Autor: Enis Zebić
U Zagrebu je protekle sedmice održan okrugli stol o suđenjima za ratne zločine domaćim sudovima. Državno odvjetništvo izvijestilo je o reviziji postupaka pokrenutih za vrijeme rata i neposredno nakon njega kako bi se smanjio broj ljudi koje traže hrvatski sudovi. Povod za održavanje ovog skupa je izvještaj nevladinih organizacija koje su pratile suđenja i koje upozoravaju da u prošloj godini nije ostvaren očekivani pomak nabolje.
Mandat Haškog tribunala bliži se kraju i uskoro kompletna odgovornost za suđenja za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj prelazi samo i isključivo na domaće pravosuđe, kazao je hrvatski predsjednik Stipe Mesić na okruglom stolu „Ključni nalazi, planovi i prioriteti na suđenjima za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj“. Imamo zakone i primjenjujmo ih, a nemojmo njima manipulirati, poručio je Mesić:
„Onako kako ja vidim stvar, neposredni su zadaci: strogom primjenom zakona osigurati korektna sđjenja za ratne zločine, provesti reviziju postupaka kod kojih se s razlogom može sumnjati da nisu korektno vođeni, nastaviti istrage i otvoriti procese svim ratnim zločincima koje smo nedvojbeno identificirali. Pri svemu ovome – na to posebno upozoravam – valja u najvećoj mjeri surđivati kako s organima gonjenja, tako i s pravosudnim sustavima zemalja u našoj regiji.“
Zamjenik glavnog državnog odvjetnika Antun Kvakan izvijestio je da se intenzivno radi na reviziji postupaka za ratne zločine pokrenutih za vrijeme rata ili neposredno iza rata, kako bi se utvrdilo ima li dovoljno dokaza za nastavak postupka:
„Prvi pozitivni rezultati su već vidljivi. Prvotna brojka od 3.800 procesuiranih osoba, svedena je na približno 970. Ako se sjećate, lani smo izvijestili da je taj broj bio 1.100. Dakle, sada smo, zahvaljujući Akcijskom planu, došli do zaključka da bi najmanje u 250 slučajeva bilo elemenata da se gotovo odmah sada može reći da nema dostatno elemenata za nastavak kaznenog progona ili da ima elemenata za odustanak od daljeg kaznenog progona.“
„Za sada su podnijeti zahtjevi, u odnosu na 89 osoba, nadležnim županijskim sudovima da se provede suđenje, odnosno da se obnovi kazneni postupak, i to temeljem članka 501, stavak 3. novog Zakona o kaznenom postupku, koji daje ovlasti da i Državno odvjetništvo može, u korist osuđenika, podnijeti zahtjev za obnovu kaznenog postupka ako nove činjenice pokazuju da ima elemenata da bi novi dokazi mogli dovesti do oslobađajuće presude, odnosno drugačije odluke, povoljnije za osuđenika.“
Izravan povod za održavanje ovog okruglog stola bio je izvještaj nevladinih organizacija za ljudska prava u Hrvatskoj koje su pratile domaća suđenja za ratne zločine. Nepovoljan politički kontekst za suđenja, nedostatak kadrovskih i tehničkih uvjeta, te izostanak primjene zakonskih mogućnosti za zaštitu svjedoka i nova suđenja u odsutnosti, problemi su na koje više godina, pa tako i ove, upozoravaju nevladine organizacije u Hrvatskoj.
Tri nevladine organizacije, Centar za suočavanje s prošlošću Documenta, Građanski odbor za ljudska prava i osječki Centar za mir i nenasilje, monitorirali su u prošloj godini 22 posto postupka za ratne zločine i jedno suđenje za ubojstvo - osječki postupak protiv Antuna Gudelja, optuženog za ubojstvo šefa osječke policije u ljeto 1991. Josipa Rajha Kira. Pet je postupaka koji se ponavljaju, od 78 optuženika 47 ih je prisustvovalo raspravama, a 31 je u bijegu i sudilo ima se u odsutnosti, izvijestila je direktorica Documente Vesna Teršelič:
„Naš glavni nalaz za ovu godinu je da po našem mišljenju u suđenjima za ratne zločine, ali i stvaranju pozitivnog ozračja za suđenja, pravosudna, izvršna i zakonodavna tijela Republike Hrvatske nisu učinila očekivani, nužan i objektivan iskorak i najozbiljniji problemi se prenose iz godine u godinu.“
Za zaključak o nepovoljnom političkom kontekstu odlučujuća je saborska odluka o puštanju iz pritvora saborskog zastupnika Branimira Glavaša, optuženog za ratne zločine nad devet osječkih civila, većinom srpske etničke pripadnosti, u jesen 1991. Vesna Teršelič:
„Čime je jasno demonstrirana moć politike i Sabor je, zapravo, zadro u oblast pravosuđa.“
Slučaj Glavaš ilustracija je poremećnog sustava vrijednosti, kazala je voditeljica osječkog Centra Katarina Kruhonja. U pravnoj državi bilo bi normalno da ako Državno odvjetništvo protiv nekog političara podigne optužnicu za teška kaznena djela, on zamrzne mandat dok se stvari ne rašičiste:
„To bi bilo nekekao normalno. Mi očekujemo sukob interesa oko nekakve tvrtke, oko ne znam čega, haj’mo sad zamrznuti svoju poziciju, a ovdje se ne očekuje nego se upravo na tom sukobu gradi svoj politički imidž. To su poremećene društvene vrijednosti.“
Gospođa Kruhonja iznijela je pozitivne rezultate rada Državnog odvjetništva:
„Prvo, da su objavili podatke uopće o kojem broju ljudi se radi, da su dokumentaciju sredili; drugo, da su napravili reviziju po kriterijima kako se neke stvari ne mogu smatrati ratnim zločinom i raščistili veliki broj kaznenih prijava u bilo kojoj fazi; treća stvar, vrlo važno je da su godinama ustrajno radili da se smanji broj suđenja u odsutnosti, u isto vrijeme da rade vrlo dobro regionalnu suradnju - što su vrlo važni iskoraci.“
Po ocjeni nevladinih organizacija penalna politika u postupcima za ratne zločine je preblaga. Katarina Kruhonja:
„Prošle godine je 47 posto prvostupanjskih presuda zapravo bilo minimum ili ispod minimuma za kazneno djelo ratnog zločina.“
I u novim postupcima optužnice su neprecizne i terete velik broj optuženika:
„Na nekim se suđenjima optužnice tako mijenjaju da imate utisak da se radi istraga na samom suđenju. Recimo, primjeri su tako loših optužnica Sotin, Berak, Penje, Mikluševci, koje je godinama trajalo, konačno je sad završilo.“
Monitoriraju se četiri postupka u kojima su okrivljenici Hrvati, jedan u kojem su okrivljenici Bošnjaci, dužnosnici Abdićeve paradržave, i 17 postupaka u kojima su okrivljenici Srbi. Monitori sugeriraju aktiviranje četiri formirana, ali neaktivna istražna centra za ratne zločine - u Zagrebu, Osijeku, Splitu i Rijeci, i bolju suradnju sa policijom u istrazi.
ICTY: Nastavljeno suđenje Milanu Lukiću
Autor: Goran Jungvirth
Obrana Milana Lukića pred Haškim je tribunalom ove sedmice dovela kao svjedoka demografskog eksperta tužiteljstva Evu Tabo kako bi osporila njezinu analizu o žrtvama, višegradskim Bošnjacima, za čije se ubojstvo tereti optuženi.
Lukićev branitelj Alarid pokušao je dovesti u pitanje utvrđeni broj žrtava civila ubijenih tijekom terora srpskih snaga u Višegradu. Naime, obrana je, provjeravajući popis žrtava s optužnice, naišla na ista imena i na biračkim spiskovima poslije rata, te u telefonskim imenicima. Kao prvi primjer naveden je slučaj Hasana Kusture, čije je ime u optužnici navedeno među žrtvama strijeljanja na obali Drine, u lipnju 1992. Lukićev advokat Alarid isto je ime pronašao na biračkom spisku iz 1998. godine, pa je zato optužio svjedokinju (riječima sudske prevoditeljice):
„Vaš metod prikupljanja evidencije je neprimjeren. Ako optužujete ljudsko biće za to da je ubio druga ljudska bića, onda ovo morate da uradite na pravi način.“
Demografski ekspert tužiteljstva Eva Tabo objasnila je da se radi o osobama istog imena, ali s različitim osobnim podacima pokazavši da se u njenoj analizi navode godina rođenja, ime oca i matični broj Hasana Kusture ubijenog na Drini, koji se razlikuju od istih podataka Hasana Kusture s biračkog popisa. Ipak, svjedokinja Tabo prihvatila je mogućnost manjih grešaka pri izradi svoje analize:
„Naravno, svjedoci nemaju savršenu memoriju, pa miješaju datume ili krivo napišu imena. Postoji puno problema u tome, ali to ne znači da žrtve nisu postojale. To su potpuno dva različita pitanja. Ako govorimo o pogreškama, da, pogreške su posvuda, u svakom izvoru koji se tiče žrtava rata, bez obzira je li izvor izjava svjedoka ili neka organizacija poput bosanske umrlice, ali to ne znači da rata nije bilo i da ljudi nisu ginuli.“
No, obrana je ipak nastavila radili pritisak sa svih strana ustvrdivši kako su neke porodice žrtava lažno prijavljivale da su njihovi najmiliji stradali kako bi poslije zbog toga izvukle korist:
PITANJE: Da li ste razmatrali eventualnu finansijsku dobit kao eventualnu mogućnost lažnog prijavljivanja nepostojećih imena?
ODGOVOR: Gospodine, ja nemam iskustvo s takvim vrstama prevara i ne mogu odgovoriti na vaše pitanje.
Optužba je tijekom unakrsnog ispitivanja pokušala ukazati kako su tvrdnje obrane o krivo napravljenom izvještaju o broju žrtava netočne, te da se njime nikog ne optužuje više ili manje:
OPTUŽBA: Gospođa Tabo nikada nije rekla ko je povukao obarač. Ona jednostavno nikada nije to rekla u svom iskazu, u tome je prigovor.
PREDSJEDAVAJUĆI SUDIJA: Tačno.
Svjedokinja Tabo je potvrdila optužbi kako je njena metoda prikupljanja podataka o stradalim rađena prema znanstvenim standardima uparivanja osnovnih podataka o mjestu i datumu rođenja, matičnom broju, datumu i mjestu nestanka, te komparaciji rezultata popisa stanovništva iz 1991.godine s poslijeratnim biračkim spiskovima. S druge strane, svjedokinja Tabo je odbacila način koji je koristila obrana pri pokušaju umanjivanja vrijednosti njezinog kao nestručan budući da komparacija podataka samo na osnovu imena ne mogu donijeti ozbiljne rezultate zbog izuzetno velikog broja istovjetnih. Kao primjer navela je da u Bosni i Hercegovini postoji čak 6.436 osoba s prezimenom Jašarević.
Daljnje izvođenje svjedoka od strane Lukićeve obrane se nastavlja.
Traži se premještaj suđenja u Rožaje
Autor: Petar Komnenić
Prošle sedmice u Bijelom Polju počelo je suđenje osumnjičenima za zločin u Kaluđerskom Lazu, kada je 1999. godine na području Crne Gore likvidirano dvedeset troje albanskih izbjeglica sa Kosova. Oštećeni u ovom procesu i njihov pravni zastupnik odlučili da zbog vlastite sigurnosti neće sudjelovati u nastavku suđenja ukoliko se ono ne premjesti iz Bijelog Polja u Rožaje.
Obrazlažući dopis koji je uputio Vijeću bjelopoljskog Višeg suda, u kome u ime porodica kosovskih izbjeglica nastradalih u slučaju Kaluđerski Laz traži izmještanje tog procesa u Osnovni sud u Rožajama, advokat Velija Murić za naš radio kaže da su se porodice ubijenih kosovskih izbjeglica na taj potez odlučile nakon što su na glavnom pretresu u Bijelom Polju doživjele niz neprijatnosti:
"Čak, štaviše,i fizičkih nasrtaja na oštećene. Sve je to spriječeno efikasnim djelovanjem pripadnika Uprave policije koji su obezbjeđivali suđenje, ali je stvorena takva atmosfera da oštećenima na pada na pamet da se više pojave u Bijelom Polju, gdje su zaista osjetili veliki stepen svoje ugroženosti, i što je najgore- svoje poniženosti jer su pristalice optuženih, valja su u pitanju saborci, uputili niz grubih, neprimjerenih i zaista nerazumnih uvreda, riječi koje nijesu primjerene. Kako se nijesmo drugog dana suđenja pojavili u Bijelom Polju u sudnici, iz sredstava informisanja sam saznao da je nastavak pretresa zakazan za 14. april. Ništa nije kazano što će se dogoditi u vezi sa mjestom održavanja pretresa. Ja očekujem da će predsjednik Vrhovnog suda i u vezi sa tim našim zahtjevom donijeti odluku."
Porodice 23. ubijenih kosovskih izbjeglica koje je, prema optužnici, tokom NATO intervencije 1999. godine likvidirala jedinica vojnih rezervista na sjeveru Crne Gore dok su pokušavali da se domognu bezbjedne teritorije bježeći od srpske paravojske i NATO bombi koje su pljuštale po Kosovu, na glavnom pretresu u Bijelom Polju sačekali su zvižduci i neprijateljski povici okupljenih članova familija optuženih. Osim toga, ozbiljnijih incidenata nije bilo. Komentarišući zahtjev Velije Murića da se zbog ovih neprijatnosti suđenje izmjesti u Rožaje, Goran Rodić, advokat jednog od optuženih, kaže da je taj prijedog doživio kao vid pritiska na sud:
"A koji mu je, na kraju krajeva, i sud dozvolio jer ga je ovlastio i omogućio da on disponira sa oštećenima oko njihovog dovođenja i koliko ljudi će doći na sud. Suđenje u Rožajama sigurno nema uslova da se održi, ni tehničkih, tako da je potpuno nerealan taj prijedlog i nadam se da sud neće podleći takvim ucjenama. Indikativna je činjenica koja govori o nastojanjima punomoćnika oštećenih je i ta štoje na prvi dan suđenja za Kaluđerski Laz 19. marta on rukovodio sa oštećenima i njihovim putovanjem, pa je tako u sudnicu doveo ljude koji se predstavljaju kao oštećeni, a uopšte nijesu imali to svojstvo u ovom predmetu."
Danas u bjelopoljskom Višem sudu nijesmo uspjeli naći sagovornika na ovu temu. Predsjednik Suda Gavrilo Čabarkapa i njegov zamjenik Rade Konatar nijesu odgovarali na naše pozive, a nedostupan je bio i Drago Konatar, predsjednik Specijalnog vijeća koje sudi ovom slučaju ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.
Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica kazala je da u taj Sud nije stigao zahtjev za izmještanje predmeta Kaluđerski Laz iz bjelopoljskog Višeg suda u Rožaje. Ona je odbila da komentariše taj zahtjev naglašavajući da to nije u redu jer je glavni pretres u toku, ali je zato, osvrćući se na navode da se porodice oštećenih osjećaju nesigurno, rekla da je u štampi pročitala pismo Velije Murića upućeno direktoru policije u kojemm se „afirmativno govori o angažovanju Uprave policije i pružanju pune asistencije na potpunoj bezbjednosti“. „Sad tu očigledno nešto nije u redu“, ocijenila je Medenica.
Za zločin u Kaluđerskom Lazu optuženo je sedam vojnih rezervista, kao i tadašnji komandant Prvog bataljona podgoričkog korpusa Predrag Strugar, srpski državljanin, kome se sudi u odsustvu. Iako je vojska, koja je pokušala da zataška ovaj zločin, u startu tvrdila da se radi o obračunu sa teroristima, ispostavilo se da je među ubijenim izbjeglicama bilo djece, žena i staraca.
Saslušan bivši pilot Zoran Slavuljica
Autor: Biljana Jovićević
Na zahtjev Hrvatskog tužiteljstva istražni sudac Višeg suda u Podgorici Radomir Ivanović saslušao je prošle sedmice bivšeg pilota Jugoslavenske narodne armije Zorana Slavuljicu, koji je odbacio optužbe da je u aprilu 1992. godine sudjelovao u raketiranju Metkovića. Bio je to početak serije saslušanja koja na zahtjev hrvatskih kolega crnogorsko pravosuđe provodi nad trojicom bivših pilota JNA, državljana Crne Gore.
"Taj zahtjev hrvatskog tužilaštva postoji od '92. godine. To je jako paušalna, da ne kažem smiješna ocjena. Dat je jedan period koji se odnosi na kraj '91., početak '92. godine. Nema određenog tačnog perioda, nema određenog vremena kada se to desilo. Meni se stavlja na teret da sam kao pilot Ratnog vazduhoplovstva u nekoliko navrata bombardovao i raketirao Metković gdje sam proizveo znatne materijalne štete, čak i ljudske žrtve. Nigdje u tom zahtjevu ne piše kada je to bilo, koliko je žrtava bilo, šta je uništeno. Jedino što mogu poslije svega ovoga da izjavim je da to nema nikakve veze sa onim što sam ja radio u to vrijeme. Izjavljujem da nijesam u tom periodu uopšte ni letio na tom području, a u svojoj dugoj i bogatoj pilotskoj karijeri nikad ništa nijesam uradio što bi imalo ikakve veze sa ratnim zločinom."
Zoran Slavuljica saslušan je po zamolnici hrvatskih pravosudnih organa preko Instituta međunarodne pravne pomoći, a na osnovu sporazuma koji su za procesuiranje ratnih zločina Crna Gora i Hrvatska sklopile 2007. godine. Na pitanje da li bi bio spreman da se odazove pozivu hrvatskih pravosudnih organa, Slavuljica je odgovorio:
"Ja bih se sjutra odazvao kada bih imao garanciju države Crne Gore da će to biti korektno i pravično i bezbjedno suđenje. Sjutra bih otišao tamo i da pred sve svjedoke i učesnike u ovom procesu mogu da stanem i odgovaram na sva pitanja jer se osjećam potpuno nevino."
Njegov advokat Goran Rodić ne bi mu, međutim, imajući u vidu optužbe sa kojima je suočen, u ovom trenutku savjetovao da ide u Hrvatsku:
"Pod takvim optužbama - ne. Znači sa ovakvim sadržajem, paušalnim optuživanjem bez ikakvih konkretnih dokaza - ne. Radi se o zahtjevu za sprovođenje istrage koje je podnijelo državno tužilaštvo u Dubrovniku 30. jula '92. godine. Po sadržaju zahtjev za istragu se s obzirom na paušalne optužbe bez dokaza, bez navođenja konkretnih podataka ne razlikuje od velikog broja procesuiranih lica u to vrijeme na teritoriji Republike Hrvatske."
Rodić ne može da isključi da za njegovim klijentom neće biti raspisana potjernica:
"To je stvar organa Hrvatske, nemamo konkretan podatak za ovaj slučaj, ali nije isključeno da je i potjernica pokrenuta u skladu sa zakonskim odredbama."
Osim Slavuljice, istražni sudija Višeg suda, Radomir Ivanović u srijedu treba da sasluša i pilote Asima Pandžića i Miodraga Atanackovića, koje hrvatsko tužilaštvo sumnjiči da su bili dio petnaestočlane grupe koja je tokom napada na dubrovačko-neretvansko područje počinila ratne zločine protiv čovječnosti i uništavanja kulturno-istorijskih spomenika. Pandžić i Atanacković žive u Crnoj Gori i pojaviće se na saslušanju. Nakon toga će sudija Radomir Ivanović spise proslijediti hrvatskom pravosuđu koje će odlučivati o tom predmetu.
Balkanski Wiesenthal?
Autor: Goran Vežić
Zastupnik Hrvatske narodne stranke u Saboru i profesor na riječkom Medicinskom fakultetu doktor Miljenko Dorić je dobio mandat i asistente Odbora za pravna pitanja u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe da na području bivše Jugoslavije prikupi podatke o ratnim zločincima s ovih prostora, naročito o onima koji još uvijek slobodno žive u trećim zemljama.
"Hag je, po meni, prva faza u tom poslu. N žalost, u Hagu imamo samo 161 ime, dvoje još fale, u bijegu su. Kada se vrata Haga za godinu dana zatvore, što onda činiti? Međunarodna zajednica kaže - vi sa prostora bivše Jugoslavije morate međusobno surađivati, razmjenjivati podatke, izvršiti izručenje pojedinaca i posao dovršiti. Točno je da nas taj posao čeka i da ga treba obaviti što kvalitetnije. Međutim, ja sam postavio međunarodnoj zajednici u Strazburu pitanje a što ćemo sa trećom fazom? Sada su se svi pomalo začudili - koja treća faza? Naime, po mojoj skromnoj ocjeni, barem 20 posto onih koji su osumnjičeni za ratne zločine danas ne žive na prostoru bivše Jugoslavije, već žive širom svijeta. Ja sam jednom predstavkom zatražio da se pripremi jedno izviješće u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe i moja ideja je prihvaćena. Izabran sam kao izvjestitelj po toj točki."
Do kraja godine Dorić će obići sve tužitelje i predstavnike Interpola u zemljama bivše Jugoslavije i onda će sustavno, u ime Vijeća Europe, tražiti od nadležnih organa u trećim zemljama u kojima se kriju ratni zločinci da se odgovorno odnose prema ovom problemu:
"Oni su, nažalost, mnogima dali državljanstva, ne provjeravajući tko su i što su. Danas ih zbog toga ne mogu izručiti. Doduše, neke države su mi rekle da ako se dokaže da su oni krivo prijavili podatke o sebi kada su tražili državljanstvo, da će ih ipak izručiti onim zemljama koje ih traže. Ali, uglavnom, to je jedan težak posao. Ja namjeravam samo izvješće završiti do kraja ove godine i početkom sljedeće godine ga uputiti prema radnim tijelima Parlamentarne skupštine. Nadam se da bi mogli, možda, u sljedećoj godini dobiti jednu preporuku svim zemljama članicama, pa i promatračima u Vijeću Europe, da se moraju maksimalno angažirati na ovom poslu."
"Hrvatska je optužila otprilike 1.700 ljudi za ratne zločine. Osuđeno je do sada njih 630. Prekvalificirano je, ili obustavljeno ili oslobođeno oko 500 ljudi, ali još uvijek imamo preko 600 osoba bez presude. U Hrvatskoj je ubijeno otrpilike 15.000 ljudi. sad to uporedite s Bosnom gdje je to 10 puta veći broj. Ako ja uspijevam ući u trag jednom velikom broju ljudi sa prostora Hrvatske koji su izbjegli u druge zemlje, ja vjerujem da je taj broj barem 10 puta veći kada je u pitanju Bosna, jasno manji kad su u pitanju druge države, ali i tamo postoje takvi pojedinci. Po meni, ukupno se radi o 400 do 600 ljudi za koje moramo početi efikasno tražiti načina da ih konačno dovedemo pred sud."
Da bi se uspjelo u zahtjevima za izručenje ratnih zločinaca prema trećim zemljama, Miljenko Dorić naglašava da prvo treba surađivati na području regije:
"Na području regije možemo i trebamo međusobno surađivati. Taj posao nije daleko odmakao, ali je, ipak, pokrenut i sve je bolji i bolji, iz godine u godinu suradnja je sve bolja. U svom izviješću ću napisati nekoliko riječi o repovima koji su ostali iza Haga, pa i o ovoj regionalnoj suradnji, ali ponavljam: moj osnovni pritisak biti će da putem tužitelja i policije dođem do podataka koliki je to broj ljudi i u kojim su državama. Onda ću te države doslovce spomenuti, jednu po jednu, u preporuci da moraju iz tih i tih razloga surađivati sa državama sa prostora bivše Jugoslavije kako bi ti ljudi konačno završili pred sudom. Stalno ponavljam – ključ mi je na grupi ljudi koji više ne žive ovdje. Oni ne smiju ostati nekažnjeni. Kako sada stvarise odvijaju, oni su grupa koja je na najboljem putu da bude nekažnjena ako ovako ostane. To se ne smije dozvoliti!"
* * * * *
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje(IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.