Analiza dokaza pokazuje da su Šešeljevi ljudi mogli biti poistovjećeni sa drugim vojnicima i zbog toga se moglo zabuniti kojoj vojsci pripadaju. Vijeće je detaljno provjeravalo da li su bili u vezi sa Srpskom radiklanom strankom i Srpskim četničkim pokretom, i na osnovu različitih izvora nije utvrdilo neku čvrstu vezu termina "četnik" i Šešelja.
Jugoslovenske oružane snage bile su organizovane na principu jednog starešinstva. Na tom principu, dobrovoljci su na terenu bili podređeni istoj vojnoj hijerahiji. Na taj način Šešelj nije mogao imati uticaja na njih od trenutka kada su bili uključeni u strukturu JNA i Vojske VRS.
Antoneti: Veće je zaključilo da pripadnost SRS-u nije bio kriterijum za regrutovanje dobrovoljaca. Među njima je bilo i pojedinaca koji nisu bili vezani ni za jednu stranku. Ako je Šešelj i imao određeni moralni autoritet na dobrovoljce svoje stranke, oni mu nisu bili potčinjeni tokom učešća u vojnim operacijama.
Dobrovoljci SČP i SRS nazivali su se "šešeljevci". Analiza dokaza pokazala je da su se "šešeljevci" mogli identifikovati prema fizičkom izgledu i odeći, ali da taj kriterijum identifikacije nije uvek odlučujući. Dakle, Veće je pažljivo identifikovalo pojedince povezane sa "šešeljevcima", umesto da svaki put naziv "četnik" poveže sa Šešeljem - kaže Antoneti.