Pritisak tužilaštava, advokata i porodica, a često i prijetnje optuženih za ratne zločine, neimaština i besparica, te stigma lokalne zajednice, samo su neki od problema sa kojima se susreću žrtve, svjedoci na suđenjima za ratne zločine u BiH.
Sudnice su sve češće mjesta na koje ne žele odlaziti, jer nakon što izađu iz sudnica, postaju ničija briga i prepušteni su sami sebi, kaže Zlatko Prkić iz udruženja logoraša Vareš.
"Ili kad sudija pita logoraša: da li ste u logoru imali toplo mlijeko za djecu, što je van svake pameti i svakog razuma. Da sam u nekim organima vlasti taj sudija ne bi nikad više mogao radit. Žena koja je silovana tokom rata, njen se slučaj povlači već 15 godina, posljednje obrazloženje je da se ta žena nije dovoljno puta javila nakon silovanja ljekaru. Kako jednoj ženi reći ti se moraš 20 puta javit ljekaru kad je nad tobom izvršen zločin", kaže Prkić.
Osim fizičke, svejdocima je potrebna i psihosocijalna zaštita ali i podrška javnosti, ističe Edin Ramulić iz udruženja Izvor iz Prijedora.
"A ono što se očekuje od centara za socijalni rad, centara za mentalno zdravlje je da ljude prate i nakon svjedočenja, pogotovo bi trebalo da rade sa svim onim potencijalnim svjedocima, kako bi ih i hrabrili i motivisali da se oni pojave u sudnicama’’, navodi Ramulić.
Iako je državnom Strategijom za procesuiranje ratnih zločina u BiH predviđeno da nadležne istitucije u zemlji vode brigu o svjedocima koji se pojavljuju na suđenjima, podrška svjedocima još uvijek je sporadična i koncentrisana u nekoliko bh gradova.
Sporost u procesiuranju zločina
Svi ostali koji su van Sarajeva, Tuzle ili Banja Luke nemaju se kome obratiti za pomoć, ističe Selma Korjenić iz švicarskog udruženja TRIAL koje radi na programu podrške žrtvama seksualnog nasilja.
"Nema državnog programa te vrste koji tretira cjelokupno ovaj problem. S pravom mogu reći, rijetki i privilegovani oni koji žive u Sarajevu, Zenici, Tuzli, koji preko nevladinih organizacija koje zaista godinama rade na ovom problemu, mogu dobiti ovakvu vrstu pomoći i nakon svjedočenja što se postavlja prema svim tim stručnjacima kao jedan od najvažnijih problema, šta sa osobom nakon svjedočenja, jer tada nastaje ponovo trauma’’, pojašnjava Selma Korjenić.
Svjedoci su u Haškom tribunalu u značajnom broju zaštićenog indentiteta
U bh. stvarnosti to izgleda ovako, dodaje Korjenić:
"Primjer udruženja je Mea Gerc, koji su jedan kompletan proces svjedočenja sami izdržali. Znači nisu imali ni jednog doktora, nisu imali niti jednog psihijatra, psihologa koji im je pomagao tokom ovog procesa. I kada sam ih ja pitala zaista zašto, pa kažu: mi se nemamo u Mostaru kome obratiti.’’
Sporost u procesuiranju ratnih zločina u BiH takođe je jedan od problema u radu sudova i tužilaštava u BiH, naglašavaju žrtve, ističući da je svjedoka sve manje i da vrijeme ističe. U udruženjima žrtava vjeruju da bi u BiH trebalo biti više tužilaca i sudija koji bi radili na procesuiranju ratnih zločina ali i da direktan uticaj politike dodatno usporava cijeli proces, smatra Zdravka Karlica iz Prijedora iz Udruženja porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila.
"Vi znate kolike godine su prošle. Nismo zadovoljni, bez obzira o kojim žrtvama se radi, ne znamo šta se može uraditi. Voljela bih da to puno brže ide i jednostavno da ljudi već jednom odahnu", kaže Zdravka Karlica.
Predstavnici sudova istovremeno kažu da se radi koliko se može, te da situaciju dodatno komplikuje komunikacija među sudovima različitih nivoa u BiH, pojašnjava tužilac okružnog tužilaštva Banja Luka, Branko Mitrović:
"Ta konverzacija predmeta koji idu Tužilaštvu BiH na ocjenu, pa onda oni predlažu Sudu, e tu su problemi, neki predmeti se iz nerazumljivih razloga zadržavaju, ostavljaju se u Sudu, odnosno Tužilaštvu umjesto da mi radimo. Mi smo davno tzv. složene predmete prebacili Tužilaštvu BiH, to su krizni štabovi, udruženi zločinački poduhvati, komandna odgovornost.’’
O svim ovim problemima upoznato je i nekoliko agencija UN-a koje se bave zaštitom ljudskih prava i rade sa žrtvama, BiH su izdate obavezujuće preporuke ali ni nakon nekoliko godina, nadležni u BiH ih nisu proveli.
* * * * *
Svi prilozi iz ovosedmične emisije programa Pred licem pravde:
Novković: Bilježimo zastoj u procesuiranju predmeta ratnih zločina
Pri kraju suđenja za ubistva Hrvata u Bugojnu
Svjedoci zločina u BiH bez podrške države
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Evropa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Program uređuju Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Tekstove svih priloga iz emisije možete naći ovdje.
Sudnice su sve češće mjesta na koje ne žele odlaziti, jer nakon što izađu iz sudnica, postaju ničija briga i prepušteni su sami sebi, kaže Zlatko Prkić iz udruženja logoraša Vareš.
"Ili kad sudija pita logoraša: da li ste u logoru imali toplo mlijeko za djecu, što je van svake pameti i svakog razuma. Da sam u nekim organima vlasti taj sudija ne bi nikad više mogao radit. Žena koja je silovana tokom rata, njen se slučaj povlači već 15 godina, posljednje obrazloženje je da se ta žena nije dovoljno puta javila nakon silovanja ljekaru. Kako jednoj ženi reći ti se moraš 20 puta javit ljekaru kad je nad tobom izvršen zločin", kaže Prkić.
Podrška svjedocima još uvijek je sporadična i koncentrisana u nekoliko bh gradova.
Osim fizičke, svejdocima je potrebna i psihosocijalna zaštita ali i podrška javnosti, ističe Edin Ramulić iz udruženja Izvor iz Prijedora.
"A ono što se očekuje od centara za socijalni rad, centara za mentalno zdravlje je da ljude prate i nakon svjedočenja, pogotovo bi trebalo da rade sa svim onim potencijalnim svjedocima, kako bi ih i hrabrili i motivisali da se oni pojave u sudnicama’’, navodi Ramulić.
Iako je državnom Strategijom za procesuiranje ratnih zločina u BiH predviđeno da nadležne istitucije u zemlji vode brigu o svjedocima koji se pojavljuju na suđenjima, podrška svjedocima još uvijek je sporadična i koncentrisana u nekoliko bh gradova.
Sporost u procesiuranju zločina
Svi ostali koji su van Sarajeva, Tuzle ili Banja Luke nemaju se kome obratiti za pomoć, ističe Selma Korjenić iz švicarskog udruženja TRIAL koje radi na programu podrške žrtvama seksualnog nasilja.
"Nema državnog programa te vrste koji tretira cjelokupno ovaj problem. S pravom mogu reći, rijetki i privilegovani oni koji žive u Sarajevu, Zenici, Tuzli, koji preko nevladinih organizacija koje zaista godinama rade na ovom problemu, mogu dobiti ovakvu vrstu pomoći i nakon svjedočenja što se postavlja prema svim tim stručnjacima kao jedan od najvažnijih problema, šta sa osobom nakon svjedočenja, jer tada nastaje ponovo trauma’’, pojašnjava Selma Korjenić.
"Primjer udruženja je Mea Gerc, koji su jedan kompletan proces svjedočenja sami izdržali. Znači nisu imali ni jednog doktora, nisu imali niti jednog psihijatra, psihologa koji im je pomagao tokom ovog procesa. I kada sam ih ja pitala zaista zašto, pa kažu: mi se nemamo u Mostaru kome obratiti.’’
Sporost u procesuiranju ratnih zločina u BiH takođe je jedan od problema u radu sudova i tužilaštava u BiH, naglašavaju žrtve, ističući da je svjedoka sve manje i da vrijeme ističe. U udruženjima žrtava vjeruju da bi u BiH trebalo biti više tužilaca i sudija koji bi radili na procesuiranju ratnih zločina ali i da direktan uticaj politike dodatno usporava cijeli proces, smatra Zdravka Karlica iz Prijedora iz Udruženja porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila.
"Vi znate kolike godine su prošle. Nismo zadovoljni, bez obzira o kojim žrtvama se radi, ne znamo šta se može uraditi. Voljela bih da to puno brže ide i jednostavno da ljudi već jednom odahnu", kaže Zdravka Karlica.
Predstavnici sudova kažu da situaciju dodatno komplikuje komunikacija među sudovima različitih nivoa u BiH.
Predstavnici sudova istovremeno kažu da se radi koliko se može, te da situaciju dodatno komplikuje komunikacija među sudovima različitih nivoa u BiH, pojašnjava tužilac okružnog tužilaštva Banja Luka, Branko Mitrović:
"Ta konverzacija predmeta koji idu Tužilaštvu BiH na ocjenu, pa onda oni predlažu Sudu, e tu su problemi, neki predmeti se iz nerazumljivih razloga zadržavaju, ostavljaju se u Sudu, odnosno Tužilaštvu umjesto da mi radimo. Mi smo davno tzv. složene predmete prebacili Tužilaštvu BiH, to su krizni štabovi, udruženi zločinački poduhvati, komandna odgovornost.’’
O svim ovim problemima upoznato je i nekoliko agencija UN-a koje se bave zaštitom ljudskih prava i rade sa žrtvama, BiH su izdate obavezujuće preporuke ali ni nakon nekoliko godina, nadležni u BiH ih nisu proveli.
* * * * *
Svi prilozi iz ovosedmične emisije programa Pred licem pravde:
Novković: Bilježimo zastoj u procesuiranju predmeta ratnih zločina
Pri kraju suđenja za ubistva Hrvata u Bugojnu
Svjedoci zločina u BiH bez podrške države
Pred licem pravde sa IWPR (april 2011)
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Evropa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Program uređuju Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Tekstove svih priloga iz emisije možete naći ovdje.
