Dostupni linkovi

Miščević: Stav EU prema Srbiji je apsolutno pozitivan


Tanja Miščević
Tanja Miščević
Niko ne stavlja znak pitanja da li bi Srbija trebala da postane članica EU. Postoje samo razlike u stavovima kako pomoći Srbiji da to postigne, kaže u intervjuu za RSE Tanja Miščević, državni sekretar u Ministarstvu odbrane Srbije.

Ona, između ostalog, govori i o odnosima sa NATO savezom, prvoj poseti ministra odbrane američkom nosaču aviona i o misiji EU u Somaliji, u kojoj će najverovatnije biti i pripadnici Vojske Srbije.

Miščević: Da biste bili uključeni u misiju EU, možete da budete članica, ali možete i ranije, ukoliko zaključite Sporazum o razmeni bezbednosnih informacija, da biste mogli na terenu da komunicirate, kao i okvirni Sporazum o uključivanju u civilne i vojne misije, gde se reguliše status svih pojedinaca koji u tim misijama učestvuju. U fazi smo konačnog završetka. Čekamo još samo na potvrdu iz Brisela tokom februara da bi ova dva sporazuma bila potpisana i da bi i mi što pre poslali barem jednog pripadnika u neku od misija.

Prva misija koja nam je interesantna, o kojoj je ministar odbrane već razgovarao sa ministrom odbrane Grčke, ali i Francuske, jeste uključivanje u trenutno najinteresantniju misiju EU, a to je Atalanta, koja se nalazi na obalama Somalije, a to je borba protiv pirata. Vrlo je važna za samu EU, posebno za neke njene države članice. Za nas je to opet korak dalje i učenje jednog novog sistema funkcionisanja.

RSE: Na koji način i kada će se to sprovesti?

Danas se bezbednost ne brani na granicama države. Bezbednost se brani uključivanjem u različite misije.
Miščević:
Nadamo se da ćemo do kraja ove godine uspeti da pošaljemo bar jednog oficira, za početak na jedan od grčkih brodova, a zatim i francuskih. Oficir će imati ulogu posmatrača jer prvo moramo da naučimo šta to znači, da bi dao bilo kakav doprinos ili da može da stavi i zastavu Srbije među zastave država članicama EU, koje učestvuju u civilnim i vojnim misijama.

To znači da Srbija pokazuje jedno potpuno drugačije razumevanje zaštite sopstvene bezbednosti. Danas se bezbednost ne brani na granicama države. Bezbednost se brani uključivanjem u različite misije. Kako se što više uključujemo u misije, koje na neki drugim prostorima pokušavaju da pomognu narodima koji sa sigurnošću i bezbednošću imaju problem, tako je i naše mesto u međunarodnoj zajednici sve veće i veće.

RSE: Šta znači za nas ova odluka o učešću u mirovnim misijama EU i prihvatanje EU da mi učestvujemo u tim misijama?

Miščević: Znači jedan korak dalje u procesu integracije države. Politički je to jako važan element doprinosa unapređenju procesa opšte integracije Srbije u EU. Misije EU su drugačije nego misije NATO. To su misije koje mnogo manje mogu garantovati bezbednost kao takvu. One mogu održavati, ali ne mogu nametati mir.

Važno je post-konfliktno rešavanje problema, uspostavljanje institucija, razvoj demokratskih institucija, održavanje stanja mira. One su u tom smislu jako interesantne. Na žalost, mi imamo iskustava i u ratnim i u post-konfliktnim situacijama, tako da smo jako interesantni, kao neko ko može da učestvuje u tome. Ono što zaista mi možemo da damo, kao nešto što će dobro doći, to su sanitetske službe. To EU i njenim misijama jako treba, a naš kapacitet i kvalitet sanitetskih službi je jako dobro potvrđen u dosadašnjim misijama.

Čin priznanja i poštovanja


RSE: Koja bi mogla da bude sledeća misija?

Miščević:
Za sada nam je osnovni prioritet uključivanje u misije kroz ovu prvu. U misije se upućuje na osnovu potreba Evropske unije. Mi ćemo te potrebe znati najkonkretnije tek kada potpišemo Sporazum i kada počnemo da razgovaramo o tome šta su prioritetna mesta i na šta će EU narednih godina obratiti pažnju. Vojska Srbije može biti upućena u bilo kakvu misiju, može biti angažovana i van teritorije Srbije, samo i isključivo uz odobrenje Narodne skupštine Republike Srbije. Pravimo plan gde ćemo slati naše vojnike. Skupština odobrava ono što će se naći na dnevnom redu u februaru mesecu, kao plan za 2011. godinu.
Ministar odbrane Dragan Šutanovac i načelnik Generalštaba Vojske Srbije general-potpukovnik Miloje Miletić sa svojim saradnicima posetili su američki nosač aviona USS''Enterprise'., 06. februar 2011.

U vojne misije mogu ići samo profesionalci. Dobrovoljan je odlazak. Postoji poziv na koji se zainteresovani sami javljaju. Do sada, svi oni koji su odlazili, išli su na više od jedne vojne misije ili na više rotacija jer su videli, učešćem u ovakvim misijama, svoj ekonomski interes, ali i interes u smislu napredovanja u budućoj karijeri.

RSE: Ministar odbrane Dragan Šutanovac je bio na američkom nosaču aviona. Otkud ta poseta?

Miščević: Ona za nas nije iznenadna i ugovara se već duže vreme. Pozivajući državu da poseti jedno čudo vojne tehnike i tehnologije, kakav jeste nosač aviona Enterprise, je čin odavanja priznanja i poštovanja, kao i partnerstva državi. To je veoma interesantno iskustvo. U razgovoru sa ministrom sam čula da je to doživljaj koji ostaje u dobrom sećanju, ali ne samo u sećanju, već i u razumevanju šta znači savremena vojna tehnika i tehnologija, opremljenost vojske i koliko to sve košta.

RSE: Da li je znači i dobre odnose sa SAD-om?

Miščević: Apsolutno. Ne dobijaju svi poziv za ovakvu posetu. To je već pokazatelj dobrih vojno-ekonomskih odnosa, na šta smo ponosni. Ona predstavlja i najznačajniji element unapređenja odnosa između SAD-a i Srbije danas.

RSE: Šta znači u političkom smislu, obzirom da Srbija nije u NATO, nego je u Partnerstvu za mir? Mnogo se govori o tome da li će naša vojska i naša država ući u NATO. Da li je to korak ka tome?

Miščević:
Članstvo je jedna kategorija. Druga kategorija partnerskih najbližih odnosa jesu odnosi koji se uspostavljaju sa državama, koje u ovom momentu ne žele ili ne mogu da postanu članice NATO. U tu grupu spada Ruska federacija i sve one države koje se nalaze u okviru Partnerstva za mir, ali i EU, koja ima poseban odnos i vezu sa NATO. I država Srbija je u ovom momentu članica Partnerstva za mir.

Ministarstvo odbrane, ali i druge institucije, rade u ovom momentu na korišćenju svih instrumenata koji su nam na raspolaganju. Strateški cilj za ovu godinu je unaprediti to partnerstvo što je više moguće i iskoristiti sve ono što partnerstvo kao takvo daje. Ministarstvo mora da prati politiku države, a politika države u ovom momentu jeste zasnovana na deklaraciji Narodne skupštine, ali ne sprečava i dobre partnerske odnose sa NATO.

Vući EU
za rukav

RSE: Da li to vodi jednog dana ka članstvu naše zemlje u NATO?

Miščević:
Odluku, kakva god da je, neće donositi Ministarstvo odbrane. Ono će sugerisati, kakvu god sugestiju, ali odluku o tome donosi politička elita ove države. U NATO, kao i u bilo koju drugu međunarodnu organizaciju, ulazi država kao takva, kakva god da jeste, sa političkom voljom za takvo članstvo. Tu ima jako puno kada, kako i da li, da bih mogla u ovom momentu da odgovorim. Možda u ovom momentu i ne treba tražiti taj odgovor. Možda treba videti šta se sve dešava i šta je sve moguće unaprediti u postizanju evropskih standarda da bismo mogli da damo odgovor.
Približavanje države ka članstvu EU jer EU, sem onog ekonomskog dela koje je nama svima jako dobro poznato, ima i svoj bezbednosni deo.

Prvi korak ka uključivanju jeste Partnerstvo za mir. Ali partnerstvo kao takvo, nužno ne vodi ka članstvu. To je stvar samog NATO i same države da se o tome opredeli. Mi u ovom momentu imamo odluku potpuno drugačije vrste i o tome ćemo razgovarati kasnije.

Drugi vrlo važan segment jesu evropske integracije, približavanje države ka članstvu EU jer EU, sem onog ekonomskog dela koje je nama svima jako dobro poznato, ima i svoj bezbednosni deo. To je bezbednost u odnosu na spolja i bezbednost unutrašnjeg prostora Evrope. Za sve to, one države koje žele da postanu članice, a koje su sada van EU, su itekako zainteresovane, i za saradnju i za unapređenje odnosa i za zajedničku borbu protiv organizovanog kriminala, zajedničku borbu protiv terorizma i iznenadnih situacija. Sve to zajedno pokazuje da postoje instrumenti koje možete u ovim uslovima koristiti, pre svega interesi i potrebe Srbije danas.

RSE: Jedna od prvih tema su evropske integracije i put Srbije ka EU. Kada možemo da očekujemo neke konkretne rezultate?

Miščević:
Posle davanja odgovora na upitnik i onoga što sam mogla videti kako ti odgovori izgledaju, mnogo sam uverenija da mi zaista do kraja ove godine možemo dobiti status kandidata i nadati se datumu za otvaranje pregovora. Proces ide dosta sporo. Jedanaest godina od zahteva nam je trebalo da takav status dobijemo, ali opet, ne tražeći opravdanje, niti jedna država u našem regionu, koja je postala članica 2004. ili 2007. godine, nije se suočavala sa ovako velikim političkim izazovima sa kojima se suočavala Srbija od 2000. godine - ubistvo premijera, raspad SRJ, nastanak SCG, nastanak dve nezavisne države, pitanje statusa Kosova i Metohije, kao i neprestani izborni procesi. Sve to zajedno jeste razlog zbog koga je proces dosta spor.

Da li treba razmišljati i stalno tražiti objašnjenja zašto je spor? Nikako. Treba delovati pro-aktivno i stalno vući za rukav EU, nudeći pozitivan razvoj događaja.

Zamena teza


RSE: Ali moramo imati rezultate – reformu pravosuđa ili izručenje Hag. Da li možemo rešiti te probleme?

Sudnica u haškom tribunalu - ilustracija
Miščević:
Hag jeste uslov nad uslovima. Pravosuđe jeste uslov nad uslovima. Mislim da niko ne spori, posebno ne institucije EU, da postoji jasna politička volja da to bude rešeno. Ne mogu da kažem kada će puna saradnja biti ostvarena jer gospodin Bramerc smatra hapšenje i izručenje prioritetnim i ne mogu da kažem da li će biti uvaženo da se u tom smislu sve radi i sve čini. Nadam se da će tako biti jer nas Evropska komisija neće pustiti da čekamo decembar mesec. Vrlo brzo su ekspertske misije u Beogradu. Razgovaraće upravo o ključnim stvarima. Gospodin Bramerc je vrlo brzo u Beogradu i razgovaraće o saradnji. Pod stalnim smo pritiskom i razumevanjem da je došlo vreme za dalji korak u evropskim integracijama, pre svega od strane Evropske komisije, ali i država članica. Oni vide da je to potrebno i za Srbiju i za ceo region.

RSE: Vojno-bezbednosna agencija sarađuje u potrazi za haškim optuženicima. To je zajednički posao čitave države. Obzirom da nema rezultata, da li je vreme za neke kadrovske promene u akcionom timu?

Miščević: Sa radom akcionog tima i Vojno-bezbednosne agencije, niti sam upoznata, niti znam, niti bi trebalo da znam, obzirom na posao kojim se bavim. Znam da postoji jasno izraženo naređenje Ministarstva odbrane da Vojno-bezbednosna agencija, sa svim svojim kapacitetima, u ovome učestvuje. To je politička volja.

RSE: Da li nam EU gleda kroz prste, uprkos Hagu i ostalim problemima?

Miščević: Ne. To je zamena teza. Stav EU prema Srbiji je apsolutno pozitivan. Niko ne stavlja znak pitanja da li bi Srbija trebala da postane članica EU. Postoje samo razlike u stavovima kako pomoći Srbiji da to postigne.

Jedni smatraju da je to uslovljeno potpunim ispunjavanjem svih uslova i da je to najbolji način da Srbija napreduje u evropskim integracijama. Tu je odličan primer Holandija, ali i Belgija i neke druge države. Drugi pak smatraju da je Srbiji, u ovakvim uslovima, potrebno malo pomoći. Puna saradnja zaista znači da svi koji se nalaze na listi treba da budu u Hagu. Srbija je do sada, od 46, izručila 44 okrivljena. Ima onih država koje smatraju da je to već dovoljan napor, uz naglašavanje da Mladić i Hadžić treba da bude u Hagu. Tu je razlika. Nije to gledanje kroz prste.

RSE: Mislite li da EU ima pravu meru odnosa prema Srbiji?

Miščević:
Volela bih da nas čak i više razume u svom delovanju.
XS
SM
MD
LG