Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Suđenje za zločin na Korićanskim stijenama


(Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)

Autor: Mirna Sadiković

Tužilaštvo BiH završilo je dokazni postupak u procesu protiv šestorice bivših pripadnika interventnog voda policije iz Prijedora koji su optuženi za zločin na Korićanskim stijenama u augustu 1992. godine. Trojica osumnjičenih pušteni su da se brane sa slobode početkom godine, a ove sedmice i preostala trojica.

U međuvremenu otkrivena je još jedna lokacija masovne grobnice na Korićanskim stijenama u kojoj su, kako se pretpostavlja, posmrtni ostaci Prijedorčana ubijenih na tom području.

Trojici optuženih izrečene su mjere zabrane koje uključuju kućni pritvor, zabranu kontaktiranja sa svjedocima, suoptuženima i saučesnicima, zabranu prisustvovanja javnim okupljanjima, te zabranu obavljanja poslovnih i službenih djelatnosti.

Optužnica ih tereti da su Zoran Babić, Milorad Radaković, Milorad Škrbić, Ljubiša Četić, Dušan Janković i Željko Stojnić, bivši pripadnici interventnog voda Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor, 21. augusta 1992. godine učestvovali u sprovođenju konvoja sa preko 1.200 civila koji su vođeni na razmjenu u Travnik. U optužnici se navodi slijedeće:

„Veliki broj muškaraca, približno visok, dvije stotine, ukrcan je u dva autobusa. Ti muškarci su sa dva autobusa odvedeni na Korićanskih stijena. Naređeno im je da izađi iz autobusa ili u većim ili u manjim grupama, naređeno im je da kleknu u blizini jednog dubokog ponora i u njih se pucalo i poubijalo ih se.“


Zaštićeni svjedok Tužilaštva KO15 iskaz dao na ročištu koje je u potpunosti bilo zatvoreno za javnost.

Istom optužnicom bili su obuhvaćeni i Damir Ivanković i Gordan Đurić, koji su nakon priznanja krivice osuđeni na 14, odnosno osam godina zatvora. Gordan Đurić:

„Pucnjava je bila strahovita, žestoka. U međuvremenu čulo se tu dovikivanje, galama i kuknjava. Sve ukupno trajalo je, možda, negdje oko pola sata.“


Đurić je svjedočio protiv suoptuženih čiji sudski postupak i danas traje. Za zločin na Korićanskim stijenama ranije je u Hagu osuđen Darko Mrđa na 17 godina zatvora. Ukupno tri presude od devet osumnjičenih.

U prijedorskom udruženju ''Izvor'' koje okuplja porodice ubijenih očekuju utvrđivanje krivice svih koji su učestvovali u ovom zločinu. Član udruženja Edin Ramulić:

„Taj interventni vod je u svom sastavu imao više od 20 osoba. Mi ćemo biti zadovoljni tek onda kada se utvrdi pojedinačna odgovornost svakog od tih pripadnika, ali i odgovornost onih koji su ih poslali, a isto tako i odgovornost onih koji i do dan-danas kriju tijela od porodica žrtava.“


U međuvremenu na Korićanskim stijenama otkrivena je još jedna lokacija sa posmrtnim ostacima, a pretpostavlja se da se u njoj nalazi posmrtni ostaci oko 70 ubijenih Prijedorčana. Ovih dana očekuju se i prve DNK analize kaže predsjednik Komisije za traženje nestalih Amor Mašović:

„Do sada su locirani posmrtni ostaci na dvije različite lokacije na Korićanskim stijenama, gdje je izvršena egzekucija, na jednom vrlo teško pritupačnom terenu. Radi se o jednom ambisu, dubine oko 400 metara, koji se završava kanjonom rijeke Ilomske. Na prvoj lokaciji, gdje su zatečeni opljačkani dijelovi površinske masovne grobnice - opljačkani zato što su tijela žrtava dislocirana sa te lokacije na nama još uvijek nepoznatu, sekunadrnu lokaciju - pronađeni su sigurno pomrtni ostaci ukupno 37 žrtava. Naime, toliko je različitih DNK izvješataja za isti broj različitih osoba dosad pristigao iz laboratorija Međunarodne komisije za nestale.“


SUĐENJE U SLUČAJU PRLIĆ I OSTALI
Autor: Goran Jungvirth

Na haškom sudenju šestorici bivših čelnika takozvane Herceg Bosne u slučaju Prlić i ostali, optuženim po zapovjednoj odgovornosti za zločine protiv bošnjačkog stanovništva, svjedok obrane generala Milivoja Petkovića ispričao je svoje viđenje sukoba prema kojem je Armija BiH kriva za neprijateljstva širih razmjera izmedu Hrvata i Bošnjaka.

Iako općina Konjic nije obuhvaćena optužnicom protiv šestorice bivših čelnika bosanskih Hrvata, obrana je pozvala bivšeg pripadnika HVO-a kako bi opisao stanje pred sukob na tom području u ožujku 1993. godine. Naime prema obrani stanje u Konjicu bilo je od ključnog značaja za razvoj sukoba između HVO-a i Armije BiH. Obrana je od svjedoka, bivšeg pripadnika brigade HVO Herceg Stjepan iz Konjica, tražila da potvrdi niz dokumenata i izvješća iz tog vremena. Braniteljica Senka Nožica:
Konjic, Foto: Mirsada Ćosić

„Ovo je jedno izvješće od gospodina Zdravka Šagolja, zapovjednika brigade Herceg Stjepan, od 24. 3. On ovdje kaže da se situacija na području općine Konjic sve više komplikuje. Kaže: Armija BiH je ubila tri pripadnika HVO koji su kod njih zarobljeni, civile koriste kao živi štit ispred sebe, ne daju da se izvuku ranjeni borci, sva hrvatska sela su opkoljena.“

Prema svjedoku koji je svjedočio zaštićenog identiteta, vojno sposobne izbjeglice koje su se iz Hrvatske vraćale u BiH mobilizirane su tajno bez znanja pripadnika hrvatskog naroda, što, po njemu, ukazuje da je Armija BiH imala neke tajne namjere. Sukob među dotadašnjim saveznicima eskalirao je u Konjicu u travnju 1993.:

„Imamo isto tako jedno izvješće gospodina Šagolja, zapovjednika, u kome kaže da je Armija BiH upala u zapovjedništvo brigade u Konjicu, razoružala sve one koji su se tu u tom trenutku nalazili. Možete li vi potvrditi da je dana 15. 4. upravo ovaj izvještaj odražavo stanje kakvo je bilo u Konjicu?“


SVJEDOK: Da, mogu potvrditi jer tog dana je stvarno razoružana naša brigada i priveden je jedan dio zapovjedništva koji se našao tu u brigadi taj dan.“

Obrana je, podržana svjedočenjem zaštićenog svjedoka, prikazala i djelovanje ekstremnih muslimanskih snaga koje su onemugućavale bile kakve dogovore sa Hrvatima, te izazivale ekscesne situacije:

„To je Nezir Halilović, zvani Muderiz. On je bio glavni hodža u općini Konjic i on je tokom 1990. godine okupljao te ljude i slao ih je na obuku. Oni su poslije toga se vraćali i učlanjivali se u njegove postrojbe. To su većinom bili mlađi momci, nosili su crne uniforme.“


Nakon prikazanog filma o mudžahedinima u BiH sudsko vijeće se zapitalo koja je svrha njegovog prikazivanja, na što je obrana odgovorila da želi prikazati širi kontekst situacije u kojoj su optuženi djelovali kako bi suci dobili pravu sliku stvari.

Nasuprot tužiteljstvu koje smatra da su optuženi udruženim zločinačkim poduhvatom željeli etnički očistiti Bošnjake iz područja takozvane Herceg Bosne, obrana tvrdi kako je Armija BiH prva napala.

KAZNE ADEKVATNE ZLOČINU?
Autor: Ljudmila Cvetković

Vijeće za ratne zločine Vrhovnog suda Srbije potvrdilo je presudu Okružnog suda u Beogradu kojom je Aleksandar Medić proglašen krivim zbog pomaganja u izvršenju ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina. Bio je ovo povod da u emisiji PLP progovorimo i o tome koliko su kazne izrečene pripadnicima jedinice Škorpioni u Beogradu adekvatne zločinu kojeg su počinili.

U obrazloženju odluke Vrhovnog suda navodi se da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da je Aleksandar Medić, kao i ostali pripadnici jedinice Škorpioni, znao za naredbu da se civili likvidiraju i da je postupao po njoj, odnosno da je aktivno pomagao da se delo izvrši.


Veće za ratne zločine Vrhovnog suda Srbije odbilo je kao neosnovane žalbe tužioca za ratne zločine i Medićevog branioca i potvrdilo presudu Okružnog suda u Beogradu kojom je Medić proglašen krivim zbog pomaganja u izvršenju krivičnog dela ratni zločin protiv civilnog stanovništva, objasnila je portparolka Suda Vesna Dabić. U presudi se dodaje da je pravilno utvrđeno činjenično stanje, da je zakon pravilno primenjen i da je prvostepeni sud prilikom odmeravanja kazne optuženom pravilno ocenio sve okolnosti.

Veće za ratne zločine izreklo je 10. aprila 2007. godine presudu petorici pripadnika formacije Škorpioni zbog ubistva šestorice Bošnjaka u Trnovu, u BiH, 1995. godine. Komandant jedinice Slobodan Medić i Branislav Medić osuđeni su na maksimalnu kaznu od 20 godina zatvora, dok je Pero Petrašević koji je priznao zločin dobio 13 godina. Aleksandar Medić je osuđen na pet, dok je Aleksandar Vukov oslobođen optužbe jer, prema odluci sudskog veća, nije bilo dokaza da je učestvovao u likvidaciji.

Priča o tom zločinu otvorena je neposredno pred 10-ogodišnjicu genocida u Srebrenici, u leto 2005., kada je na suđenju Slobodanu Miloševiću pred Haškim tribunalom emitovan snimak egzekucije koju su načinili pripadnici te jedinice.

Presuda ostalim optuženim postale su pravosnažne ranije.

Porodice ubijenih ljudi koje su prisustvovale izricanju prvostepene presude bile su nezadovoljne kaznama. I Nataša Kandić, zastupnica oštećenih, je tada izjavila da sud nije u odnosu na težinu krivičnog dela doneo pravdu za optužene, niti za žrtve. Ona je presudu ocenila sramotnom.

Specijalni tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević rekao je da je delimično zadovoljan persudom, ali da je zadovoljan zbog efikasnosti postupka navodeći da nije lako doći do presude za takav ratni zliočin.

Suđenje je počelo 20. novembra 2005., a tokom dokaznog postupka saslušan je 21 svedok. Izricanje presude Škorpionima pratilo je 20-ak domaćih i stranih tv ekipa.

PRED PRAVOSUĐEM OSTAJE TERET
Autor: Enis Zebić


Obnovljeni postupak Milanu Španoviću pred Vijećem za ratne zločine Županijskog suda u Sisku ispravio je očitu sudsku pogrešku počinjenu kada se Španovića 1994. godine u odsutnosti osudilo na 20 godina zatvora.

Pred hrvatskim pravosuđem ipak još uvijek ostaje teret drugih suđenja za ratne zločine protiv drugih pripadnika postrojbi pobunjenih hrvatskih Srba koja su vođena u odsutnosti i na kojima su u loše vođenim postupcima izricane drakonske kazne.

Nekadašnji pripadnik postrojbi pobunjenih hrvatskih Srba Milan Španović osuđen je ovih dana na sisačkom Županijskom sudu na tri godine i pet mjeseci zatvora za ratni zločin počinjen nad hrvatskim civilima u kolovozu 1991. u selima Maji i Svračici, nedaleko Gline, te je pušten iz pritvora jer je u zatvoru u Velikoj Britaniji i u pritvoru u Sisku izdržao kaznu. Kako je na objavi prvostupanjske presude rečeno, presuda se ne temelji na materijalnim dokazima nego na izjavama svjedoka, zbog čega je sudsko vijeće i izreklo kaznu nižu od najniže zakonske kazne predviđene za to kazneno djelo od pet godina. Svjedoci su na sudu kazali kako su ga vidjeli da sudjeluje u paljenju crkve i obiteljskih kuća, kao i u krađama.

Španović je 1994. godine u odsutnosti osuđen na 20 godina zatvora, za njim je raspisana međunarodna tjeralica, a kada je u Velikoj Britaniji, gdje je živio posljednjih godina, uhićen u krađi u trgovini, Hrvatska je od Velike Britanije zatražila njegovo izručenje. Nakon višegodišnjeg uvjeravanja da će Španović u Hrvatskoj imati fer i pravičan ponovljeni postupak, on je 19. kolovoza izručen Hrvatskoj.

Jedan od njegovih branitelja, poznati zagrebački odvjetnik Silvije Degen, u izjavi za naš radio prvi postupak protiv Španovića 1994. godine naziva - prijekim sudom:

„To su prijeki sudovi gdje je jedan advokat branio 19 okrivljenih u odsutnosti na temelju nekakvih iskaza koji su bili neprovjereni. Čak nisu bili provedeni niti istražni postupci, nego na temelju policijskih izvještaja, i ti su ljudi suđeni maksimalnim kaznama koje su tada bile predviđene.“


Suđenja u odsutnosti pripadnicima postrojbi pobunjenih Srba dvojbena su i iz drugih razloga. U ovom slučaju je odvjetnik, koji je po službenoj dužnosti zastupao svih 19 okrivljenika, među kojima je bio i Španović, kazao kako su svi oni - krivi:

„To je totalna svinjarija. Nije se ni žalio. To ne da je svinjarija, nego je to protivno odvjetničkoj etici, to je protivno nekakvom međunarodnom odvjetničkom moralu i sve ostalom - i ljudskom moralu.“


Voditeljica Centra za suočavanje sa prošlošću Documenta Vesna Teršelič, koja je i sama monitorirala postupke za ratne zločine pred hrvatskim sudovima, kaže kako je ovo obnoljeno suđenje za tek jedan od stotinjak postupaka koji su se u prvoj polovici devedesetih vodili prema pripadnicima srpskih paravojnih postrojbi u odsutnosti, kada su obično bile izricane kazne od po 20 godina:

„Ovaj sada postupak koji je proveden s optuženikom u sudnici je proveden korektno. No, za hrvatsko pravosuđe još ovijek ostaje teret drugih suđenja vođenih u odsutnosti.“


Od početka ove godine Državno odvjetništvo je nakon proučavanja spisa sa suđenja u odsutnosti iz ratnih godina iskoristilo svoje pravo da kao stranka u postupku sami zatraže obnovu nekih postupaka, jer osuđenici iz tih postupaka – uplašeni drakonskim kaznama koje su dobili početkom devedesetih i koje su ih čekale ako postanu dostupni hrvatskim vlastima - nisu se nikada više pojavili u Hrvatskoj i nisu bili u mogućnosti sami zatražiti obnovu postupka.

* * *

Pročitajte ostale priloge iz programa Pred licem pravde:

Ko pomaže Mladiću da izbegne pravdu?

* * *
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje(IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
ISTRAGA ZBOG OTKRIVANJA IDENTITETA SVJEDOKINJE

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine pokrenulo je istragu protiv novinara jednoga dvosedmičnog magazina jer je otkrio identitet svjedokinje koja je kao žrtva višestrukog silovanja iskaz dala na ročištu potpuno zatvorenom za javnost.

To je prvi takav slučaj u četiri godine koliko se u BiH procesuiraju ratni zločini.

Portparol državnog tužilaštva Boris Grubešić kazao je da je naredbu o provođenju istrage donio tužilac zbog činjenice da je jedan list dva puta objavio identitet zaštićene svjedokinje.

U sljedećem izdanju PLP, 6.decembra, detaljnije ćemo se pozabaviti etikom novinara koji izvještavaju o ratnim zločinima.




XS
SM
MD
LG