Imamo sljedeću situaciju: godina je 2025. i ljudi su napokon kolonizirali Mars. Multinacionalni tim astronauta iz Kine, Rusije, Japana, SAD-a, Brazila, Indije i Europske unije silazi na površinu Crvenog planeta. Vrijeme je zabijanja zastave i proglašenja pobjede. No, a čija je zastava?
Pomalo neugodna situacija.
Srećom, švedski umjetnik je predvidio problem i dizajnirao rješenje: Međunarodnu zastavu planeta Zemlje.
Oskar Pernefeldt osmislio je zastavu u okviru diplomskog rada na Dizajnerskom koledžu Beckmans u Stockholmu. Logika projekta je jednostavna. "Svemirski putnici", piše, "su više nego samo predstavnici vlastitih zemalja. Oni su predstavnici planeta Zemlje".
Istina, ni jedna nacija ne posjeduje Mars niti je Mjesec podijeljen između suparničkih sila. No, od samih početaka svemirskih programa, oni su neraskidivo vezni za nacionalne ambicije.
Svemirska utrka 1950-ih i 1960-ih između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza nije bila o tome koja će zemlja letjeti svemirom noseći Međunarodnu zastavu Zemlje. Bilo je to nadmetanje dviju suparničkih supersila u razvoju svemirske tehnologije, koje su se natjecale i za najveći udio moći na međunarodnoj sceni.
SSSR nije lansirao Sputnik u ime svijeta. I premda je pri silasku iz Apolla 11 na Mjesečevu površinu Neil Armstrong slavno slijetanje na Mjesec nazvao "malim korakom za čovjeka, ali velikim za čovječanstvo" – zastava koju su on i Buzz Aldrin zabili u More tišine bila je ona na zvijede i pruge.
Doduše, NASA je razmatrala mogućnost da to bude zastava Ujedinjenih naroda, ali se to nije dogodilo i do 1972. godine NASA-ini astronauti zabili su još pet američkih zastava u Mjesec.
I danas su svemirski programi još uvijek izrazito nacionalni projekti. Kina planira spustiti svoju sondu Chang'e-4 na neistraženu ili "tamnu" stranu Mjeseca. Hoće li ostaviti iza sebe crvenu zastav sa srpom i čekićem? Vjerojatno. Brazil i Indija također imaju ambiciozne svemirske programe. Nije teško zamisliti koje će oni zastave ponijeti u svemir.
Ipak, postoje naznake da bi istraživanje svemira u konačnici moglo nadići nacionalne interese. Privatne tvrtke poput SpaceX razvijaju svemirske tehnologije koje će posjedovati više dioničara i tržišta nego bilo kojoj državi.
Tu je i slučaj Europske svemirske agencije koja je nadnacionalna upravo koliko je nadnacionalna i Europska unija.
I Međunarodna svemirska stanica je mjesto međunarodne suradnje već desetljećima, čak i ako se politika na terenu ponekad poremeti, kao nedavno, kada je ruska aneksija Krima zaprijetila da će poremetiti skladni svemirski odnos sa Sjedinjenim Državama.
Ili recimo fantazije znanstvene fantastike o kolonizacijama planeta pa čak i susreti s izvanzemaljcima, što nas očekuje u daljoj ili bližoj budućnosti – teško je zamisliti da će se sljedeći divovski skok za čovječanstvo dogoditi pod bilo kojom pojedinačnom nacinalnom zastavom.
I ako Zemljini budući svemirski putnici neće vijoriti zastave neke multinacionalne svemirske korporacije, Pernefeldtova ideja djeluje kao prilično dobar izbor.
"Smješteni u središtu zastave, sedam prstenova formira cvijet – simbol života na Zemlji. Prstenovi su međusobno povezani, što predstavlja kako je sve na našem planetu, izravno ili neizravno, povezano. Plavo polje predstavlja vodu koja je neophodna za život – ali i oceane koji pokrivaju većinu površine našeg planeta. Vanjski prsten cvijeta tvori krug koji bi mogao označavati Zemlju kao planet, a plava bi površina mogla predstavljati svemir", kaže Pernefeldt.
Proći će još nešto vremena prije nego bilo tko dođe u priliku da zabije ovu zastavu u Marsu. Ali Pernefeldt misli je već možemo prihvatiti u ime Zemlje kao podsjetnik ljudima da "dijelimo ovaj planet bez obzira na nacionalne granice" i "trebamo voditi brigu jedni o drugima i planetu na kojem živimo".