Dostupni linkovi

Mi, koji nismo Bošnjaci, Srbi ili Hrvati


Park nacionalnih manjina, Sarajevo

Pitanje ostvarivanja prava nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini, iako regulisano zakonima, nalazi se u procjepu između političkih težnji i evropskih obaveza.

Njihova su prava, uglavnom, svedena u kategoriju ostali. Njihov se glas ne čuje, nisu ravnopravni u odlučivanju, ne mogu biti birani i ovise o volji konstitutivnih naroda. Pritom, nema ni jasno riješenog pitanja autentičnosti, odnosno njihove identifikacije. Jedino rješenje jesu izmjene Ustava i Izbornog zakona, za šta nema saglasnosti.

Bosna i Hercegovina je zemlja koja se mora pozabaviti rješavanjem pitanja nacionalnih manjina, kako kroz ustavnu strukturu zemlje, tako i kroz zakonska rješenja koja tretiraju njihova prava.

Politička je to priča koja ni Romima, ni Jevrejima, a ni građanima ne dopušta da postanu sastavni dio izbornog procesa, ali i onih prava koja idu mimo toga.

Pitanje autentičnosti, odnosno identifikacije jedno je od njih, ističe predsjednik Vijeća nacionalnih manjina BiH Tihomir Knežiček.

"U suštini, zakon ima svoje slabosti koje su se pokazale da se ne mogu realizovati. Primjera radi – u zakonu je navedeno precizno 17 nacionalnih manjina, a Vijeće nacionalnih manjina čini 17, a sad ih ima već 18 i ima još kandidata koji su se prijavili za članstvo u Vijeću. To je jedna nelogičnost, jer je zanimljivo da niko od ovih novih, da tako kažem, aplikanata nije tražio da bude priznat kao nacionalna manjina, nego je tražio da uđe u Vijeće nacionalnih manjina, što je možda malo upitno – zašto se tako dešava", riječi su Knežičeka.

Već punih sedam godina ostali čekaju na realizaciju presuda Suda za ljudska prava iz Strazbura. Ovdašnji političari obećavaju rješenje, no uslovljavaju ga drugim zakonima i rješavanjem, opet pitanja koja su prvenstveno od interesa za konstitutivne narode.

Tako se godinama vodila polemika o tome ko su pravi predstavnici Hrvata Bošnjaka i Srba, te čijim su glasovima birani.

Istovremeno su u parlamentima mnogi koristili prava manjina kako bi dobili funcionerske fotelje, mada je njihovo opredjeljenje bilo i više nego upitno.

I Izborni zakon oko čije se izmjene godinama kose vladajuće stranke, poznaje samo Bošnjake, Srbe i Hrvate. To potvrđuje i profesorica na sarajevskom univerzitetu Lamija Tanović, koja je svojevremeno bila na funkcijama u Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.

"To su čiste manipulacije koje na neki način vrijeđaju nas građane i profesionalce Bosne i Hercegovine. Kao da uopšte ništa drugo nije važno, nego ta naša etnička pripadnost. Dakle, nije važno koliko ste stručni za neki posao, nije važno koliko iskustvo imate. Važno je samo da li ste B, H ili S", zaključuje profesorica Tanović.

I kad se ne suočavaju s pitanjima iz domena visoke politike, i dalje ostaju ona ljudska, svakodnevna, kaže predsjednica savjeta nacionalnih manjina Republike Srpske Vesna Temelkoska Vuković.

"Problemi isti kao i za većinu, obrazovanje, zapošljavanje. Kad sam pomenula obrazovanje, mi imamo pravo na obrazovanje na maternjem jeziku tamo gdje smo većina. U nekim se to opštinama praktikuje. Inače, svoje jezike učimo preko kurseva, preko svojih udruženja...", navodi Temelkoska Vuković.

Na kursevima učimo svoje jezike: Temelkoska Vuković
Na kursevima učimo svoje jezike: Temelkoska Vuković

Ima i onih primjera koji pokazuju da gdje ima volje ima i načina, poput Prnjavora, gradića u kome živi najveći broj pripadnika nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini.

U školi u mjestu Šibovska nastavu pohađaju djeca iz sela Štivor, jedinog mjesta u BiH u kojem već više od stoljeća žive Italijani. Djeca u ovoj školi pored zvaničnih jezika u Bosni i Hercegovini, uče tri strana – italijanski, engleski i ruski jezik. Žitelji dijele sudbinu svih građana, kako kaže i Slavko Đuradeli.

"Imam malo ove penzije, 38 godina staža, 320 maraka (oko 163 eura). Nema života, za mladež pogotovo", ističe Đuradeli.

[TV Liberty, mart 2015.]

Baš kao što odlaze mladi koji se ubrajaju u konstitutivne narode, ista je sudbina i sa Štivorčanima koji uglavnom sreću traže u zemlji odakle su im preci i gradu Trentinu, iz kojeg ih je davno dovela prirodna nepogoda.

"Trenutno u selu ima oko 170 stanovnika. U Italiji su na privremenom radu. Imamo običaj da kažemo – mi živimo sa dva srca, jedno nam je matična zemlja a drugo ovdje. U Italiji Štivorčana ima 700", kaže potpredsjednik Udruženja Italijana Prnjavor Franko Rover.

Pitanje nacionalnih manjina, jedno je od ključnih ne samo za one koji ne spadaju u povlaštene narode.

Ukoliko Bosna i Hercegovina želi biti dio evropske porodice morat će ukloniti i sve barijere i učiniti svakog građanina ravnopravnim. Kad dođu na red.

  • 16x9 Image

    Dženana Halimović

    Bavi se istraživačkim novinarstvom, temama ratnog zločina, organizovanog kriminala i korupcije. Dobitnica nagrada 'Global Human Rights Award' i Unije novinara BiH 2003. godine.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG