Za zločine u Kazneno-popravnom domu “Butmir”, blizu Sarajeva, Sud BiH je krivima proglasio Radoja Lalovića i Soniboja Škiljevića. Na kaznu od pet, odnosno osam godina zatvora njih su dvojica osuđena zbog maltretiranja zatvorenika, od čega su mnogi preminuli.
Sud BiH je Radoja Lalovića i Soniboja Škiljevića proglasio krivima za zločine u Kazneno-popravnom domu “Butmir” i izrekao im kaznu od pet, odnosno osam godina zatvora. No, uzevši u obzir olakšavajuće okolnosti, određena im je zatvorska kazna u trajanju od 9 mjeseci.
Lalović i Škiljević su oglašeni krivima za zatvaranje i držanje civila u nehumanim uslovima u Kazneno-popravnom domu (KPD) “Butmir”, zbog čega su neki od njih i preminuli, kao i za sudjelovanje stražara u tom objektu u fizičkom maltretiranju zatvorenika tokom ispitivanja.
Sudsko vijeće je utvrdilo da je Radoje Lalović bio upravnik KPD-a “Butmir” od kraja juna do sredine decembra 1992. godine, te da je bio odgovoran za njegovo funkcionisanje, dok Soniboj Škiljević snosi odgovornost za događaje u ovoj ustanovi od kraja decembra 1992. godine do kraja 1995. godine, maltretiranja zatvorenika tokom ispitivanja, od kojih su neki i podlegli.
Nusret Kereš proveo je u Kuli dva mjeseca:
„Odveden sam u tu Kuli, u istome krugu, u stanicu milicije, policije njihove, i tu sam ispitivan za neke stvari o kojima nisam imao pojma, ali po njihovome nešto si morao znati, nešto si morao priznati. I tu sam bio pretučen - nisam mogao na svojim nogama otići iz te prostorije policije do prostorije gdje sam boravio.“
Enes Dželilović, koji je u ovom logoru proveo 100 dana, sjeća se tortura u logoru Kula, i smatra kako su Lalović i Škiljević bili samo izvšioci jedne ubilačke politike koja je osmišljena na drugom mjestu:
„Uhapšen sam na Igmanu kao pripadnik Armije BiH. Što se tiče Lalovića i naročito upravnika Škiljevića, ja sam njih poznavao prije rata - normalni ljudi su bili. Za ovu optužnicu - oni su bili u jednom sistemu koji, po mom mišljenju, nije planiran ovdje. Oni su naredbe tog sistema sprovodili. Dosta ljudi je na toj Kuli umrlo maltretirano, ubijeno, ljudi su tjerani na kopanje rovova gdje su snajperima ranjavni, ubijani, premlaćivani su. Sjećam se prvu noć kad su mene doveli gore, donijeli ustvari, u 10 tamo, pustili su zarobljenike srpske nacionalnosti koji su nas do besvijesti tukli, naročito ovog jednog Nizića.“
Žrtve razočarane visinom kazne
Tužilaštvo je zatražilo dugotrajne kazne zatvora za Lalovića i Škiljevića smatrajući da su u sudskom postupku uspjeli dokazati krivicu optuženih. Državni tužilac Behaija Krnjić:
„Da su optuženi poduzimali radnje i djelovali kao saizvršioci zajedno sa drugim učesnicima u udruženom zločinačkom poduhvatu u radnjama nezakonitog i protupravnog zatvaranja, ubistvima, mučenjima, nečovječnim postupanjima i prisiljavanje na obavljanje radova prozilazi iz mnogobrojnih dokaza koji su provedeni tokom postupka, odnosno činjenica koje su sadržane u tim dokazima.“
Sud smatra Lalovića i Škiljevića odgovornima jer nisu poduzeli nikakve mjere da spriječe odvođenja zatvorenika na obavljanje radova, gdje su pojedini ubijeni ili ranjavani.
Sudsko vijeće obojicu optuženih oslobodilo je krivice za odvođenje i ubistvo 47 civila iz Kasindolske ulice u maju 1992. godine. Sud je utvrdio i da Škiljević nije bio zamjenik upravnika do kraja decembra 1992. godine, te je u skladu s tim oslobođen svih optužbi koje mu se u vezi sa događajima u tom periodu stavljaju na teret.
Minka Kreho, predsjedavajuća Sudskog vijeća, obrazložila je da je Vijeće u obzir uzelo olakšavajuće okolnosti, te je optuženima izreklo kaznu manju od zakonom predviđene.
“Oba optužena su se trudila da djelomično poboljšaju uslove boravka u Domu, što su potvrdili i mnogi svjedoci, te su se trudili da im pruže i pravovaljanu medicinsku pomoć. stanje”, zaključila je predsjednica Vijeća.
Laloviću i Škiljeviću je određen pritvor u trajanju od devet mjeseci.
Žrtve tortura Kereš i Dželilović razočarani su visinom kazne:
„I to nas koji smo to preživjeli stvarno uzbuđuje. Tako male kazne da im se određuju, to nema nikakva smisla stavrno.“
„Ja ne mogu da kažem ni da je blaga, ni da je puno. To sud najbolje zna. Ali prema onome šta se dešavalo na toj Kuli, ipak smatram da su ove kazne blage, suviše blage - jer jedan ljudski život vrijedi puno više od ovoga što su oni dobili.“
*****
Pročitajte i ostale priloge iz programa Pred licem pravde:
NVO podsećaju na obavezu hapšenja Mladića
Na svakom daljem koraku biće Mladić
Još uvijek niko nije odgovarao za ratnu propagandu
Oboljeli od PTSP-a izloženi stalnoj retraumatizaciji
Lalović i Škiljević osuđeni za zločine na Kuli
Phillips: CIlj Sarajevsko-romanijskog kopusa bila je blokada Sarajeva
*****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)
Sud BiH je Radoja Lalovića i Soniboja Škiljevića proglasio krivima za zločine u Kazneno-popravnom domu “Butmir” i izrekao im kaznu od pet, odnosno osam godina zatvora. No, uzevši u obzir olakšavajuće okolnosti, određena im je zatvorska kazna u trajanju od 9 mjeseci.
Lalović i Škiljević su oglašeni krivima za zatvaranje i držanje civila u nehumanim uslovima u Kazneno-popravnom domu (KPD) “Butmir”, zbog čega su neki od njih i preminuli, kao i za sudjelovanje stražara u tom objektu u fizičkom maltretiranju zatvorenika tokom ispitivanja.
Sudsko vijeće je utvrdilo da je Radoje Lalović bio upravnik KPD-a “Butmir” od kraja juna do sredine decembra 1992. godine, te da je bio odgovoran za njegovo funkcionisanje, dok Soniboj Škiljević snosi odgovornost za događaje u ovoj ustanovi od kraja decembra 1992. godine do kraja 1995. godine, maltretiranja zatvorenika tokom ispitivanja, od kojih su neki i podlegli.
Nusret Kereš proveo je u Kuli dva mjeseca:
„Odveden sam u tu Kuli, u istome krugu, u stanicu milicije, policije njihove, i tu sam ispitivan za neke stvari o kojima nisam imao pojma, ali po njihovome nešto si morao znati, nešto si morao priznati. I tu sam bio pretučen - nisam mogao na svojim nogama otići iz te prostorije policije do prostorije gdje sam boravio.“
Enes Dželilović, koji je u ovom logoru proveo 100 dana, sjeća se tortura u logoru Kula, i smatra kako su Lalović i Škiljević bili samo izvšioci jedne ubilačke politike koja je osmišljena na drugom mjestu:
„Uhapšen sam na Igmanu kao pripadnik Armije BiH. Što se tiče Lalovića i naročito upravnika Škiljevića, ja sam njih poznavao prije rata - normalni ljudi su bili. Za ovu optužnicu - oni su bili u jednom sistemu koji, po mom mišljenju, nije planiran ovdje. Oni su naredbe tog sistema sprovodili. Dosta ljudi je na toj Kuli umrlo maltretirano, ubijeno, ljudi su tjerani na kopanje rovova gdje su snajperima ranjavni, ubijani, premlaćivani su. Sjećam se prvu noć kad su mene doveli gore, donijeli ustvari, u 10 tamo, pustili su zarobljenike srpske nacionalnosti koji su nas do besvijesti tukli, naročito ovog jednog Nizića.“
Žrtve razočarane visinom kazne
Tužilaštvo je zatražilo dugotrajne kazne zatvora za Lalovića i Škiljevića smatrajući da su u sudskom postupku uspjeli dokazati krivicu optuženih. Državni tužilac Behaija Krnjić:
„Da su optuženi poduzimali radnje i djelovali kao saizvršioci zajedno sa drugim učesnicima u udruženom zločinačkom poduhvatu u radnjama nezakonitog i protupravnog zatvaranja, ubistvima, mučenjima, nečovječnim postupanjima i prisiljavanje na obavljanje radova prozilazi iz mnogobrojnih dokaza koji su provedeni tokom postupka, odnosno činjenica koje su sadržane u tim dokazima.“
Sud smatra Lalovića i Škiljevića odgovornima jer nisu poduzeli nikakve mjere da spriječe odvođenja zatvorenika na obavljanje radova, gdje su pojedini ubijeni ili ranjavani.
Sudsko vijeće obojicu optuženih oslobodilo je krivice za odvođenje i ubistvo 47 civila iz Kasindolske ulice u maju 1992. godine. Sud je utvrdio i da Škiljević nije bio zamjenik upravnika do kraja decembra 1992. godine, te je u skladu s tim oslobođen svih optužbi koje mu se u vezi sa događajima u tom periodu stavljaju na teret.
Minka Kreho, predsjedavajuća Sudskog vijeća, obrazložila je da je Vijeće u obzir uzelo olakšavajuće okolnosti, te je optuženima izreklo kaznu manju od zakonom predviđene.
“Oba optužena su se trudila da djelomično poboljšaju uslove boravka u Domu, što su potvrdili i mnogi svjedoci, te su se trudili da im pruže i pravovaljanu medicinsku pomoć. stanje”, zaključila je predsjednica Vijeća.
Prema onome šta se dešavalo na toj Kuli, ipak smatram da su ove kazne blage, suviše blage - jer jedan ljudski život vrijedi puno više od ovoga što su oni dobili.
Laloviću i Škiljeviću je određen pritvor u trajanju od devet mjeseci.
Žrtve tortura Kereš i Dželilović razočarani su visinom kazne:
„I to nas koji smo to preživjeli stvarno uzbuđuje. Tako male kazne da im se određuju, to nema nikakva smisla stavrno.“
„Ja ne mogu da kažem ni da je blaga, ni da je puno. To sud najbolje zna. Ali prema onome šta se dešavalo na toj Kuli, ipak smatram da su ove kazne blage, suviše blage - jer jedan ljudski život vrijedi puno više od ovoga što su oni dobili.“
*****
Pročitajte i ostale priloge iz programa Pred licem pravde:
NVO podsećaju na obavezu hapšenja Mladića
Na svakom daljem koraku biće Mladić
Još uvijek niko nije odgovarao za ratnu propagandu
Oboljeli od PTSP-a izloženi stalnoj retraumatizaciji
Lalović i Škiljević osuđeni za zločine na Kuli
Phillips: CIlj Sarajevsko-romanijskog kopusa bila je blokada Sarajeva
*****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)