Haško suđenje bivšim čelnicima policije Republike Srpske u vrijeme rata, Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu, optuženim po zapovjednoj odgovornosti za zločine policijskih snaga nad Hrvatima i Bošnjacima 1992. godine, nastavljeno je svjedočenjem nekoliko zaštićenih svjedoka tužiteljstva.
Skrivenog lika i pod pseudonimom svjedoci su ispričali kako su zbog nesrpske nacionalnosti proganjani nakon preuzimanja vlasti u njihovim mjestima od strane
predstavnika vlasti bosanskih Srba.
„Policija je dolazila i uhićivala ljude koji nisu bili ništa krivi nakon čega bi oni nestali ili završili u logoru“, ispričao je sucima zaštićeni svjedok označen kao ST 244.
Bivši stanovnik Prijedora opisao je preko video linka iz Švedske teror koji je zavladao nad stanovnicima nesrpske nacionalnosti nakon što su vlasti bosanskih Srba preuzele vlast potkraj travnja 1992.godine.
Prema riječima bivšeg stanovnika Prijedora, protiv uhićenih su naknadno izmišljane optužbe dok su neki koji su pokušali pobjeći, dajući čak i mito, bili ubijeni. S prozora je vidio osobno uhićenje Muhameda Čehajića, bivšeg predsjednika općine Prijedor, od strane policajaca.
Prema svjedočenju zaštićenog svjedoka ratne, lokalne vlasti bosanskih Srba pozivale su sve da se jave na radnu obavezu kako bi se uhitili i oni građani nesrpske nacionalnosti koji su još bili slobodni.
Budući da mu je prijatelj javio da se ne vraća na posao svjedok se počeo skrivati u stanu, no uhićen je kada je izašao da bi iz automobila uzeo akumulator i na njega priključio radio.
U policijskoj stanici je optužen da je viđen kako u uniformi šeće gradom. Nisu mu našli oružje prilikom pretresa stana, a vjeruje kako su ga pustili jer su sva policijska vozila bila zauzeta pa ga nisu mogli prevesti u logor Omarska.
Obrana Župljanina, tadašnjeg šefa banjalučke policije, konstatirala je kako su postojali razlozi za neka uhićenja. Poput uhićenja Čehajića, spomenutog predsjednika općine Prijedor zbog sumnje da je bio uključen u organiziranje oružane pobune.
Svjedok je potvrdio kako se to uhićenje dogodilo nakon jednog oružanog incidenta, ali je dodao da su mnogi građani nesrpske nacionalnosti uhićeni i prije toga.
U dodatnom ispitivanju, svjedok je tužitelju objasnio kako Čehajić nikada nije govorio o oružanoj pobuni kao načinu odupiranja nakon preuzimanja vlasti od strane bosanskih Srba te da su svi naivno vjerovali da mogu ostati u Prijedoru jer znaju da nisu ništa krivi.
Suđenje Župljaninu i Stanišiću nastavilo se izvođenjem novog zaštićenog svjedoka haške optužbe.
Skrivenog lika i pod pseudonimom svjedoci su ispričali kako su zbog nesrpske nacionalnosti proganjani nakon preuzimanja vlasti u njihovim mjestima od strane
predstavnika vlasti bosanskih Srba.
„Policija je dolazila i uhićivala ljude koji nisu bili ništa krivi nakon čega bi oni nestali ili završili u logoru“, ispričao je sucima zaštićeni svjedok označen kao ST 244.
Bivši stanovnik Prijedora opisao je preko video linka iz Švedske teror koji je zavladao nad stanovnicima nesrpske nacionalnosti nakon što su vlasti bosanskih Srba preuzele vlast potkraj travnja 1992.godine.
Prema riječima bivšeg stanovnika Prijedora, protiv uhićenih su naknadno izmišljane optužbe dok su neki koji su pokušali pobjeći, dajući čak i mito, bili ubijeni. S prozora je vidio osobno uhićenje Muhameda Čehajića, bivšeg predsjednika općine Prijedor, od strane policajaca.
Prema svjedočenju zaštićenog svjedoka ratne, lokalne vlasti bosanskih Srba pozivale su sve da se jave na radnu obavezu kako bi se uhitili i oni građani nesrpske nacionalnosti koji su još bili slobodni.
Budući da mu je prijatelj javio da se ne vraća na posao svjedok se počeo skrivati u stanu, no uhićen je kada je izašao da bi iz automobila uzeo akumulator i na njega priključio radio.
Prema svjedočenju zaštićenog svjedoka ratne, lokalne vlasti bosanskih Srba pozivale su sve da se jave na radnu obavezu kako bi se uhitili i oni građani nesrpske nacionalnosti koji su još bili slobodni
U policijskoj stanici je optužen da je viđen kako u uniformi šeće gradom. Nisu mu našli oružje prilikom pretresa stana, a vjeruje kako su ga pustili jer su sva policijska vozila bila zauzeta pa ga nisu mogli prevesti u logor Omarska.
Obrana Župljanina, tadašnjeg šefa banjalučke policije, konstatirala je kako su postojali razlozi za neka uhićenja. Poput uhićenja Čehajića, spomenutog predsjednika općine Prijedor zbog sumnje da je bio uključen u organiziranje oružane pobune.
Svjedok je potvrdio kako se to uhićenje dogodilo nakon jednog oružanog incidenta, ali je dodao da su mnogi građani nesrpske nacionalnosti uhićeni i prije toga.
U dodatnom ispitivanju, svjedok je tužitelju objasnio kako Čehajić nikada nije govorio o oružanoj pobuni kao načinu odupiranja nakon preuzimanja vlasti od strane bosanskih Srba te da su svi naivno vjerovali da mogu ostati u Prijedoru jer znaju da nisu ništa krivi.
Suđenje Župljaninu i Stanišiću nastavilo se izvođenjem novog zaštićenog svjedoka haške optužbe.