Suđenja bivšem hrvatskom premijeru i šefu HDZ-a Ivi Sanaderu za korupciju su se zahuktala i – po nekim ocjenama – ulaze u rutinu, jer su mnogi iskazi iz istrage „procurili“ u medije i već otprije bili poznati hrvatskoj javnosti. Međutim, sada su rečeni na pravom mjestu – u sudnici – i sada mnogo dramatičnije oslikavaju dimenzije pljačke, ocjenjuju naši sugovornici.
Lažna dojava o bombi koja je oko 13 sati nakratko prekinula suđenje Ivi Sanaderu za slučaj navodnog mita od 10 milijuna eura kako bi prepustio upravljačka prava u hrvatskoj naftnoj kompaniji INA mađarskoj naftnoj kompaniji MOL, iako MOL nema većinsko vlasništvo, po nekima je najuzbudljivija stvar koja se posljednih tjedana desila na suđenjima bivšem hrvatskom premijeru i bivšem neprikosnovenom vođi HDZ-a.
I svjedok, predsjednik Nadzornog odbora INE, Davor Štern potvrdio je u četvrtak na suđenju da je međuugovorom iz 2009. godine - za kojeg se Sanadera de facto optužuje - hrvatska strana isključena iz donošenja bitnih odluka o INI, odnosno da su ih donosili isključivo Mađari.
Na onom za hrvatsku javnost mnogo zanimljivijem slučaju – isisavanju devedesetak milijuna kuna u privatne i stranačke džepove iz ministarstava i javnih poduzeća preko agencije Fimi-media – pušta se tonske zapise i čita zapisnike iz istrage optuženog bivšeg rizničara HDZ-a Mladena Barišića i optužene bivše blagajnice HDZ-a Branke Pavošević.
Oni su priznali krivnju i brane se šutnjom, pa je ovo jedini način da sud i javnost čuju njihova svjedočenja. Odnosno, tako bi bilo da njihovi iskazi nisu od prvog dana istrage još pred godinu i po curili u medije i punili naslovne stranice hrvatskih dnevnih listova.
Bezočno krčmljenje novca
Zato urednik tjednika „Novosti“ Ivica Đikić u izjavi za naš radio kaže kako na dosadašnjem tijeku suđenja nismo saznali ništa što još onda nije „procurilo“ u medije.
„A u medijima je to pisalo zato što je - po mom mišljenju – Državno odvjetništvo nedopustivo manipuliralo tim informacijama. Naravno, manipulirali su vjerojatno i odvjetnici optuženih, ali mi smo sve to saznali u fazi kada je to trebalo biti tajno. I tužilaštvo i obrana su tim podacima manipulirali, ali nitko za to nije sankcioniran. Ja mislim da je za sada jedino vrijedno otkriće da nitko do sada nije sankcioniran ni na koji način zbog toga. Utoliko je ovo suđenje samo potvrđivanje novinskih tekstova od prije godinu i po“, ocjenjuje Đikić.
Novinar Hrvatske televizije Damir Dević u izjavi za naš radio kaže kako u iskazima na suđenju ima bar 20 do 25 posto činjenica koje nisu dospjele u medije, a nije nevažno i to da su ti iskazi konačno izrečeni na primjerenom mjestu, dakle – u sudnici.
„A sa druge strane, mislim da nije za baciti činjenica da - iako su se neke stvari, neki odnosi i neki bezočni načini trošenja novca znali – to još teže pada na dušu slušatelja, čitatelja, gledatelja u ovoj dijaloškoj formi kada se vidi na koji su bezočni, bestijalni i bezobrazni način način akteri naše političke, kulturne i svekolike društvene scene - bez imalo čak i onog lopovskog poštovanja – krčmili naš javni, odnosno državni novac“, naglašava Dević.
Politički analitičar Jaroslav Pecnik posebno je zgrožen lakoćom kako je – prema optužnici – HDZ iz crnih fondova plaćao pjevače da mu pjevaju u kampanjama – od Nine Badrić do Miroslava Škore – i načinom kako neki od njih sada o tome govore.
„I onda Škoro kaže jednu fantastičnu rečenicu, de facto priznajući svoj grijeh: 'Ali ja znam masu ljudi koji u fušu rade, popravljaju automobile, auspuhe i tako dalje...' Da, ali ti ljudi se bore za život i dobiju petsto ili tisuću kuna (65 ili 130 eura), a ovdje su se valjale tisuće i tisuće eura! Takva jedna izjava je naprosto čista bezobraština ili nepoznavanje stanja u kojem živimo“, navodi Pecnik.
Lažna dojava o bombi koja je oko 13 sati nakratko prekinula suđenje Ivi Sanaderu za slučaj navodnog mita od 10 milijuna eura kako bi prepustio upravljačka prava u hrvatskoj naftnoj kompaniji INA mađarskoj naftnoj kompaniji MOL, iako MOL nema većinsko vlasništvo, po nekima je najuzbudljivija stvar koja se posljednih tjedana desila na suđenjima bivšem hrvatskom premijeru i bivšem neprikosnovenom vođi HDZ-a.
I svjedok, predsjednik Nadzornog odbora INE, Davor Štern potvrdio je u četvrtak na suđenju da je međuugovorom iz 2009. godine - za kojeg se Sanadera de facto optužuje - hrvatska strana isključena iz donošenja bitnih odluka o INI, odnosno da su ih donosili isključivo Mađari.
Na onom za hrvatsku javnost mnogo zanimljivijem slučaju – isisavanju devedesetak milijuna kuna u privatne i stranačke džepove iz ministarstava i javnih poduzeća preko agencije Fimi-media – pušta se tonske zapise i čita zapisnike iz istrage optuženog bivšeg rizničara HDZ-a Mladena Barišića i optužene bivše blagajnice HDZ-a Branke Pavošević.
Oni su priznali krivnju i brane se šutnjom, pa je ovo jedini način da sud i javnost čuju njihova svjedočenja. Odnosno, tako bi bilo da njihovi iskazi nisu od prvog dana istrage još pred godinu i po curili u medije i punili naslovne stranice hrvatskih dnevnih listova.
Bezočno krčmljenje novca
Zato urednik tjednika „Novosti“ Ivica Đikić u izjavi za naš radio kaže kako na dosadašnjem tijeku suđenja nismo saznali ništa što još onda nije „procurilo“ u medije.
„A u medijima je to pisalo zato što je - po mom mišljenju – Državno odvjetništvo nedopustivo manipuliralo tim informacijama. Naravno, manipulirali su vjerojatno i odvjetnici optuženih, ali mi smo sve to saznali u fazi kada je to trebalo biti tajno. I tužilaštvo i obrana su tim podacima manipulirali, ali nitko za to nije sankcioniran. Ja mislim da je za sada jedino vrijedno otkriće da nitko do sada nije sankcioniran ni na koji način zbog toga. Utoliko je ovo suđenje samo potvrđivanje novinskih tekstova od prije godinu i po“, ocjenjuje Đikić.
Novinar Hrvatske televizije Damir Dević u izjavi za naš radio kaže kako u iskazima na suđenju ima bar 20 do 25 posto činjenica koje nisu dospjele u medije, a nije nevažno i to da su ti iskazi konačno izrečeni na primjerenom mjestu, dakle – u sudnici.
„A sa druge strane, mislim da nije za baciti činjenica da - iako su se neke stvari, neki odnosi i neki bezočni načini trošenja novca znali – to još teže pada na dušu slušatelja, čitatelja, gledatelja u ovoj dijaloškoj formi kada se vidi na koji su bezočni, bestijalni i bezobrazni način način akteri naše političke, kulturne i svekolike društvene scene - bez imalo čak i onog lopovskog poštovanja – krčmili naš javni, odnosno državni novac“, naglašava Dević.
Politički analitičar Jaroslav Pecnik posebno je zgrožen lakoćom kako je – prema optužnici – HDZ iz crnih fondova plaćao pjevače da mu pjevaju u kampanjama – od Nine Badrić do Miroslava Škore – i načinom kako neki od njih sada o tome govore.
„I onda Škoro kaže jednu fantastičnu rečenicu, de facto priznajući svoj grijeh: 'Ali ja znam masu ljudi koji u fušu rade, popravljaju automobile, auspuhe i tako dalje...' Da, ali ti ljudi se bore za život i dobiju petsto ili tisuću kuna (65 ili 130 eura), a ovdje su se valjale tisuće i tisuće eura! Takva jedna izjava je naprosto čista bezobraština ili nepoznavanje stanja u kojem živimo“, navodi Pecnik.
