Dostupni linkovi

Pomažu li sirijski plaćenici Azerbejdžanu u borbi za Nagorno-Karabah?


Borci slobodne sirijske vojske pregledavaju oštećene automobile nakon auto-bombe u sirijskom Azazu u septembru 2018. godine.

Uprkos kontinuiranim izvještajima o sirijskim plaćenicima koji su se borili u Nagorno-Karabahu nakon višenedjeljnih sukoba oko otcijepljene regije, Baku i Ankara opovrgavaju navode da je Turska regrutovala militante iz Sirije da se bore za Azerbajdžan, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RFE/RL) na engleskom jeziku.

Prve objave o sirijskim militantima koji su poslani u pomoć Azerbajdžanu pojavile su se krajem septembra.

Dolazile su od dopisnika međunarodnih novinskih organizacija poput Rojtersa (Reuters) i BBC-a, kao i britanskih novina poput Gardijana (The Guardian) i Indipendenta (The Independent), koji su imali pristup izvorima koje su razvili tokom višegodišnjih izvještavanja o sirijskom ratu.

Svi su imali intervjue s veteranima Slobodne sirijske vojske (SNA), koju podržavaju Turci, koji su opisali kako ih je privatna turska firma regrutovala za rad u Azerbajdžanu.

Većina je odbila da budu imenovani zbog osjetljivosti problema, rekavši da su se ili plašili odmazde ili rizika da će ostati bez mjesečne zarade.

No, više izvora iz SNA-a je ispričalo različitim zapadnim novinskim organizacijama da im je obećano da će za rad u Azerbajdžanu biti isplaćeno od 1.200 do 2.000 američkih dolara mjesečno.

Podijelili su slične priče - govoreći da im je rečeno da će služiti "stražarsku službu" u azerbejdžanskim naftnim postrojenjima ili na demarkacijskim mjestima duž linije kontakta koja je razdvojila azerbajdžanske i armenske snage prije posljednjih borbi u regiji 27. septembra.

Rojters je citirao borce iz pobunjeničkih skupina koje podržavaju Turci u sjevernoj Siriji koji su rekili da su se rasporedili u Azerbejdžan u koordinaciji s Ankarom, iako je agencija naglasila da ne može provjeriti tu tvrdnju.

"Nisam htio ići, ali nemam novca. Život je vrlo težak i siromašan", rekao je za Rojters jedan militant, koji se ranije borio u Siriji za frakciju Ahrar al-Šam, koju podržavaju Turci.

Uskoro su citirani sirijski militanti govoreći kako žale što su prihvatili posao u Azerbajdžanu jer su u jeku intenzivne bitke poslani ravno na prve položaje, dok su stotine vojnika ubijeni u sukobu koji je započeo 27. septembra.

Nakon više od nedjelju dana borbi, iz Sirije su se tada počeli pojavljivati izvještaji o tijelima desetaka ubijenih sirijskih boraca koji su vraćeni iz Azerbejdžana.

Mnogobrojne tvrdnje

Armenski ambasador u Rusiji Vardan Toganijan rekao je krajem septembra za rusku državnu novinsku agenciju RIA Novosti da je Turska prerasporedila 4.000 sirijskih militanata u borbu na strani Azerbejdžana.

Čak i nezavisni stručnjaci koji pronalaze osnovanost u izvještajima o sirijskim plaćenicima u Azerbajdžanu kažu kako se čini da je Toganijanova tvrdnja pretjerana.

Međutim, za nekoliko dana, francuski predsjednik Emanuel Makron (Emmanuel Macron), iranski predsjednik Hasan Rohani i ruski obavještajni službenici izdali su izjave u znak podrške navodima da se sirijski plaćenici bore za Azerbajdžan. Nijedan nije pružio dokaze koji potkrepljuju tvrdnje.

"Sad imamo informacije koje ukazuju na to da su sirijski borci iz džihadističkih skupina [prošli] kroz Gaziantep [na jugoistoku Turske] kako bi došli do mjesta operacija u Nagorno-Karabahu", rekao je Makron novinarima na samitu EU u Briselu 1. oktobra. "To je vrlo ozbiljna nova činjenica koja mijenja situaciju."

Rohani je rekao da su se iste "sirijske terorističke grupe" protiv koji se Iran godinama borio podržavajući režim sirijskog predsjednika Bašara al-Asada pojavile na iranskoj granici u blizini južnog boka bitke oko glavnog grada Nagorno-Karabaha, Stepanakerta.

Sergej Nariškin, šef ruske Službe za vanjsku obavještajnu službu (SVR), čak je upozorio da bi sukob mogao pretvoriti regiju u "novu polaznu platformu za međunarodne terorističke organizacije" koja će ući u Rusiju i druge obližnje zemlje.

Nariškin je 6. oktobra rekao da je sukob privukao ljude koje je opisao kao plaćenike i teroriste s Bliskog istoka. "Govorimo o stotinama, pa čak i hiljadama radikala koji se nadaju da će zaraditi novac u novom ratu u Karabahu", kazao je.

Turski i azerbejdžanski zvaničnici ismijavali su takve tvrdnje.

Turski predsjednik Redžep Tajip Erdoan (Recep Tayyip Erdogan) napomenuo je da su Francuska i Rusija, obje članice OSCE Minsk grupe za pregovore o rješavanju pitanja Nagorno-Karabaha, podržale armensku stranu oružjem, iako je turski čelnik zanemario spomenuti da je i Rusija prodala naoružanje Azerbejdžanu.

"Šutite o toj podršci, ali kažete Azerbejdžanu: ‘Tamo ste poslali sirijske borce’", rekao je Erdoan 14. oktobra. Sirijci "moraju obaviti posao u svojoj zemlji. Oni neće ići tamo".

Hikmet Hačijev, pomoćnik azerbejdžanskog predsjednika Ilhama Alijeva, rekao je da su "glasine o militantima iz Sirije koje su navodno preraspoređene u Azerbajdžan još jedna provokacija armenske strane i potpuna glupost".

Turski ministar za odnose s Evropskom unijom Omer Čelik nazvao je takve izvještaje "lažima" koje je Armenija širila "kako bi prikrili vlastito neprijateljstvo i pokušali stvoriti kišobran mračne propagande nad Turskom".

U međuvremenu, tursko Ministarstvo odbrane tvrdilo je, bez dokaza, da Armeniji pomažu borci iz zabranjene Kurdistanske radničke stranke (PKK), koji su decenijama vodili pobunu protiv Turske.

'Samo glasine, nema dokaza'

Većina Azerbejdžanaca također smatra da su izvještaji o sirijskim borcima u njihovoj zemlji nedokazani. Oni odbacuju optužbe u sklopu kampanje dezinformacija usmjerenih na diskreditaciju Azerbejdžana.

Aktivista za ljudska prava iz Bakua, Anar Mamadli, odbija vjerovati da će se sunitski militanti iz SNR-a koje podržavaju Turci pridružiti trupama iz pretežno šiitskog Azerbejdžana kako bi vodili "rat u Karabahu".

"Ne postoji konkretna činjenica o vojnoj podršci Turske, osim političke podrške Azerbajdžanu", tvitao je Mamadli kada su se priče o tome počele širiti. "Takvom manipulacijom na osnovu nepotvrđenih i nepoznatih izvora pokušavaju odjenuti sukob u vjersku odjeću."

Azerbejdžanski freelance novinar Sejmur Kazimov rekao je nedavno za RFE/RL, izvještavajući iz zone sukoba, da su "glasine da se Sirijci bore na našoj strani neistinite. Nema dokaza."

Rekao je da je "skandal" započeo jedan strani novinar koji je "napisao članak na temelju jedne osobe - bez imena, bez slika. Ništa. Niko to nije provjerio".

"Čak i za mene kao novinara nemoguće je doći do tih podataka", naglasio je Kazimov tvrdeći da na azerbajdžanskoj strani nije bilo ubijenih ili ranjenih sirijskih plaćenika.

"Kao, u redu, momci. Ako imate neke dokaze, podijelite ih s nama", rekao je Kazimov. "Ništa. Samo tračevi. To nisu ozbiljne stvari."

Sirijske vreće za tijela

Zapravo, čak i dok je Kazimov situaciju opisivao sa svoje tačke gledišta pokrivanja sukoba, iz Sirije i Turske pojavljivali su se novi detalji o tome kako su tijela više od 50 ubijenih plaćenika vraćena u Siriju nakon što su ih ubile armenske artiljerijske snage.

Izvještaji u listovima Gardijan i Indipendent govorili su o rastrojenoj rodbini u Siriji koja je primila njihova tijela, a tamošnji borci SNA pokrenuli su kampanju protiv regrutacije kako bi odvratili ostale sirijske militante od potpisivanja ugovora s turskim firmama za angažman u Azerbajdžanu.

Vašington post (The Washington Post) je, pišući 13. oktobra o repatrijaciji tijela 52 sirijska borca, izvijestio je o raspoređivanju sirijskih plaćenika kao činjenicu.

Američki kongresmen i demokrata iz Nju Džersija, Frank Palone mlađi (Pallone), je na Tviteru (Twitter) 14. oktobra proslijedio članak Volstrit džurnala (The Wall Street Journal) u kojem se kaže da su se stotine sirijskih militanata uz podršku Turske pridružile azerbajdžanskim snagama.

Palone je pozvao američki Stejt department i "partnere" u Vašingtonu da osude "ova očita kršenja međunarodnog prava", rekavši da je "jasno da Azerbejdžan i Turska koriste strane plaćenike u svojim tekućim akcijama agresije" u Nagorno-Karabahu.

Liz Kukman (Cookman), novinarka koja iz Istanbula piše za američki časopis Forin polici (The Foreign Policy), rekla je da su izvori iz turske SNA potvrdili da je najmanje 1.500 sirijskih boraca raspoređeno u Nagorno-Karabahu.

"Prvi borci prebačeni su krajem septembra u južnu Tursku, a zatim su poletjei iz Gaziantepa u Ankaru, prije nego što su prebačeni u Azerbajdžan 25. septembra", izvijestila je Kukman 5. oktobra. "Prema izvještajima boraca, komandanti SNA stigli su ranije kako bi istražili regiju i koordinisati s azerbajdžanskom vojskom oko raspodjele trupa."

Kukman je napisala da su mnogi Sirijci koji su sklopili četveromjesečni ugovor za otprilike 1.500 dolara mjesečno, plaćeni turskom lirom, "već zažalili, pogotovo sada kad je prijavljeno da je 55 sirijskih plaćenika ubijeno nakon što su se suočili s puno više borbi nego što im je obećano".

Geolokacija nasuprot dezinformacijama

Ugledne međunarodne medijske organizacije, strane vlade i nezavisni analitičari nisu jedini izvori koji izvještavaju da su se sirijski plaćenici borili za Azerbajdžan. Društvenim mrežama također kruže videozapisi koji navodno prikazuju sirijske borce u sukobu.

List Indipendent izvijestio je da su analitičari identifikovali geografsku lokaciju prikazanu na neprovjerenom videozapisu podijeljenom na društvenim mrežama, na kojem se vidi kako sirijski borci govore o boravku u Armeniji, kao azerbejdžansku bazu u Horadizu, koja se nalazi samo nekoliko kilometara od prvih borbenih linija.

Indipendent je izvijestio da još jedan video na društvenim mrežama prikazuje mladog Sirijca na prvoj borbenoj liniji kojeg je sirijska stručnjakinja Elizabet Curkov (Elizabeth Tsurkov) identifickovala kao Mustafu Kantija, 23-godišnjeg borca iz Hamza divizije koju podržavaju Turci.

Navedeno je da je snimke geolocirao "poznati stručnjak otvorenog koda" u azerbejdžansko skladište municije južno od Horadiza u zoni borbenih djelovanja.

Curkov, koja je rekla da je imala lični kontakt sa sirijskim plaćenicima koji se bore za Azerbajdžan, 11. oktobra podijelila videozapis za koji kaže da "očito" prikazuje "borce Sirijske nacionalne vojske" koje podržavaju Turci kako se snimaju u azerbejdžanskim odorama u blizini iranske granic

No, također je jasno da neki postovi na društvenim mrežama nisu ono za što se pretpostavljaju sugerirajući da različiti korisnici objavljuju lažne videoisječke u sklopu kampanje širenja dezinformacija.

Servis RFE/RL za sjeverni Kavkaz ispitao je jedan kratki video objavljen na društvenim mrežama 4. oktobra koji navodno prikazuje čečenske borce u zoni sukoba u Nagorno-Karabahu.

Koristeći tehnologiju za geolokacije, RFE/RL je utvrdio da je videozapis koji traje 37 sekundi zapravo snimljen na Krimu, ukrajinskoj crnomorskoj regiji koju je Rusija zauzela i aneksirala 2014. godine.

Belingket (Bellingcat), istrživačka grupa sa sjedištem u Velikoj Britaniji, 7. oktobra podnijela je izvještaj u kojem se prikazuje kako je kanal Telegram povezan s ruskom privatnom plaćeničkom kompanijom Vagner PMC koristio fotografije iz Sirije kako bi "trolovao" analitičare iz Nagorno-Karabaha o prisutnosti ruskih boraca u bitci.

Takva aktivnost je pridonijela podijeljenoj javnoj raspravi o tome nalaze li se sirijski borci u Azerbajdžanu.

Turski presedan u Libiji

Turska, u sukobu oko Nagorno-Karabaha, nije prvi put optužena za regrutovanje militanata koje je podržala u Siriji za borbu u drugim zemljama.

Stručno vijeće Ujedinjenih nacija tvrdi kako je Turska u decembru 2019. počela regrutovati oko 5.000 sirijskih boraca iz snaga koje podržavaja kako bi ojačale međunarodno priznatu libijsku Vladu nacionalnog sporazuma (GNA).

Taj UN-ov panel također je rekao da su ruske firme koje se bave pitanjem sigurnosti angažovale dodatnih 1.200 Sirijaca koji su podržali Asadov režim kako bi se borili za suparnika GNA-e, libijskog moćnika Kalifu Haftara.

Brojni izvještaji zapadnih medija citirali su one koje je regrutovala Turska rekavši da su im obećani poslovi dok čuvaju libijske instalacije, ali su se, umjesto toga, našli upleteni u žestoku borbu protiv Haftarovih snaga koje podržava Rusija.

UN-ovi istražioci također imaju detaljne zločine koje su počinili borci SNA-e uz podršku Turske u Siriji - uključujući otmice, silovanja i iznudu.

SETA, provladin turski think-tank tvrdi da je 21 od 28 frakcija unutar krovne grupe SNA dobila podršku Sjedinjenih Država u borbi protiv ekstremističke skupine tzv. Islamske države u Siriji.

No, druge frakcije SNA, poput Ahrara al-Šama, prethodno su se udružile s Al-Kaidom, a neki su ih američki zvaničnici opisali kao "terorističke" organizacije.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG