U godišnjem izvještaju o položaju starih, organizacije Help Ejd Internešnal, Crna Gora našla se na začelju liste od 91 države. Na začelju su, sa Crnom Gorom, Avganistan, Pakistan i Nigerija.
Da li su i koliko stari u Crnoj Gori u teškoj situaciji pitali smo penzionere i one koji o njima brinu:
Da nije lako preživjeti od penzije do penzije ne govore samo crnogorski penzioneri. To primjećuju i relevatne međunarodne organizacije .
Naime, koliko je po procjeni Help Ejd Internešnala penzionerima u Crnoj Gori loše pokazuje podatak da se u godišnjem izvještaju o starim licima Crna Gora našla na 83. mjestu liste od 91 rangirane države.
Od država regiona Slovenija je na 20. mjestu, Hrvatska na 41, Srbija na 64, a Makedonija i BiH, nijesu obuhvaćene. Albanija je na 39. mjestu, a Bugarska i Rumunija na 47. i 48. mjestu, prenose “Vijesti”.
No , kako za naš program kaže predsjednik Saveza Udruženja penzionera Crne Gore Branko Vešović stanje nije tako loše kakvim ga prikazuje poznata međunarodna organizacija
“Manje zemlje a da više posvećuje pažnju penzionerima nema od Crne Gore. Meni je rečeno da je Crna Gora na 83. mjestu, da je Srbija na 64. mjestu. Prosječna penzija kod nas je 260 eura i veća je od one u Srbiji, Makedoniji, BiH. Ne gledam samo kroz taj prosjek jer mi ovdje imamo i stabilnost i sigurnost penzija. Tu je i socijalna zaštita i sve ove stvari koje mi daju za pravo da sa čuđenjem gledam na to istraživanje o kojem vi govorite i na koje se pozivate.”
U svom istraživanju organizacija Help Ejd Internešnal je zemlje rangirala po sigurnosti zarada, zdravstvenoj zaštiti, BDP po stanovniku, okolini i školskom sistemu, kao i po socijalnom okruženju.
Prema nalazima izvještaja, stari najbolje žive u Norveškoj, Švedskoj i Njemačkoj.
O položaju starih u Crnoj Gori najbolje govori prosječna penzija koja iznosi 276,20 EUR dok je minimalna potrošačka korpa oko 800 EUR. Dio penzionera u Crnoj Gori ne može da priušti ni kupovinu lijekova a sve je manje i za hranu potvrđuje nam jedna sugrađnaka iz ankete
”Kada vidim u prodavnici račune tih ljudi i u korpi šta su ponijeli kući ja svakodnevno vidim bijedu.”
To ne spori ni Branko Vešović koji, međutim, napominje da većina ipak može da priušti i hranu i lijekove: “Ja mislim da većina može ali svakako da ima i onih koji ne mogu i sa tim moram da budem iskren. Što se zdravstvene zaštite tiče, mi potpisujemo ugovore sa domovima zdravlja oko kvalitenije zdravstene zaštite penzionera i njihove edukacije. Jedna od stvari koje smo izdejstvovali jeste da recepti recimo važe 30 umjesto 15 dana kako je do sada bilo. I to nije sve.”
Među rijetkim koji zaista pomažu starima u Crnoj Gori su volonteri Crvenog krsta u Baru, čija direktorica Zorica Crnčević za RSE kaže da nije samo nemaština breme sa kojim se naši stari sugrađani nose u tim poznim godinama.
“Većina korisnika je opterećena bremenima života. Pored materijalnih problema tu je i socijalna otuđenost to neko nezadovoljstvo, izolovanost, porodice koje nema, šire porodice koja je negdje dalje ili nema interesovanja. Tako da posjeta naših volontera ovim starim licima zaista znači puno.”
Pomažući starim osobama uče i oni koji im pružaju tu pomoć. Zorica Crnčević kaže da posebno mladi ljudi treba da se okrenu svojim starijim sugrađanima i pokažu da nijesu zaboravljeni i ostavljeni tamo negdje na društvenoj margini:
,,Jer i volonteri, posebno mladi ljudi počinju da uče na pravi način. Shvataju da pravi život nije ono što oni trenutno žive, lagodnost i bezbrižnost, bez bilo kakve odgovornosti ili obaveza. Uče se da je život ponekada i surov. Ovakvo angažovanje volontera puno znači, kako za korisnike tako i za same volontere."
Da li su i koliko stari u Crnoj Gori u teškoj situaciji pitali smo penzionere i one koji o njima brinu:
Da nije lako preživjeti od penzije do penzije ne govore samo crnogorski penzioneri. To primjećuju i relevatne međunarodne organizacije .
Naime, koliko je po procjeni Help Ejd Internešnala penzionerima u Crnoj Gori loše pokazuje podatak da se u godišnjem izvještaju o starim licima Crna Gora našla na 83. mjestu liste od 91 rangirane države.
Od država regiona Slovenija je na 20. mjestu, Hrvatska na 41, Srbija na 64, a Makedonija i BiH, nijesu obuhvaćene. Albanija je na 39. mjestu, a Bugarska i Rumunija na 47. i 48. mjestu, prenose “Vijesti”.
No , kako za naš program kaže predsjednik Saveza Udruženja penzionera Crne Gore Branko Vešović stanje nije tako loše kakvim ga prikazuje poznata međunarodna organizacija
“Manje zemlje a da više posvećuje pažnju penzionerima nema od Crne Gore. Meni je rečeno da je Crna Gora na 83. mjestu, da je Srbija na 64. mjestu. Prosječna penzija kod nas je 260 eura i veća je od one u Srbiji, Makedoniji, BiH. Ne gledam samo kroz taj prosjek jer mi ovdje imamo i stabilnost i sigurnost penzija. Tu je i socijalna zaštita i sve ove stvari koje mi daju za pravo da sa čuđenjem gledam na to istraživanje o kojem vi govorite i na koje se pozivate.”
U svom istraživanju organizacija Help Ejd Internešnal je zemlje rangirala po sigurnosti zarada, zdravstvenoj zaštiti, BDP po stanovniku, okolini i školskom sistemu, kao i po socijalnom okruženju.
Prema nalazima izvještaja, stari najbolje žive u Norveškoj, Švedskoj i Njemačkoj.
O položaju starih u Crnoj Gori najbolje govori prosječna penzija koja iznosi 276,20 EUR dok je minimalna potrošačka korpa oko 800 EUR. Dio penzionera u Crnoj Gori ne može da priušti ni kupovinu lijekova a sve je manje i za hranu potvrđuje nam jedna sugrađnaka iz ankete
”Kada vidim u prodavnici račune tih ljudi i u korpi šta su ponijeli kući ja svakodnevno vidim bijedu.”
To ne spori ni Branko Vešović koji, međutim, napominje da većina ipak može da priušti i hranu i lijekove: “Ja mislim da većina može ali svakako da ima i onih koji ne mogu i sa tim moram da budem iskren. Što se zdravstvene zaštite tiče, mi potpisujemo ugovore sa domovima zdravlja oko kvalitenije zdravstene zaštite penzionera i njihove edukacije. Jedna od stvari koje smo izdejstvovali jeste da recepti recimo važe 30 umjesto 15 dana kako je do sada bilo. I to nije sve.”
Među rijetkim koji zaista pomažu starima u Crnoj Gori su volonteri Crvenog krsta u Baru, čija direktorica Zorica Crnčević za RSE kaže da nije samo nemaština breme sa kojim se naši stari sugrađani nose u tim poznim godinama.
“Većina korisnika je opterećena bremenima života. Pored materijalnih problema tu je i socijalna otuđenost to neko nezadovoljstvo, izolovanost, porodice koje nema, šire porodice koja je negdje dalje ili nema interesovanja. Tako da posjeta naših volontera ovim starim licima zaista znači puno.”
Pomažući starim osobama uče i oni koji im pružaju tu pomoć. Zorica Crnčević kaže da posebno mladi ljudi treba da se okrenu svojim starijim sugrađanima i pokažu da nijesu zaboravljeni i ostavljeni tamo negdje na društvenoj margini:
,,Jer i volonteri, posebno mladi ljudi počinju da uče na pravi način. Shvataju da pravi život nije ono što oni trenutno žive, lagodnost i bezbrižnost, bez bilo kakve odgovornosti ili obaveza. Uče se da je život ponekada i surov. Ovakvo angažovanje volontera puno znači, kako za korisnike tako i za same volontere."
