Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Bez hapšenja ocena Haga ostaje nepromenjena


Goran Hadžić i Ratko Mladić
Autor: Iva Martinović

Pripadnici Žandarmerije Srbije pretresli su u petak kuću u Novom Sadu u kojoj je do 2004. godine živio haški bjegunac Goran Hadžić. Višesatna akcija završena je u 12.20. a iz kuće je izneseno nekoliko kartonskih kutija sa zaplenjenim materijalom. Hapšenje begunaca i dalje je najkritičniji moment u saradnji Srbije s Haškim sudom, potvrđeno je i u ovogodišnjem Izvještaju predsednika Haškog tribunala Patrika Robinsona Generalnoj skupštini UN-a. Beograd obećava da će Ratko Mladić biti uhapšen do kraja godine, a šef Akcionog tima za saradnju Rasim Ljajić najavio je ostavku ukoliko se to ne dogodi. Na čemu se temelje tvrdnje Beograda i može li se verovati obećanjima?

Predsednik Haškog tribunala Patrik Robinson podnosi Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija godišnji izveštaj tog suda. Ocena za Srbiju ostaje nepromenjena- “unapređena je saradnja sa tužilaštvom, ali hapšenje begunaca ostaje najkritičniji aspekt".

U Beogradu obećavaju da će Ratko Mladić biti uhapšen do kraja godine, a šef Akcionog tima za saradnju Rasim Ljajić najavio je ostavku ukoliko se to ne dogodi. Na čemu se temelje tvrdnje Beograda i može li se verovati obećanjima?

U izveštaju za period od avgusta 2008. do jula ove godine, predsednik Tribunala navodi da su razvoj događaja na političkom i novo vođstvo na operativnom nivou doveli do napretka u saradnji Srbije s tužilaštvom, da je ispunjena većina zahteva za pomoć, omogućavano je pojavljivanje svedoka i pristup arhivama, te dostavljanje dokumenata. "Najkritičniji aspekt saradnje, međutim, ostaje hapšenje begunaca Ratka Mladića i Gorana Hadžića”.

Poslednji značajan i vidljiv pomak dogodio se pre više od godinu dana kada je uhapšen Radovan Karadžić. Sve dok se ovakva vest ne bude odnosila i na preostale haške begunce, ne treba očekivati da će izveštaji iz Haga biti drugačiji, kaže nam dugogodišnji novinar koji prati rad Tribunala Aleksandar Roknić:

“Ovogodišnji izveštaj ne razlikuje se mnogo od prethodnog izveštaja i glavnog tužioca i predsednika Tribunala. Ono što može da se kaže jeste da je Tribunal uleteo u neku vrstu cajtnota u vezi s izlaznom strategijom. Znači ima tih nezavršenih suđenja. Tribunal bi trebalo da okonča svoj rad 1. januara naredne godine, ali videćemo da li će, ukoliko Ratko Mladić i Goran Hadžić budu uhapšeni do kraja godine, Srbija uspeti da izađe posle mnogo, mnogo godina iz te haške priče.“
Hoće li ili neće biti hapšenja do kraja godine?

Iako pozdravlja rad Akcionog tima za potragu za beguncima, Tužilaštvo Haškog suda pozvalo je vlasti Srbije da obezbede svu podršku za profesionalni rad na operativnom nivou u nadi da će ona dovesti do hapšenja. Zvaničnici u Beogradu obećavaju da će se to dogoditi do kraja godine, a šef Akcionog tima za saradnju sa Tribunalom Rasim Ljajić najavio je ostavku ukoliko do 31. decembra Ratko Mladić ne bude u Hagu. Obećano je i da neće biti nikakvih izjava sve dok ne stignu konkretne vesti. Ipak, još uvek se javnosti upućuju poznata uveravanja.
LJAJIĆ: Mislim da su sve veće šanse da bude uhapšen iz prostog razloga što Mladić ne može biti uspešniji od službi bezbednosti koje ga traže.

Rasim Ljajić i tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević:

Vukčević: “Gospodin Ljajić je skoro rekao da nećemo davati bilo kakve izjave u vezi sa našim radom. Mogu samo reći da sve službe rade dan i noć!”

Ljajić: “Mislim da su sve veće šanse da bude uhapšen iz prostog razloga što Mladić ne može biti uspešniji od službi bezbednosti koje ga traže.”

Vukčević: “To smo već rekli - mi smatramo da ćemo do kraja godine da završimo posao.”

Hoće li posao do kraja godine zaista biti završen i na čemu se temelje tako čvrsta uverenja nadležnih, pitamo profesora bezbednosti Zorana Dragišića:

“Morao bih da znam ono što on zna da bih na to mogao da odgovorim. Dakle, Rasim Ljajić to izjavljuje na osnovu informacija kojima raspolaže. On je u izjavama vrlo oprezan i u principu iza njegovih reči uvek nešto stoji. U ovom trenutku ne znamo da li to Rasim Ljajić upozorava službe bezbednosti ili je on siguran da će ta saradnja biti završena.”

Najave su ovog puta ozbiljne?

Veruju li građani uveravanjima da se Haško pitanje, koje će omogućiti da Holandija deblokira prelazni Trgovinski sporazum sa Srbijom, bliži kraju? Da li država neće ili ne može da uhapsi Mladića i Hadžića, pitali smo Užičane:

“Ja mislim da ima i jednog i drugog. Do sada mislim da Ratko Mladić krije se vešto, a i narod mu pomaže. I verovatno on ima jedan krug ljudi oko sebe koji žrtvuju čak i sebe i neće da ga odaju. I teško država može da uđe u trag Ratka Mladića.“
„Kad se hoće, sve se može.“
„Ne može da se sakrije u ovolicnoj Srbiji niko a da ne može da se nađe. Pitanje je samo čiji je to interes - i ko šta radi i za koga radi.“
„Narod ispašta li, ispašta.“
„Po meni, mislim da neće. A uslovno i da ne smeju.“
„Dobro se oni kriju. Država je sposobna, ali ne može da ih pronađe jer se dobro kriju.“

Zoran Dragišić ipak je skloniji uverenju da je država ovoga puta ozbiljna:

Zoran Dragišić
“Čini se da se stvari pomeraju napred. Tim pre što je Rasim Ljajić rekao da će, ukoliko se to ne dogodi do 1. januara, podneti ostavku na svoju funkciju, tako da je to ono što daje nekakvu nadu jer bi povlačenje Rasima Ljajića zbog nemogućnosti da se završi saradnja sa Tribunalom bila i ozbiljna blamaža za službe bezbednosti u Srbiji."


Poslednja neuspešna akcija hapšenja Ratka Mladića provedena je u avgustu u Novom Sadu. Osim poruka da ima pomaka, od tada nema vesti o konkretnim aktivnostima.

Početak suđenja još neizvjestan

Autor: Goran Jungvirth

Ambasada Hrvatske u Hagu u petak je od Haškog tribunala zatražila dodatne podatke o dokumentima koje je sredinom prošlog mjeseca zahtijevao optuženik Radovan Karadžić. U saopćenju iz hrvatske Ambasade navodi se da relevantni organi iz Zagreba ne mogu identificirati tražene dokumente na osnovu dobijenih podataka. Karadžić je 14. rujan od Haškog suda zatražio da Hrvatskoj uputi obvezujući nalog za pristup brojnim dokumentima koje bi koristio u pripremi obrane. Početak suđenja ratnom lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću još je neizvjestan jer se još čeka odgovor na njegovu žalbu na odbijanje zahtjeva za odgodom suđenja. Karadžić, koji se žali na prekratko vrijeme za pripremu suđenja, optužen je za zločine protiv Bošnjaka i Hrvata u brojnim općinama u BiH, kao i za uzimanje međunarodnih promatrača kao talaca.
Radovan Karadžić

Suđenje Karadžiću će početi 21. listopada ove godine samo ako Žalbeno vijeće Haškog suda tjedan dana prije toga donese odluku na žalbu optuženog vezanu uz početak suđenja. Ako Žalbeno vijeće do tada ne donese odluku o žalbi, suđenje će se i dalje odgoditi. Karadžić se i prilikom ovotjedne pretraspravne konferencije, koja služi za pripremu suđenja, cijelo vrijeme žalio na nedostatak vremena koji mu je potreban za pripremu obrane:

„Naime, ovaj proces ne može biti fer niti značajn bez nekoliko stvari - bez dobre pripreme odbrane i bez svih argumenata, svih dokaza. Zemlje koje zahtevaju završetak rada ovog Tribunala i zahtevaju suđenje i zahtevaju ubrzanju ne dostavljaju na vreme dokumente koje mi od njih tražimo. Bez tih dokumenata proces ne bi bio fer.“

Sudsko vijeće je nakon negativnog odgovora Tužiteljstva o zahtjevu za dodatnim skraćenjem optužnice zaustavilo daljnje pokušaje o izbacivanju nekih optužbi, ali je umjesto toga precizno ograničilo vrijeme za izvođenje dokaza optužbe, ali i obrane.

„Ekselencijo, ja bih zaista tražio isto vreme, s tim što ako bih uspeo da predstavim to nešto ranije, ja bih ranije završio. Ali sada je prilika sada da kažem ponovo da ovaj početak je meni izvan bilo kakve mogućnosti da budem spreman za to, pa neću dalje produbljivati tu temu jer imate moj podnesak i žalbu, ali isto vreme kao što dobije Tužilaštvo ja bih iskoristio.“

Protiv skraćivanja vremena za izvođenje dokaza i svjedoka Karadžić se također pobunio. Naime, suci su odlučili kako će se neki dokumenti i svjedočenja uvesti bez prezentacije u dokaze budući da spadaju pod presuđene činjenice nakon što su prezentirani i prihvaćeni na već održanim suđenjima, poput onog bivšem srbijanskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću, Karadžićevoj nasljednici Biljani Plavšić ili bliskom suradniku Momčilu Krajišniku:

„Kako ja mogu sebe odbraniti ako za one koji su učestvovali, bili učesnici, ne mogu da ovde postavim pitanje njihove odgovornosti, odnosno njihovih postupaka koji su uslovili naše ponašanje - jer mi se nismo ponašali u bezvazdušnom prostoru. Mi smo imali izazove koji su ugrožavali naš opstanak. Dakle, molim da pripremimo se na to da ja mogu da ovde postavim pitanje Ujedinjenih nacija i nekoliko velikih zemalja koje treba još da dostave značajnu dokumentaciju.“

Budući da se brani sam, ali ima veliki broj pravnih suradnika, Karadžić je izrazio i želju da kraj njega na suđenju sjedi pravni savjetnik, no Tužiteljstvo se pobunilo protiv toga. Tužiteljica Hildegar Erc Reclaf (riječima sudskog prevoditelja):

„Imenovanje advokata optuženom koji se sam brani je ograničenje prava na to da se čovjek sam brani. I ne možemo sada spojiti dvije nekomplementarne stvari. Mi ne možemo imati njegova pravnog savjetnika, koji bi zapravo djelovao kao njegov advokat, a da u isto vrijeme optuženi kaže:’Ja se nisam odrekao ni jote mog prava da se sam branim.’ Zato se mi tome protivimo.“


Karadžić je odgovorio kako se ne odriče prava da se brani sam ni u jednom dijelu, ali želi pravnog savjetnika kraj sebe na suđenju kako bi se mogao s njim odmah konzultirati oko nekih pravnih pitanja. To bi, prema njemu, dodatno ubrzalo suđenje koje bi trebalo uskoro početi.

Proširena istraga za zločine u logorima i zatvorima JNA

Autor: Enis Zebić

Osječki Županijski sud proširio je istragu za ratne zločine nad nasilno odvedenim Hrvatima iz istočne Slavonije u zatvorima i logorima u Srbiji i na tadašnjeg šefa KOS-a Aleksandra Vasiljevića.

Osječki Županijski sud proširio je na zahtjev osječkog Županijskog državnog odvjetništva istragu za ratne zločine nad zarobljenim hrvatskim civilima, policajcima i vojnicima u logorima i zatvorima JNA 1991. i 1992. godine, po zapovjednoj odgovornosti i na umirovljenog generala bivše JNA Aleksandra Vasiljevića, kazao je osječki istražni sudac i glasnogovornik Županijskog suda Miroslav Rožac. Naime, već godinu dana traje istraga nad potpukovnikom bivše JNA Đurom Živanovićem, zapovjednikom logora Begejci i Stajićevo, i došlo se i do Vasiljevićevog imena:
Stajićevo

„Kroz tu istragu utvrdilo se da su se koncem prosinca logori Begić i Stajićevo zbog pritužbe Crvenog križa morali zatvoriti, a njih je zatvorio sam Aleksandar Vasiljević, koji je bio nadređen zapovjednicima ovih logora.“


Vasiljević je kao šef KOS-a, Vojne kontraobavještajne službe, bio nadređen Vojnoj policiji, koja je držala logore i zatvore Begejci, Stajićevo, Niš i Sremsku Mitrovicu. Tamo je bilo zatočeno između dvije i tri tisuće ljudi - zarobljeni hrvatski civili, policajci i vojnici, žene i djeca sa područja Osijeka, Vinkovaca i Vukovara, koji su bili premlaćivani, bilo je silovanja žena i muškaraca, a više zatočenika - istražni zahtjev navodi za sada 13 imena - je i umrlo od premlaćivanja. Kako je u istrazi ustanovljeno da je Vasiljević posjetio ta mjesta i znao što se u njima dešava, stekli su se uvjeti da se po zapovjednoj odgovornosti istraga proširi i na njega, kaže Rožac:

„Istraga teče dalje. Zakazana su nova ročišta i novi svjedoci će biti ispitivani. Predloženo je još nekih dvadesetak svjedoka u ovome proširenju, onih koji su direktno trpjeli posljedice, koji su najgore prošli, koji za to imaju dokumentaciju, kao i predstavnici onih koji su tamo bili zlostavljani, a koji su podlegli ozljedama, te i onih koji su vidjeli situaciju kada je neko bio zlostavljan i kada je preminuo od ozljeda.“

Na vijest da se traži proširenje istrage i na Vasiljevića, umirovljeni brigadir Hrvatske vojske Predrag Matić - Fred, progovorio je o svojih mjesec dana u logoru Stajićevo:

„Osobno sam nazočio nekolicini ubojstava i svoj iskaz sam dao kod istražnog suca u Osijeku. Svi znamo da te koncentracijske logore na području tadašnje Jugoslavije, ili sadašnje Srbije, nisu organizirali privatnici, niti čak paravojne formacije, nego isključivo vrh tadašnje JNA i vrh tadašnje Jugoslavije.“

Aleksandar Vasiljević je kao zaštićeni svjedok C-039 u Hagu svjedočio protiv Miloševića. Tom prigodom je potvrdio da je iza naoružavanja Srba u Hrvatskoj u početku stajao MUP Srbije, a zatim JNA i tajne službe, te da su na slavonskom ratištu bile angažirane jedinice Teritorijalne obrane Srbije. Svjedočio je i o zločinima na Ovčari, u Lovasu i Škabrnji tvrdeći da se protivio zločinima srpskih dobrovoljaca, te da je zbog toga 1992. godine i umirovljen.

Kako je Vasiljević nedostupan hrvatskom pravosuđu, određen mu je pritvor, a od policije je zatraženo raspisivanje domaće i međunarodne tjeralice.

Plavšić krajem oktobra na slobodi

Autor: Radovan Borović

Ratni zločinac Biljana Plavšić ispuniće krajem ovog meseca sve uslove neophodne za puštanje na prevremenu slobodu. Sudije su, naime, odlučile da je nakon odslužene dve trećine kazne zatvora od 11 godina puste iz zatvora u Švedskoj. Bivša predsednica Republike Srpske će krajem oktobra stići u Beograd, gde ima i stan i državljanstvo.

Zdravko i Vasilija, brat i snaha Biljane Plavšić, kažu za naš program da su srećni što je Haški tribunal odobrio Biljanino prevremeno puštanje na slobodu, ali ne žele da daju izjave sve dok se Biljana ne vrati u Beograd:

„Sad na koncu je na redu da mi nju u kući ugledamo, pa da ponovo dajemo izjave. A davati ovako izjave, a nje nigde... Jednostavno smo tako odlučili. Čekamo nju sada,to je sve.“

Biljana Plavšić je u Pritvorskoj jedinici UN-a u Ševeningenu provela 245 dana, a 26. juna 2003. godine prebačena je u Švedsku, u zatvor Hisenberg, na ostatak kazne.

Vojno-politički komentator Miroslav Lazanjski je svoju rođaku Biljanu Plavšić više puta posećivao u zatvoru:
Biljana Plavšić

„Bio sam pre dva i po meseca kod nje, a posle toga se nisam čuo. Pa oseća se fizički dosta dobro, koliko se može čovek u njenim godinama osećati posle osam godina zatvora. Prema svim informacijama koje ja imam i onome što je njoj saopštila uprava zatvora i prema onome što je rečeno iz Haga, očekuje se da dođe 27. oktobra.“


Za sada je najizvesnije da će Plavšićeva po puštanju na slobodu doći u Beograd, gde ima stan i gde joj živi porodica:

„Ona misli da dođe u porodicu ovde, tu joj živi brat i živi joj snaha - i da se žena odmori od svega. To je to. Godine su tu već. Ona je državljanin Srbije, prema tome ima pasoš Srbije, ima stan u Beogradu i doći će ovde u Beograd.“


Plavšićeva je tokom 2006. godine uputila zahtev švedskoj vladi da zbog narušenog zdravlja bude pomilovana i oslobođena iz zatvora, ali je švedska vlada u aprilu 2007. odbila njen zahtev. U decembru prošle godine odbijen je i njen zahtev za prevremeno puštanje na slobodu. U zatvoru Hisenberg je provela šest i po godina:

„To je najveći ženski zatvor u Švedskoj, a Biljana je, inače, najstariji zatvorenik u Švedskoj. Nema starijeg ni muškarca ni žene u zatvoru, ona je najstariji zatvorenik u Švedskoj. A Hisenberg je zatvor u kojem su prostitutke, narkomani, kriminalci itd. - jer u Švedskoj nema političkih zatvorenika.“

Advokat Toma Fila, koji zastupa neke od optuženih u Hagu, kaže da je opšte pravilo Haškog tribunala da se svi osuđenici oslobode kada odleže dve trećine kazne bez obzira na to da li su priznali krivicu ili ne:

„Robinson je doneo sada tu odluku, kao što je doneo Robinson odluku i za Miću Krnojelca iz Foče da ga puste jer ga Italijani nisu hteli da puste tvrdeći da treba da izdrži sve. To znači da bi svako ko odleži dve trećine morao automatski da ide kući ako nije napravio neku gužvu za vreme izdržavanja kazne. Kako ti ljudi nisu kriminalci klasični, to niko ne napravi i onda bi svi trebali da idu. Međutim, ima odstupanja, nije uvek baš tako. Krnojelac Mićo je izdržao skoro celu kaznu. Ima i drugih koji su izdržali celu kaznu, tako da ne znam. Za sada bi trebalo da to bude tako - i to je trebalo da bude bez uslova nekakvih da uradite ovo, da uradite ono.“


Nekadašnji branilac Biljane Plavšić pred Haškim tribunalom Krstan Simić, koji je danas na funkciji sudije Ustavnog suda BiH, izjavio je za bosanske medije da je odluka Haškog tribunala očekivana. Plavšićeva se dobrovoljno predala Sudu u Hagu odmah pošto je optužena u januaru 2001. godine. Bila je predsednica Republike Srpske od 1996. do 1998. godine.

Bez stranaca u sudovima?

Autor: Marija Arnautović

Parlament Bosne i Hercegovine nije podržao izmjene i dopune zakona o državnom Sudu i Tužilaštvu kojima bi stranim sudijama i tužiocima bio omogućen dalji rad i nakon 2009. godine. Oko ovih zakona bosanskohercegovački političari se nisu uspjeli dogovoriti usprkos apelima Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira, te preporukama visokog predstavnika EU za vanjsku politiku i sigurnost Havijera Solane.U isto vrijeme Vijeće ministara BiH nema izlazne strategije, niti je predvidjelo novac u budžetu za zamjenu stranaca domaćim osobljem. Što sada?

Od 1. januara 2010.godine u Sudu i Tužilaštvu BiH neće raditi strani tužioci i sudije ukoliko domaći političari ne uvaže prijedloge struke i međunarodne zajednice. Državni Parlament, naime, nije podržao izmjene i dopune zakona o Sudu i Tužilaštvu BiH kojima bi stranim sudijama i tužiocima bio omogućen dalji rad i nakon 2009. godine.

U Sudu BiH kažu da ovakva politička odluka za njih nije iznenađujuća. Odgovorne institucije u proceduru usvajanja ovih zakona ušle su prekasno i bez ambicija da nešto urade, tvrdi predsjednica državnog Suda Meddžida Kreso. U komentaru za Televiziju Federacije BiH navela je da je razočarana ovakvim ishodom:
Foto: Midhat Poturović

„Smatram da je nedopustivo da članovi Parlamenta nisu uzeli u obzir stavove i mišljenja struke, odnosno da su u potpunosti zanemarili činjenicu da je produženje mandata stranim sudijama podržala i opća sjednica Suda BiH još prošle godine, da su izričitu podršku dali i predsjednik Haškog tribunala i tužilac Haškog tribunala. Također, ovu incijativu su podržale sve međunarodne organizacije prisutne u BiH, a razlozi za potrebu produženja mandata su istakle u mnogim ekspertnim izvještajima institucije koje se bave radom Suda BiH.“


Dilema oko ostanka ili odlaska stranih tužilaca i sudija iz Suda i Tužilaštva BiH, kojima krajem ove godine ističe mandat, odavno ima i političku dimenziju. Zbog takvog odnosa, državnom pravosuđu koje procesuira i slučajeve ratnih zločina i organizovanog kriminala prijeti kolaps, upozorila je i u intervjuu za emisiju Pred licem pravde predsjednica Suda BiH:

„Više puta sam istakla argumentirano potrebu ostanka međunarodnih sudaca i tužilaca u dvjema državnim pravosudnim institucijama. Mi ne možemo nove spise dodjeljivati međunarodnim sucima u rad. Zbog toga nove predmete dodjeljujemo domaćim sucima iz Odjela za ratne zločine. Oni su preopterećeni i ako se nastavi ovakva neizvjesnost, može doći do kolapsa.“
Od 1. januara 2010.godine u Sudu i Tužilaštvu BiH neće raditi strani tužioci i sudije ukoliko domaći političari ne uvaže prijedloge struke i međunarodne zajednice.

Uprkos apelima Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira da stranim sudijama i tužiocima treba produžiti mandat, te preporukama visokog predstavnika EU za vanjsku politiku i sigurnost Javiera Solane i OHR-a, koji idu u istom pravcu, Parlament BiH nije podržao potrebne izmjene zakona. Zakone nisu podržali predstavnici srpskog naroda. Dušanka Majkić, delegat u Domu naroda Parlamenta BiH objašnjava njihove stavove:

„Odavno je svima u RS posebno jasno da postoji sistem u radu Suda i Tužilaštva BiH po kojem srpski političari treba da se označe kao organizovana kriminalna grupa i na osnovu toga da se sude. To traje već četiri godine. Dovoljno je jasno pokazano. I to nama dovoljno govori da ne trebamo da podržimo ostanak stranih sudija nijedan jedini dan poslije 31. 12. ove godine.“


Bošnjaci imaju drugačiji stav. Smatraju da su strane sudije i tužioci potrebni Bosni i Hercegovini. Predsjednik SDA i zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda državnog Parlamenta Sulejman Tihić:

„Mi smatramo da u interesu vladavine prava još uvijek jedno vrijeme treba da budu uključeni sudije i tužioci iz inozemstva. Sud BiH, kao što znate, opterećen je velikim brojem predmeta, posebno predmeta organizovanog kriminala. Činjenica je da još uvijek postoji na ovaj ili onaj način veći ili manji politički uticaj na rad sudova i tužilaštava.“

Među hrvatskim delegatima ne postoji jedinstven stav o tome da li stranci treba da ostanu u domaćem pravosuđu ili ne. Božo Ljubić, predsjednik HDZ-a 1990:

„U situaciji kada se sprema gašenje Međunarodnog suda za ratne zločine u Hagu i kada će BiH trebati prihvatiti veliku odgovornost i veliki broj predmeta, smatram da niti kadrovski niti financijski nismo osposobljeni da kvalitetno preuzmemo i blagovremeno riješimo sva ta pitanja bez pomoći međunarodnih sudaca i tužitelja.“

Vijeće ministara BiH nema izlazne strategije, niti je predvidjelo novac u budžetu za zamjenu stranaca domaćim osobljem. Razlog protivljenju ostanka stranaca jedni vide u pokretanju istraga protiv najviših političkih zvaničnika u zemlji koji se terete za zloupotrebe i kriminal, a drugi u njihovoj neefikasnosti da procese koji su vođeni dovedu do osuđujuće presude. Predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso:

„Jednostavno odgovorna država nije smjela dozvoliti da se odrekne ovako sveobuhvatne podrške, a da pri tome na vrijeme nije obezbijedila zamjenu, odnosno istu takvu podršku iz svojih vlastitih izvora - i to u momentu kada ne samo javnost očekuje velike rezultate na polju vladavine prava već i kada je sama država usvojila brojne strategije koje je obavezuju na borbu sa svim oblicima kriminala. Nažalost, ovakvim postupcima ja ne vidim kako će se to postići.“

Milorad Živković, predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta BiH, smatra da su pritisci na Sud i Tužilaštvo BiH višestruki, ali da oni prvenstveno dolaze od međunarodne zajednice. Političke stranke, pa i SNSD - kojem pripada - nisu zadovoljni radom državnog pravosuđa, prevashodno radom stranih sudija i tužilaca, tvrdi Živković. Objašnjava zašto se protivi njihovom ostanku:

„Smatram da su u dosadašnjem radu prikazali selektivnost i pristrasnost i smatram da je nedopustivo da se na takav način otvaraju ili kreiraju politički procesi stvaranjem političkih optužnica. I moram da kažem da je nezamislivo da u jednoj zemlji ostaju ljudi koji nikome ne odgovaraju za svoj rad. Oni nisu odgovorni ni Parlamentu, ni građanima ove zemlje za svoj rad. Odgovorni su onima koji ih plaćaju, a to je direktan atak na suverenitet BiH.“


Beriz Belkić, dopredsjedavajući Predstavničkog doma, ima drugačije mišljenje. On apsolutno podržava ostanak stranih sudija i tužilaca:

„Pogotovo u ovoj atmosferi iz psihološkog aspekta. Ako imate izjave tipa ’neću da mi sudi Srbin ili Bošnjak ili musliman’, evo imamo i ljude koji su po definiciji neutralni. Dalje, oni imaju određena međunarodna iskustva itd. Osim toga, mi nemamo tu troškove. I treba, na kraju-krajeva, respektovati i mišljenje predsjednika Haškog tribunala koji to dovodi u kontekst našeg odnosa prema obavezama saradnje sa Haškim tribunalom, te Javiera Solane, Inzka, predsjednika Suda, glavnog tužioca, nevladinih organizacija kao što su Udruženje Majke Srebrenice itd. Dakle, na desetine argumenata ima koji govore da bismo trebali zadržati do 2012. međunarodne sudije i tužioce u kapacitetu u kojem jesu i sada.“



* * *
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje(IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
  • 16x9 Image

    Sabina Čabaravdić

    Rođena u prošlom stoljeću. Sasvim slučajno, umjesto pravo završila novinarstvo, već sa 17 se zaljubila u radio i ostala radijski novinar, usprkos izazovima i ponudama s TV-a. Najprije Radio Sarajevo, a potom Radio Slobodna Evropa, koji se 31. januara 1994. godine prvi put oglasio upravo njenim glasom.

XS
SM
MD
LG