Organizacija za zaštitu ljudskih prava Hjuman rajts voč (Human Rights Watch) ocjenila je da novinari na Zapadnom Balkanu rade u neprijateljskom okruženju i pozvala vlasti Srbije, Crne Gore, BiH i Kosova da smjesta preduzmu korake kako bi medijima stvorili bezbjedne uslove za rad i okončali praksu nekažnjivosti za prijetnje i napade na novinare.
U izveštaju "Teška profesija - napadi na medije na Zapadnom Balkanu", HRW poziva Evropsku uniju da poštovanje slobode medija postavi kao ključni uslov u pristupnim pregovorima.
Novinar Tufik Softić, koji se se nalazi pod policijskom zaštitom od kako je brutalno pretučen, za RSE kaže da podržava preporuke HRW-a.
„Pa ja bih se u potpunosti složio sa ocjenom da bi sloboda medija trebalo da bude uslov za ulaza zemljama Balkana u EU. Prosto vjerujem da je demokratija nezamisliva bez slobodnih medija. Evo, pokušajmo zamisliti medijski prostor u Crnoj Gori bez tih nekoliko nezavisnih medija, ma kakav mi stav imali o njima, ma kakvo mišljenje imali, ma kako kritički gledali na njih i tražili im imane. Ja mislim da bi to bio potpuni mrak", komentariše Softić u čijem je dvorištu, koju godinu nakon što je pretučen, detonirala eksplozivna naprava, a napadači do danas nijesu otkriveni i sankcionisani.
HRW, smatra Softić, sa pravom insisitra na tome da se prekine praksa nekažnjivosti napada na novinare.
"Činjenica je da nemamo adekvatne kazne, a nemamo ni u potpunosti rasvijetljene značajnije slučajeve napada na novinare. Ja neću potencirati svoj slučaj, tu su stvari manje više poznate. Ali želim da kažem da bi trebalo insistirati na strožijim kaznama i, ako je potrebno, na izmjeni zakonodavstva na postroživanju kaznene politike", ocjenjuje Softić.
Napadi na novinare i zastrašivanja, sudski postupci koji se pominju u izveštaju HRW, samo su jedan deo priče o veoma teškom položaju medija u Srbiji, kaže za RSE Jovanka Matić, naučna saradnica u Institutu društvenih nauka u Beogradu. Od 2001. godine pogoršavaju se, to pokazuju ozbiljna istraživanja, i sloboda izražavanja i pluralizam izvora informacija i profesionalizam i poslovno okruženje.
”Nestaju, ne samo značajne političke emisije kao što je 'Utisak nedelje' zbog kobajagi poslovnih interesa vlasnika, ili navodno zbog promene uređivačke politike ukidanje emisija na Studiju B, nestaju čitavi mediji, kao što je Radio B92, a koji su imali izvanredan značaj za razvoj demokratije u našoj zemlji. Nekažnjavanje napada na informativne portale je uobičajena stvar”, kaže Jovanka Matić.
Ona navodi da je EU uvek insistirala na slobodi izražavanja i podseća da je to sastavni deo poglavlja 23 u pristupnim pregovorima. Međutim, EU nije jasno utvrđivala odgovornost vlasti za ostvarivanje slobode medija.
“Pominje se, na primer, curenje informacija iz pravosudnih organa u tabloide, a pri tom se tabloidi ne sagledavaju kao partijska propagandna glasila. Koristi se metod koji smo već jednom imali, gruba afirmacija vlasti na svaki način i napadi na bilo koje kritičke glasove u društvu u odnosu na vlast. Treba očekivati veće pritiske na vlast da promeni uslove za slobodu medija a medijska zajednica, takva kakva je danas, nije u stanju da na tu vlast utiče pre svega na njen položaj što efikasnijeg kontrolora svih finansijskih tokova koji dolaze u medije”, kaže naučna saradnica Jovanka Matić, povodom nanovijeg izveštaja HRW o stanju medija na Balkanu.
Siniša Vukelić, glavni urednik portala Capital.ba i predsjednik Kluba novinara Banja Luka, suočava se s čestim i to najtežim prijetnjama. Kaže da je to očekivano, posebno kad se radi o tekstovima iz najosjetljivijih oblasti - ratni zločini, kriminal, korupcija...
“Kroz moje dvadesetogodišnje iskustvo, mogu reći da prijetnje prvo počinju prijateljskim savjetima ljudi koji su bliski osobama ili događajima o kojim se piše, zatim slijedi pokušaj podmićivanja, ili, na uvijen način intervencije preko kolega, vlasnika ili urednika u mediju za koji radite. Kad to ne urodi plodom, oni otvoreno prijete. A, ako to sve izdržite istrajete, čeka vas, ne samo demanti već tužba na osnovu koje - ma koliko ona bila neosnovana, sudovi uglavnom presude protiv novinara. To sve odvlači njihovu pažnju, vrijeme i novac …. Na kraju, oni koji guše novinarske slobode igraju na kartu da se ne može izboriti bitka protiv velikog broja sporova koji se vode protiv pojedinog medija, računaju s tim da ćete prije konačnog cilja spustiti zastavu i predati se. Nažalost, sve ovo pokazuje da je krupni kapital nelegalno stečen, uvučen duboko u sve pore našeg života.
Ja sam se, samo na primjeru na dva- tri teksta koje sam ove godine napisao, lično uvjerio da je taj krupni kapital povezan ne samo sa strankama na vlasti nego i sa onim u opoziciji. Nekoliko minuta prije nego što bih objavio tekst na portalu Capital.ba ili neposredno nakon njegovog objavljivanja, do mene su stizali 'prijateljski savjeti' iz kojih sam shvatio da su tajkuni ili kontroverzni biznismeni, a koje niko nikada nije tužio niti je neko od njih u zatvoru, duboko povezani sa gotovo svim političkim partijama, koje izdašno finansiraju.
Ne vjerujem da će se situacija uskoro promijeniti. Naprotiv, kako sve manje novca ima u državnim i entitetskim kasama, nezadovoljstvo građana postaje sve veće što znači da bi ovaj lonac, podrgijavan tokom dugih godina, mogao eksplodirati. Ali, prije toga će novinari brže stizati, do dobro sakrivanih informacija, što znači da će pritisci na slobodu novinara, istraživačko novinarstvo i uopšte rad medija, i dalje rasti.”
