U Sarajevu je nedavno održan radni sastanak na kojem su predstavnici nevladinih organizacija, tužilaca, sudija, istražilaca i medija u Bosni i Hercegovini imali priliku da se pobliže upoznaju o "Međunarodnom protokolu o dokumentovanju i istraživanju seksualnog nasilja u sukobima". Izrada ovog dokumenta je pokrenuta u okviru globalne inicijative Ujedinjenog Kraljevstva, čija je namjera da spriječi seksualno nasilje u konfliktima. Prije nego zaživi, Međunarodni protokol su "testirali" stručnjaci pojedinih zemlje, pa tako i Bosne i Hercegovine.
"Međunarodni protokol o dokumentovanju i istraživanju seksualnog nasilja u sukobima" je prvi ovakav akt koji bi trebalo da se globalno usvoji i primijeni u kontekstima vezanim za različite sukobe u svijetu. Iako nije pravno obavezujući, Protokol je instrument koji bi olakšao ne samo rad profesionalaca koji prikupljaju informacije u krivičnim i drugim postupcima, već i pruža senzibilniji pristup prema žrtvama, odnosno preživjelima.
"Ovaj dokument ima jedan trauma senzitivan pristup da se poštuje žrtva, da se razumije njeno fragmentirano sjećanje, da se prilagode mjesto, prostor i sve ono što je potrebno za ženu koja treba da svjedoči i da na taj način motiviše žene da svjedoče. Radim 21 godinu u nevladinoj organizaciji i nekako budem tužna kad vidim da žene umiru a da nisu ispričale svoju priču", rekla je za RSE direktorka nevladine organizacije "Medica Zenica" Sabiha Haskić.
Ovaj međunarodni akt omogućava jače kontakte između pravosudnih tijela, policije i nevladinih organizacija, a u cilju dostizanja pravde.
"Mi imamo određena iskustva i pomake kako smo radili u Zeničko-dobojskom, Unsko-sanskom i Srednjobosanskom kantonu, gdje je pokušano uspostavljanje mreže sa svim resursima nevladinog sektora, institucija pravosuđa i tužilaštva, da žrtve seksualnog nasilja znaju tačno gdje, kome i na koji način se obratiti. A da smo imali ovo sve što imamo sada, to bi bilo još kvalitetnije. Ali, s obzirom da na tim nižim nivoima postoje uspostavljena koordinaciona tijela, to ćemo moći primijeniti i na njima", ističe Haskić.
Tokom testiranja Protokola u Sarajevu, dvije radne grupe, sastavljene od predstavnika nevladinih organizacija, tužilaca, sudija, istražilaca i medija, iznijele su sugestije koje bi trebale unaprijediti ovaj dokument. Pored razbijanja stigmatizacije, kaže psihoterapeutkinja Mirha Poljskić, u dokument je potrebno uvrstiti i ove ciljeve:
"Sveobuhvatna i adekvatna podrška preživjelima, svjedocima i užim članovima porodice preživjelih. Mi ujedno predlažemo da se svaki put pored imena žrtva doda i 'preživjela', zbog pozitivne konotacije u smislu njihovog oporavka, da se osmisli sistem podrške i da se tačno zna kome će se žena obratiti prije, tokom i poslije svjedočenja."
U radnoj grupi učestvovala je i Nela Porobić Isaković, iz Ženske međunarodne lige za mir i slobodu (WILPF).
"Smatramo da je Protokol dobar i kvalitetan, ali da je primjenjiv u određenim kontekstima i da tu postoji, također, konfuzija kada se prikupljaju dokazi u toku oružanog sukoba ili rata i dokazi koji se prikupljaju kada postoji protok vremena, kao što postoji u BiH, tako da su ovo mogući izazovi što se tiče Protokola koji miješa te dvije stvari", riječi su Porobić Isaković.
Ombudsmen za ljudska prava u Bosni i Hercegovini Jasminka Džumhur ističe za naš program da žrtve, odnosno preživjeli, trebaju prestati biti objekat različitih opservacija - jer im takva praksa šteti.
"Možda je u kontekstu BiH ovaj dokument došao poprilično kasno, ali on još uvijek ima svoju vrijednost. Kroz diskusiju posebno sa predstavnicima pravosuđa i tužilaštva, policije i SIPA-e smo došli do zaključka da postoje određeni segmenti koji se u Protokolu na osnovu naših iskustava mogu unaprijediti, posebno onaj dio ko sve može uzimati izjave od žrtava seksualnog zlostavljanja i kako napraviti balans da te izjave na početku imaju svoju validnost da se ne bi poslije ponavljalo uzimanje izjava, odnosno šta se dešava u slučajevima ako nema nadležnih organa - kako se trebaju nevladine organizacije i drugi subjekti ponašati, šta te izjave moraju imati kao minimum elemenata kako bi ipak ostale zabilježene neke činjenice koje su relevantne u daljim procesima", rekla je Džumhur.
Jasminka Džumhur
Obezbijediti žrtvu s adekvatnim informacijama u sudskim i bilo kakvim drugim procesima, cijeniti njeno stajalište i nastojati zadovoljiti njene potrebe, pa i pravo na reparaciju - neka su pitanja koja se trebaju sistemski riješiti. Istovremeno, kada je riječ o ovoj problematici, najveća kolizija je u kazneno-procesnom zakonodavstvu, koje je reformisano 2003. godine, navodi Džumhur.
"Do tada je žrtva imala mogućnost da, u slučaju da tužilaštvo odustane od krivičnog gonjenja ili ne podigne optužnicu individualno, nastavi da procesuira predmet. Takva mogućnost supsidijarnog vođenja predmeta je ukinuta i ako tužilaštvo ne reaguje na dokaze, može se desiti da takav predmet ostane neprocesuiran, da žrtva bude nezadovoljna. Jedino pravno sredstvo koje je žrtvi dostupno je prigovor glavnom tužiocu, a iskustva BiH su pokazala da je to samo formalni pravni lijek i da nema svoju efektivnu primjenu", rekla je Džumhur.
Dokument "Međunarodni protokol o dokumentovanju i istraživanju seksualnog nasilja u sukobima" je iniciralo Ujedinjeno Kraljevstvo. Na njemu su radili britanski stručnjaci. Karakterističan je i po tome što prvi put u bh. pravosuđu govori i o pitanjima seksualnog nasilja nad dječacima, odnosno djece uopšte.
Lejla Mamut
"Imao je do sada četiri testiranja na terenu, jedno testiranje je bilo u Kolumbiji, zatim u Kongu, Gvatemali i danas se to testiranje desilo u BiH. Sve povratne informacije iz individualnih konsultacija, a i grupnih, će biti integrisane u tekst Protokola i finalna verzija Protokola će biti predstavljena na Globalnom samitu o sprječavanju seksualnog nasilja u sukobu, koji će se održati u Londonu u junu ove godine", kaže Lejla Mamut, koodrinatorka Švajcarske asocijacije protiv nekažnjivosti TRIAL.
Plan Ambasade Velike Britanije u BiH je da finalna verzija ovog protokola bude sastavni dio curriculuma na osnovu kojeg će se vršiti obuka bh. istražilaca koji rade na predmetima seksualnog nasilja počinjenog u ratu.
"To će biti jedan način da ono što Protokol propagira bude integrisano u konkretni, domaći curriculum edukacije i na taj način bude direktno primjenjiv u radu institucija koje se bave ovom tematikom", zaključuje Mamut.
