Piše Abubakar Siddique (RSE), priredila Ena Stevanović
Poznati američki autor i filantrop Greg Mortenson se našao u središtu medijske afere nakon što je jedna od vodećih medijskih kuća objavila navodne izmišljotine u njegovim radovima i moguće financijske malverzacije.
U emisiji „60 minuta“ na televizijskoj mreži CBS 17.aprila je objavljeno da su neki od ključnih dijelova Mortensonove najprodavanije knjige „Three Cups of Tea“ („Tri šalice čaja“) i njenog nastavka „Stones into school“ („Kamenje u školu“) uljepšani ili izmišljeni te je pokrenuta debata o financijskim malverzacijama u njegovoj fondaciji.
U knjizi se govori o tome kako se Mortenson zaljubio u brdovite predjele Pakistana i Afganistana te je osnovao humanitarnu fondaciju pod nazivom Institut Centralne Azije, kako bi izgradio 150 škola i oživio regiju.
Mortensonova inspirativna priča je pokrenula mnoge Amerikance da daju priloge Institutu, koji je na taj način od 2006.prikupio oko 50 miliona dolara. Američki predsjednik Barak Obama je prošle godine donirao 100 hiljada dolara od svoje Nobelove nagrade u humanitarne svrhe, a Mortensonove knjige su toliko opčinile Pentagon da su ih stavili pod obavezno štivo za sve američke vojnike koji služe u Afganistanu.
Međutim, trenutno barem jedan od pakistanskih istraživača koji je kontaktirao RSE i koji se spominje u knjizi, prijeti da će tužiti Mortensona kojeg u njegovoj rodnoj državi Montana čeka istraga zbog financijskih malverzacija, a njegova izdavačka kuća Viking je najavila da će ispitati navodne nepravilnosti u njegovim knjigama.
Šta je onda istina?
Postoje nepravilnosti u Mortensonovim djelima i neistine vezane uz broj škola čiju je izgradnju potpomogao. Njegove tvrdnje se strogo preispituju, posebno u Pakistanu.
Naslovnica knjige 'Three Cups of Tea'Ali Mortenson ima i iznenađujuće veliki broj lokalnih poštovalaca i uprkos optužbi od ljudi kao što je Mansur Khan Mahsud.
Mahsud je pakistanski istražitelj koji je izjavio da će tužiti Mortensona zbog lažnih optužbi za otmicu. Zapravo, Mahsud tvrdi da su on i njegova obitelj ugostili i zaštitili Mortensona kada je prije petnaest godina došao u njihovo selo.
Mahsud kaže da je upoznao Mortensona u selu Kot Langarkhel u južnom Waziristanu u julu 1996. i da je proveo s njim gotovo dvije sedmice, provodeći ga i pokazujući mu cijeli kraj.
Međutim, u knjizi „Tri šalice čaja“ Mahsud je opisan kao „talibanski komandant“ koji je oteo Mortensona na nekoliko dana nakon čega ga je oslobodio.
Mahsud je za RSE izjavio da je povrijeđen i uvrijeđen Mortensonovim optužbama.
„Mi apsolutno odbijamo njegove optužbe. Uradio je lošu stvar. Lagao je. Bio je naš gost i doista smo brinuli o njemu. Ugostili smo ga na najbolji mogući način. Proveli smo ga kroz cijeli kraj. Napravio je mnogo fotografija, a mi smo snimali videa. Možete vidjeti te fotografije na CBS-u i CNN-u na kojima se vidi on kako stoji i drži pušku. On je bio naš gost i mi smo ga ugostili. To je naša tradicija“, kazao je Mahsud.
Suprotne tvrdnje
Ono što je sigurno je da, suprotno Mortensonovim tvrdnjama, 1996.nije bilo talibana u Waziristanu. Njegov opis života u Waziristanu je uvredljiv i prepun grešaka, tvrdi lokalno stanovništvo. Otmica amerikanca bi bila velika vijest u Pakistanu, ali nikad je niko nije objavio.
Novinarka RSE je nekoliko puta pokušala dobiti izjavu od Mortensona, ali njegov glasnogovornik je rekao da Mortenson „ima zdravstvenih problema“ i da će na sve upite odgovoriti kasnije. U dopisu emisiji „60 minuta“, Mortenson ponavlja da je bio otet u Waziristanu:
Greg MortensonInstitute founder, undated
„Da, šest dana sam bio zadržan u Waziristanu 1996.godine. Bilo je to protiv moje volje i oduzet mi je novac i pasoš. Nisam bio maltretiran niti ozlijeđen, ali mi nije bilo dozvoljeno da odem. Svaki put kad sam ušao u auto, deka mi je stavljana preko glave“, napisao je Mortenson u svom dopisu koji je dostupan na web stranici Instituta Centralne Azije.
Odbor Mortensonove fondacije je objasnio njihovo financijsko poslovanje:
„Namjeravamo u potpunosti surađivati sa pravnim organima i radujemo se što ćemo moći pokazati kako su sredstva naših donatora utrošena na dalje obrazovne projekte, posebno na obrazovanje djevojčica u Pakistanu i Afganistanu.“
I ova izjava je dostupna na web stranici Instituta. Ali iako se pitanja i nepravilnosti nagomilavaju, RSE je uspio naći i nekoliko ljudi koji iznimno cijene i hvale Mortensona. Jedan od njih je i lokalni političar u pakistanskoj sjevernoj regiji Gilgit-Baltistan koji se na početku snažno protivio Mortensonovom radu.
U knjizi „Tri šalice čaja“ Imran Nadim Shigri je opisan kao utjecajni političar koji je podržao konzervativni Shia religijski dekret protiv izgradnje škola.Govoreći za RSE, Shigri potvrđuje da je Mortenson gradio škole u njegovom rodnom Baltistanu. Nije se mogao sjetiti tačnog broja škola koje su izgrađene uz potporu Instituta, ali Shigri navodi da je u dolini Braldu osobno nadgledao i prisustvovao predaji pet izgrađenih škola pakistanskoj vladi, koja je obezbijedila fondove i nastavnike koji će u njima predavati.
Shigri kaže da je Mortenson imao najbolje namjere, ali da su mu nedostajale vještine upravljanja jer je Mortenson vjerovao nekim lokalnim ljudima koji su ga odveli u pogrešnom pravcu i prenapuhali troškove gradnje.
Shigri krivi Mortensona što se usmjerio samo na izgradnju i obnovu školskih objekata, a ne na obrazovanje koje će se unutar njih odvijati.
„On se usmjerio samo na izgradnju škola. Nije uspio da ih održi i ispravno vodi. I nije uspio da obezbijedi visok kvalitet obrazovanja u tim školama“, kaže Shigri.
Shigri je upoznat s Mortensonovim knjigama i kaže da mu se čine kao „romani“ i da tolerira njegovu potrebu za „pjesničkom slobodom“:
„Njegov cilj je vjerovatno bio da privuče donatore i generira sredstva. Pisao je imajući to na umu i zbog toga je pretjerivao u nekim stvarima. Ne kažem da je išta što je napisao pogrešno, samo kažem da nije 100 posto tačno", kaže Shigri.
Doprinos obrazovanju djece
Za RSE iz Afganistana govori Gul Zaman, guverner distrikta Naraj u istočnoj provinciji Kunar. On kaže da su u njegovom kraju već otvorene tri Mortensonove škole, a jedna je još u izgradnji. Zaman kaže da stotine učenika pohađa Mortensonove škole u Naraju, koji graniči sa Pakistanom.
„U Sau i dječaci i djevojčice pohađaju školu, dakle tamo ima oko 700 do 800 učenika. U Samraku ima 200 do 300 učenika. U Suna Gali također ima 200 do 300 učenika“, rekao je Zaman.
Obrazovanje djece u Pakistanu na najnižem je mogućem stupnju, fotografija iz ožujka 2011Na svojoj web stranici, Institut navodi da su izgradili osam škola u provinciji Kunar, a u nedavnom intervjuu za američku televiziju, Mortenson tvrdi da su tamo izgadili jedanaest škola.
Ali Zaman navodi da je dvije škole nazvane po Institutu Centralne Azije izgradio NATO-ov tim za rekonstrukciju. Tu izjavu je potvrdio i Syed Jamaluddin Hassani, šef Odjela za obrazovanje u provinciji Kunar. Glasnogovornik afganistanskog Ministarstva obrazovanja sa sjedištem u Kabulu ne zna ništa o školama koje je izgradio Institut Centralne Azije.
Poznati pakistanski pisac i novinar Ahmed Rashid poznaje Mortensona i njegov rad već godinama. Rashid kaže da ne može sto posto jamčiti da je sve što je napisano u Mortensonovim knjigama tačno. Ali kaže da se jedna stvar ne može osporiti, a to je Mortensonov ogromni doprinos promociji obrazovanja, posebno djevojčica, u Afganistanu i Pakistanu.
Rashid odaje priznanje Mortensonu što je stavio pitanje obrazovanja na prvo mjesto i što je podigao svijest javnosti o tom problemu:
„Ne mogu vjerovati ovim optužbama. Vjerujem da je bilo pretjerivanja s njegove strane o stvarima koje tvrdi da je uradio. Ali smatram da je njegova misija apsolutno izvanredna i to je ono što trebamo uvijek imati na umu“, zaključuje Rashid.
Poznati američki autor i filantrop Greg Mortenson se našao u središtu medijske afere nakon što je jedna od vodećih medijskih kuća objavila navodne izmišljotine u njegovim radovima i moguće financijske malverzacije.
U emisiji „60 minuta“ na televizijskoj mreži CBS 17.aprila je objavljeno da su neki od ključnih dijelova Mortensonove najprodavanije knjige „Three Cups of Tea“ („Tri šalice čaja“) i njenog nastavka „Stones into school“ („Kamenje u školu“) uljepšani ili izmišljeni te je pokrenuta debata o financijskim malverzacijama u njegovoj fondaciji.
U knjizi se govori o tome kako se Mortenson zaljubio u brdovite predjele Pakistana i Afganistana te je osnovao humanitarnu fondaciju pod nazivom Institut Centralne Azije, kako bi izgradio 150 škola i oživio regiju.
Mortensonova inspirativna priča je pokrenula mnoge Amerikanc
Mortensonove knjige su toliko opčinile Pentagon da su ih stavili pod obavezno štivo za sve američke vojnike koji služe u Afganistanu.
Međutim, trenutno barem jedan od pakistanskih istraživača koji je kontaktirao RSE i koji se spominje u knjizi, prijeti da će tužiti Mortensona kojeg u njegovoj rodnoj državi Montana čeka istraga zbog financijskih malverzacija, a njegova izdavačka kuća Viking je najavila da će ispitati navodne nepravilnosti u njegovim knjigama.
Šta je onda istina?
Postoje nepravilnosti u Mortensonovim djelima i neistine vezane uz broj škola čiju je izgradnju potpomogao. Njegove tvrdnje se strogo preispituju, posebno u Pakistanu.
Mahsud je pakistanski istražitelj koji je izjavio da će tužiti Mortensona zbog lažnih optužbi za otmicu. Zapravo, Mahsud tvrdi da su on i njegova obitelj ugostili i zaštitili Mortensona kada je prije petnaest godina došao u njihovo selo.
Mahsud kaže da je upoznao Mortensona u selu Kot Langarkhel u južnom Waziristanu u julu 1996. i da je proveo s njim gotovo dvije sedmice, provodeći ga i pokazujući mu cijeli kraj.
Međutim, u knjizi „Tri šalice čaja“ Mahsud je opisan kao „talibanski komandant“ koji je oteo Mortensona na nekoliko dana nakon čega ga je oslobodio.
Mahsud je za RSE izjavio da je povrijeđen i uvrijeđen Mortensonovim optužbama.
„Mi apsolutno odbijamo njegove optužbe. Uradio je lošu stvar. Lagao je. Bio je naš gost i doista smo brinuli o njemu. Ugostili smo ga na najbolji mogući način. Proveli smo ga kroz cijeli kraj. Napravio je mnogo fotografija, a mi smo snimali videa. Možete vidjeti te fotografije na CBS-u i CNN-u na kojima se vidi on kako stoji i drži pušku. On je bio naš gost i mi smo ga ugostili. To je naša tradicija“, kazao je Mahsud.
Suprotne tvrdnje
Ono što je sigurno je da, suprotno Mortensonovim tvrdnjama, 1996.nije bilo talibana u Waziristanu. Njegov opis života u Waziristanu je uvredljiv i prepun grešaka, tvrdi lokalno stanovništvo. Otmica amerikanca bi bila velika vijest u Pakistanu, ali nikad je niko nije objavio.
Novinarka RSE je nekoliko puta pokušala dobiti izjavu od Mortensona, ali njegov glasnogovornik je rekao da Mortenson „ima zdravstvenih problema“ i da će na sve upite odgovoriti kasnije. U dopisu emisiji „60 minuta“, Mortenson ponavlja da je bio otet u Waziristanu:
„Da, šest dana sam bio zadržan u Waziristanu 1996.godine. Bilo je to protiv moje volje i oduzet mi je novac i pasoš. Nisam bio maltretiran niti ozlijeđen, ali mi nije bilo dozvoljeno da odem. Svaki put kad sam ušao u auto, deka mi je stavljana preko glave“, napisao je Mortenson u svom dopisu koji je dostupan na web stranici Instituta Centralne Azije.
Odbor Mortensonove fondacije je objasnio njihovo financijsko poslovanje:
„Namjeravamo u potpunosti surađivati sa pravnim organima i radujemo se što ćemo moći pokazati kako su sredstva naših donatora utrošena na dalje obrazovne projekte, posebno na obrazovanje djevojčica u Pakistanu i Afganistanu.“
I ova izjava je dostupna na web stranici Instituta. Ali iako se pitanja i nepravilnosti nagomilavaju, RSE je uspio naći i nekoliko ljudi koji iznimno cijene i hvale Mortensona. Jedan od njih je i lokalni političar u pakistanskoj sjevernoj regiji Gilgit-Baltistan koji se na početku snažno protivio Mortensonovom radu.
U knjizi „Tri šalice čaja“ Imran Nadim Shigri je opisan kao utjecajni političar koji je podržao konzervativni Shia religijski dekret protiv izgradnje škola.
„Njegov cilj je vjerovatno bio da privuče donatore i generira sredstva. Pisao je imajući to na umu i zbog toga je pretjerivao u nekim stvarima", ocjenjuje Imran Nadim Shigri.
Shigri kaže da je Mortenson imao najbolje namjere, ali da su mu nedostajale vještine upravljanja jer je Mortenson vjerovao nekim lokalnim ljudima koji su ga odveli u pogrešnom pravcu i prenapuhali troškove gradnje.
Shigri krivi Mortensona što se usmjerio samo na izgradnju i obnovu školskih objekata, a ne na obrazovanje koje će se unutar njih odvijati.
„On se usmjerio samo na izgradnju škola. Nije uspio da ih održi i ispravno vodi. I nije uspio da obezbijedi visok kvalitet obrazovanja u tim školama“, kaže Shigri.
Shigri je upoznat s Mortensonovim knjigama i kaže da mu se čine kao „romani“ i da tolerira njegovu potrebu za „pjesničkom slobodom“:
„Njegov cilj je vjerovatno bio da privuče donatore i generira sredstva. Pisao je imajući to na umu i zbog toga je pretjerivao u nekim stvarima. Ne kažem da je išta što je napisao pogrešno, samo kažem da nije 100 posto tačno", kaže Shigri.
Doprinos obrazovanju djece
Za RSE iz Afganistana govori Gul Zaman, guverner distrikta Naraj u istočnoj provinciji Kunar. On kaže da su u njegovom kraju već otvorene tri Mortensonove škole, a jedna je još u izgradnji. Zaman kaže da stotine učenika pohađa Mortensonove škole u Naraju, koji graniči sa Pakistanom.
„U Sau i dječaci i djevojčice pohađaju školu, dakle tamo ima oko 700 do 800 učenika. U Samraku ima 200 do 300 učenika. U Suna Gali također ima 200 do 300 učenika“, rekao je Zaman.
Ali Zaman navodi da je dvije škole nazvane po Institutu Centralne Azije izgradio NATO-ov tim za rekonstrukciju. Tu izjavu je potvrdio i Syed Jamaluddin Hassani, šef Odjela za obrazovanje u provinciji Kunar. Glasnogovornik afganistanskog Ministarstva obrazovanja sa sjedištem u Kabulu ne zna ništa o školama koje je izgradio Institut Centralne Azije.
Poznati pakistanski pisac i novinar Ahmed Rashid poznaje Mortensona i njegov rad već godinama. Rashid kaže da ne može sto posto jamčiti da je sve što je napisano u Mortensonovim knjigama tačno. Ali kaže da se jedna stvar ne može osporiti, a to je Mortensonov ogromni doprinos promociji obrazovanja, posebno djevojčica, u Afganistanu i Pakistanu.
Rashid odaje priznanje Mortensonu što je stavio pitanje obrazovanja na prvo mjesto i što je podigao svijest javnosti o tom problemu:
„Ne mogu vjerovati ovim optužbama. Vjerujem da je bilo pretjerivanja s njegove strane o stvarima koje tvrdi da je uradio. Ali smatram da je njegova misija apsolutno izvanredna i to je ono što trebamo uvijek imati na umu“, zaključuje Rashid.