Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv Miralema Macića koji se tereti za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva u mjestu Bradina kod Konjica.
Dugo su žrtve čekale na vijest da se pokrene procesuiranje odgovornih za zločine u Bradini. Sedamdesetdevetogodišnji Momčilo Gligorević prisjeća se tih majskih dana ’92. kada su jedinice Teritorijalne odbrane Republike BiH, MUP-a RBiH i Hrvatskog vijeća obrane zauzele to mjesto:
„Opkolili su Bradinu 25. i 26., a 27. smo pohvatani svi na Bradini, ko se god kretao živ. Kuće su nam spalili, crkvu zapalili i u tome momentu sam ja sa ostalim Bradnjacima uhvaćen i stjeran u logor Čelebići. Ja kažem da ne bi trebao odgovarati jedan za zločin u Bradini, trebalo bi da odgavaraju i predsjednik tadašnje opštine i načelnik SUP-a. Svi su oni znali šta je sa Bradinom urađeno. Ubijeno je tamo preko 70 ljudi. Najbliži mi je rođak nastradao, Gligorović Petko, Gligorović Boro. To su sve meni kumovi i prijatelji.“
Prva optužnicu za Bradinu podignuta je protiv Miralema Macića, koji je bio pripadnik rezervnog sastava Stanice javne bezbjednosti u Konjicu. Macić je već bio osuđivan zbog ratnog zločina na području opštine Konjic na 12 godina zatvora.
Po izlasku iz zatvora u Mostaru, pripadnici SIPE su ga uhapsili i od tada se nalazi u pritvoru Suda BiH. Tužilaštvo ga tereti za ubistvo i druge zločine počinjene na području Bradine od maja do septembra 1992. godine.
„U optužnici se navodi da je optuženi Miralem Macić neutvrđenog datuma u drugoj maja mjeseca 1992. godine, u popodnevnim satima, zajedno sa nekoliko pripadnika Stanice javne bezbjednosti Konjic, izveo iz kuće ranjenog srpskog civila i, nakon što su prešli kratak put, ispalio mu dva rafala u leđa, od čega je ranjenik preminuo. U istom periodu optuženi Macić je iz kolone zarobljenih srpskih civila izveo jednog civila koji je zbog tjelesne slabosti usporavao kretanje kolone i lišio ga života ispalivši mu nekoliko hitaca u leđa iz automatske puške. Kako se navodi u optužnici, dana 27. maja 1992. godine nakon što su jedinice TO RBiH, MUP-a RbiH i HVO-a zauzele mjesto Bradina u opštini Konjic i zarobile veći broj civila srpske nacionalnosti, optuženi Macić je namjerno nanosio snažne tjelesne i duševne boli civilima srpske nacionalnosti tako što ih je tukao nogama, rukama, kundakom puške po cijelom tijelu, skačući po leđima zarobljenika, udarajući ih električnim kablom i naređujući im da jedu listove novina“, kaže portparol Tužilaštva Selma Hećimović.
I drugi moraju odgovarati
Momčilo Gligorević kaže da trebaju i druge osobe odgovarati za zločine na Bradini:
„To je neka mala riba. Za onako zlo i za onaki zločin što je na Bradini urađen trebalo bi njih mnogo da odgovara. A to su načelnik opštine Konjic i načelnik SUP-a Konjic koji su naredili da se sa nama to zlo napravi.“
„Mislim da rukovodstvo Federacije BiH zna tačno ko je to uradio i mislim da je red na Tužilaštvu da se kazne svi oni koji su napravili zločin, bili to zločini prema Srbima, Hrvatima ili muslimanima“, navodi Vukan Kovač, predsjednik Udruženja logoraša regije Hercegovine.
Advokat Duško Tomić kaže da njegov klijent Miralem Macić napisao dnevnik o dešavanjima na Bradini. Naveo je imena, konkretne detalje i opis događaja i, kako kaže Tomić, Tužilaštvo BiH imat će pune ruke posla u vezi sa slučajem Bradina.
„Ja po službenoj dužnosti branim optuženog čovjeka koji je, po optužnici, ubio tri čovjeka u Bradini i učestvovao u premlaćivanju i hapšenju civila koji su svi završili u logorima u Konjicu. Ja branim mog klijenta istinom i on je po svim tim pitanjima napisao dnevnik, gdje sam prvi put imao priliku da se uvjerim u strahote i zločine koji su tamo počinjeni. I šteta što je on sam. On priznaje da je ubio jedno lice, naveo je da je tu uradio po naredbi svojih pretpostavljenih koji su svi bila na terenu i svi učestvovali u tom ratnom zločinu“, kaže Tomić.
Tokom suđenja pred Međunarodnim sudom pravde za ratne zločine u Hagu u predmetu Zejnil Delalić, Zdravko Mucić, Hazim Delić i Esad Landžo zbog zločina nad srpskim zarobljenicima u logoru Čelebić, svjedoci su naveli da je mjesto Bradina granatirano kasno popodne i da su mještane 27. i 28. maja uhapsili vojnici TO, HVO-a i MUP-a, da je bradinskom operacijom rukovodio Zvonko Zovko, te da je MUP bio odgovoran za prihvatanje ljudi koji su tokom nje uhapšeni.
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Evropa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Program uređuju Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Tekstove svih priloga iz emisije možete naći ovdje.
Dugo su žrtve čekale na vijest da se pokrene procesuiranje odgovornih za zločine u Bradini. Sedamdesetdevetogodišnji Momčilo Gligorević prisjeća se tih majskih dana ’92. kada su jedinice Teritorijalne odbrane Republike BiH, MUP-a RBiH i Hrvatskog vijeća obrane zauzele to mjesto:
„Opkolili su Bradinu 25. i 26., a 27. smo pohvatani svi na Bradini, ko se god kretao živ. Kuće su nam spalili, crkvu zapalili i u tome momentu sam ja sa ostalim Bradnjacima uhvaćen i stjeran u logor Čelebići. Ja kažem da ne bi trebao odgovarati jedan za zločin u Bradini, trebalo bi da odgavaraju i predsjednik tadašnje opštine i načelnik SUP-a. Svi su oni znali šta je sa Bradinom urađeno. Ubijeno je tamo preko 70 ljudi. Najbliži mi je rođak nastradao, Gligorović Petko, Gligorović Boro. To su sve meni kumovi i prijatelji.“
Prva optužnicu za Bradinu podignuta je protiv Miralema Macića, koji je bio pripadnik rezervnog sastava Stanice javne bezbjednosti u Konjicu. Macić je već bio osuđivan zbog ratnog zločina na području opštine Konjic na 12 godina zatvora.
Po izlasku iz zatvora u Mostaru, pripadnici SIPE su ga uhapsili i od tada se nalazi u pritvoru Suda BiH. Tužilaštvo ga tereti za ubistvo i druge zločine počinjene na području Bradine od maja do septembra 1992. godine.
„U optužnici se navodi da je optuženi Miralem Macić neutvrđenog datuma u drugoj maja mjeseca 1992. godine, u popodnevnim satima, zajedno sa nekoliko pripadnika Stanice javne bezbjednosti Konjic, izveo iz kuće ranjenog srpskog civila i, nakon što su prešli kratak put, ispalio mu dva rafala u leđa, od čega je ranjenik preminuo. U istom periodu optuženi Macić je iz kolone zarobljenih srpskih civila izveo jednog civila koji je zbog tjelesne slabosti usporavao kretanje kolone i lišio ga života ispalivši mu nekoliko hitaca u leđa iz automatske puške. Kako se navodi u optužnici, dana 27. maja 1992. godine nakon što su jedinice TO RBiH, MUP-a RbiH i HVO-a zauzele mjesto Bradina u opštini Konjic i zarobile veći broj civila srpske nacionalnosti, optuženi Macić je namjerno nanosio snažne tjelesne i duševne boli civilima srpske nacionalnosti tako što ih je tukao nogama, rukama, kundakom puške po cijelom tijelu, skačući po leđima zarobljenika, udarajući ih električnim kablom i naređujući im da jedu listove novina“, kaže portparol Tužilaštva Selma Hećimović.
I drugi moraju odgovarati
Momčilo Gligorević kaže da trebaju i druge osobe odgovarati za zločine na Bradini:
„To je neka mala riba. Za onako zlo i za onaki zločin što je na Bradini urađen trebalo bi njih mnogo da odgovara. A to su načelnik opštine Konjic i načelnik SUP-a Konjic koji su naredili da se sa nama to zlo napravi.“
"Mislim da rukovodstvo Federacije BiH zna tačno ko je to uradio", navodi Vukan Kovač, predsjednik Udruženja logoraša regije Hercegovine.
„Mislim da rukovodstvo Federacije BiH zna tačno ko je to uradio i mislim da je red na Tužilaštvu da se kazne svi oni koji su napravili zločin, bili to zločini prema Srbima, Hrvatima ili muslimanima“, navodi Vukan Kovač, predsjednik Udruženja logoraša regije Hercegovine.
Advokat Duško Tomić kaže da njegov klijent Miralem Macić napisao dnevnik o dešavanjima na Bradini. Naveo je imena, konkretne detalje i opis događaja i, kako kaže Tomić, Tužilaštvo BiH imat će pune ruke posla u vezi sa slučajem Bradina.
„Ja po službenoj dužnosti branim optuženog čovjeka koji je, po optužnici, ubio tri čovjeka u Bradini i učestvovao u premlaćivanju i hapšenju civila koji su svi završili u logorima u Konjicu. Ja branim mog klijenta istinom i on je po svim tim pitanjima napisao dnevnik, gdje sam prvi put imao priliku da se uvjerim u strahote i zločine koji su tamo počinjeni. I šteta što je on sam. On priznaje da je ubio jedno lice, naveo je da je tu uradio po naredbi svojih pretpostavljenih koji su svi bila na terenu i svi učestvovali u tom ratnom zločinu“, kaže Tomić.
Tokom suđenja pred Međunarodnim sudom pravde za ratne zločine u Hagu u predmetu Zejnil Delalić, Zdravko Mucić, Hazim Delić i Esad Landžo zbog zločina nad srpskim zarobljenicima u logoru Čelebić, svjedoci su naveli da je mjesto Bradina granatirano kasno popodne i da su mještane 27. i 28. maja uhapsili vojnici TO, HVO-a i MUP-a, da je bradinskom operacijom rukovodio Zvonko Zovko, te da je MUP bio odgovoran za prihvatanje ljudi koji su tokom nje uhapšeni.
Pred licem pravde sa IWPR (april 2011)
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Evropa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Program uređuju Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Tekstove svih priloga iz emisije možete naći ovdje.