Četiri pravosuđa u BiH: Različite kazne za ista krivična djela

Pored neefikasnog pravosuđa, što je ocjena i međunarodnih institucija i organizacija civilnog društva, u BiH postoje četiri paralelna pravna sistema, što dovodi građane u BiH u poziciju pravne nesigurnosti.

Kada je riječ o predmetima ratnih zločina ovaj problem je naročito izražen prilikom zaštite svjedoka, ali i tretmana samih osuđenika, objašnjava Snježana Ivandić - Ninković iz Asocijacije za demokratsku inicijativu Sarajevo.

„Tako u Mostaru u istoj ćeliji služe tri zatvorenika zatvorsku kaznu koju svako služi na drugačiji način za isto djelo. Postoje i različite presude za ista krivična djela, zavisno ne od samog zakona nego od toga ko sjedi u sudbenom vijeću, tako da za isti problem čitav postupak je isti donesene su dvije različite presude. Jedna je bila oslobađajuća, jedna je bila optužujuća za tuženu stranu. Znači da u BiH egzistiraju četiri paralelna sistema, što dovodi građane u BiH u nejednakopravan položaj i u položaj pravne nesigurnosti, što je mnogo veća posljedica“, kaže Snježana Ivandić - Ninković.

Problema su svjesni i oni koji kreiraju rad pravosudnih institucija. Načelnik odjela u Ministarstvu pravde RS Duško Šain kaže kako dosadašnja reforma nije otklonila ovu vrstu problema.

„Možda je malo čudno da se u jednoj ćeliji nalaze osuđena lica koja izdržavaju kazne zatvora po entitetskom zakonu i osuđena lica koja izdržavaju kaznu zatvora po zakonu BiH. Interesantno je da spavaju u istoj spavaonici, spavaju u istim krevetima, jedu istu hranu, bave se istim aktivnostima, ali u nekim slučajevima se različito tretiraju“, navodi Duško Šain.

Azra Šehić, iz fondacije lokalne demokratije Centra za pravnu pomoć, napominje kako su četiri paralelna pravna sistema u BiH i svjedoke u predmetima ratnih zločina dovele u neravnopravan položaj, te svjedoci pred Sudom BiH imaju bolju zaštitu od onih što svjedoče u predmetima pred kantonalnim, odnosno okružnim sudovima.

Potrebna dodatna zaštita svjedoka

Upravo različit tretman svjedoka doprinosi njihovom sve češćem odustajanju, što znatno smanjuje šanse da se određeni predmeti ratnih zločina procesuiraju do kraja.

„Oni se ne osjećaju sigurno, to je istina. Ima jako puno osoba koje trpe i dalje i znaju ko je počinio taj ratni zločin, međutim boje se da prijave iz razloga što smatraju

Osnovni sud u Banjaluci

da ne mogu dobiti dovoljan nivo zaštite nakon tog svjedočenja ili tokom svjedočenja. Svjedoci inisistiraju da budu zaštićeni. Međutim, to se dešava samo na nivou Suda BiH i Tužilšatva BiH, kantonalonog tužilaštva i suda u Sarajevu i Okružnog suda u Banjoj Luci, dok u ostalim odjeljenja za zaštitu i podršku svjedoka ne postoje. Dalje, ove mjere koje se njima ponude nisu dugotrajne. Dakle, ne postoje sredstva uopće, opet govorim o izvršnoj vlasti, koja bi se izdvojila za dužu podršku svjedocima, gdje bi oni bili praktično provjeravani od stručnih kadrova, pravnih, socijalnih, psihologa, doktora, koji bi njima zapravo dali dojam da su oni na sigurnom. Pored toga, u samoj istražnoj fazi ima jako puno incidenata, i ja mislim da javnost već to zna - od samog pozivanja da se pojave kao svjedoci pa nadalje se vrše praktično razotkrivanja njihovog statusa kao žrtve i svjedočenja protiv određenog lica, a ondje gdje se primjenjuju mjere zaštite, mislim da je potreban dodatni nivo marljivosti od sudova i tužilaštava koji primjenjuju ove mjere“, kaže Azra Šehić.

Nevladine organizacije koje se bave analizom reforme pravosuđa u BiH smatraju da bi problem formiranjem Vrhovnog suda BiH koji bi ujednačavao pravnu praksu mogao biti riješen.

„Nepostojanje jednog instituta kao što je vrhovni sud u BiH dovodi građane BiH u nejednakopravan položaj. Akademska zajednica i stručnjaci, nosioci pravosudnih institucija sami u svojim komentarima izražavaju da i njima nedostaje jedan takav institut gdje bi došlo do ujednačavanja prakse“, ocjenjuje Snježana Ivandić -Ninković iz Asocijacije za demokratsku inicijativu Sarajevo.

Ministar pravde BiH Bariša Čolak napominje da nema brzog rješenja, te da predstoji još mnogo posla do uspostave pravne države.

„BiH tek treba, po meni, postati pravna država. Naravno, ne može se kazati da je BiH nekakvo anarhično društvo, ali u svakom slučaju ja mislim da nam predstoji niz reformi koje ćemo ne samo napisati nego i provesti. Činjenica jeste da imamo određenih zastoja, prije svega od entiteta, i tu će se morati stvari značajnije ubrzati u odnosu na dosadašnje aktivnosti“, zaključuje Čolak.