 1995. u mjestu Lozna. Od tada do danas uložio sam veliki trud da pronađem posmrtne ostatke imajući saznanja još od prvih dana da nije živ. Nadao sam se ja sve do ’96. godine dok nisu popisani zadnji ratni zarobljenici, što je bila obaveza vlasti po Dejtonskom sporazumu, da ću ga pronaći među živima. Međutim kad se to desilo poslije janura ’ 96. godine izgubio sam nadu da je živ, ali mi porodice imamo pravo da da dobijemo posmrtne ostatke i da ga dostojanstveno sahranimo"
, kaže Rade.

Rade Kaurin, foto: Maja Bjelajac
"Bio sam ja tada punoljetan, imao sam 21 godinu. Bio sam ja svjestan - ne da sam očekivao takav ishod, nego znao sam kakva je situacija tamo bila. Čak su i mediji tadašnji izvještavali što je ukazivalo u prenesenom značenju da nisu baš lijepe vijesti. Saznao sam odmah po operaciji tzv. Uragan 95, koju su izvele tada muslimanske formacije 2. i 3. korpusa. Odmah smo mi to dobili službeno preko vojne pošte. Moj otac je bio prvi među nestalima. Naša jedna četa bila je tamo ispomoć matičnim brigadama u odbrani ozrenskog kraja, i od te čete njih 16 se nije uspjelo izvući, 12 od njih 16 je nestalo, a četiri su živi, predali su se i imali su milosti prema tim. Više su imali dostojanstva 3. korpus, nego 2. korpus gdje su djelovali mudžahedini i ekstremisti 2. korpusa", sjeća se Svetkov sin dešavanja iz 1995.

Rade kaže da je njegov otac bio omiljen i poštovan, uvažen od komšija, prijatelja, rodbine.

"Koda nas narod kaže ’nije mrava zgazio’ - ne sad da ga ja nešto pravdam što se to desilo nego je zaista tako. Bio je porodičan čovjek, radan, vrijedan. Dvoje djece - nas je obadvoje iškolovao s fakultetom. Bio je kvalifikovani radnik, radio u fabrici. Ta djeca koja su ostala bez roditelja otprilike su unesrećena. Vlasti ovdje nemaju spremnosti da pomognu toj djeci. Djeca su najgore prošla. Ona po završetku školovanja nemaju prava na invalidninu, nemaju na penziju. Hajde, to je u redu, oni su punoljetni, ali nije u redu da im se ne pomogne oko zaposlenja. Svaki drugi je preči nego ta djeca. Nema tu humanosti. Sve je tu teško. Lomi se cijela koncepcija porodice. Tada sam ja morao preuzeti ulogu i oca i djeteta. Ne znate više šta ste, ustvari. Postajete ranjivi, i dan-danas. Veliki je to, nagli preokret. Jako teško nastaviti život. Porodice koje su pogođene takvim slučajem često se ne oporave čitavi život – da budu ono što su bile, a kamali nešto. Jednostavno ne mogu se snaći, nemaju podrške", kaže Rade.

On tvrdi kako nije tačno da vrijeme liječi rane.

"To je isto kao i na početku, čini mi se da je i gore. Imam, hvala Bogu, dvoje lijepe i zdrave dječice i nađem utjehu u radu. Armija je ljudi angažovana oko traženja. Postoje i tehnološka rješenja putem DNA analiza da se to sazna. Međutim, danas je to sve postalo trgovina, kupovina čak i posmrtnih ostataka. To je za nepovjerovati koji je luksuz ovo društvo sebi dozvolilo. Za 15 godina da je bilo volje, moglo se to sve riješiti. Imamo puno informacija o izmještanju masovnih gorbnica, primarnih - gdje su pokopani nakon izvršenog zločina. I to nije mogao izmjestiti neki pojedinac, već je to organizovano, pa je to dodatni zločin - po drugi put ubijanje. Onda, tu se velika politika vodi preko tih žrtava, što nije u redu. Stvara gnjev dodatni i gorčinu tih članova porodica“
, zaključuje Rade Kaurin, koji zamjera vlastima što su propustili da riješe pitanje nestalih i dozvolili da ono bude predmet trgovine i političkih poigravanja.
Serijalom Priče o nestalima, Radio Slobodna Evropa pridružuje se naporima organizacija koje se bave pitanjem nestalih u regionu, kako bi njihove porodice konačno saznale istinu o svojim najmilijima.

Više priča o nestalima možete naći
OVDJE

Ukoliko nešto znate o sudbini neke od osoba o kojima govore naše priče, molimo da javite na redakcijski mail: slobodnaevropa@rferl.org

Linkovi za stranice organizacija koje se bave nestalima:

* Međunarodna organizacija za traženje nestalih
* Documenta iz Zagreba
* Istraživačko dokumentacioni centar iz Sarajeva
* Fond za humanitarno pravo iz Beograda



  • 16x9 Image

    Maja Bjelajac

    U skoro dvije decenije novinarske karijere, izvještavala i istraživala o temama iz kulture, politike i društva za najveće medije u Republici Srpskoj o od 2006. radi kao dopisnik RSE iz Banjaluke.

XS
SM
MD
LG