Dostupni linkovi

Brammertzove ocjene o Hrvatskoj blaže od očekivanih


Serge Brammertz

Haški tužitelj Serge Brammertz je u svom izviješću pred Vijećem sigurnosti UN-a još jednom otvorio pitanje tzv. topničkih dnevnika, odnosno dokumentacije vezane uz djelovanje hrvatske artiljerije po ciljevima u Kninu u akciji „Oluja“, ali u nešto blažoj formulaciji nego što se očekivalo. Analitičari su podijeljeni oko toga hoće li nakon ovog Brammertzovog izviješća nekoliko država članica EU deblokirati hrvatske pregovore o članstvu u EU u poglavlju pravosuđe.

Autor: Enis Zebić

Glavni haški tužitelj Serge Brammertz konstatirao je u dijelu svog izviješća pred Vijećem sigurnosti koje se odnosilo na Hrvatsku da je postignut umjeren napredak, ali da i dalje ostaje otvoreno pitanje tzv. topničkih dnevnika, odnosno dokumentacije vezane uz djelovanje hrvatske artiljerije po ciljevima u Kninu u akciji „Oluja“, za koje tvrdi da su ključni u dokazivanju krivnje Ante Gotovine. Hrvatski premijer Ivo Sanader govorio je nakon Brammertza i kazao kako se ne slaže sa onim dijelom tužiteljevog izviješća koje govori o topničkim dnevnicima i nedostatnoj hrvatskoj suradnji, i da je Hrvatska od Haškog tribunala zatražila da da ocjenu o hrvatskoj suradnji, a ne da ocjena dolazi od Tužiteljstva, koje je samo jedna od strana u postupku.

Hoće li ovo Brammertzovo izviješće biti dovoljno da nekoliko europskih država deblokira hrvatske pregovore o članstvu u Europskoj uniji u poglavlju pravosuđe? Poznavatelji problematike su oko toga podijeljeni. Analitičar i haški izvjestitelj riječkog „Novog lista“ Denis Romac nije do kraja u to uvjeren:

Čini mi se da, bez obzira na to što izvještaj tužitelja nije u cijelosti negativan, on neće spasiti hrvatske pregovore sa Europskom unijom.
„Iako je istina da je izvještaj Sergea Brammertza nesumnjivo umjereniji i izbalansiraniji u odnosu na ono što se očekivalo - dakle, on nije negativan, on je samo djelomično negativan, i to jedino u odnosu na dostavu topničkih dnevnika, dok je u svim ostalim segmentima Hrvatska pohvaljena, čak je u pitanju topničkih dnevnika registriran onaj mali napredak - ključno je pitanje hoće li Nizozemska to shvatiti kao zeleno svjetlo, ili će i dalje tumačiti taj stav glavnog haškog tužitelja kao negativan. Ja mislim da bez rečenice da Hrvatska ostvaruje punu suradnju sa Tribunalom u Hagu neće biti zelenog svjetla od Nizozemske, od Velike Britanije. To se moglo čuti i na samoj sjednici Vijeća sigurnosti gdje je predstavnik Velike Britanije otvoreno rekao kako je razočaran ponašanjem Hrvatske. Dakle, čini mi se da, bez obzira na to što izvještaj tužitelja nije u cijelosti negativan, on neće spasiti hrvatske pregovore sa Europskom unijom.“


Politički analitičar Davor Gjenero je mnogo optimističniji - on ocjenjuje da je hrvatski premijer Sanader u nizu razgovora pred sjednicu Vijeća sigurnosti u New Yorku postigao onoliko koliko je mogao: spomenuti su topnički dnevnici, ali je rečeno i da Hrvatske u svemu drugom surađuje s Tribunalom:
Davor Gjenero

„Takvo izviješće sasvim sigurno nije bez veze - i sa Sanaderovim sastancima sa predsjednikom Haškoga suda, ali čini mi se još i važnije sa američkom veleposlanicom pri Ujednjenim narodima koja je, kao što znate, po poziciji članica Obamina kabineta. Čini se da je premijer Sanader svoje sugovornike uspio uvjeriti u predanost Hrvatske u ispunjavanju preuzetih obveza i isto tako uvjerio ih je u konstruktivnost hrvatske politike u regiji. To bi, po svemu sudeći, trebalo biti dovoljno da rezerve nekih zemalja, koje su opravdano postojale na hrvatsko otvaranje pregovaračkoga poglavlja o pravosuđu, u putu prevladane. Ako Hrvatska uspije otvoriti hrvatsko poglavlje o pravosuđu, tada će sama po sebi pasti slovenska blokada hrvatskog pregovaračkog procesa.“


Na čemu Gjenero temelji svoj optimizam:

„Za razliku od ove nikad ostvarene ali prijeteće blokade, ona nije zasnovana niti na hrvatskom pregovaračkom okviru, niti na zajedničkoj pravnoj baštini europskih zajednica. Hrvatska stoga ponovo postaje dobar primjer regiji i Hrvatska očito prevladava krizu koja joj se dogodila u proteklih nekoliko mjeseci.“

Kada je pred godinu dana haško tužiteljstvo počelo tražiti topničke dnevnike tvrdeći da su oni ključni za dokazivanje Gotovinine krivice, hrvatska je Vlada prvo tvrdila da ti dokumenti ne postoje, pa da postoje, pa da su uništeni i tako dalje, podsjeća profesor međunarodnog kaznenog prava i dobar poznavatelj haške problematike Ivo Josipović:
Problem je taj što kad danas tvrdite jedno, drugi dan drugo, treći dan treće, ona strana koja vam je partner ne mora vam vjerovati više. To je ozbiljni problem Republike Hrvatske, upravo ta vjerodostojnost.

“Ja osobno vjerujem svemu onome što piše u izviješću hrvatske Vlade, što smo načuli iz medija. Međutim, problem je taj što kad danas tvrdite jedno, drugi dan drugo, treći dan treće, ona strana koja vam je partner ne mora vam vjerovati više. To je ozbiljni problem Republike Hrvatske, upravo ta vjerodostojnost. S druge strane, naravno, treba se pitati kako stvari utječu na obranu hrvatskih generala. Ja mislim da im ova situacija nikako ne koristi. Postoje različita pravila o ocjeni dokaza, kako se dokazi vrednuje, i ja ne vjerujem da bi u tim dnevnicima pisalo nešto što bi teretilo generale. Znamo da većina dnevnika i tako postoji da u njima, po onome što se javno znalo, nema ništa osobito inkriminirajuće. I za mene je ovo više signal da tužitelj nije jak u svojim tezama koje zastupa u optužnici i da inzistira na dokumentima koji ne postoje naprosto - ili su uništeni. Vlada je rekla da su uništeni. Tome, naravno, treba vjerovati. Ono što je neobično je da nakon toliko godina trajanja procesa, sada već kada bi on trebao biti na samom kraju, tužitelj kaže da mu fale ključni dokazi. Gdje bio do sada? I to pokazuje da predmet nije bio pripremljen.“


Beograd spokojan dočekao Brammertzov izveštaj

Autor: Miloš Teodorović

Prvi put otkako surađuje s Haškim tribunalom, Srbija nije s neizvjesnošću iščekivala izveštaj glavnog tužitelja Haškog tribunala Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda. Dužnosnici u Beogradu bili su sasvim uvjereni da će Serge Brammertz u New Yorku priznati da Srbija čini sve kako bi preostala dvojica haških bjegunca, Ratko Mladić i Goran Hadžić, bila pronađena, uhapšena i izručena u Hag.

Posmatrači, pre svega iz nevladinih organizacija koje se bave pitanjima utvrđivanja odgovornosti zločine - a sa kojima se Bramerc prilikom nedavne posete Beogradu nije ni sastao, podvlače da izveštaj Savetu bezbednosti može biti naklonjen srpskoj strani samo ukoliko glavni tužilac zna nešto o čemu javnost još nije obaveštena. Istovremeno, otkriva se postojanje novih dokaza protiv Mladića, baš kao i što se uvećava broj ljudi spremnih da govore o srebreničkom masakru.

Rasim Ljajić
To što je Brammertz, po svemu sudeći, iz Beograda otputovao prilično zadovoljan, ne znači da njegov izveštaj mora sadržati samo pozitivne ocene. Šta više, po rečima predsednika Nacionalnog saveta za saradnju sa Haškim tribunalom Rasima Ljajića, ovaj dokument ne sadrži kvalifikacije tog tipa:

“Ne postoji formulacija puna saradnja sa Haškim tribunalom. Postoji formulacija koja sugeriše na punu saradnju u oblasti dokumentacije, svedoka i dostupnosti arhivama.”

Izvesno je da je izveštaj Sergea Brammertza do sada najpozitivnija ocena aktivnosti koje Beograd preduzima u ispunjavanju obaveza prema Međunarodnom sudu za ratne zločine, podvukao je Lajić, ali uz napomenu:

Jedina stvar oko koje se mi ne slažemo to je ta konstatacija koja stoji u pismenom izveštaju - da su Mladić i Hadžić u domašaju srpskih vlasti.
„Jedina stvar oko koje se mi ne slažemo to je ta konstatacija koja stoji u pismenom izveštaju - da su Mladić i Hadžić u domašaju srpskih vlasti. Mi ne tvrdimo da oni nisu u Srbiji. Nikada to nismo tvrdili. Ali ne možemo ni sa stoprocentnom sigurnošću da tvrdimo da se oni nalaze ovde, sve dok ne budu locirani.“


Međutim, mnogo je onih koji Brammertzove utiske ne mogu prihvatiti sve dok krivci za njihovu patnju ne budu pronađeni i kaženjeni. Munira Subašić u Srebrenici je izgubila sina i muža:

“Ako to uradi onda je Brammertz stao na stranu politike, a ne na stranu pravde.”


Vreme i promene političkih okolnosti, možda, su mogle doprineti stavljaju pitanja haških begunaca u Srbiji po strani. Da se upravo to događa uverena je direktorica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić, koja kaže kako ima utisak da su pitanje Hadžića i Mladića manje prisutni u srpskoj politici nego što je to ranije bio slučaj. Zato Brammertzove ocene prihvata sa rezervom, uz napomenu da bi tužilac mogao imati informacije koje drugi nemaju:

“Očito je da postoje neki razlozi i ti razlozi nisu javno izrečeni, ali je moguće da oni jesu izneti tužiocu Brammertzu i da, ako je taj izveštaj pozitivan, on verovatno raspolaže podacima kojima mi ovde u Srbiji ne raspolažemo.”

Da je to tačno saznajemo baš u danu u kom se Brammertz priprema za izlaganje pred Savetom bezbednosti. Naime, njegov tim već nekoliko meseci raspolaže dnevničkim beleškama pronađenim prilikom jednog od pretresa kuće Ratka Mladića u Beogradu. Kako piše dnevni list “Blic”, u njima general, koji godinama izmiče Hagu, piše o svojim susretima sa Slobodanom Miloševićem, kao i njegovim višegodišnjim šefom tajne policije Jovicom Stanišićem, sa raznim vojnim licima, a otkriva i kako se pripremao i organizovao – rat. Odlomak iz dnevnika objavljen u četvrtak:

„U Bileći se može osposobiti f-ka za proizvodnju municije. Ima mogućnosti da se kuju košuljice za mine od 60 milimetara. ‘Zastava’ radi na nabavci delova, Aluminijski kombinat traži da mu isporučimo glinicu, a oni će nama platiti opravku mašine…”


Autentičnost ovih beleški potvrdio nam je prvi čovek u Srbiji za saradnju sa Tribunalom Rasim Ljajić:

“Ono što sam video to zaista postoji u dnevnicima Ratka Mladića. Da, to je predato Brammertzu, zapravo Tužilaštvu Haškog suda.”


Da su beleške Ratka Mladića već poduže u Hagu potvrdila nam je i portparolka Suda Nerma Jelačić:
Dnevnik Ratka Mladića, koliko je meni poznato, je u posedu Tužilaštva Haškog tribunala. Za više informacija trebalo bi da se obratite Tužilaštvu.

“Dakle, dnevnik Ratka Mladića, koliko je meni poznato, je u posedu Tužilaštva Haškog tribunala. Za više informacija trebalo bi da se obratite Tužilaštvu.”

To smo i učinili, ali više informacija nismo dobili. Portparolka Tužilaštva Olga Kavran:

“Ne mogu ništa da vam potvrdim, budući da će se tužilac Brammertz po našem vremenu danas popodne, obratiti Savetu bezbednosti.”


Samo general pod čijom komandom je učinjen genocid, kako ga terati Tužilaštvo u Hagu, nedostaje. Četrnaest godina nakon što je protiv Mladića podignuta optužnica dokaza je sve više. U trenucima dok su u Srbiji iščekivali da i čuju šta Brammertz ima da kaže, u Hagu najbliži pobijenih u srebreničkom masakru razgovarali su sa pripadnicima holandskog bataljona (koji je pod zastavom UN-a bio raspoređen u Srebrenici) sa ciljem širenja istine i o Mladićevoj krivici. Munira Subašić:
Munira Subašić, Foto: Midhat Poturović

“Mislim da se oni osećaju krivim, postiđenim. Međutim, mi žrtve genocida smo im kazali da nam mogu samo pomoći kroz izjave, priče o svemu onome što su videli.”


RSE: “Da li su oni obećali da će svedočiti o tome?”

“Hoće. Već ima dosta njih koji su se prijavili. To je vrlo važno za nas žrtve kako bismo došli do istine i pravde. Četrnaest godina čekamo istinu i tražimo pravdu.”

A dok srebreničke majke razgovaraju sa holandskim vojnicima, Vlada u Beogradu priprema se za novu diplomatsku misiju. Nakon Brammertza na njoj je daleko teži zadatak: ubediti vladu Holandije da se zdušno čini sve kako bi dvojica begunaca bili uhapšeni i da se na taj način slomi holandski otpor nastavku procesa pridruživanja Srbije Evropskoj uniji, što je najozbiljnija i trenutno najčvršća prepreka na tom putu. Rasim Ljajić:

“Mi ćemo sigurno imati i političko-diplomatske kontakte sa predstavnicima Holandije. U ovom trenutku ne želimo o tome da govorimo, niti želimo da stvaramo nerealna očekivanja.”


Kako je planirano, sledeći test za Srbiju već je polovinom jula kada u posetu dolazi predsednik Haškog suda Partick Robinson, koji će nakon posete, takođe, podneti izveštaj Savetu bezbednosti.

Ponovo – «Slučaj Dobrovoljačka»

Autor: Marija Arnautović

Sve informacije vezane za slučaj Dobrovoljačka ulica u Sarajevu do okončanja revizije pred pravnim odjelom Interpola neće biti registrirane u bazama podataka ove organizacije, niti će biti izdane crvene potjernice. Ovo je saopštio ministar sigurnosti BiH Tarik Sadović nakon razgovora sa generalnim sekretarom Interpola. Centrala Interpola zatražila je od Haškog tribunala i službenu informaciju o ovom slučaju.

“Nema pucanja, nema pucanja...”


Ovako je 3. maja 1992. godine u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu govorio bivši general Armije BiH Jovan Divjak. Sedamnaest godina kasnije o slučaju Dobrovoljačka vode se paralelne istrage u Beogradu i Sarajevu. Iako je spise slučaja Dobrovoljačka Haški tribunal ustupio BiH, beogradski ured Interpola najavio je potjernice za 19 bh. građana. Među njima su i članovi ratnog Predsjedništva BiH. Za Dobrovoljačku ulicu navodno je osumnjičen i Jovan Divjak, koji je više puta ponovio da se potjernica ne plaši jer se ne osjeća krivim. Slučaj Dobrovoljačka ispolitiziran je, smatra on:

„Kad neko ima probleme kod sebe, on ih onda prebacuje na drugu stranu. U ovom našem slučaju, s obzirom na činjenicu da nema jedinstva u Predsjedništvu, da nema jedinstva u Ministarskom vijeću, onda nam se može dešavati ono što mi već radimo, jer Tužilaštvo BiH na tome radi više godina. Koliko ja znam, oni nemaju dovoljno elemenata da se bilo šta poduzme. Bilo je ono što se desilo, nije trebalo da se desi, taj proces se vodi i nije trebalo. Znači naša je strana kriva što je prepustila da se za to zainteresuje Tužilaštvo Republike Srbije.“


Tarik Sadović, Foto: Midhat Poturović
Ministar sigurnosti BiH Tarik Sadović od centralnog ureda Interpola u Lionu zatražio je da potjernice budu povučene. Posljednja vijest nakon Sadovićevog povratka iz Liona je da do okončanja spora koji je nastao između BiH i Srbije neće biti raspisivanja crvenih potjernica, a difuzne potjernice za slučaj Dobrovoljačka neće biti validne. Sadović kaže i da je centrala Interpola zatražila je od Haškog tribunala i zvaničnu informaciju o ovom slučaju:

„I očekuju vrlo brzo da se Haški tribunal i pismeno obrati kako bi njihov pravni odjel mogao donijeti konačnu odluku. Jutros je svim zemljama članicama Interpola otišao jedan dopis u kojem se kaže da je generalni sekretarijat odlučio da sve informacije vezano za slučaj Dobrovoljačka do okončanja revizije pred pravnim odjelom Interpola neće biti registrirane u bazama podataka Interpola, niti će crvene potjernice biti izdate.“


Ministar Sadović pojašnjava razliku između crvenih i difuznih potjernica:

Difuznu potjernicu raspisuje nacionalni biro države članice Interopla. Ona postaje crvena potjernica u onome momentu kada je odobri pravni odjel Interpola.“

Iako postoji Sporazum o regionalnoj saradnji između dva tužilaštva, između Sarajeva i Beograda dogovora o procesuiranju ratnih zločina nema. Pomoćnik ministra pravde BiH Srđan Arnaut pojašnjava u čemu je problem:
Kada je riječ o Dobrovoljačkoj ulici, Republika Srbija smatra da ima pravo da sudi za događaje u Dobrovoljačkoj ulici, za što istragu vode još od 1993. godine, dok BiH smatra da je nadležna za događaje u Dobrovoljačkoj ulici zato što se događaj dogodio u BiH, radi se o državljanima BiH, a Haški tribunal je ustupio taj spis Bosni i Hercegovini i istraga se vodi u Tužilaštvu BiH.

„Kada je riječ o Dobrovoljačkoj ulici, Republika Srbija smatra da ima pravo da sudi za događaje u Dobrovoljačkoj ulici, za što istragu vode još od 1993. godine, dok BiH smatra da je nadležna za događaje u Dobrovoljačkoj ulici zato što se događaj dogodio u BiH, radi se o državljanima BiH, a Haški tribunal je ustupio taj spis Bosni i Hercegovini i istraga se vodi u Tužilaštvu BiH.“

Glavni tužilac Tužilaštva BiH Milorad Barašanin više puta je ponovio da su Zakon o krivičnom postupku ali i Ustav BiH jasni:

„Domaći državljani ne mogu se ekstradirati i u tom slučaju domaći državljanin ne može se uhapsiti. Slučaj Dobrovoljačka se ispituje u Tužilaštvu BiH, predmet postoji od 2005. godine. A za potjernice neke druge koje postoje nemojte uopšte brinuti.“

Mogućnost da za 19 bh. državljana beogradski ured Interpola raspiše potjernice još jednom je vrlo jasno pokazala nejedinstvo stavova unutar same BiH. Inicijativu državnog ministra sigurnosti da se obrati centralnom uredu Interpola nisu sa odobravanjem dočekali u RS-u. Reagovao je premijer tog entiteta Milorad Dodik:

„Gospodin Sadović ne odražava, ni ta njegova odluka, stav BiH jer nijedan organ BiH nije odlučio da se tako uradi. Prema tome, to je njegova lična, neodgovorna odluka. U Dobrovoljačkoj je počinjen zločin koji je bio povod i razlog za sve kasnije sukobe u Bi. I zločini se, naravno, ne mogu opravdati ničim.“


Uz riječi “povukli su đavola za rep, sad kad su ga povukli, dobiće ga” član državnog Predsjedništva Željko Komšić odgovorio je na pitanje zašto je zatražio od Tužilaštva BiH da se raspišu optužnice za bivšim predsjednicima SRJ Zoranom Lilićem i Dobricom Ćosićem. Bio je to samo jedan od odgovora iz BiH za, kako se tvrdi, “politiziranje slučaja Dobrovoljačka”:
Zoran Lilić i Dobrica Ćosić, Foto: Vesna Andjić

„Pa jeste odgovor na Dobrovoljačku. Rečeno je i poručeno to zaista da ovakav odnos Srbije i srbijanskih organa, i državnih i pravosudnih, jednostavno jeste politički motivisan, obavještajno motivisan, kako god hoćete, prema BiH. On se, nažalost, prelomio preko leđa Ilije Jurišića, koji već dvije godine leži u zatvoru u Beogradu, i očigledno je da Specijalno tužilaštvo Republike Srbije za ratne zločine ide ka politizaciji tog slučaja, ne ka pravnom rješenju problema. Dvije godine su bile sasvim dovoljne da se taj postupak okonča. Ne da nije bilo te volje nego se onda ustalo i sa optužnicom, odnosno raspisivanjem međunarodne potjernice za tzv. slučaj Dobrovoljačka.“


Državno Predsjedništvo, što je bilo i za očekivati, baš kao i o manje osjetljivim temama nije našlo zajednički jezik kada je riječ o tome ko treba procesuirati slučaj Dobrovoljačka ulica: Srbija ili BiH. Komšićeva inicijativa odmah je dobila medijsku pažnju, pa su se oglasio i sam Lilić za koga se traži podizanje optužnice:

“Zaista ne razumem koji je istinski poriv gopsodina Komšića, osim da se prave novi problemi među narodima koji su ionako već značajno opterećeni svime što se događa. Sa ove distance za mene je pomalo smešno iz protog razloga što je Međunarodni sud pravde u Hagu već dao odgovor na to njegovo pitanje i optužbu samim tom što je konstatovao da jedinice vojske Jugoslavije nisu učestvovale ni u kakvim akcijama u tadašnoj BiH.“


Ne prejudicirajući ima li ili ne nema osnova za podizanje optužnice protiv Ćosića i Lilića, Bruno Vekarić, portparol Tužilaštva Srbije za ratne zločine, kaže da političari ne treba da se miješaju u pravosoudne predmete već da ih prepuste tužilaštvima svojih zemalja i njihovoj uzajamnoj komunikaciji i saradnji:
Mislim da je jedini način da se uspostave korektni odnosi, pre svega u sferi pravosuđa, da razgovaraju dva tužioca - naš i bosanski. Smatram da bi to bio pravi način da se uputi jasna poruka političarima da ne treba da se mešaju u pravosudne predmete.

“Mislim da je jedini način da se uspostave korektni odnosi, pre svega u sferi pravosuđa, da razgovaraju dva tužioca - naš i bosanski. Smatram da bi to bio pravi način da se uputi jasna poruka političarima da ne treba da se mešaju u pravosudne predmete. To je jedina moguća naša reakcija. Ja ne mogu da tvrdim da su Dobrica Ćosić i Zoran Lilić ratni zločinci ili da nisu, zaista ne znam. Ukoliko ima dokaza, neka nam dostave, pa ćemo da proverimo."


RFE: Dakle, vi reagujete na to što je političar uputio zahtev Tužilaštvu da pokrene krivični postupak?

VEKARIĆ: Konstantno političari pričaju o pravosudnim predmetima, i o konkretnom predmetu Dobrovoljačka ulica. Mislim da je to pogrešno i da to nije pravi put. Takvi problemi mogu da se rešavaju na relaciji tužilaštvo - tužilaštvo.

RFE: Da li ste vi u vezi s ovim imali kontakt sa Tužilaštvom Bosne i Hercegovine?

VEKARIĆ: Da, radimo na tome da dođe do dijaloga. Mislim da ćemo uspostaviti komunikaciju prvo na nivou pravosudnih organa, a posle i na nivou političara. Smatram da su prioritet dobri odnosi Bosne i Hercegovine i Srbije i da ovakve stvari štete i jednoj i drugoj državi.

A dok se konačno ne uspostave korektni odnosi između pravosuđa dvije države, tenzije oko slučaja Dobrovoljačka ne prestaju. Od medija do medija, od države do države istina se različito tumači. Jedno je sigurno da se slučaj politizira. A sve to se moglo i očekivati, smatra direktor Istraživačko dokumentacionog centra u Sarajevu Mirsad Tokača, jer se u procesuiranje ratnih zločina umiješala politika:

„I, naravno, imate ovo sve što imate sada - reakciju Komšića koji drskost srbijanskih vlasti transferira u svoju vlastitu drskost i političkim sredstvima zapravo otvara jedan proces koji može da ima različite krugove. On može da ide u beskonačnost i nadati se da će se to prekinuti. Mislim da se politika mora mnogo više usrijedsrediti na stvaranju uslova tužiocima i pravosuđu da rade svoj posao. Nažalost, oni više izgleda vole da stvari politiziraju i da se prepucavaju na ovaj način nego da se suštinski bave problemom ratnih zločina. I na neki način, ako bi neka vrsta koristi iz svega ovog izašla jeste da, zapravo, Tužilaštvo mora što prije završiti onaj posao koji je ostalo dužno nakon donošenja strategije, a to su kriteriji za izbor prioriteta u procesuiranju ratnih zločina.“


ICTY: Još jedna statusna konferencija o «Slučaju Karadžić»


Autor: Goran Jungvirth

Pred Haškim tribunalom održana je još jedna statusna konferencija na kojoj se utvrđuju pojedinosti predstojećeg suđenja nekadašnjem političkom bosanskih Srba Radovanu Karadžiću. Uporedo s pripremama za početak tog suđenja, dočekuje se i prva godišnjica njegovog hapšenja, prošlog ljeta u Beogradu.

Tijekom još jedne u nizu statusnih konferencija koje se održavaju pred početak suđenja, bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić i dalje je nastavio tražiti obustavu postupka protiv njega temeljem sporazuma o imunitetu od progona haškog suda koji je navodno potpisao 1996. godine s poslanikom Sjedinjenih Država Richardom Holbrookeom kao uvijet silaska s političke scene u Republici Srpskoj.

Predsjedavajući sudac Ian Bonomy već prije je naglasio kako Karadžića navodni sporazum o imunitetu ne izuzima od suđenja za genocid protiv nesrpskog naroda u BiH, a to je učio i ovaj put:

„U pretpretresnoj fazi Pretresno vijeće već je donijelo jednu odluku u kojoj stoji da njegova prvobitna argumentacija u očima ovog Pretresnog vijeća nije djelovala kao takva argumentacija koja bi mogla za ishod da ima imunitet.“

Radovan Karadžić
No budući da je Karadžić ponovno prošli tjedan uputio zahtijev za obustavom postupka protiv njega temeljem navodnog sporazuma s Holbrookeom, sudac Bonomy je potvrdio kako će se sud i dalje baviti tim zahtjevom. Uz to, sudac Bonomy je uputio usmeni poziv švedskom diplomatu Carlu Bildtu da porazgovara sa savjetnikom optuženog koji je to zatražio. Naime, Karadžić tvrdi kako je Bildt bio nazočan pri dogovoru o njegovom imunitetu od progona Haškog suda:

Tim pre što je prvo poluvreme mog odlaska sa vlasti pripalo gospodinu Bildtu. On je isposlovao prvo poluvreme. Drugo poluvreme je nastupio gospodin Holbrooke i oni su zajedno sarađivali i bili su tih sati i tih dana zajedno.“

Kako bi dodatno potkrijepio svoju tezu o imunitetu, Karadžić se pozvao i na bivšu glasnogovornicu Haškog tužiteljstva Florence Artman koja je u jednom interviewu potvrdila kako je vidjela transkript razgovora bivše tužiteljice Louise Arbour i zapovjednika NATO-a Wesleya Clarka tijekom kojeg je spomenuta garancija Sjedinjenih Država kako Karadžić neće biti uhićen:

„Nama Tužilaštvo odgovara u dva maha da oni to nemaju. Mi znamo lepo da je gospođa Florence Artman to objavila, videla transkript i objavila transkript u svojoj knjizi. Ja bih sada molio vaše lordstvo da zatražite da se ispita u Tužilaštvu kako je do toga došlo - da li njihovi ljudi objavljuju neistine u svojim knjigama, ili zaista neko krije taj transkript.“

Tužiteljstvo je i ovaj put ponovilo kako nema nikakve transkripte tog sastanka, kao ni dokaze da je ikad i održan. No optuženi je naglasio kako će zatražiti mnoštvo dokumenata od stranih vlada, te svjedočenja osoba koje su bile upoznate sa navodnim sporazumom o imunitetu. Kao i obično, Karadžić se i nekoliko puta osvrnuo na optužbe protiv sebe, te ih odbacio kao nevaljane napomenuvši kako on pred Haškim sudom ne brani samo sebe nego i sve generale Republike Srpske koji su dobili velike zatvorske kazne nakon suđenja:

„Lako bi bilo diskvalifikovati ovu optužnicu jer ona visi na jednom tankom koncu koji se naziva da smo mi hteli da isteramo muslimane i Hrvate sa naših teritorija. Ne osporava nam se pravo na teritorije, ne osporava nam se pravo na samoopredeljenje, osporava nam se samo smo mi hteli - to nije tačno. Oni nemaju nikakve dokaze za to. A sada jednom indukcijom zato što je bilo ubistava u građanskom ratu da se dokazuje da smo mi to hteli, to su stvari koje oni ne mogu dokazati nikad pred jednim cenjenim većem.“

Budući da se uskoro očekuje odluka Žalbenog vijeća o Karadžićevom zahtjevu za obustavom postupka, predsjedavajući sudac Bonomy je prekinuo daljnju raspravu, te zakazao sljedeću statusnu konferenciju za početak srpnja, mjeseca u kojem je prošle godine optuženi uhićen u Beogradu, nakon čega je sproveden u Hag.

* * * * *

Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i
Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje(IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG