Dostupni linkovi

Župnik iz Nove Topole Ratko Grgić


Ratko Grgić
Ratko Grgić, župnik u Novoj Topoli, je 16. lipnja 1992. godine, oko pola deset prije podne, od strane četvorice naoružanih uniformiranih muškaraca izveden iz župnog stana, strpan u bijelog golfa i odvezen prema selu Lamincima. Od tada se ne zna ništa o njegovoj sudbini, priča biskup Franjo Komarica:

"To su vidjele sestre iz obližnjeg samostana, one su to odmah nama javile. Ja sam odmah išao u policiju u Novu Gradišku, načelniku općine gospodinu Ivaštaninu i komandiru policije, gospodinu Besiću, i šefu Teritorijalne obrane, gospodinu Racu.
Pitam: gdje je župnik, što je s njim?
Kažu - ne znamo, neki Bijeli orlovi su župnika odveli, ali mi ćemo župnika naći, mi ćemo župnika vratiti.
Ja sam onda insistirao kod policije da nam vrate župnika, ratno je vrijeme, može se dogoditi nešto.
„Biskupe, mi ćemo učiniti sve što možemo“.",
sjeća se Komarica.

Biskup kaže kako su te noći upali ti isti ljudi, tako tvrde sestre, u samostan, nasilno, i onda su užasno maltretirali sestre, osobito mlađe, ali i starije.

"Od jedne do druge su išli sa puškom, sa nožem. Sestre su doista bile u jednom užasnom psihičkom stanju. Ja sam ponovo dolje otišao i ponovo sam predbacivao policiji: sram vas bilo, pa vi ste obećali meni da ćete pripaziti malo na sestre. Evo kako ste pripazili, šta se događalo, vi ste znali za sve to, i dopustili ste", sjeća se Komarica.

Dakle, navodi biskup, bila je više nego jasna sprega policije i tih koji su se iživljavali na sestrama.

Biskup Franjo Komarica
"Od tada pa do danas slučaj kidnapiranog župnika, nažalost, nije riješen, unatoč mojih mnogih, mnogih intervencija. Odmah sam ja tražio intervenciju i kod generala Talića. On je onda poslao jednu vojnu zaštitu kod sestara. Bila je jedna grupa vojnika u dvorištu, pa se sestrama više nije ništa događalo, za razliku od susjednog samostana Bosanski Aleksandrovac, gdje su na sestre pucali, uvijek iznova. Tu je bilo jako puno intervencija, pogotovo kod generala Talića, koji je onda zadužio dvojicu svojih suradnika – jedan je bio pukovnik Bogojević, a drugi je bio potpukovnik Milan Bogdanić, koji je vodio brigu za neku tu disciplinsku stranu među vojnicima – i on je krenuo u istragu gdje je župnik Grgić. Prošlo je već mjesec, dva, tri kako ga nema, već smo imali drugog i trećeg svećenika u zatočeništvu, u ljubinskom kraju, u Keratermu, odnosno u Omarskoj, na Manjači, i trećega, pored Sanskog Mosta, gdje su mu lomili kosti i leđa, pa smo mislili da je i Grgić tako u nekom od zatvora, ali će biti pušten", priča Komarica.

Onda mu je Milan Bogdanić, sjeća se biskup, "koji je i danas živ i zdrav i ovdje funkcionira u gremijima i entiteta i države", izričito rekao: „Biskupe, došli smo do saznanja, tužni i žalosni, da je župnik likvidiran. Međutim, ja vam savjetujem, rat je, i dalje se ubija, nemojte još nadodavati vi ulje na vatru. Može onda još neko nastradati.“

"Ja sam se složio s tom opcijom jer mi je stalo bilo do spašavanja svakog čovjeka. On je sam rekao:
RS se nije pobrinula, nemamo nikakvih službenih podataka gdje je župnik Ratko. Onda je neko od međunarodne policije počeo po zadatku da rasvjetljuje taj slučaj, i onda su me izvještavali da su se upetljali neki drugi agenti, da se to sve stornira. Ko god se počeo oko tog slučaja baviti, on je bio brzo maknut.

„Kad se završi rat – mi smo na tragu, mi znademo ko je, što je i kako je – onda ćemo drugačiju priču pričati.“.
Završio se rat. Iako sam ja osobno znao da je župnik ubijen, ja sam, zajedno sa Matanovićevim slučajem, želio da se rasvijetle slučajevi kidnapiranih župnika. Tako je došlo do prvog suđenja, u Sarajevu, gdje je donesena presuda da se mora Republika Srpska pobrinuti i rasvijetliti i jedan i drugi slučaj. Republika Srpska se nije pobrinula, nemamo nikakvih službenih podataka gdje je župnik Ratko. Onda je neko od međunarodne policije počeo po zadatku da rasvjetljuje taj slučaj, i onda su me izvještavali da su se upetljali neki drugi agenti, da se to sve stornira. Ko god se počeo oko tog slučaja baviti, on je bio brzo maknut",
navodi biskup.

Biskup Komarica tvrdi kako "znaju gospodin Vesić, gospodin Bogdanić, gospodin Ivaštanin, koji je bio naš ambasador u Moskvi, gdje je čovjek".

"Vesić je tu, Bogdanić je tu – zašto niko ne pita šta je s tim. Neslužbeno mi je prenešeno da je jedno dijete pričalo - a ja znam da, po onoj staroj, dijete ne laže - kako je ono gledalo svećenika koji je bio zarobljen i da je njegov tata tog svećenika ubio, isjekao na komade i zatrpao u đubrište, tamo iza neke štale. Svećenik je stalno govorio. „Nemoj me ubiti, nemoj me ubiti, ja nisam ništa kriv“. To je meni prenešeno i zna se koja je to obitelj, međutim, kasnije, kad se išlo nekim tragom da se ustanovi, naišlo se na veliku bojazan kod ljudi. Ljudi u tom dolje, Topovskom kraju, mnogi znaju šta se dogodilo sa župnikom, ali ne smiju, očito, kazati. Niti ono malo katolika, koji su jako još uvijek uplašeni, znaju dobro da su zločinci koji su župnika ubili i koji su maltretirali sestre, na slobodi, da ih niko nije uopće pozvao na odgovornost",
zaključuje biskup Komarica.

Priče o nestalima

Serijalom Priče o nestalima, Radio Slobodna Evropa pridružuje se naporima organizacija koje se bave pitanjem nestalih u regionu, kako bi njihove porodice konačno saznale istinu o svojim najmilijima.

Više priča o nestalima možete naći
OVDJE

Ukoliko nešto znate o sudbini neke od osoba o kojima govore naše priče, molimo da javite na redakcijski mail: slobodnaevropa@rferl.org

Linkovi za stranice organizacija koje se bave nestalima:

* Međunarodna organizacija za traženje nestalih
* Documenta iz Zagreba
* Istraživačko dokumentacioni centar iz Sarajeva
* Fond za humanitarno pravo iz Beograda



XS
SM
MD
LG