Evropska unija izdala je u petak posljednje upozorenje britanskoj premijerki Theresi May da izloži karte na sto, ponudi način za prevazilaženje ‘ogromnih’ razlika i spriječi da Britanija da ispadne iz bloka bez dogovora.
Istovremeno, vlada je duboko podijeljena između zagovornika 'tvrdog' Brexita i onih koji žele ostanak u carinskoj uniji i jedinstvenom tržištu, što sve glasnije traže i velike kompanije, od kojih su neke upozorila da bi mogle izmjestiti proizvodnju da bi izbjegle rast tročkova i administrativne barijere.
Drugog dana samita koji je bio više fokusiran na migracije nego na Brexit, lideri ostalih 27 zemalja su bili ujedinjeni u pojačavanju pritiska na May da prevaziđe podjele u svojoj vladi i nastavi sa pregovorima koji su skoro zaustavljeni.
May, koja je samit napustila nakon prvog dana, nije bila željela da izloži detalje planova za Brexit zbog dubokih podjela u njenoj Konzervativnoj partiji oko uslova najveće promjene u britanskoj vanjskoj politici u posljednjih pola vijeka.
Ona je, međutim, obećala da će raspravljati o sporazumu sa najužim timom ministara na sastanku naredne sedmice i nakon toga namjerava predstaviti programski dokument, ili ‘bijeli papir’, koji će detaljno izložiti ciljeve vlade za buduće partnerstvo.
Sa samo devet mjeseci do izlaska Velike Britanije iz EU, predsjedavajući samita Donald Tusk i glavni pregovarač Michel Barnier to jedva čekaju.
‘Ovo je posljednji poziv da se stave karte na sto,’ Tusk je rekao novinarima, nadovezujući se na rastuće pozive Britaniji da brže djeluje kako bi osigurala sporazum do oktobra ove godine.
Barnier je ponovio upozorenje da je ‘malo vremena’.
‘Bijeli papir’ će izložiti britansku viziju za buduće odnose sa EU, što je pitanje koje sputava pokušaje da se završi sporazum o napuštanju, posebno zbog obećanja obje strane o spriječavanju povratka tvrde granice na Irskom otoku.
Britanski mediji bavili su se podjelama u britanskoj vladi, rastućem nezadovoljstvu velikih kompanije i opcijama za rješenje situacije.
Sa konzervativnom vladom na vlasti, velike kompanije bi trebale biti zadovoljne, no one gunđaju jer nemaju pristup premijerki Theresi May, i iako se odnos malo popravio od kada je izgubila većinu na prošlogodišnjim izvorima, za mnoge je situacija ostala ista, piše Economist u jednom od svojih uvodnika:
‘Ovo je posebno tačno tačno kada je u pitanju Brexit, koji je njihova najveća briga. Nedavno je pet najvećih asocijacija za lobiranje udružilo snage kako bi upozorili da je spori napredak u pregovorima sa Briselom primorao kompanije da pripremaju planove za najgori ishod, a to je gubljenje pogodnosti u prelaznom periodu nakon što Velika Britanije napusti Evropsku uniju.’
Njihovo pismo je uslijedilo nakon saopštenja proizvođača aviona Airbusa da bi mogao otići ako ne bude dogovora sa Briselom oko napuštanja EU, a nakon toga su se pridružili proizvođači automobila, kao što su BMW i Honda, koji su upozorili da bi napuštanje jedinstvenog evropskog tržišta i carinske unije moglo narušiti lance snabdijevanja, ali odgovor od ‘brexitovaca’ je bio upadljiv zbog nedostatka podrške za biznise, piše londonski sedmičnik:
‘Odgovor koji su dobili i dalje je bio grdnja. Jeremy Hunt, sekretar zdravstva, nazvao je Airbusovo saopštenje ‘neprimjerenim’. Boris Johnson, ministar vanjskih poslova je, navodno, rekao ‘J.... kompanije”, što je poslije ublažio objašnjenjem da je mislio na korporativne lobiste, a ne same kompanije. Sa otvorenim ratom u kabinetu oko fiskalne politike, kao i oko Brexita, i sa laburistima pod kontrolom krajnje ljevice, mnoge kompanije osjećaju da niko ne vodi računa o njima.’
Istina je, ipak, mnogo suptilnija, posebno oko Brexita, jer lobiranje kompanija počinje da ima uticaja i May je ukorila svoje ministre rekavši im da kompanije imaju potpuno pravo da kažu šta misle, što znači da se pritisak biznis grupacija da se sačuva neometana trgovina pokazuje kao efikasan, kaže londonski list:
‘Jer postaje jasno da tvrdi ‘brexitovci’ gube bitku. Logika ‘rezervnog rješenja’ koje je prihvatila gospođa May kako bi izbjegla tvrdu granicu sa Irskom je ta da će Britanija ostati u carinskoj uniji i u regulatornom usklađivanju sa Evropkom unijom čak i nakon što je predviđeno da se završi prelazni period u decembru 2020. Brisel to zna. Lideri EU, koji su se sreli na samitu 28-29 juna, bili su kritični prema odlaganju gospođe May da iznese šta u stvari želi od Brexita. Ali njihova spremnost da joj daju više vremena odražava shvatanje da ona ublažava svoju poziciju.’
Vlada Therese May je usavršila umjetnost pregovaranja kapitulacijom, jer je dvije godine nakon Brexita slijed -- odvažni zahtjevi, direktno odbijanje i ponižavajuće povlačenje -- je žalosno poznat, i ne postoji ništa što ukazuje da će kraj biti drugačiji, piše kolumnista Financial Timesa Philip Stephens.
Premijerka želi dogovor koji je Britaniji očajnički potreban pa će on biti postignutu pod uslovima drugih, a rezultat će biti Brexit koji ne zadovoljava nikoga, i iako će minisitri zatvoriti oči, slegnuti raamenima i nastaviti posrtati naprijed, svi drugi znaju da je ovaj kamenjem posuti put ničija zemlja -- ‘vani-ali-unutra’ Brexit koji ostavlja Britaniju slabijom, siromašnijom i marginalizovanijom, piše Stephens:
‘Ali postoji još jedna opcija. Britanija se može zaustaviti i ponovo razmisliti.’
Laži kampanje za izlazak iz EU su prokazane, pa tako Turska ne ulazi u EU, dodanih 350 miliona funti za Nacionalnu zdravstvenu službu su cinična prevara, Britanija će platiti skupi račun za izlazak umjesto da pokupi dobit, a realnost je slabiji rast, slabe investicije i pad životnog standarda, i povrh svega osjećaj gadan osjećaj zbog anti-imigrantske kampanje koju su vodili ‘brexitovski’ članovi kabineta Michael Gove i Boris Johnson, piše kolumnista londonskog poslovnog dnevnika.
Same po sebi, laži ‘brexitovaca’ nude uvjerljiv razlog da država ponovo razmisli da li da nastavi uprkos svemu. Ako uparite lažjivost sa nenadmašnom nekompetencijom i frakcionaštvom, koji su glavna obilježja vlade, i slučaj za ponovno razmatranje je ubjedljiv, zaključuje Stephens:
‘Prvi referendum se ne može ponovo organizovati. Suviše je kasno za parlament da sam popravi štetu. Ali, kada se postigne dogovor, članovi pralamenta moraju pokazati bar polovičnu odnast istini i savjesti i ponuditi glasačima pošten izbor koji im je bio uskraćen 2016. -- između članstva u EU i ponude bloka nakon nakon odlaska Britanije.’
