Nedavno je u Sarajevu otvorena izložba „20 godina međunarodne pravde“. Izložba naglašava značajne trenutke tokom dvije decenije postojanja Haškog tribunala, uključujući hapšenje optuženih u bjekstvu, te njegovu ulogu u utvrđivanju činjenica o ratnim zločinima.
Namjera multimedijalne izložbe je da podsjeti na osnivanje Tribunala 1993. godine, ukaže na prve barijere sa kojima se susretao, te pokuša odgovoriti kakva mu je budućnost nakon što se okončaju posljednja suđenja. Viši kustos Historijskog muzeja BiH Mesud Hero kaže da je akcenat izložbe na onome šta je Haški tribunal uradio u proteklih 20 godina:
„Naravno da je teško postići konsenzus o bilo kojem pitanju iz novije historije BiH, tako i o ocjeni rada Haškog tribunala. Ova se izložba ne bavi ocjenama, nego prezentacijom onoga što je uradio. Ona ima svoje posebne dijelove koji se odnose na potragu za ratnim zločincima, na to kako su prošle žrtve, na najznačajnije procese u Haškom tribunalu.“
Izložbu u Sarajevu organizovao je Outreach program Haškog suda, čiji je zadatak da doprinese procesu suočavanja sa prošlošću na način da podstakne mlade da budu aktivniji za rad i dostignuća Međunarodnog suda. Šef ovog programa Nerma Jelačić kaže:
„Ova izložbe je već prikazana u Hagu gdje se Tribunal nalazi, a sada je u Sarajevu. Tu gledamo istrage kojima se bavio Tribunal, zločine kojima se bavio, potresna svjedočanstva, kao i ostali rad Tribunala koji nije usko vezan za njegov mandat. Znači, tu govorimo o pronalasku masovnih grobnica na početku, identifikaciji tijela i slično. A naravno da se bavimo i pojedinačnim predmetima i osobama koje su osuđene za ratne zločine i onima kojima se još uvijek sudi.“
Nakon preostalih suđenja Radovanu Karadžiću, Goranu Hadžiću, te Ratku Mladiću kome bi presuda trebala biti izrečena 2016. godine, ostaje još žalbeni period Haškog tribunala, pojašnjava Jelačić:
„Ukoliko dođe do žalbi, time će se baviti mehanizam za međunarodne krivične tribunale, koji će se baviti ne samo Jugoslavijom nego i zastavštinom suda u Ruandi.“
Vrijedni dokumenti Haškog tribunala, poslije prestanka njegovog rada, mogli bi se naći u arhivama zemalja Jugoslavije:
„Gdje bi građani zemalja bivše Jugoslavije mogli dolaziti godinama nakon prestanka rada Tribunala ne samo da se informišu o radu i presudama Haškog tribunal, jer to je jedan mali detalj onoga čime smo se mi bavili, nego da istražuju one zločine i one sobe koje nisu vidjele svjetlo pravde u Hagu ili u domaćim sudovima, a kojima će se suditi dugi niz godina s obzirom na veliki broj neprocesuiranih zločina. Drago mi je reći da u BiH imamo interes sve tri strane za osnivanje jednog takvog centra i u Sarajevu i u Banjoj Luci.“
A pored arhivskog, tu je i druga vrsta materijala koje će Haški tribunal, prema riječima Nerme Jelačić, pokušati predati državama Zapadnog Balkana:
„Recimo, za sudnicu, i tu vrstu zaostavštine koju će imati Tribunal - npr. nakon Nirnberga u Njemačkoj su čuvali stolicu na kojima su sjedili optuženi za ratne zločine i druge premete koji su sadaizloženi u stalnim muzejima širom Njemačke - nadamo se da ćemo naći zainteresovane partnere.“
Goran Šimić
Stručnjak za tranzicionu pravdu Goran Šimić kaže za Radio Slobodna Evropa da jednu od najvećih grešaka Haškog tribunala vidi u manjku komunikacije sa zemljama i građanima bivše Jugoslavije:
„Ovo je dobar put, nažalost dolazi možda prekasno. Međutim, sigurno je da ovakve izložbe i ovakvi događaji trebaju građanima ponuditi i više informacija kako bi oni bolje razumijevali rad Haškog tribunala - čak i onda kada presude po njihovom mišljenju ne idu pravdi u korist.“
Na naše pitanje da prokomentariše izjavu danskog suca Frederika Harhoffa u kojoj on tvrdi da je Haški tribunal promijenio pravac pod pritiskom vojnog establišmenta uticajnih zemalja poput Sjedinjenih Država i Izraela, Šimić kaže:
„Pokazuje ono što smo mi svi znali i što većina ljudi naslućuje, a ja mogu kao neko ko se bavi time mogu potvrditi. Zaista ne mislim da postoji neovisan sud na svijetu. Ovaj sud odlučuje o previše važnim stvarima da bi zemlje kao što su Amerika, Rusija, Izrael i druge koje imaju milione vojnika koji su upleteni u razne događaje u cijelom svijetu samo tako prepustile da jedan, dva ili tri čovjeka neovisno odluče o tome što odlučuju. Kad dođemo do jednog koraka, međunarodne sile počnu razmišljati o svojim interesima, a nekih malih pet, deset ili dvadeset hiljada koji su moji i vaši sugrađani njima postaju samo brojka u nekoj dalekoj, balkanskoj zemlji, a interesi njihovih 100, 150 ili 250 miliona stanovnika su im puno važniji.“
********************************* Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
