Suđenje bivšem lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću nastavljeno je unakrsnim ispitivanjem insajdera, bivšeg isljednika i čuvara u logoru Manjača, koji je svjedočio pod zaštitom lika i pod pseudonimom KDZ 163.
Tijekom glavnog ispitivanja tužiteljstvu je opisao kako je tražio osobno preispitivanje opravdanosti privođenja i zadržavanja ljudi u Manjaču za koje je bilo očito da su civili van borbenih djelovanja te kako je bio „frapiran“ ubojstvima nekih od njih.
No tijekom ispitivanja u srijedu od strane optuženog koji se brani sam, potvrdio je u njegovu korist kako nitko nije bio zatočen zbog svoje vjere te da su se među civilima skrivali i sudionici oružanih borbi.
Budući da su mnogi svjedoci optužbe u svojim dosadašnjim iskazima ustvrdili kako su ljudi u Manjači, kao i drugim logorima, nestajali preko noći te kako sumnjaju da su mnogi odvedeni u manjim grupama ubijeni, optuženi Karadžić je tražio od zaštićenog svjedoka insajdera da potvrdi drugačije.
„Jer svjedoci sugeriraju – ako se nisu vratili da su vjerovatno ubijeni“, objasnio je svoj zahtjev optuženi.
„Pridržavajući se svoje zakletve koju sam dao jučer tvrdim – da svi ti koji su tako odvođeni, 5 dal' 15, dal' 20 pa i 40 iz logora, to ne znači da su ostali zarobljenici mogli znati što je razlog. Al' uglavnom je to bila razmjena. Niti jedan nije stradao ili ne daj Bože ubijen“, izjavio je svjedok.
Prema Karadžiću do zločina u logorima je dolazilo, zbog kako je rekao – posljedica patologije određenih osoba u pojedinim situacijama, a ne zbog organiziranog etničkog čišćenja i genocida potaknutog od strane Srpske demokratske stranke, SDS-a, kako pak tvrdi tužiteljstvo. Također se trudio prikazati da - vjera i nacija nisu bili osnov zbog kojih su ljudi zatočavani, nego da se radilo o istragama o njihovom sudjelovanju u oružanim aktivnostima.
„Naime da budem jasniji. Ako ima 18000 Muslimana u Ključu, a privedeno je 1100-1200 onda vjera nije kriterij po kome su privedeni. Slažete li se?“, konstatirao je i upitao optuženi.
„U načelu se slažem. Ali ne mogu potvrditi podatke koje Vi iznosite, a oni su sami činjenice koje se vjerovatno uzimaju negdje u obzir“, odgovorio je svjedok KDZ 163.
(Karadžić i insajder o zatočenim borcima u civilnim odjelima)
Podsjetimo, logor Manjača je osnovala 1991. godine Jugoslavenska narodna armija, JNA kako bi u njega dovodila zarobljene Hrvate početkom rata u Hrvatskoj. Kada je krenuo rat u Bosni i Hercegovini 1992.godine, u ukupnom broju logoraša koji se kretao između 4000 i 5000, 95 posto zatočenih činili su Bošnjaci.
Podaci Saveza logoraša BiH govore da u samom logoru nije ubijeno puno ljudi, ali da ih je više stotina ubijeno s druge strane bodljikave žice prilikom dovođenja ili transportiranja u druge logore. Torture, izgladnjivanja, primoravanje na težak fizički rad te batinanja su prema iskazima logoraša bili svakodnevna praksa.
Nakon svjedočenja zaštićenog insajdera suđenje će se nastaviti u četvrtak iskazom sljedećeg svjedoka tužiteljstva za genocid i ostale zločine u više bosanskohercegovačkih općina.
Tijekom glavnog ispitivanja tužiteljstvu je opisao kako je tražio osobno preispitivanje opravdanosti privođenja i zadržavanja ljudi u Manjaču za koje je bilo očito da su civili van borbenih djelovanja te kako je bio „frapiran“ ubojstvima nekih od njih.
No tijekom ispitivanja u srijedu od strane optuženog koji se brani sam, potvrdio je u njegovu korist kako nitko nije bio zatočen zbog svoje vjere te da su se među civilima skrivali i sudionici oružanih borbi.
Budući da su mnogi svjedoci optužbe u svojim dosadašnjim iskazima ustvrdili kako su ljudi u Manjači, kao i drugim logorima, nestajali preko noći te kako sumnjaju da su mnogi odvedeni u manjim grupama ubijeni, optuženi Karadžić je tražio od zaštićenog svjedoka insajdera da potvrdi drugačije.
„Jer svjedoci sugeriraju – ako se nisu vratili da su vjerovatno ubijeni“, objasnio je svoj zahtjev optuženi.
„Pridržavajući se svoje zakletve koju sam dao jučer tvrdim – da svi ti koji su tako odvođeni, 5 dal' 15, dal' 20 pa i 40 iz logora, to ne znači da su ostali zarobljenici mogli znati što je razlog. Al' uglavnom je to bila razmjena. Niti jedan nije stradao ili ne daj Bože ubijen“, izjavio je svjedok.
Prema Karadžiću do zločina u logorima je dolazilo, zbog kako je rekao – posljedica patologije određenih osoba u pojedinim situacijama, a ne zbog organiziranog etničkog čišćenja i genocida potaknutog od strane Srpske demokratske stranke, SDS-a, kako pak tvrdi tužiteljstvo. Također se trudio prikazati da - vjera i nacija nisu bili osnov zbog kojih su ljudi zatočavani, nego da se radilo o istragama o njihovom sudjelovanju u oružanim aktivnostima.
„Naime da budem jasniji. Ako ima 18000 Muslimana u Ključu, a privedeno je 1100-1200 onda vjera nije kriterij po kome su privedeni. Slažete li se?“, konstatirao je i upitao optuženi.
„U načelu se slažem. Ali ne mogu potvrditi podatke koje Vi iznosite, a oni su sami činjenice koje se vjerovatno uzimaju negdje u obzir“, odgovorio je svjedok KDZ 163.
(Karadžić i insajder o zatočenim borcima u civilnim odjelima)
Podsjetimo, logor Manjača je osnovala 1991. godine Jugoslavenska narodna armija, JNA kako bi u njega dovodila zarobljene Hrvate početkom rata u Hrvatskoj. Kada je krenuo rat u Bosni i Hercegovini 1992.godine, u ukupnom broju logoraša koji se kretao između 4000 i 5000, 95 posto zatočenih činili su Bošnjaci.
Podaci Saveza logoraša BiH govore da u samom logoru nije ubijeno puno ljudi, ali da ih je više stotina ubijeno s druge strane bodljikave žice prilikom dovođenja ili transportiranja u druge logore. Torture, izgladnjivanja, primoravanje na težak fizički rad te batinanja su prema iskazima logoraša bili svakodnevna praksa.
Nakon svjedočenja zaštićenog insajdera suđenje će se nastaviti u četvrtak iskazom sljedećeg svjedoka tužiteljstva za genocid i ostale zločine u više bosanskohercegovačkih općina.