Dostupni linkovi

Politički profil Redžepa Tajipa Erdogana


Redžep Tajip Erdogan
Priredila: Biljana Jovićević

Pedesetsedmogodišnji Turski premijer Redžep Tajip Erdogan, plahovite naravi ali harizmatičan, rođen je kao sin kapetana broda na Crnom moru, još kao dijete preselio se u Istanbul, gdje je kako kažu njegovi biografi, prodavao hljeb, kifle i limunadu, da bi sebi priuštio pohađanje religiozne škole.

Erdoganova borbena i populistička svojstva po mnogima potiču od odrastanja u Kasimpasi, starom dijelu Istanbula čiji su komšiluk činili radnici sa sela i vlasnici malih radnji, gdje čovjek dokazuje ponos na razmetljive načine.

Rojtersov novinar koji je posjetio Erdoganovo mjesto odrastanja usred bijela dana svjedočio je pokušaju ubistva na ulici. Masa se okupila oko ranjenog čovjeka koji je ležao a policija je uhapsila napadača.

„To smo ranije čašće radili, pucali, tukli se pesnicama ili boli noževima. Ljudi iz Kasimapasa su zapravo veoma dobri iznutra, ali su često i brze naravi“, kaže konobar Elif Gorgulu.

“Veoma drže do časti i ne mogu prihvatiti uvredu mirno. Moraš da čuvaš leđa u ovom kraju“, poručuje on.

U uskim ulicama Kasimpasa, Erdogana još uvjek vide kao jednog od njih. U čajdžinicama i radnjicama svuda su njegovi portreti, neki iz kampanje a neki u fudbalskom dresu, koji potiču iz vremena kada je bio polu-profesionalni fudbaler. Susjedi sa punim poštovanjem govore o „Basbakanimiz“(našem premijeru).

„On nas je učinio ponosnim“, kaže Adnan Savas, 45-togodišnji vlasnik kebab radnje - “možeš poticati iz Kasimpasa i postati premijer, tako da on predstavalja uzor našoj djeci da vrijedno rade. Možeš biti dobar musliman, poštovati naše vrijednosti i biti veoma uspješan“.

Iako je zapravao dvojna ličnost čak i Erdoganovi najmilitantniji neprijatelji kažu da je sila sa kojom treba računati.

Dio tajne uspjeha

Kada mu date mikrofon u ruke i stane ispred svojih simpatizera i pristalica, Erdogan zna kako treba sa masom. Citira lokalne religiozne filozofe, protivnike kvalifikuje kao „sile mraka“ koje se protive promjenama, podsjeća na uspjehe administracije za njegove vlade a za kraj govora ostavi ulični žargonski rječnik od kojeg se sekularana elita u Ankari ježi.
Redžep Tajip Erdogan na jednom od predizobrnih skupova, jun 2011.

Nedavno je recitovao pjesmu popularnog turskog folk pjevača na oduševljenje publike koja je u transu ponavljala za njim stihove kao dekaraciju ljubavi.

„Hodamo zajedno na ovom putu, pokisli smo zajedno na ovoj kiši, sada kad god slušam pjesmu, sve me podsjeća na tebe", Erdogan i masa pjevali su jedni drugima.

„On je politička životinja, ali problem je što je postao jedinstveni donosilac odluka u zemlji", kaže Cengiz Aktar, profesor istanbulskog Bahcesehir Unverziteta.

Kako po treći put ne može postati premijer njegov cilj je mjesto predsjednika sa znatno većim ovlašćenjima nego što ih trenutno ima predsjednik Abdulah Gul. Zato je i najavio ustavne reforme, koje su već započele prošle godine amandmanskim djelovanjem na ustav, kojima su smanjene nadležnosti vojske i pravosuđa, po mnogim analitičarima glavnim postulatima očuvanja sekularnog poretka Turske.

„Predsjednički sistem izgleda kao veoma autokratska ideja. On bi želio da konosoliduje svoju moć još većom koncentracijom, ali bez kontrole i balansa. Turska se može susočiti sa ozbiljnim izazovima u budućnosti ako krenemo tim putem“, strahuje profesor Aktar.

Erdoganova Partija pravde i razvoja (AKP) na vlasti od 2002., ima jake islamske korijene, bliske veze i sa zabranjenim Islamskim pokretom. Sam Erdogan je vjernik, koji ne pije i ne puši i kritikuje druge koji to čine, strankom, kako kažu vlada diktatorski, nemilosrdno smjenjujći one koji ga ne slušaju, ali takođe je sklon i pragmatizmu, kako na ekonomskom planu tako i na političkom.

Aktuelna kampanja bila je osmišljena tako da je i on sam pokušao da podsjeća na najzanačajniju ličnost moderne Turske istorije utemeljivača države i reformatora Kemala Ataturka.

Mnogi Turci poštuju Erdogana zbog toga što je obnovio stabilnost u zemlji koja je godinama bila opterećena haotičnim političkim koalicijama, udarima i lošom međunarodnom finasijskom pomoći. Erdogan im je vratio povjerenje u njihovu zemlju.

„Erdogan želi da ga se sjećaju kao čovjeka koji je od Turske napravio globalnu silu“, kaže Henry Barkey, ekspert za Tursku sa Carnegie Zadužbine za međunarodni mir u Vašingtonu.

„On je još uvjek na neki način fudbalski igrač iz Kasimpasa i to je dio tajne Turskog uspjeha. Njegova je priča da se mobilnost naprijed može postići i u Turskoj", kaže Berkey.
XS
SM
MD
LG