Dostupni linkovi

Bluz i rok festival: Plejada gitarista u Mostaru


Mili Tiro

Naredne sedmice u Mostaru se održava najveći bluz festival u regionu. Na nekoliko pozornica u gradu na Neretvi gostuju slavna imena ove vrste muzike, a među svjetski poznatim zvijezdama je i nekoliko izvođača iz regiona. Poznatih i manje poznatih. Sve će nam to lijepo objasniti Mili Tiro, izvršni producent 12. Mostar Bluz i rok festivala

RSE: Naredne sedmice održava se 12. Bluz i rok festival. Prije dvije-tri godine u jednom našem razgovoru rekao si kako konstantno koketirate sa rokom, pa je to 'ašikovanje' i logično legalizovano u bračnu zajednicu.

Tiro: Upravo tako. Možemo slobodno reći da je rok dijete bluza, pa je bilo logično, nakon svih godina, koliko smo predstavljali bluz autore, da pozovemo i one koji dobro sviraju rok, tako da smo festival nazvali Blues and rock festival. Evo, već treću godinu zaredom predstavljamo i ta rok imena.

RSE: Ove godine ima još jedna specifičnost. Prošlogodišnji festival bio je u znaku usne harmonike kao bluzerske uzdanice, da tako kažem. Ovaj put glavna ličnost je gitara.

Tiro: Tako je. Ove godine ćemo predstaviti ulogu gitare u sviranju bluza i roka, a s obzirom kakvi gitaristi dolaze na festival – dolazi čak jedanaest bendova – mislim da će svi oni koji vole čuti dobre gitarske dionice ovaj put doći na svoje, a svirat ćemo puna četiri dana naredne sedmice.

RSE: A šta će se sve to moći čuti i ko sve vidjeti na ovom festivalu?

Tiro: Ja ću pokušati predstaviti program što je kraće moguće. Već 15.07. radit ćemo taj Blues Corners. To je nekako postala tradicija ovog festivala – po barovima i klubovima radimo manje koncerte, projekcije bluz i rok koncerata, slušaone bluza. Tu dijelimo flajere, upoznajemo ljude s onom što će se dešavati na programu samog festivala. To se pokazalo uvijek kao jako dobar potez, s obzirom da je Mostar u ovo vrijeme pun turista. Sam festivalski program počet će 16.07. na otvorenoj sceni OKC Abrašević. Prvi na scenu izlazi bend koji je kombinacija muzičara iz Mostara i Jajca. Radi se o mladom bendu koji se zove Birds of Beer. Inače, jedan od zadataka ovog festivala koji smo postavili je predstavljanje mladih bendova na pozornici zajedno s velikim. Oni će se predstaviti bluz-rok repertoarom, svirat će standarde i bluza i roka, i bit će pravi uvod za ono što slijedi, a to je nosilac prve večeri, gitarista iz Britanije Innes Sibun, a koji je poznat po svom radu sa legendarnim Roberta Plantom, pjevačem grupe Led Zeppelin. On je sa Plantom, kao gitarista, dugo vremena bio u bendu, snimao s njim albume, radio turneje po Americi, Južnoj Americi, Evropi. Radi se o vrlo iskusnom i dobrom muzičaru. On je prvi veliki gitarista koji će se predstaviti na ovom festivalu.

Dan poslije, 17.07. idemo u Muzički centar Pavarotti. Prvi na scenu izlazi Keegan McInroe, Teksašanin, Amerikanac, koji će se predstaviti sam, s akustičnom gitarom i svirat će one početke bluza, dakle Delta Blues, Bluz delte Misisipija. Svake godine to predstavimo, sjećamo se tih korijena, početaka bluza, a Keegan McInroe to radi zaista odlično i zato je i uvršten u ovaj program. Nakon toga opet mladi bend, zovu se Vjeka & Electric Blues Project. Vjekoslav Raspudić, inače edukator, muzičar, predaje u mostarskoj rok školi pjevanje. Zaista imaju dobar bend, onako – jedna hercegovačka kombinacija, i svirat će poznate rok standarde i bit će pravi uvod za Coco Montoya. Coco Montoya je jedan od pet najboljih gitarista bluza svijeta. Radio je i stekao znanje u instituciji zvanoj Bluesbreakers, možda najpoznatijem i najustrajnijem bluz bendu svih vremena, u kojem su, pored njega, svirali Clapton i Peter Green. Ljubitelji bluza znaju da na toj sceni Pavarotti centra uvijek prikažemo dobar, pravi izvorni bluz. Sigurno je da će Coco Montoya pokazati šta zna na gitari. Radi se o ljevorukom gitaristi, a interesantno je da gitaru drži u poziciji dešnjaka, znači, svira žice praktično naopako, vrlo interesantno za vidjeti, i posebno za čuti.

Druga dva dana sve se seli na veliku scenu. Dakle, 18.07. – Sportski centar Kantarevac, u centru Mostara, izlazi beogradski Texas Flood, grupa koja drugi put dolazi na ovaj festival. Prije pet-šest godina su svirali na festivalu, dobili odlične kritike, snimili album, pozvao ih Dado Topić da sviraju s njim. To je opravdanost zašto zovemo te mlade bendove – da im damo motivaciju za njihov daljnji rad. Texas Flood je opravdano ponovo na festivalu. Oni rade i kavere, ali imaju i autorskih stvari. Snimili su svoj album poslije nastupa na Bluz festivalu kad su prvi put bili. S obzirom da rade i stalno nastupaju, to im je bila ulaznica za ovaj festival na koji se prijavi, zaista moram reći, više stotina bendova iz cijele Evrope. S obzirom na te hedlajnere koje imamo, bendovi iz regije žele da nastupe, da imaju u svojoj biografiji nastup na takvom festivalu. Poslije Texas Flood ide Vlatko Stefanovski trio. Stefanovski je čovjek koji po mom skromnom mišljenju spada u red svjetskih gitarista, sa grupom Leb i sol je snimio trinaest albuma, radi pozorišnu i filmsku muziku, poznat je i po saradnji sa Miroslavom Tadićem. Jednostavno – veliko ime gitare.

Nakon njega, kao posljednji te večeri, Eric Sardinas, američki gitarista, čovjek koji svira slajd stil gitare, vrlo agresivan pristup ima bluzu i roku, sa distorzijama. Nastup mu je, mogu reći malo grubo, incidentan, s obzirom da, kad smatra da je od gitare sve dobio, jednostavno je zapali. U Sidneju se to desilo, da je opekao i ruku, pa je morao nakratko prekinuti turneju. Bit će vrlo, vrlo interesantno vidjeti nastup Erica Sardinasa. Već imamo najave za ulaznice iz Slovenije i Zagreba za taj koncert. Neki ljudi iz Zagreba prate njegovu cijelu turneju, dolaze tako i na mostarski festival.

I onda, posljednji dan, 19.07, opet velika scena, Sportski centar Kantarevac, banjalučki bend Switch, radi se opet o mladom bendu, ali sviraju jako zahtjevan repertoar, sviraju Stevie Ray Vaughana, Jimija Hendrixa. Kada smo čuli, kada su nam poslali te snimke, kada smo čuli da to dobro rade, automatski smo ih pozvali, tako da će oni otvoriti tu posljednju festivalsku večer. Nakon njih Atomsko sklonište, ne znam šta novo za njih reći – grupa uz čije su albume odrastale cijele generacije rok poštovalaca. Visokotiražni albumi, bezbroj odličnih hit singlova, predvođeni Brunom Langerom, tako da svi oni rokeri koji vole njihovu muziku sigurno će doći 19.07. I poslije toga, posljednji bend na festivalu – Tito & Tarantula, opet kultna grupa, na ovim prostorima poznati po učešću u filmu „Od sumraka do zore“, kojeg je radio Robert Rodriguez, ali moram reći, prije svega oni imaju sjajne albume i odlično sviraju. Ja sam ih gledao u par navrata do sad. Ta noć će biti onako rokerski tempirana. Eto, uglavnom – spremni smo i imamo četiri dana programa.

RSE: Zaista imamo neke legende, od Coca Montoya, Sardinasa, naših, da se usudim reći 'naših', Stefanovskog, Bruna Langera. Ove mlađe grupe, ja se nadam da će mostarska publika otvorenog srca prihvatiti i sve ove muzičare, ali mi je zanimljivo, pošto je ovaj festival nastao nekako iz želje vas muzičara, ali i iz neke zajedničke potrebe ljubitelja muzike u Mostaru – da li je ta vaša publika još uvijek gladna te muzike i da li je oduševljenje potrošeno?

Tiro: Ja ću dati jedan primjer – u Mostaru se u međuvremenu, prije par godina otvorila rok škola, na međunarodnom nivou, i toliki je interes da jednostavno, ti ljudi koji vode tu školu ne mogu da prime sve muzičare koji bi htjeli da nauče to neko prvo znanje o sviranju roka, da koriste prostorije, instrumente. Dakle, apsolutno je jasno da nukleus takve publike postoji, a za ovih dvanaest godina, ja se dobro sjećam, kada smo počeli taj festival, da je bilo skepticizma, i 'nećete uspjeti u poplavi narodnjaka' i slični komentari, da je sada zaista ugodno čuti da možemo sa bluz i rok muzikom i takvim festivalom ići na veliku scenu koja prima pet hiljada ljudi, što je za ove prostore dosta interesantno, da blago kažem. Sigurno je to jedan vjetar u leđa, da ćemo nastaviti, jer je sigurno da te publike ima. Ono što je važno jeste da ime Mostara prenosimo u pozitivnom kontekstu, kao sjedišta kulture, kao sjedišta bluza i roka, da se zna za ovaj festival, da ljudi iz regije kupuju ulaznice i da dolaze u Mostar da vide sva ta imena.

RSE: Davno smo raščistili onu dilemu da li je festival za samo jedan dio grada, jer je ta dilema zapravno nastala na stereotipu o podijeljenom Mostaru. Očigledno, s obzirom na lokacije na kojima se on održava, ništa od toga, zar ne?

Tiro: Pa što se tiče ljudi koji su po vokaciji bluzeri i rokeri, to ih nikada nije ni interesovalo, a naravno da lokacije govore o tome. Mislim da se tu radi samo o nekim ljudima koji bi htjeli da prikupe više nekih političkih poena, odnosno da sačuvaju svoje stolice dok dođe neki nered. Ali, toga je sve manje. Najbolje je reći da takvi ispadaju smiješni.

RSE: Zapravo, teško je znati ko odakle dolazi, jer u doba festivala Mostar je pun ljubitelja muzike koji su tamo došli, i iz okoline, ali bogme i izdaleka. Govorio si o tim najavama ljudi iz Zagreba koji dolaze masovno.

Tiro: To sam dao samo jedan primjer. Prodali smo dosta karata u Rusiju, nećete vjerovati. Dolaze ljudi iz Rusije. Radi se o tome da se za četiri dana može vidjeti jako puno dobrih imena, a za malo novca. Ovakvi koncerti vani koštaju u prosjeku između 35 i 45 eura po jednom izvođaču, što je jako skupo u odnosu na cijene naših ulaznica.

RSE: Znači – naredna sedmica – Mostar u znaku bluza i roka, pa ko voli – nek' izvoli.

Tiro: Tako je. Ja bih rekao samo: oni koji žele kupiti online kartu, mogu na kupikartu.ba, a prodajemo ih i u mreži kupikartu.ba u Sarajevu, Banjaluci, Tuzli, Zenici. U Mostaru postoji fizička prodaja, cijena je 15 KM dnevna, 40 KM je za sva četiri dana.

Pogledajte komentare (1)

Ovaj forum je zaključen
XS
SM
MD
LG