Spomen ploče Desanki Maksimović i Branku Ćopiću svečano su otkrivene u Beogradu na zgradi u kojoj su živeli ovi književnici. Iako se Ćopić rodio i školovao u Bosni i Hercegovini, na ovom događaju nije bilo predstavnika te države.
Pred pedesetak posetilaca, na ulazu zgrade Kralja Milana 23 preko puta “Beograđanke”, svečanost je otvorena uz stihove pesme Desanke Maksimović “Tražim pomilovanje” i izvode iz “Bašte sljezove boje” Branka Ćopića, koje su čitali glumci Ksenija Jovanović i Toma Kuruzović.
Okupljeni su nam rekli da su došli zbog neizmernog poštovanja prema ovim velikim piscima:
Spomen ploče postavljene su u akciji Ministarstva kulture Srbije "Vratimo dug piscima", a otkrili su ih ministar Nebojša Bradić i Irena Soldat Vujanović, pomoćnica u Ministarstvu prosvete i kulture Republike Srpske:
“Književnici kakvi su bili Desanka Maksimović i Branko Ćopić nikada ne mogu biti zaboravljeni. Oni su svojim delima ostavili dubok otisak u našim životima, i to je pečat koji traje i dan danas”.
“Moramo biti ponosni jer imamo zajednički most koji stalno gradimo, Bosna i Hercegovina, Republika Srpska i Srbija. Zbog toga što je Branko Ćopić u svim našim udžbenicima u BIH, i šire, čak i u Hrvatskoj se ponovo vraća na velika vrata.”
David: Poruka u oba smera
Bradića smo pitali zašto na svečanost nije pozvan neko od zvaničnika iz Bosne i Hercegovine, jer se Branko Ćopić tamo rodio i školovao, na šta nam je ministar rekao da se ne radi o političkoj odluci.
“Što se tiče prisustva predstavnika drugih država iz regiona, ono je uvek dobrodošlo u ovim prilikama. I mi smo u Višegradu imali dogovor sa ministrom civilnih poslova Bosne i Hercegovine, gospodinom Sredojem Novićem, da dođe ali je on zbog smrtnog slučaja danas morao da izostane”, objasnio je Bradić.
Ovakvo dešavanje podsetilo je na nedavnu situaciju koja je uzburkala duhove kada su predstavnici Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine odbili da učestvuju na naučnom skupu u Beogradu povodom stogodišnjice rođenja književnika Meše Selimovića, jer je Srpska akademija nauka i umetnosti na taj događaj pozvala i predstavnike Akademije Republike Srpske, i tako joj dala državni značaj.
Književnik Filip David za RSE kaže ga novo dešavanje i oko Branka Ćopića ne iznenađuje jer, kako smatra, još jednom se radi o političkoj poruci.
“Ta poruka ide u oba smera, iz Republike Srpske prema Srbiji i obrnuto. Time se zapravo želi pokazati da je RS praktično i kulturni i ekonomski deo Srbije, a da Bosna i Hercegovina to nije. Mislim da iza toga ona poruka koja treba da se iščitava je verovatno da je Republika Srpska mnogo bliže Srbiji nego Bosni i Hercegovini i da će jednoga dana to verovatno biti deo nekog srpskog korpusa ili ne znam već čega. Ali tu zapravo ima puno nelogičnosti”, smatra David.
Takve stvari su prilično upozoravajuće, zaključuje Filip David, i nikako ne bi trebalo da se događaju.
“Preko pisaca i kulture se onda i neke mnogo ozbiljnije stvari postavljaju na tapet. To govori o dosta nejasnoj i konfuznoj politici koju Srbija vodi u odnosu na Bosnu i Hercegovinu”, ocenjuje David.
Desanka Maksimović rođena je 1898. u Rabrovici kod Valjeva, preminula je 1993. u Beogradu, a neke od njenih najpoznatijih pesama su „Krvava bajka", o streljanju đaka u Kragujevcu 1941, „Predosećanje“ i „Tražim pomilovanje”.
Pred pedesetak posetilaca, na ulazu zgrade Kralja Milana 23 preko puta “Beograđanke”, svečanost je otvorena uz stihove pesme Desanke Maksimović “Tražim pomilovanje” i izvode iz “Bašte sljezove boje” Branka Ćopića, koje su čitali glumci Ksenija Jovanović i Toma Kuruzović.
Okupljeni su nam rekli da su došli zbog neizmernog poštovanja prema ovim velikim piscima:
Spomen ploče postavljene su u akciji Ministarstva kulture Srbije "Vratimo dug piscima", a otkrili su ih ministar Nebojša Bradić i Irena Soldat Vujanović, pomoćnica u Ministarstvu prosvete i kulture Republike Srpske:
“Književnici kakvi su bili Desanka Maksimović i Branko Ćopić nikada ne mogu biti zaboravljeni. Oni su svojim delima ostavili dubok otisak u našim životima, i to je pečat koji traje i dan danas”.
“Moramo biti ponosni jer imamo zajednički most koji stalno gradimo, Bosna i Hercegovina, Republika Srpska i Srbija. Zbog toga što je Branko Ćopić u svim našim udžbenicima u BIH, i šire, čak i u Hrvatskoj se ponovo vraća na velika vrata.”
David: Poruka u oba smera
Bradića smo pitali zašto na svečanost nije pozvan neko od zvaničnika iz Bosne i Hercegovine, jer se Branko Ćopić tamo rodio i školovao, na šta nam je ministar rekao da se ne radi o političkoj odluci.
“Što se tiče prisustva predstavnika drugih država iz regiona, ono je uvek dobrodošlo u ovim prilikama. I mi smo u Višegradu imali dogovor sa ministrom civilnih poslova Bosne i Hercegovine, gospodinom Sredojem Novićem, da dođe ali je on zbog smrtnog slučaja danas morao da izostane”, objasnio je Bradić.
Ovakvo dešavanje podsetilo je na nedavnu situaciju koja je uzburkala duhove kada su predstavnici Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine odbili da učestvuju na naučnom skupu u Beogradu povodom stogodišnjice rođenja književnika Meše Selimovića, jer je Srpska akademija nauka i umetnosti na taj događaj pozvala i predstavnike Akademije Republike Srpske, i tako joj dala državni značaj.
Književnik Filip David za RSE kaže ga novo dešavanje i oko Branka Ćopića ne iznenađuje jer, kako smatra, još jednom se radi o političkoj poruci.
“Ta poruka ide u oba smera, iz Republike Srpske prema Srbiji i obrnuto. Time se zapravo želi pokazati da je RS praktično i kulturni i ekonomski deo Srbije, a da Bosna i Hercegovina to nije. Mislim da iza toga ona poruka koja treba da se iščitava je verovatno da je Republika Srpska mnogo bliže Srbiji nego Bosni i Hercegovini i da će jednoga dana to verovatno biti deo nekog srpskog korpusa ili ne znam već čega. Ali tu zapravo ima puno nelogičnosti”, smatra David.
Takve stvari su prilično upozoravajuće, zaključuje Filip David, i nikako ne bi trebalo da se događaju.
“Preko pisaca i kulture se onda i neke mnogo ozbiljnije stvari postavljaju na tapet. To govori o dosta nejasnoj i konfuznoj politici koju Srbija vodi u odnosu na Bosnu i Hercegovinu”, ocenjuje David.
Desanka Maksimović i Branko Ćopić
Branko Ćopić, jedan od najpoznatijih pisaca nekadašnje Jugoslavije, rođen je 1915. u Hašanima u Bosni i Hercegovini, život je samoubistvom okončao 84. u Beogradu, a neka od njegovih najpoznatijih dela su “Bašta sljezove boje” i “Orlovi rano lete”.Desanka Maksimović rođena je 1898. u Rabrovici kod Valjeva, preminula je 1993. u Beogradu, a neke od njenih najpoznatijih pesama su „Krvava bajka", o streljanju đaka u Kragujevcu 1941, „Predosećanje“ i „Tražim pomilovanje”.