Posljednja istraživanja pokazuju da je u BiH sve više nelegalnog oružja i da je enorman porast upotrebe vatrenog oružja koje je sve dostupnije mladima i djeci. Na ovaj sve izraženiji problem ukazuju kako međunarodne organizacije, tako i nevladin sektor, dok institucije vlasti konstatiraju problem ali bez jasnih rješenja.
Oružje je prisutno u svakom četvrtom domu u BiH. Istraživanje UNDP-a i UNICEF-a iz 2009. i 2010. pokazalo je da je došlo do rastućeg trenda posjedovanja oružja, što je dovelo i rasta ubojstava za 46 posto, samoubojstava za 32,3 posto, a za 28 posto došlo je do rasta oružanih pljački.
„Istraživanje koje smo mi u UNICEF-u nedavno uradili u saradnji sa Centrom za sigurnosne studije pokazalo je da negdje oko 30 posto ljudi bi nabavilo oružje zbog toga što se osjeća nesigurno. S druge strane 50 posto ljudi, možda čak više od toga, zna, svjesno je da unošenjem oružja u kuću povećava nesigurnost, odnosno doprinosi tom osjećaju nesigurnosti,“ kaže Nela Kačmaričak iz UNICEF-a.
Istraživanje koje je nedavno proveo UNICEF pokazalo je da bi trećina Bosanaca i Hercegovaca pristala posjedovati vatreno oružje, najčešće sa ciljem da zaštiti svoju obitelj i imovinu.
Zabrinjavajuća je činjenica da 14 posto djece u BiH od 14 do 16 godina i 26 posto mladih od 17 do 19 godina znaju da njihovo domaćinstvo posjeduje vatreno oružje i da su došli u izravan kontakt s oružjem.
„Bilo je dosta predatog oružja, ali kako ide koja godina sve je manje tog oružja koje se predaje policiji. Međutim, ostaje crna brojka onih lica koja su nama i javnosti nepoznata, koja to drže i ne žele iz nekih drugih ili iz kriminalnih razloga da predaju policiji,“ rekao je krim inspektor Nusret Muhić, iz Ministarstva unutarnjih poslova Tuzlanskog kantona.
Prošlogodišnji slučaj u Tuzli kada je maloljetni dječak uzeo lovačku pušku svog oca i iz radoznalosti počeo pucati, te ranio svog osmomjesečnog brata šokirala je tada javnost.
„Mi iz udruženja Zemlje djece svakodnevno i u saradnji sa školama vidimo taj problem sa roditeljima i taj problem koji je na ulici. Imamo veliki broj djece koja su registrovana od strane pedagoga škola kao djeca sa problemima u ponašanju, nemaju se pedagozi kome pojadati. A s druge strane škole nemaju niti materijalnih niti stručnih uslova da se sada sukobe sa tim porastom maloljetničke delikvencije i vršnjačkog nasilja,“ kaže koordinator tuzlanskog tinejdžerskog centra Telex, psiholog Amir Bašić.
„Problem je u današnjem društvu što sve više mladih nosi oružje, vatreno ilio hladno oružje. Vi imate bezbroj slučajeva da učenik dođe u školu dođe sa bombom, sa pištoljem“, navodi Mujesira Hasanović, iz nevladine organizacije Vive žene.
Uticaj obrazovanja i medija
Danas je sve manje, smatra Marta Novović iz razvojnog programa UN-a, obrazovnog aspekta u školama i medijima, što dovodi do značajnog porasta delikvencije kod mladih osoba.
„Ja se sjećam predratnih obrazovnih programa kako su izgledali i kako su promovisali pozitivne vrijednosti i kako se radilo na svim tim stvarima, sjećam se crtanih filmova koji su se prikazivali, sjećam se pozorišnih predstava za djecu. Postoji čitav taj jedan segment o kojem možemo razgovarati i o kojem se treba razmišljati – jer je edukacija je beskrajno važna,“ rekla je ona.
Mediji nose ogromnu obavezu i odgovornost. Naime, prema istraživanju UNICEF-a smatra se da mediji imaju negativan utjecaj na djecu jer glorificiraju nasilje i potiču kulturu oružja među mladima. Uz to, smatra novinarka i glasnogovornica UKC Tuzla Amra Odobašić, mediji se prema problemu oružja odnose površno.
„Ja sam prelistala neke svoje dokumente koje sam imala iz 2007. do 2009. godine, dakle tri pune godine, i naišla sam da su dnevni listovi u našoj zemlji objavili više od stotinu tekstova, napisa, vijesti vezano za upotrebu vatrenog oružja u vrlo jednom neangažovanom pristupu, kroz crnu hroniku i kroz iznošenje puke posljedice da se desio slučaj upotrebe vatrenog naoružanja,“ kaže Odobašić.
Dodatan problem je nepostojanje adekvatne zakonske regulative o nošenju vatrenog oružja. BiH još uvijek nema zakon kojim bi se kažnjavali malodobnici koji počine kaznena djela, a sve ih je više koji koriste vatreno oružje.
Oružje je prisutno u svakom četvrtom domu u BiH. Istraživanje UNDP-a i UNICEF-a iz 2009. i 2010. pokazalo je da je došlo do rastućeg trenda posjedovanja oružja, što je dovelo i rasta ubojstava za 46 posto, samoubojstava za 32,3 posto, a za 28 posto došlo je do rasta oružanih pljački.
„Istraživanje koje smo mi u UNICEF-u nedavno uradili u saradnji sa Centrom za sigurnosne studije pokazalo je da negdje oko 30 posto ljudi bi nabavilo oružje zbog toga što se osjeća nesigurno. S druge strane 50 posto ljudi, možda čak više od toga, zna, svjesno je da unošenjem oružja u kuću povećava nesigurnost, odnosno doprinosi tom osjećaju nesigurnosti,“ kaže Nela Kačmaričak iz UNICEF-a.
Istraživanje koje je nedavno proveo UNICEF pokazalo je da bi trećina Bosanaca i Hercegovaca pristala posjedovati vatreno oružje, najčešće sa ciljem da zaštiti svoju obitelj i imovinu.
Zabrinjavajuća je činjenica da 14 posto djece u BiH od 14 do 16 godina i 26 posto mladih od 17 do 19 godina znaju da njihovo domaćinstvo posjeduje vatreno oružje i da su došli u izravan kontakt s oružjem.
„Bilo je dosta predatog oružja, ali kako ide koja godina sve je manje tog oružja koje se predaje policiji. Međutim, ostaje crna brojka onih lica koja su nama i javnosti nepoznata, koja to drže i ne žele iz nekih drugih ili iz kriminalnih razloga da predaju policiji,“ rekao je krim inspektor Nusret Muhić, iz Ministarstva unutarnjih poslova Tuzlanskog kantona.
Problem je u današnjem društvu što sve više mladih nosi oružje, vatreno ilio hladno oružje. Vi imate bezbroj slučajeva da učenik dođe u školu dođe sa bombom, sa pištoljem, kaže Mujesira Hasanović iz NVO Vive žene.
Prošlogodišnji slučaj u Tuzli kada je maloljetni dječak uzeo lovačku pušku svog oca i iz radoznalosti počeo pucati, te ranio svog osmomjesečnog brata šokirala je tada javnost.
„Mi iz udruženja Zemlje djece svakodnevno i u saradnji sa školama vidimo taj problem sa roditeljima i taj problem koji je na ulici. Imamo veliki broj djece koja su registrovana od strane pedagoga škola kao djeca sa problemima u ponašanju, nemaju se pedagozi kome pojadati. A s druge strane škole nemaju niti materijalnih niti stručnih uslova da se sada sukobe sa tim porastom maloljetničke delikvencije i vršnjačkog nasilja,“ kaže koordinator tuzlanskog tinejdžerskog centra Telex, psiholog Amir Bašić.
„Problem je u današnjem društvu što sve više mladih nosi oružje, vatreno ilio hladno oružje. Vi imate bezbroj slučajeva da učenik dođe u školu dođe sa bombom, sa pištoljem“, navodi Mujesira Hasanović, iz nevladine organizacije Vive žene.
Uticaj obrazovanja i medija
Danas je sve manje, smatra Marta Novović iz razvojnog programa UN-a, obrazovnog aspekta u školama i medijima, što dovodi do značajnog porasta delikvencije kod mladih osoba.
„Ja se sjećam predratnih obrazovnih programa kako su izgledali i kako su promovisali pozitivne vrijednosti i kako se radilo na svim tim stvarima, sjećam se crtanih filmova koji su se prikazivali, sjećam se pozorišnih predstava za djecu. Postoji čitav taj jedan segment o kojem možemo razgovarati i o kojem se treba razmišljati – jer je edukacija je beskrajno važna,“ rekla je ona.
Mediji nose ogromnu obavezu i odgovornost. Naime, prema istraživanju UNICEF-a smatra se da mediji imaju negativan utjecaj na djecu jer glorificiraju nasilje i potiču kulturu oružja među mladima. Uz to, smatra novinarka i glasnogovornica UKC Tuzla Amra Odobašić, mediji se prema problemu oružja odnose površno.
„Ja sam prelistala neke svoje dokumente koje sam imala iz 2007. do 2009. godine, dakle tri pune godine, i naišla sam da su dnevni listovi u našoj zemlji objavili više od stotinu tekstova, napisa, vijesti vezano za upotrebu vatrenog oružja u vrlo jednom neangažovanom pristupu, kroz crnu hroniku i kroz iznošenje puke posljedice da se desio slučaj upotrebe vatrenog naoružanja,“ kaže Odobašić.
Dodatan problem je nepostojanje adekvatne zakonske regulative o nošenju vatrenog oružja. BiH još uvijek nema zakon kojim bi se kažnjavali malodobnici koji počine kaznena djela, a sve ih je više koji koriste vatreno oružje.
