Kada Senka Kurt kaže da u Ustavu Bosne i Hercegovine ne postoji, to je činjenica koja ukazuje na podjelu na konstitutivne i "Ostale" koja je prisutna tri decenije nakon rata.
Ona se izjašnjava kao Bosanka i formalno ne pripada nijednoj od tri ustavno priznate etničke kategorije – Bošnjacima, Hrvatima i Srbima.
Zbog toga joj je unaprijed uskraćeno pravo da se kandiduje za najviše državne funkcije.
"Osjećam frustraciju. Zbog ustavne diskriminacije, kao Bosanka se ne bih mogla kandidovati za člana Predsjedništva BiH, čak i da to želim. To je za mene dugotrajna frustracija, jer živim u zemlji koja nosi ime mog identiteta, a u njenom ustavu za nas nema mjesta", ispričala je Kurt za Radio Slobodna Evropa.
Njena priča nije izuzetak, već ilustracija šireg problema.
Početkom februara, Evropski sud za ljudska prava donio je presudu protiv BiH utvrdivši da je Zlatan Begić, poslanik u Parlamentarnoj skupštini BiH, diskriminisan, jer mu, kao građaninu iz reda "Ostalih", nije bilo omogućeno da se kandiduje za predsjednika ili potpredsjednika Federacije BiH, niti za rukovodeće funkcije u državnom parlamentu.
Sud je ocijenio da je takva praksa suprotna evropskim standardima i naložio isplatu odštete.
Iako presuda još nije pravosnažna, analitičari upozoravaju da politički sistem BiH i dalje nema odgovor na pitanje - kako funkcionisati bez etničkih barijera koje su ugrađene u temelje države.
To, kako ističu, potvrđuje i činjenica da država već 20 godina odbija da provede ranije presude iz Strasbourga, koje se odnose na etničku diskriminaciju.
Diskriminacija na svim nivoima
Presuda u slučaju Zlatana Begića samo je nastavak niza presuda Evropskog suda za ljudska prava koje BiH godinama odbija da provede.
Najpoznatija među njima je ona iz 2009. godine, koja je izrečena u predmetu "Sejdić i Finci protiv BiH".
Njome je utvrđeno da Ustav BiH diskriminiše pripadnike nacionalnih manjina, jer im ne dopušta kandidaturu za Predsjedništvo BiH i Dom naroda Parlamenta BiH.
Dervo Sejdić i Jakob Finci tada su dobili spor, ali ne i prava koja im presuda garantuje.
Sedamnaest godina kasnije, situacija se nije promijenila, a Sejdić, iz Romskog informativnog centra Kali Sara, kaže za RSE da sumnja da će odluke suda ikada biti provedene.
"Trenutnim politikama odgovara ovakvo stanje da za lične interese i uži krug prijatelja unutar svojih stranaka obezbijede što više pozicija i benefita. Njima odgovara da se na račun tobože diskriminacije konstituivnih naroda održavaju na političkoj sceni, okupljaju glasačko tijelo i već su mašinerija", kazao je Sejdić.
Upozorava i da diskriminacija ne postoji samo na državnom nivou, već i u entitetima, kantonima i drugim nivoima vlasti.
Kao potencijalni izlaz vidi intervenciju visokog predstavnika u BiH, koji raspolaže bonskim ovlastima, ali do sada nije posegnuo za njima u ovom pitanju.
Presude koje se gomilaju, prava koja izostaju
Pored Derve Sejdića i Jakoba Fincija, Evropski sud za ljudska prava presudio je i u korist Azre Zornić, Ilijaza Pilava, Samira Šlakua i Svetozara Pudarića.
Evropski sud za ljudska prava je presudio u korist Azre Zornić, u julu 2014. Ona je državu tužila, jer joj nije bilo dozvoljeno da se kandiduje za Dom naroda Parlamenta BiH i Predsjedništva BiH, pošto se ne izjašnjava kao pripadnica konstitutivnih naroda u BiH.
Ilijaz Pilav tužio je BiH zbog nemogućnosti da se, kao Bošnjak koji živi u Republici Srpskoj, kandiduje za člana Predsjedništva BiH koji dolazi iz tog entiteta. Pilav je, nakon nekoliko godina suđenja, dobio spor protiv BiH u junu 2016.
Samir Šlaku iz Sarajeva tužio je BiH, jer mu nije dozvoljeno da se kao pripadnik nacionalne manjine kandiduje za Dom naroda Parlamenta BiH i člana Predsjedništva BiH. Sud za ljudska prava u Strazburu presudio je u maju 2016. godine u njegovu korist.
Evropski sud za ljudska prava donio je 8. decembra 2020. presudu u predmetu Svetozar Pudarić protiv BiH, kojom je utvrdio da je BiH diskriminirala sada preminulog Pudarića, u vezi s pravom na kandidaturu za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda na teritoriji Federacije BiH.
Nijedna od ovih presuda nije implementirana.
Diskriminacija kao politički temelj
Sociolog Esad Bajtal kazao je za RSE kako sumnja da će trenutna struktura vlasti u BiH ikada provesti presude Evropskog suda za ljudska prava i otkloniti dikriminaciju nad građanima koji ne pripadaju jednom od tri konstitutivna naroda.
"Temelj njihovih politika je diskriminacija, koja nema nikakvog racionalnog temelja i toliko je apsurdna da je pravo čudo kako opstaje", ističe Bajtal.
On kaže da je, mimo svoje volje, i sam formalno svrstan u kategoriju Ostalih, iako se izjašnjava kao Bosanac, ali to sistem ne prepoznaje.
"Doživjeli smo i živimo varijentu u kojoj nas Bosance u našoj zemlji zovu 'Ostali'. To je uvreda, a da ne govorimo o uskraćivanju prava. Ko ima pravo nekoga u njegovoj vlastitoj zemlji zvati ostalima. Dakle, imate prvog, drugog i trećeg, a oni ostali su periferija i margina", kaže on.
Ustav BiH prepoznaje tri konstitutivna naroda (Bošnjak, Srbin, Hrvat), te pripadnike "Ostalih" i građane BiH. Međutim, ne precizira ko čini "Ostale" niti daje precizna objašnjenja o tome ko su građani BiH.
"To mene ne pogađa, jer namam tu vrstu političkih ambicija, ali pogađa ljude koji bi željeli da se kandiduju i da budu birani. Sve im je to uskraćeno", ističe Bajtal.
Sličnog je stava i Aleksandar Žolja, direktor Helsinškog parlamenta građana Banja Luka.
"Još prije 16 godina sud u Strasbourgu utvrdio je da BiH diskriminiše određene ljude. BiH je, nažalost, toliko neodgovorna prema svojim građanima da ni do danas nije riješila tu diskriminaciju", istakao je Žolja.
Za njega je problem i sam naziv "Ostali".
"Pri tome su 'ostali' dodatno diskriminisani, a i sam naziv 'ostali' je degradirajući i kao takav je i dalje sadržan u Ustavu BiH. Poznato mi je da su nacionalne manjine odavno tražile da se taj pojam promijeni u nešto ravnopravnije, iako su njihova politička prava i dalje ozbiljno ugrožena", ocijenio je Žolja.
Evropski put pod znakom pitanja
Komitet ministara Vijeće Evrope i Evropska komisija godinama upozoravaju Bosnu i Hercegovinu da bez izmjena Ustava i Izbornog zakona nema usklađivanja s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Iako su formirane brojne radne grupe i usvojeni akcioni planovi, konkretnih rezultata nema.
Izmjene izbornog zakonodavstva nalaze se među 14 ključnih prioriteta koje BiH mora ispuniti za početak pregovora s Evropskom unijom. One podrazumijevaju i ustavne promjene, posebno kad je riječ o pravu manjina da ravnopravno, kao i tri konstitutivna naroda, budu imenovani u izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast.
Dok se to ne desi, oko 400.000 građana BiH ili 12 posto stanovništva i dalje ostaje bez osnovnog demokratskog prava- da budu birani zbog imena, porijekla ili mjesta u kojem žive.
