Autori: Dženana HALIMOVIĆ i Branka MIHAJLOVIĆ
Suspendovanje crvenih potjernica od strane Generalnog sekretarijata Interpola za slučaj Dobrovoljačka ulica, koje je beogradski Ured Interpola raspisao za bh. državljanima, ustvari znači da se informacije o traženim osobama i njihovim saučesnicima neće biti registrovane u Interpolovim bazama podataka. Ovu odluku u Ministarstvu sigurnosti BiH doživljavaju kao diplomatsku pobjedu ministra Tarika Sadovića jer su, kažu, usvojeni svi njegovi argumenti koje je nedavno iznio na sastanku s generalnim sekretarom Interpola.
Portparol Ministarstva sigurnosti BiH Milada Dreca pojasnila je kako je od sada na snazi i nova privremena procedura u pogledu zahtjeva za slučajeve ratnih zločina:
„Ono što je za nas posebno važno jeste odluka Generalnog sekretarijata Interpola da će se ubuduće zahtjevi za raspisivanjem crvenih potjernica za ratne zločine primati u slučaju kada su zahtjevi dostavljeni od strane međunarodnog suda kao što je Haški tribunal, zatim ukoliko su zahtjevi dostavljeni protiv državljana matične zemlje, dakle, ukoliko matična zemlja traži za svoje državljane raspisivanje crvenih potjernica, i ukoliko su zahtjevi dostavljeni protiv državljana druge zemlje, ali pod uvjetom da se ta zemlja ne protivi raspisivanju potjernica za svojim državljanima.“
Ejup Ganić i Stjepan Kljuić našli su se na potjernicama koje je pokrenuo Interpol SrbijeBivši član ratnog Predsjedništva BiH Ejup Ganić jedan je od onih protiv kojih su potjernice raspisane. Iako nije pažljivo pratio sva dešavanje oko slučaja kojeg je pokrenula Srbija, kaže da je zadovoljan reakcijom BiH:
„Jesam. U BiH ima snage da se te stvari završavaju. Naš je, možda, problem što smo pretjerano naivni i dobronamjerni prema Srbiji. Zaboravljamo, ustvari, da tamo nisu izvršene promjene politike, nažalost, ali bilo bi nam drago da dođe do promjene politike u toj zemlji.“
Što se Srbije tiče, kaže, potjernicama i procesom je pokušala destabilizirati BiH:
„Oni su pokušavali sebi da rezervišu pravo da svakog ko im se ne sviđa mogu da uhapse - i uz to pokušavaju uključiti međunarodnu zajednicu, tako da stvari dobijaju jednu apsurdnu situaciju. Nisam puno obratio pažnju na to, ali vjerovatno ako neko iz međunarodne zajednice detaljnije pogleda u sve to, vidjeće da su namjere Srbije, ustvari, nastavak one stare politike, ali drugim sredstvima.“
Bivši general Armije BiH Jovan Divjak, za kojim je također raspisana potjernica, njihovo povlačenje smatra pozitivnim činom koji pokazuje da je Interpol shvatio na kom nivou su događaji u Dobrovoljačkoj u rangu ratnog zločina:
„Sama potvrda da ’92. nije bio ratni zločin - jeste bio incident koji treba procesuirati, i da u međuvremenu, s obzirom da nije bilo dovoljno podataka, argumenata da treba da se podigne određena optužnica, došlo je do toga da, i ono što je Tužilaštvo Srbije željelo, Interpol jednostavno ne prihvati. Možda pokazuje izvjesnu odgovornost države BiH da se pomalo kasno uključila da bi, zajedno sa Tužilaštvom Srbije, taj problem stavila tamo gdje mu je mjesto, znači da se pitanje procesuiranji da se ostavi Tužilaštvu BiH.“
Snežana MalovićMinistarka pravde Snežana Malović kaže da će Srbija reagovati na ovakvu odluku:
„Smatram da potez Interpola nije utemeljen na međunarodnom pravu, niti na njihovim internim pravilima i Republika Srbija, odnosno Ministarstvo pravde, MUP i Kancelarija Interpola u Beogradu će uputiti narednih dana svoju reakciju na to.“
Da li će odluka Interpola smiriti strasti u regionu u kome su krenule igre, kako upućeni smatraju, politički motivisane - poternica na poternicu?
Nakon izdavanja poternica za slučaj Dobrovoljačka ulica na kojoj su i visoke političke ličnosti iz BiH, stigla je iz Sarajeva najava kontraudarca - poternica protiv bivših predsednika države iz Srbije.
Nataša Kandić, direktorka Fonda za humanitarno pravo, poznata na celoj teritoriji bivše Jugoslavije kao dosledni borac za pravdu, za dovođenje pred sud optuženih za ratne zločine, za zaštitu prava žrtava rata o kojima malo koja država vodi računa, kaže za naš program da ova odluka ide na ruku svim državama regiona. Jer sve bi podjednako htele da zaštite svoje državljane od optužbi, mada bi istovremeno htele i da sude onima preko granice. Jer, još uvek se, toliko godina nakon rata, žrtve i zločinci smatraju „svojim“ i „tuđim“, prema etničkim merilima. U slučaju Dobrovoljačke ulice, Kandićeva smatra da bi redosled poteza srpskog Tužilastva trebalo da bude drugačiji od onog koji je bio:
„Bilo bi mnogo logičnije da je, ako je posedovalo dokaze, to predalo Tužilaštvu BiH i tražilo pokretanje postupka.“
Ministarka Malović, međutim, na ovakve primedbe uzvraća:
„Želim da naglasim i činjenicu da je BiH ovaj slučaj vodila od 2003. godine i da ni do dan danas nisu usledili konkretni rezlutati.“
Nataša KandićNataša Kandić dalje objašnjava svoj stav zašto smatra da je problem na drugoj strani - u nedostatku saradnje, a ne u poternicama:
„Koliko se vidi iz prakse, takva saradnja, koja je, čini mi se, neophodna i ona će kad-tad morati da bude uspostavljena, se izbegava zato što postoji još uvek nad pravnim pristupom prema počinjenim zločinima prevaga političkog pristupa, pa tužilaštva postupaju kao politička tela. Ona će izdavati optužnice, a mimoići će organe države čije državljane optužuju. Umesto crvenih poternica mora da postoji profesionalna, posvećena saradnja u procesuiranju ratnih zločina, nezavisno od toga ko se na kojoj poziciji nalazi.“
Ministarka pravde Snežana Malović:
„Ovaj potez Interpola ne može da doprinese rasvetljavanju ratnih zločina, utvrđivanju istine i samim tim ne može da vodi pomirenju u regionu. Smatram da će biti vrlo otežano uopšte suđenje za ratne zločine jer je činjenica da su ratni zločini činjeni na prostoru bivše Jugoslavije, da se učinioci nalaze na teritoriji jedne zemlje, da se dokazi nalaze na teritoriji druge zemlje, da su svedoci na teritoriji treće zemlje ili su negde u inostranstvu. Prema tome, bez saradnje u regionu i bez podrške međunarodne zajednice ili međunarodnih tela kao što je Interpol ne možemo da imamo ni aktivno rasvetljavanje ratnih zločina.“
Nekoliko dana ranije ministrica pravde R Srbije Snežana Malović razgovarala u Sarajevu s ministrom pravde BiH Barišom Čolakom, između ostalog, o slučaju Dobrovoljačka, ali i o slučaju Ilija Jurišić, odnosno Tuzlanska kolona, te o mogućnostima unapređenja pravosudne saradnje između dvije zemlje. Kako su izjavili učesnici razgovora, njihova saradnja u širem smislu mogla bi relaksirati i poboljšati odnose između dvije zemlje.
Ministar pravde BiH Bariša Čolak o tome kaže:
„Kako bismo izbjegli ovaj postupak duplog vođenja istraga, moj zahtjev je bio da se za ratne zločine koji su počinjeni na prostoru BiH, ukoliko su počinitelji i oni kojima treba suditi državljani BiH, imaju isključivo procesuirati u BiH, što bi, naravno, vodilo jednom procesu relaksiranja odnosa i pomirenja u čitavom regionu. Time bismo onda došli u situaciju da svi oni koji su počinili ratne zločine budu i procesuirani s jedne strane, a s druge strane žrtve bi imale određenu satisfakciju. I na kraju-krajeva, to bi itekako doprinijelo pobošljšanju odnosa između dvije države.“
Ministrica pravde Srbije Snežana Malović:
„Razgovarali smo i o pitanju neposrednog ustupanja dokaza u onim slučajevima u kojima je to moguće. Ovo su sve otvorena pitanja koja će dalje ekspertski timovi razrađivati.“
U medijima Srbije pojavili su se napisi o tome kako je protiv Branimira Glavaša i još tridesetak hrvatskih državljana još prije nekoliko godina podnesena prijava za ratne zločine počinjene na području Bosanskog Broda i Dervente tokom 1992. godine. Prijava je, prema tim navodima, upućena Haškom sudu maja 2002., nakon čega je u oktobru 2008. vraćena Tužilaštvu BiH. Dok Glavaš navode o zločinima odbacuje, postojanje prijave u Tužilaštvu BiH ne žele komentirati. Branimir Glavaš, osuđen u Hrvatskoj zbog ratnog zločina na 10 godina zatvora, nakon čega je prebjegao u BiH, u razgovoru za program Pred licem pravde govorio je o ovoj krivičnoj prijavi, a bilježimo izjave i ostalih aketara novog slučaja „Glavaš“.
Autor: Tina JELIN
Kaznena prijava sadrži 670 stranica i oko 5.000 raznih dokumenata, a među onima koji su navodno odgovorni za zločine u Derventi i na području Bosanskog Broda nalazi se i Branimir Glavaš. U prijavi se navode i osumnječenici koji su na popisu navedeni od A1 do broja A29, gdje je Glavaš na petom mjestu. Oni se terete da su bili inspiratori i organizatori zločina i naredbodavci, te da su svojim istupima i otvorenim pozivima na linč počinili brojne ratne zločine protiv građana srpske nacionalnosti, između ostalih i zločin genocida.
U izjavi za naš radio Branimir Glavaš kaže kako do sada nije pozvan na bilo kakav razgovor vezano uz kaznenu prijavu. Dodaje da je cijela stvar apsurdna, što dokazuje i popis osoba koji se navode u kaznenoj prijavi:
„A radi se o pokojnom predsjedniku Tuđmanu, radi se o aktulenom predsjedniku R Hrvatske Stjepanu Mesiću, radi se o gospodinu Harisu Silajdžiću i gospodinu Ejubu Ganiću, između ostalih. Ja se nalazim tek na petom mjesto od ukupno 29 ljudi protiv kojih je podnesena ta kaznena prijava.“
Glavaš koji je, podsjetimo, prije dva mjeseca prebjegao u BiH nakon što je osuđen pred Županijskim sudom u Zagrebu zbog ratnih zločina počinjenih u Osijeku 1991. godine, podvlači kako je spreman doći u Banju Luku na suđenje, ali da se to neće desiti jer optužnice, tvrdi, neće biti:
Branimir Glavaš„Niti sam ikakvog utjecaja imao na događanja ili sudioništva na događanja, bilo vojna bilo politička, niti sam ijedan jedini dan boravio na prostorima BiH za vrijeme ratnih događanja u BiH.“
Cijelu priču oko kaznene prijave aktuelizirao je banjalučki advokat Predrag Radulović, koji je za naš radio potvrdio da je Tužilaštvu BiH prošle godine iz Haškog suda vraćena kaznena prijava koja je podnijeta još 2002. godine na zahtjev Udruženja logoraša Bosanskog Broda i Dervente:
„Samo mogu reći da je broj na području Bosanskog Broda žrtava civila negdje oko 280 dok sam ja radio. Interesantno je da Tužilaštvo od prošle godine do današnjeg dana nije ništa preduzimalo ili poduzimalo vezano za tu krivičnu prijavu, iako se na toj krivičnoj prijavi nalaze i lica koja su dostupna Tužilaštvu i pravosuđu BiH.“
Janko Velimirović, iz Centra za istraživanja ratnih zločina RS-a, tvrdi kako postoje dokazi da su za ratna stradanja na području Dervente i Broda odgovorne ratne jedinice iz Osijeka koje su sudjelovale u borbama na području Bosanske Posavine. U to vrijeme, podsjeća Velimirović, Glavaš je bio na vojnim i političkim funkcijama na području istočne Slavonije:
„I vezajući te događaje koji su bili u Posavini od proljeća do jeseni 1992. godine za ulogu Glavaša, ovi koji su radili te materijale došli su do zaključka da je i Branimir Glavaš vezan za te događaje, kao i za događaje koji su bili na području Osijeka 1991. godine.“
U Tužilaštvu BiH kaznenu prijavu, ali i pisanje nekih beogradskih listova kako nije isključeno da slučaj preuzme Tužilaštvo za ratne zločine Srbije, nisu željeli komentirati. Boris Grubešić, glasnogovornik Tužilaštva BiH, tek je poručio:
„Što se tiče tih navoda Tužiteljstvo neće davati nikakav komentar koji se odnosi na te navode.“
Dok su i Radulović i Velimirović složni u ocjeni kako sam dokument, odnosno elaborat koji čini kaznenu prijavu nije dovoljan za optužnicu, dodaju kako je cijela stvar sada prepuštena Tužilaštvu BiH da nastavi istragu. Čini se da to previše ne uznemiruje Branimira Glavaša, koji je u međuvremenu kupio zemljište na području zapadne Hercegovine gdje će uskoro početi s izgradnjom, kako nam je kazao, nove porodične kuće.
Na još jednoj u nizu statusnih konferencija pred početak procesa, Vijeće Haškog suda je najavilo kako bi suđenje bivšem lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću moglo početi u rujnu ove godine. No službeni datum još je neizvjestan zbog velih proceduralnih priprema i ogromnog broja predviđenih svjedoka i dokazih predmeta s kojima tužiteljstvo mora upoznati optuženog.
Autor: Goran JUNGVIRTH
Nakon skoro godinu dana od njegovog uhićenja, još nije poznat službeni početak Karadžićevog suđenja. Kada je predsjedavajući sudac Iain Bonomy najavio kao mogućnost rujan mjesec, optuženi ga je šaljivo upitao „je li on to misli na rujan iduće godine“. Nakon šale koju je iskoristio da ilustrira ogroman broj podataka koje mora obraditi osobno budući da se brani sam, Karadžić je i predložio da tužiteljstvo skrati listu optužbi protiv njega kojima se tereti za genocid i zločine protiv čovječnosti nad Hrvatima i Bošnjacima u BiH od 1992. do 1995. godine:
„Naime, mnogo bi bilo korektnije da tužilaštvo odustane od nekih stvari i tako učini proces saglednijim, preglednim i efikasnim, nego da natrpa 230 svedoka.“
Karadžić je pokušao uvjeriti suce kako bi trebao apelirati na tužiteljstvo da se skoncentrira na manje stvari i da ne ide u širinu:
Radovan Karadžić u sudnici„Siguran sam da oni nemaju slučaj protiv mene i zato tako idu u obim i, kao što sam rekao, pokušavaju da pucaju sačmarom ne bi li me nešto od svega toga zakačilo. Da ne budem neprijatan jadan, da smo u obrnutoj situaciji, ja bih njih sudio za mnogo manje stvari i bio bih uspešan.“
No, haški tužitelj Alan Tiger odbio je takvu sugestiju Karadžića dodajući kako će za izvođenje dokaza optužbe trebati godinu dana. Riječima sudskog prevoditelja:
„Oni sastavni dijelovi predmeta o kojima smo govorili, dakle navodno etničko čišćenje od 1992. do 1995., opsada Sarajeva, događaji u Srebrenici, to su prilično osnovne stari, osnovni problemi. Mi svakako imamo namjeru njih obrađivati na najdjelotvorniji, na najekspeditivniji način. Međutim, sugestija da bi se od toga moglo odustati, a da se usredotočimo na nešto što bi se moglo okvalificirati kao temeljnije pitanje, ja se bojim da to nije od koristi.“
Budući da mnoge žrtve koje se spominju kao potencijalni svjedoci i dalje žive u područjima gdje su direktni počinitelji zločina na slobodi, tužiteljstvo je ustvrdilo kako se nisu promijenile okolnosti u toj mjeri da bi im se zaštitne mjere ukinule. Zato je optužba zatražila da većina njih, preciznije 159, i dalje svjedoči skrivena identiteta. Tužiteljica Hildegard erc Recklaf, riječima sudske prevoditeljice:
„Zapravo 159 svjedoka kojima je odoborena neka zaštitna mjera. Od ovog ukupnog broja smo kontaktirali 119 svjedoka i u međuvremenu smo otkrili tri svjedoka koji su pristali da se ili ukinu ili izmijene njihove zaštitne mjere, i mi ćemo podnijeti podnesak da se to izvrši. Ali 88 od ovih svjedoka su izričito tražili da i dalje ostanu zaštitne mjere i zapravo imaju i sasvim opravdane razloge zašto to traže.“
Optuženi Karadžić usprotivio se takvom zahtjevu za primjenjivnje zaštitnih mjera na većinu svjedoka tužiteljstva, osim za, kako je rekao, delikatne žrtve:
„Vaše lordstvo, ja se nadam da vi nećete dopustiti da tužilaštvo ovu sudnicu pretvori u neku camera obscure. Apsolutno sam protiv toga da neko ko nije žrtva, i to u delikatnom smislu, bude zaštićen 15, 17 ili 20 godina posle događaja. Nema nikakvog razloga - tim pre što u dosadašnjoj praksi se nije desilo da neki od svedoka bude u nekoj neugodnoj situaciji.“
Sljedeća statusna konferencija zakazana je pred kraj sljedećeg mjeseca do kada bi trebao biti i poznat ishod Karadžićevog zahtijeva sudskom vijeću da zakaže raspravu o njegovoj tvrdnji da mu je 1996. godine poslanik Sjedinjenih Država Richard Holbrooke garantirao imunitet od progona Haškog suda ukoliko se povuče iz političkog i javnog života.
Ministar pravde BiH Bariša Čolak i nerezidentna predstavnica Razvojnog programa Ujedinjenih naroda (UNDP) u BiH Christine McNab potpisali su u Sarajevu dokument pod nazivom „Pristup pravdi: suočavanje s prošlošću i izgradnja povjerenja za budućnost“.
Autor: Mirna SADIKOVIĆ
Prilikom sačinjavanja Strategije za reformu sektora pravde u BiH, koju su prošle godine usvojili Vijeće ministara, entitetske vlade i Brčko Distrikt, kroz proces javnih konsultacija pojavila se potreba da se u Strategiju uključi i pitanje suočavanja sa prošlošću. Odlučeno je da se sačini sveobuhvatna strategija reforme pravde u BiH koja će sadržavati i ovo pitanje. UNDP se uključio u tu priču kako bi pružio potporu reformi. Nedugo zatim nastao je „Vodič kroz tranzicijsku pravdu“, dokument u kojem su sadržana iskustva iz prakse, ali i preporuke za buduća vremena.
Christine McNab, nerezidentna predstavnica UNDP-a u BiH:
„Ovi dokumenti nasljeđe su nečega što jedna generacija predaje drugoj. U ovom slučaju riječ je o znanju. Ali ne radi se samo o generacijskom nasljeđu, nego i o iskustvima koja mogu poslužiti mnogim zemljama. BiH nije jedina prošla kroz stravičan sukob. I Južnoafrička Republika morala se suočiti sa svojom prošlošću kako bi krenula dalje i postala jedna od najuspješnijih država Afrike. Istočni Timor dao nam je mnoge lekcije kako se suočiti sa prošlošću nakon sukoba. U ovom priručniku ’Vodič kroz tranzcijsku pravdu’ narod BiH dao je svoju riječ kada je u pitanju suočavanje s prošlošću. Ja se nadam da će ovo biti važan proizvod koji će doprinijeti uspješnoj reformi tranzicijske pravde u BiH. Priručnik neće služiti samo onima koji se bave pravdom nego i civilnom sektoru, ali i običnim građanima.“
„Vodič“ se može posmatrati i kao sredstvo za informiranje radne grupe i civilnog sektora koji rade na izradi sveobuhvatne strategije tranzicijske pravde u BiH, kaže ministar pravde Bariša Čolak i dodaje da će naredni projekat „Suočavanje s prošlošću i izgradnja povjerenja za budućnost“ Ministarstva pravde i Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice i UNDP-a biti okončan u naredne tri godine:
„Neke od konkretnih aktivnosti koje namjeravamo sprovesti usmjerene su na povećanje pravne svijesti, pristup besplatnoj pravnoj pomoći, razvijanje komunikacijskih kapaciteta pravosudnih institucija u suradnji s organizacijama civilnog društva.“
UNDP podržava ovaj projekat sa 2,6 miliona. Christine McNab, nerezidentna predstavnica UNDP-a u BiH, vjeruje da će projekat biti od koristi žrtvama rata u BiH:
„Uključili smo se u ove projekte iz dva razloga. Prvi je da bi pravda bila zadovoljena jer put suočavanja s prošlošću znači osigurati pravdu za sve žrtve. Drugi razlog je da idemo dalje u razvoju, a da bismo išli dalje, moramo se suočiti s prošlošću. Ja sam uvjerena da je to moguće u BiH uz angažman domaćih institucija i pomoć međunarodne zajednice - i zbog toga UNDP pruža svesrdnu podršku.“
* * * * *
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje(IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Suspendovanje crvenih potjernica od strane Generalnog sekretarijata Interpola za slučaj Dobrovoljačka ulica, koje je beogradski Ured Interpola raspisao za bh. državljanima, ustvari znači da se informacije o traženim osobama i njihovim saučesnicima neće biti registrovane u Interpolovim bazama podataka. Ovu odluku u Ministarstvu sigurnosti BiH doživljavaju kao diplomatsku pobjedu ministra Tarika Sadovića jer su, kažu, usvojeni svi njegovi argumenti koje je nedavno iznio na sastanku s generalnim sekretarom Interpola.
Portparol Ministarstva sigurnosti BiH Milada Dreca pojasnila je kako je od sada na snazi i nova privremena procedura u pogledu zahtjeva za slučajeve ratnih zločina:
„Ono što je za nas posebno važno jeste odluka Generalnog sekretarijata Interpola da će se ubuduće zahtjevi za raspisivanjem crvenih potjernica za ratne zločine primati u slučaju kada su zahtjevi dostavljeni od strane međunarodnog suda kao što je Haški tribunal, zatim ukoliko su zahtjevi dostavljeni protiv državljana matične zemlje, dakle, ukoliko matična zemlja traži za svoje državljane raspisivanje crvenih potjernica, i ukoliko su zahtjevi dostavljeni protiv državljana druge zemlje, ali pod uvjetom da se ta zemlja ne protivi raspisivanju potjernica za svojim državljanima.“
„Jesam. U BiH ima snage da se te stvari završavaju. Naš je, možda, problem što smo pretjerano naivni i dobronamjerni prema Srbiji. Zaboravljamo, ustvari, da tamo nisu izvršene promjene politike, nažalost, ali bilo bi nam drago da dođe do promjene politike u toj zemlji.“
Što se Srbije tiče, kaže, potjernicama i procesom je pokušala destabilizirati BiH:
„Oni su pokušavali sebi da rezervišu pravo da svakog ko im se ne sviđa mogu da uhapse - i uz to pokušavaju uključiti međunarodnu zajednicu, tako da stvari dobijaju jednu apsurdnu situaciju. Nisam puno obratio pažnju na to, ali vjerovatno ako neko iz međunarodne zajednice detaljnije pogleda u sve to, vidjeće da su namjere Srbije, ustvari, nastavak one stare politike, ali drugim sredstvima.“
Bivši general Armije BiH Jovan Divjak, za kojim je također raspisana potjernica, njihovo povlačenje smatra pozitivnim činom koji pokazuje da je Interpol shvatio na kom nivou su događaji u Dobrovoljačkoj u rangu ratnog zločina:
„Sama potvrda da ’92. nije bio ratni zločin - jeste bio incident koji treba procesuirati, i da u međuvremenu, s obzirom da nije bilo dovoljno podataka, argumenata da treba da se podigne određena optužnica, došlo je do toga da, i ono što je Tužilaštvo Srbije željelo, Interpol jednostavno ne prihvati. Možda pokazuje izvjesnu odgovornost države BiH da se pomalo kasno uključila da bi, zajedno sa Tužilaštvom Srbije, taj problem stavila tamo gdje mu je mjesto, znači da se pitanje procesuiranji da se ostavi Tužilaštvu BiH.“
„Smatram da potez Interpola nije utemeljen na međunarodnom pravu, niti na njihovim internim pravilima i Republika Srbija, odnosno Ministarstvo pravde, MUP i Kancelarija Interpola u Beogradu će uputiti narednih dana svoju reakciju na to.“
Da li će odluka Interpola smiriti strasti u regionu u kome su krenule igre, kako upućeni smatraju, politički motivisane - poternica na poternicu?
Nakon izdavanja poternica za slučaj Dobrovoljačka ulica na kojoj su i visoke političke ličnosti iz BiH, stigla je iz Sarajeva najava kontraudarca - poternica protiv bivših predsednika države iz Srbije.
Nataša Kandić, direktorka Fonda za humanitarno pravo, poznata na celoj teritoriji bivše Jugoslavije kao dosledni borac za pravdu, za dovođenje pred sud optuženih za ratne zločine, za zaštitu prava žrtava rata o kojima malo koja država vodi računa, kaže za naš program da ova odluka ide na ruku svim državama regiona. Jer sve bi podjednako htele da zaštite svoje državljane od optužbi, mada bi istovremeno htele i da sude onima preko granice. Jer, još uvek se, toliko godina nakon rata, žrtve i zločinci smatraju „svojim“ i „tuđim“, prema etničkim merilima. U slučaju Dobrovoljačke ulice, Kandićeva smatra da bi redosled poteza srpskog Tužilastva trebalo da bude drugačiji od onog koji je bio:
„Bilo bi mnogo logičnije da je, ako je posedovalo dokaze, to predalo Tužilaštvu BiH i tražilo pokretanje postupka.“
Ministarka Malović, međutim, na ovakve primedbe uzvraća:
„Želim da naglasim i činjenicu da je BiH ovaj slučaj vodila od 2003. godine i da ni do dan danas nisu usledili konkretni rezlutati.“
„Koliko se vidi iz prakse, takva saradnja, koja je, čini mi se, neophodna i ona će kad-tad morati da bude uspostavljena, se izbegava zato što postoji još uvek nad pravnim pristupom prema počinjenim zločinima prevaga političkog pristupa, pa tužilaštva postupaju kao politička tela. Ona će izdavati optužnice, a mimoići će organe države čije državljane optužuju. Umesto crvenih poternica mora da postoji profesionalna, posvećena saradnja u procesuiranju ratnih zločina, nezavisno od toga ko se na kojoj poziciji nalazi.“
Ministarka pravde Snežana Malović:
„Ovaj potez Interpola ne može da doprinese rasvetljavanju ratnih zločina, utvrđivanju istine i samim tim ne može da vodi pomirenju u regionu. Smatram da će biti vrlo otežano uopšte suđenje za ratne zločine jer je činjenica da su ratni zločini činjeni na prostoru bivše Jugoslavije, da se učinioci nalaze na teritoriji jedne zemlje, da se dokazi nalaze na teritoriji druge zemlje, da su svedoci na teritoriji treće zemlje ili su negde u inostranstvu. Prema tome, bez saradnje u regionu i bez podrške međunarodne zajednice ili međunarodnih tela kao što je Interpol ne možemo da imamo ni aktivno rasvetljavanje ratnih zločina.“
Nekoliko dana ranije ministrica pravde R Srbije Snežana Malović razgovarala u Sarajevu s ministrom pravde BiH Barišom Čolakom, između ostalog, o slučaju Dobrovoljačka, ali i o slučaju Ilija Jurišić, odnosno Tuzlanska kolona, te o mogućnostima unapređenja pravosudne saradnje između dvije zemlje. Kako su izjavili učesnici razgovora, njihova saradnja u širem smislu mogla bi relaksirati i poboljšati odnose između dvije zemlje.
Ministar pravde BiH Bariša Čolak o tome kaže:
„Kako bismo izbjegli ovaj postupak duplog vođenja istraga, moj zahtjev je bio da se za ratne zločine koji su počinjeni na prostoru BiH, ukoliko su počinitelji i oni kojima treba suditi državljani BiH, imaju isključivo procesuirati u BiH, što bi, naravno, vodilo jednom procesu relaksiranja odnosa i pomirenja u čitavom regionu. Time bismo onda došli u situaciju da svi oni koji su počinili ratne zločine budu i procesuirani s jedne strane, a s druge strane žrtve bi imale određenu satisfakciju. I na kraju-krajeva, to bi itekako doprinijelo pobošljšanju odnosa između dvije države.“
Ministrica pravde Srbije Snežana Malović:
„Razgovarali smo i o pitanju neposrednog ustupanja dokaza u onim slučajevima u kojima je to moguće. Ovo su sve otvorena pitanja koja će dalje ekspertski timovi razrađivati.“
Glavaš za RSE o krivičnoj prijavi
U medijima Srbije pojavili su se napisi o tome kako je protiv Branimira Glavaša i još tridesetak hrvatskih državljana još prije nekoliko godina podnesena prijava za ratne zločine počinjene na području Bosanskog Broda i Dervente tokom 1992. godine. Prijava je, prema tim navodima, upućena Haškom sudu maja 2002., nakon čega je u oktobru 2008. vraćena Tužilaštvu BiH. Dok Glavaš navode o zločinima odbacuje, postojanje prijave u Tužilaštvu BiH ne žele komentirati. Branimir Glavaš, osuđen u Hrvatskoj zbog ratnog zločina na 10 godina zatvora, nakon čega je prebjegao u BiH, u razgovoru za program Pred licem pravde govorio je o ovoj krivičnoj prijavi, a bilježimo izjave i ostalih aketara novog slučaja „Glavaš“.
Autor: Tina JELIN
Kaznena prijava sadrži 670 stranica i oko 5.000 raznih dokumenata, a među onima koji su navodno odgovorni za zločine u Derventi i na području Bosanskog Broda nalazi se i Branimir Glavaš. U prijavi se navode i osumnječenici koji su na popisu navedeni od A1 do broja A29, gdje je Glavaš na petom mjestu. Oni se terete da su bili inspiratori i organizatori zločina i naredbodavci, te da su svojim istupima i otvorenim pozivima na linč počinili brojne ratne zločine protiv građana srpske nacionalnosti, između ostalih i zločin genocida.
U izjavi za naš radio Branimir Glavaš kaže kako do sada nije pozvan na bilo kakav razgovor vezano uz kaznenu prijavu. Dodaje da je cijela stvar apsurdna, što dokazuje i popis osoba koji se navode u kaznenoj prijavi:
„A radi se o pokojnom predsjedniku Tuđmanu, radi se o aktulenom predsjedniku R Hrvatske Stjepanu Mesiću, radi se o gospodinu Harisu Silajdžiću i gospodinu Ejubu Ganiću, između ostalih. Ja se nalazim tek na petom mjesto od ukupno 29 ljudi protiv kojih je podnesena ta kaznena prijava.“
Glavaš koji je, podsjetimo, prije dva mjeseca prebjegao u BiH nakon što je osuđen pred Županijskim sudom u Zagrebu zbog ratnih zločina počinjenih u Osijeku 1991. godine, podvlači kako je spreman doći u Banju Luku na suđenje, ali da se to neće desiti jer optužnice, tvrdi, neće biti:
Cijelu priču oko kaznene prijave aktuelizirao je banjalučki advokat Predrag Radulović, koji je za naš radio potvrdio da je Tužilaštvu BiH prošle godine iz Haškog suda vraćena kaznena prijava koja je podnijeta još 2002. godine na zahtjev Udruženja logoraša Bosanskog Broda i Dervente:
„Samo mogu reći da je broj na području Bosanskog Broda žrtava civila negdje oko 280 dok sam ja radio. Interesantno je da Tužilaštvo od prošle godine do današnjeg dana nije ništa preduzimalo ili poduzimalo vezano za tu krivičnu prijavu, iako se na toj krivičnoj prijavi nalaze i lica koja su dostupna Tužilaštvu i pravosuđu BiH.“
Janko Velimirović, iz Centra za istraživanja ratnih zločina RS-a, tvrdi kako postoje dokazi da su za ratna stradanja na području Dervente i Broda odgovorne ratne jedinice iz Osijeka koje su sudjelovale u borbama na području Bosanske Posavine. U to vrijeme, podsjeća Velimirović, Glavaš je bio na vojnim i političkim funkcijama na području istočne Slavonije:
„I vezajući te događaje koji su bili u Posavini od proljeća do jeseni 1992. godine za ulogu Glavaša, ovi koji su radili te materijale došli su do zaključka da je i Branimir Glavaš vezan za te događaje, kao i za događaje koji su bili na području Osijeka 1991. godine.“
U Tužilaštvu BiH kaznenu prijavu, ali i pisanje nekih beogradskih listova kako nije isključeno da slučaj preuzme Tužilaštvo za ratne zločine Srbije, nisu željeli komentirati. Boris Grubešić, glasnogovornik Tužilaštva BiH, tek je poručio:
„Što se tiče tih navoda Tužiteljstvo neće davati nikakav komentar koji se odnosi na te navode.“
Dok su i Radulović i Velimirović složni u ocjeni kako sam dokument, odnosno elaborat koji čini kaznenu prijavu nije dovoljan za optužnicu, dodaju kako je cijela stvar sada prepuštena Tužilaštvu BiH da nastavi istragu. Čini se da to previše ne uznemiruje Branimira Glavaša, koji je u međuvremenu kupio zemljište na području zapadne Hercegovine gdje će uskoro početi s izgradnjom, kako nam je kazao, nove porodične kuće.
Suđenje Karadžiću moglo bi početi u rujnu
Na još jednoj u nizu statusnih konferencija pred početak procesa, Vijeće Haškog suda je najavilo kako bi suđenje bivšem lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću moglo početi u rujnu ove godine. No službeni datum još je neizvjestan zbog velih proceduralnih priprema i ogromnog broja predviđenih svjedoka i dokazih predmeta s kojima tužiteljstvo mora upoznati optuženog.
Autor: Goran JUNGVIRTH
Nakon skoro godinu dana od njegovog uhićenja, još nije poznat službeni početak Karadžićevog suđenja. Kada je predsjedavajući sudac Iain Bonomy najavio kao mogućnost rujan mjesec, optuženi ga je šaljivo upitao „je li on to misli na rujan iduće godine“. Nakon šale koju je iskoristio da ilustrira ogroman broj podataka koje mora obraditi osobno budući da se brani sam, Karadžić je i predložio da tužiteljstvo skrati listu optužbi protiv njega kojima se tereti za genocid i zločine protiv čovječnosti nad Hrvatima i Bošnjacima u BiH od 1992. do 1995. godine:
„Naime, mnogo bi bilo korektnije da tužilaštvo odustane od nekih stvari i tako učini proces saglednijim, preglednim i efikasnim, nego da natrpa 230 svedoka.“
Karadžić je pokušao uvjeriti suce kako bi trebao apelirati na tužiteljstvo da se skoncentrira na manje stvari i da ne ide u širinu:
No, haški tužitelj Alan Tiger odbio je takvu sugestiju Karadžića dodajući kako će za izvođenje dokaza optužbe trebati godinu dana. Riječima sudskog prevoditelja:
„Oni sastavni dijelovi predmeta o kojima smo govorili, dakle navodno etničko čišćenje od 1992. do 1995., opsada Sarajeva, događaji u Srebrenici, to su prilično osnovne stari, osnovni problemi. Mi svakako imamo namjeru njih obrađivati na najdjelotvorniji, na najekspeditivniji način. Međutim, sugestija da bi se od toga moglo odustati, a da se usredotočimo na nešto što bi se moglo okvalificirati kao temeljnije pitanje, ja se bojim da to nije od koristi.“
Budući da mnoge žrtve koje se spominju kao potencijalni svjedoci i dalje žive u područjima gdje su direktni počinitelji zločina na slobodi, tužiteljstvo je ustvrdilo kako se nisu promijenile okolnosti u toj mjeri da bi im se zaštitne mjere ukinule. Zato je optužba zatražila da većina njih, preciznije 159, i dalje svjedoči skrivena identiteta. Tužiteljica Hildegard erc Recklaf, riječima sudske prevoditeljice:
Optuženi Karadžić usprotivio se takvom zahtjevu za primjenjivnje zaštitnih mjera na većinu svjedoka tužiteljstva, osim za, kako je rekao, delikatne žrtve:
„Vaše lordstvo, ja se nadam da vi nećete dopustiti da tužilaštvo ovu sudnicu pretvori u neku camera obscure. Apsolutno sam protiv toga da neko ko nije žrtva, i to u delikatnom smislu, bude zaštićen 15, 17 ili 20 godina posle događaja. Nema nikakvog razloga - tim pre što u dosadašnjoj praksi se nije desilo da neki od svedoka bude u nekoj neugodnoj situaciji.“
Sljedeća statusna konferencija zakazana je pred kraj sljedećeg mjeseca do kada bi trebao biti i poznat ishod Karadžićevog zahtijeva sudskom vijeću da zakaže raspravu o njegovoj tvrdnji da mu je 1996. godine poslanik Sjedinjenih Država Richard Holbrooke garantirao imunitet od progona Haškog suda ukoliko se povuče iz političkog i javnog života.
Potpisan dokument „Pristup pravdi: suočavanje s prošlošću i izgradnja povjerenja za budućnost“
Ministar pravde BiH Bariša Čolak i nerezidentna predstavnica Razvojnog programa Ujedinjenih naroda (UNDP) u BiH Christine McNab potpisali su u Sarajevu dokument pod nazivom „Pristup pravdi: suočavanje s prošlošću i izgradnja povjerenja za budućnost“.
Autor: Mirna SADIKOVIĆ
Prilikom sačinjavanja Strategije za reformu sektora pravde u BiH, koju su prošle godine usvojili Vijeće ministara, entitetske vlade i Brčko Distrikt, kroz proces javnih konsultacija pojavila se potreba da se u Strategiju uključi i pitanje suočavanja sa prošlošću. Odlučeno je da se sačini sveobuhvatna strategija reforme pravde u BiH koja će sadržavati i ovo pitanje. UNDP se uključio u tu priču kako bi pružio potporu reformi. Nedugo zatim nastao je „Vodič kroz tranzicijsku pravdu“, dokument u kojem su sadržana iskustva iz prakse, ali i preporuke za buduća vremena.
Christine McNab, nerezidentna predstavnica UNDP-a u BiH:
„Ovi dokumenti nasljeđe su nečega što jedna generacija predaje drugoj. U ovom slučaju riječ je o znanju. Ali ne radi se samo o generacijskom nasljeđu, nego i o iskustvima koja mogu poslužiti mnogim zemljama. BiH nije jedina prošla kroz stravičan sukob. I Južnoafrička Republika morala se suočiti sa svojom prošlošću kako bi krenula dalje i postala jedna od najuspješnijih država Afrike. Istočni Timor dao nam je mnoge lekcije kako se suočiti sa prošlošću nakon sukoba. U ovom priručniku ’Vodič kroz tranzcijsku pravdu’ narod BiH dao je svoju riječ kada je u pitanju suočavanje s prošlošću. Ja se nadam da će ovo biti važan proizvod koji će doprinijeti uspješnoj reformi tranzicijske pravde u BiH. Priručnik neće služiti samo onima koji se bave pravdom nego i civilnom sektoru, ali i običnim građanima.“
„Vodič“ se može posmatrati i kao sredstvo za informiranje radne grupe i civilnog sektora koji rade na izradi sveobuhvatne strategije tranzicijske pravde u BiH, kaže ministar pravde Bariša Čolak i dodaje da će naredni projekat „Suočavanje s prošlošću i izgradnja povjerenja za budućnost“ Ministarstva pravde i Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice i UNDP-a biti okončan u naredne tri godine:
„Neke od konkretnih aktivnosti koje namjeravamo sprovesti usmjerene su na povećanje pravne svijesti, pristup besplatnoj pravnoj pomoći, razvijanje komunikacijskih kapaciteta pravosudnih institucija u suradnji s organizacijama civilnog društva.“
UNDP podržava ovaj projekat sa 2,6 miliona. Christine McNab, nerezidentna predstavnica UNDP-a u BiH, vjeruje da će projekat biti od koristi žrtvama rata u BiH:
„Uključili smo se u ove projekte iz dva razloga. Prvi je da bi pravda bila zadovoljena jer put suočavanja s prošlošću znači osigurati pravdu za sve žrtve. Drugi razlog je da idemo dalje u razvoju, a da bismo išli dalje, moramo se suočiti s prošlošću. Ja sam uvjerena da je to moguće u BiH uz angažman domaćih institucija i pomoć međunarodne zajednice - i zbog toga UNDP pruža svesrdnu podršku.“
* * * * *
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje(IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
