Bosna i Hercegovina godišnje iz Europske unije uvozi desetke hiljada tona otpada prerađenog u gorivo, koje završava u pećima cementara.
Ovaj materijal, poznat kao RDF/SRF, postaje sve češći energent, a cementare ne samo da ga dobivaju besplatno, nego ponekad i uz financijsku naknadu.
Radi se o materijalu koji se dobiva preradom komunalnog i industrijskog otpada, a koji zemlje EU-a proizvode u velikim količinama.
Međutim, vlasti u BiH ne vrše nezavisan nadzor sastava ovog goriva prije njegovog ulaska u zemlju, već se oslanjaju isključivo na dokumentaciju i analize koje dostavljaju strani proizvođači.
Nakon uvoza, dodatne provjere se ne rade u nezavisnim laboratorijama, već unutar samih cementara koje taj otpad koriste.
Podaci iz posljednje tri godine pokazuju da je vraćeno tek pet pošiljki, ukupno oko 123 tone, zbog povišenog sadržaja štetnih supstanci poput klora i žive, prema podacima Ministarstva turizma i okoliša Federacije BiH i cementara, koji su ustupljeni Radiju Slobodna Evropa.
"Radi se o specifičnom gorivu iz komunalnog otpada koje se proizvodi u posebno kontrolisanim uvjetima. Kalorično i po pitanju zaštite okoliša je generalno bolji od uglja, ali se postavlja pitanje njegovog sastava i specifičnih hemijskih jedinjenja koji bi mogli pojaviti", kaže za RSE Nusret Imamović, profesor na Mašinskom fakultetu u Zenici.
Gorivo iz otpada se poklanja
Budući da su zemlje EU obvezne reciklirati ili "energetski iskoristiti" otpad, a nemaju dovoljno kapaciteta za njegovo spaljivanje, višak se izvozi u druge države, uključujući Bosnu i Hercegovinu.
Samo u proteklih pet godina u BiH je uvezeno 269.971 tona "goriva iz otpada", kako se formalno naziva i promovira kao alternativa fosilnim gorivima, posebno ugljenu.
Najviše se uvozi iz Italije koja je jedan od najvećih proizvođača, te Austrije, Slovenije i Hrvatske, prema carinskim podacima Uprave za neizravno oporezivanje (UINO BiH) ustupljenim Radiju Slobodna Evropa.
Isključivi uvoznici i korisnici su cementare u Lukavcu i Kaknju, obje u stranom vlasništvu.
"Prije šest godina smo mi njima plaćali, ali danas nama za to plaćaju zato što je u Evropi sistem zbrinjavanja otpada takav da oni ne zarađuju na tom gorivu koje nama dostave, nego na otpadu koji preuzmu od građana, odnosno od sistema", kazao je za RSE Stjepan Kumrić, direktor cementare Lukavac.
EU politike smanjenja odlaganja otpada na deponije potiču recikliranje i energetsku uporabu. U praksi to znači da proizvođači otpada često plaćaju tvornicama RDF/SRF goriva njegovo zbrinjavanje, zbog čega "gorivo iz otpada" ima nisku cijenu, a neki proizvođači ga i poklanjanju cementarama, termoelektranama ili gradskim toplanama.
Na uvoz iz EU u BiH se ne plaća carina, već samo porez na dodanu vrijednost (PDV) od 17 posto, bez obzira je li riječ o kupovini ili poklonu, na osnovu čega su cementare u proteklih pet godina platile oko dva miliona eura.
Tvornice u Bosni i Hercegovini tako smanjuju troškove, a u nekim slučajevima ostvaruju i dodatne prihode kroz preuzimanje otpada.
Kako se kontrolira uvoz u BiH?
U BiH je zabranjeno uvoziti otpad, ali se kod uvoza ovaj materijal formalno tarifira kao "neopasni gradski otpad", prema sistemu (tzv. HS) koji primjenjuje i Bosna i Hercegovina.
"Ali, nije riječ o gradskom otpadu. U pitanju je RDF/SRF alternativno gorivo koje se koristi u cementarama, termoelektranama, toplanama, industrijskim pećima i kotlovima i slično, te je za uvoz istog potrebna dozvola nadležnog ministarstva ili inspektorata s točno naznačenom svrhom upotrebe", naveli su iz Uprave za neizravno oporezivanje (UINO) BiH za Radio Slobodna Evropa.
Što se tiče analize fizičkog i kemijskog sastava, UINO BiH navodi da njezini laboratoriji "nisu imali zahtjeve" za ispitivanje prisutnosti zagađujućih tvari, te da analize provode isključivo "radi carinskog razvrstavanja robe po tarifama".
Iz Ministarstva okoliša i turizma Federacije BiH navode da su "za analizu fizičkog i kemijskog sastava nadležne ovlaštene laboratorije u EU" prije nego što se odobri uvoz. Nakon ulaska u zemlju, svaki kamion se uzorkuje, a analiza se potom radi u laboratorijama samih cementara, koje su ujedno i uvoznici i korisnici.
Prema tim navodima, analiziraju se, pored ostalog, sadržaj klora, žive, teških metala poput kadmija i olova, ali i posebno opasnih organskih zagađivača kao što su toksična i kancerogena jedinjena PCB, PAH, dioksini i furani.
To znači da se vlasti oslanjaju na podatke izvoznika iz EU, stranih laboratorija i samih cementara, dok ne postoji jedinstven, neovisan mehanizam provjere unutar zemlje.
"Ja to ne volim zvati otpadom, već gorivom koje je kvalitetnije od bilo kojeg bosanskog uglja koji ima malu energiju, ima sumpora i velike su emisije CO2 i sumpornog oksida. Zato uvozimo i ugalj. Kod ovog [RDF/SRF] nema sumpora i teških metala, a CO2 je tri puta manji. Ako se pojavi živa, mi to vratimo", kazao je za RSE Stjepan Kumrić, direktor cementare Lukavac.
Kumrić kaže da proizvođači imaju veći problem dobiti dozvole za izvoz, nego cementarama da ga uvezu. Izvoznici moraju nadležnim ministarstvima i u svojoj zemlji i u BiH slati analize svake pošiljke, dok cementara "zbog sebe" radi analize što dolazi. Dodaje i da vraćaju svaku pošiljku koja ne ispunjava standarde.
Iz druge cementare, Heidelberg Materials Cement BiH u Kaknju, za RSE su naveli da oko 10 posto toplinske energije osiguravaju iz SRF goriva i iskorištenih automobilskih guma, koje nabavljaju iz Italije i Hrvatske u skladu s europskim standardima.
Kao glavni razlog ističu smanjenje emisija ugljikova dioksida i ukupnog utjecaja na okoliš za koje kažu da je niži od emisija koje nastaju kod korištenja uglja.
U ovoj kompaniji navode da se prije uvoza provode analize u akreditiranim laboratorijima u EU i da rezultati ne prelaze propisane granične vrijednosti. Dodaju da moderne cementne peći kakvim raspolažu, uz visoke temperature i napredne sustave filtracije, omogućuju niske emisije štetnih tvari.
Prema podacima cementare, emisije dioksina, furana i teških metala u 2025. godini nisu detektirane ili su bile na granici detekcije što je, kažu, "znatno ispod zakonskih ograničenja".
Industrija, u ovom slučaju cementare, moraju vršiti kontinuirani monitoring emisija, a inspekcije, prema navodima Ministarstva okoliša Federacije BiH, u posljednje tri godine nisu zabilježile prekoračenje dozvoljenih vrijednosti.
Carinska uprava u BiH navodi da akreditacija laboratorija koje ispituju RDF/SRF gorivo u BiH "nije zakonski obavezna", a ni korisnici ovog goriva proizvedenog iz otpada nisu zakonski obvezani javno objavljivati rezultate analiza uzoraka.
Podaci o industrijskim emisijama dostupni su u državnom registru, a iz cementare u Kaknju i Lukavcu su za RSE naveli da podržavaju veću transparentnost, uključujući moguće javno praćenje uvoza RDF/SRF goriva.
BiH zatražila od EU izuzeće od zabrane izvoza otpada
Bosna i Hercegovina je jedna od 24 zemlje, među kojima su Sjeverna Makedonija, Srbija, Ukrajina, Bangladeš, Maroko i Togo, koje su zatražile od EU da im se omogući nastavak uvoza "neopasnog otpada" i nakon 2027. godine.
Tad stupaju na snagu stroža pravila o prekograničnom prometu otpada. Očekuje se da će Europska komisija o tome odlučiti do novembra ove godine, a zemlje prije odobrenja moraju dokazati da su "sposobne za okolišno prihvatljivo spaljivanje ili obradu".
Neke zarađuju od uvoza otpada, prerade u jeftiniju sirovinu i ponovne prodaje dok bi fabrike već izgrađene oko EU otpada bez izuzeća postale neisplative.
"Dok ima ljudi, bit će i smeća, koje se treba pripremiti kao gorivo jer postoje tehnologije da to ne bude opasno za okoliš. Uglja za termoelektrane je sve manje i ja se bojim da nećemo imati struje", smatra Stjepan Kumrić, direktor cementare Lukavac koji kaže da potiču izgradnju domaće tvornice RDF/SRF-a.
Ekološke organizacije u BiH se tome protive, te tvrde da spaljivanje otpada, iako smanjuje količine na deponijima, i dalje proizvodi emisije štetne za okoliš i zdravlje.
"Političari sa Zapadnog Balkana očito ne razumiju principe cirkularne ekonomije i dekarbonizacije pošto uporno promovišu spaljivanje otpada kao dio tih procesa. Činjenica je da spaljivanje otpada emituje CO2 i mnoge druge, za zdravlje opasne polutante", kazao je za RSE Denis Žiško iz ekološke organizacije Aarhus Centar BiH.
U BiH se iz otpada proizvode male količine od nekoliko hiljada tona takvog goriva godišnje.
Deponije imaju ograničene kapacitete za sortiranje i obradu otpada, pri čemu se reciklira oko jedan posto.