Dostupni linkovi

Novinska industrija u SAD-u, posljednjih nekoliko sedmica ušla je u novo razdoblje pada, s odlaskom u stečaj ili najavom stečaja više velikih izdavača, te s prestankom izlaženja nekih novina ili njihovim prelaskom isključivo na internetska izdanja. Glavni je razlog ekonomska kriza, koja već mjesecima zadaje glavobolje svjetskim liderima.

Respektabilna analitička firma načinila je popis deset velikih američkih dnevnih listova koji će se vjerojatno zatvoriti ili prestati s papirnatim izdavanjem i preseliti se na internet. U pitanju je osam od 50 najvećih dnevnih listova u SAD-u, koji će se iz štamparija preseliti u elektronska izdanja u idućih 18 mjeseci. I svi su iz velikih gradova, a neki od njih, poput Rocky Mountain News iz Denvera, prestaju s izlaženjem nakon 150 godina. Ista sudbina očekuje i Boston Globe, San Francisco Chronicle, Chicago Sun Times i tako dalje. Sve je ovo bio povod da u Temi sedmice progovorimo o utjecaju krize na balkanske medije.

Problemi za medije će tek početi

Gašenje medija u Crnoj Gori počelo je sredinom prošle godine, dakle i prije nagovještaja krize. Riječ je o veoma malom tržištu, u kojem ima veliki broj i štampanih i elektronskih medija. Čelni ljudi predviđaju da će problemi tek početi, ali još uvijek nemaju posebne planove preživljavanja. Uz to odmah i konstatiraju da bi otpuštanje novinara, fotoreportera, snimatelja i tehnike bila najgora mjera, jer ionako funkcioniraju s minimumom potrebnim za valjan rad. Iz Podgorice, Biljana Jovićević:

Sredinom ljeta prošle godine, ambiciozno zamišljen projekat ubacivanja američke Fox TV na crnogorsko medijsko tržište propao je i prije početka emitovanja programa, nakon odluke borda direktora tog medija za Evropu da se zaustavi širenje. Potom su na jesen počeli problemi u dnevnom listu „Republika“, najmlađem i sa najmanjim tiražom u Crnoj Gori, koji je prestao da isplaćuje zarade zaposlenima.

Kada ni nakon više javnih poziva većinski vlasnik, jedan od novopečenih bogataša Zoran Bećirović, iza koga, pretpostavlja se, stoji ruski kapital, nije izmirio obaveze prema zaposlenima, dnevnik se ugasio krajem prošle godine čak i na on-line internet izdanju, a zaposlenima je preostalo da sudskim putem potraže prava. Iako se za Fox TV ne može procijeniti šta su bili motivi zaustavljanja projekta, za „Republiku“ se gotovo sa sigurnošću može tvrditi da uzrok gašenja nije ekonomska kriza, iako se poklopilo sa njem dolaskom. Svi ostali mediji u Crnoj Gori još uvijek funkcionišu bez vidljivijih znakova krize. Međutim, naši sagovornici tvrde da se već osjeća. Direktor jednog od najčitanijih dnevnika u Crnoj Gori – „Dan“ –Mladen Milutinović

Svaki medij koji je nezavisan, koji se finansira od sopstvenog rada, marketinga i prodaje osjeća zaista velike probleme upravo zbog činjenice da su svi subjekti s kojima sarađujemo u velikim problemima...
„Kriza se osjeća, to je evidentno. Svaki medij koji je nezavisan, koji se finansira od sopstvenog rada, marketinga i prodaje osjeća zaista velike probleme upravo zbog činjenice da su svi subjekti s kojima sarađujemo u velikim problemima. Da bi ljudi bili obaviješteni, da bismo svoj posao mogli da radimo normalno, moramo da pružamo vanredne, nadljudske napore da bismo mogli da zaokružimo kompletan proces proizvodnje. U Crnoj Gori ne postoji sistem podrške nezavisnim medijima. Naprotiv, postoje samo enormne sankcije i kažnjavanja.

Smanjenje dobiti iz marketinga, koji je za mnoge dnevnike najveći izvor prihoda, po svemu sudeći je najveći problem. Izvršna direktorica najstarijeg nezavisnog nedjeljnika u Crnoj Gori – „Monitora“ – Milka Tadić Mijović, podsjeća da oni odavno imaju problema sa izvorima finasiranja, posebno sa marketingom i velikim oglašivačima:

„Mi smo medij izuzetno kritički orijentisan prema vladajućim krugovima u Crnoj Gori, i to je vjerovatno jedan od glavnih razloga zbog kojeg ne možemo da privučemo brojne oglašivače.“

Ipak, prema riječima Tadić Mijović, nadaju se da će krizu uspjeti da prežive bez veći potresa. Otpuštanja ne planiraju:

„Mi smo u posljednjih nekoliko godina značajno smanjili broj zaposlenih u ,Monitoru‘. Nadam se da će nam mjere koje smo u posljednjih nekoliko godina sproveli omogućiti da ovo teško vrijeme preživimo. Ako ,Monitor‘ bude imao velikih finansijskih problema, možda ćemo smanjivati plate, ali sigurno nećemo otpuštati.

Zgrada Radio-televizije Crne Gore, Foto: Savo Prelević
Osim krize, pred ne malim brojem crnogorskih elektronskih medija pojavio se krajem 2008. godine još jedan problem. Tražeći stabilan izvor finasiranja, prije svega Javnog servisa RTV CG, ukinuta je obavezna RTV pretplata i omogućeno da se taj mediji redovno finansira iz budžeta. To je, međutim, ojadilo takozvane komercijalne emitere, koji su takođe dobijali manji dio novca iz budžeta za programe od javnog interesa. I upravo se na relaciji Ministarstvo kutre, medija i sporta – komercijalni emiteri sada traži rješenje tog problema. Direktor TV Montena Đuro Vučinić:

„Politika države koja se sada vodi preko Ministarstva kulture, medija i sporta će – kako nam kažu – biti takva da se sačuvaju komercijalni mediji, kako bi medijski pluralizam bio zaštićen. I u tom smislu je, i kroz buduću Agenciju za elektronske medije (bivša Agencija za radio-difuziju), bilo predloženo formiranje fonda koji bi trebalo da nadomjesti onih 10 posto koje smo mi imali od preplate. Taj fond za zaštitu medijskog pluralizma bi bio finansiran iz više izvora.“

Nezavisna TV Montena jedva, podsjeća Vučinić, uspijeva da se izbori na medijskom nebu Crne Gore. Kriza im dodatno otežava posao. Kresanje programa u ljudstvu i tehnici ne dolazi u obzir:

„Mi ionako radimo sa minimumom radnika.“

Udruženje nezavisnih elektronskih medija (UNEM) se ovih se dana oglasilo saopštenem kojim je pozvalo Ministarstvo saobraćaja, pomorstva i telekomunikacija da zbog krize i sve većih problema medija, oslobodi komercijalne emitere plaćanja obaveza za korišćenje frekvencija i objekta Radio-difuznog centra. U UNEM-u konstatuju da ti prihodi nijesu toliko značajni da bi ugrozili rad Agencije za elektronske komunikacije i Radio-difuznog centra, dok se sa druge strane, mnogim medijima može na taj način pomoći da prežive ovu tešku godinu i nastave sa radom.

Iako je nakon izmjene Zakona o javnim radio-difuznim servisima, po mnogima pronađen stabilan izvor finasiranja, prema kojem će Javni servis RTV CG na godišnjem nivou dobijati blizu 10 miliona eura iz budžeta, generalni direktor Branko Vojicić kaže da to ni izbliza nije dovoljno za valjanu proizvodnju programa

Planove pravi onaj ko može, ko ima bilo kakav projekt. Mi smo navikli, i to je kod nas već duži period konstanta, da možemo da pravimo samo planove gubitaka. Ili će ih neko podmiriti ili jednostavno neće biti ove kuće...
„Dobili smo budžetsku kvotu koja iznosi 687 000 eura. Naše plate, sa porezima, iznose 590 000 eura. Tako da nam ne ostaje ni 100 000 eura. Kad platite gorivo, mazivo, struju, od tih 100 000 eura za program ne ostane ništa.“

Pravite li neke planove?

Planove pravi onaj ko može, ko ima bilo kakav projekt. Mi smo navikli, i to je kod nas već duži period konstanta, da možemo da pravimo samo planove gubitaka. Ili će ih neko podmiriti ili jednostavno neće biti ove kuće.“

Sudbina najstarijeg dnevnog lista u Crnoj Gori – „Pobjede“, još uvijek u većinskom vlasništvu države, takođe treba da se riješi ovih dana. Poznata austrijska medijska korporacija WAZ, u čijem su vlasništvu mnogi dnevni listovi na Balkanu i koja je do prije dvije godine bila vlasnik i podgoričkih „Vijesti“, trebalo bi da je, kao prvorangirana na tenderu za „Pobjedu“, preuzme za četiri miliona eura, uz obavezu isplate otpremnina radnicima koji budu proglašeni viškom.

Katanac na bravu za veliki broj glasila?

Svjetska finansijska kriza i u Srbiji se već odrazila na poslovanje medija, pa se postavlja pitanje koliko će njih, od ogromnog broja štampanih i elektronskih glasila, u bliskoj budućnosti morati staviti katanac na bravu. Mnogi očekuju i pomoć države, ali uz bojazan da bi to moglo utjecati na nezavisno novinarstvo. Iz Beograda, Zoran Glavonjić:

Zbog pravog bujanja medija u proteklim godinama, u ovom trenutku niko ne može da kaže koliko medijskih kuća ima u Srbiji, ali se procenjuje da trenutno postoji oko 500 štampanih izdanja, oko 200 televizijskih stanica, u koje se ubrajaju lokalne, zajedno sa pet onih koje imaju nacionalnu frekvenciju, dok nema precizne evidencije broja radio-stanica, ali se pretpostavlja da ih takođe ima bar nekoliko stotina.

Za sve njih ne predstoje ružičasti dani, jer se procenjuje da će se zbog finansijske krize drastično smanjiti prihodi od marketinga i da će se mnogi vlasnici jednostavno odlučiti na zatvaranje.

Shodno tome, prvi na udaru već su se našli srpski štampani mediji, čiji prihodi su značajno počeli da opadaju još posle prvog kvartala 2008. godine, a dodatno su uzdrmani u poslednjem tromesečju prošle godine.

Zoran Papić, direktor Asocijacije novinskih i elektronskih medija, rekao je za naš program da su krajem 2008. godine novinski izdavači zabeležili pad zarade od 10 odsto:

„Sve to što se zbivalo, nastavilo se i u prva dva meseca 2009. godine, kad pojedini vodeći mediji beleže smanjenje prihoda od marketinga čak i za do 40 posto. Bojim se da će se taj trend u narednom periodu nastaviti. Mislim da se može govoriti o dosta sličnom trendu kada su svi mediji u pitanju.“

Tiraži domaćih dnevnika i nedeljnika, drastično su opali, a zbog velikog smanjenja broja oglasa, od kojih uglavnom i žive, prvo se javljaju katastrofični scenariji o otpuštanju novinara i zatvaranju redakcija.

Biljana Stepanović
Biljana Stepanović, direktorka Ekonomist medija grupe, koja izdaje nekoliko najpoznatijih nedeljnika i mesečnika, kaže da zbog dobre poslovne politike, njena firma još nije ozbiljno ugrožena, ali da je činjenica da finansijska kriza zloslutno kuca na vrata:

„Očigledno da veliki broj oglašivača sada razmišlja da li da se oglašava ili da, ipak, s oglašavanjem prekine dok ne vidi kakva je situacija. Isti je slučaj i sa kupcima štampanih medija. To je prosto stvar koju najlakše možete da izbrišete iz budžeta u vreme kad postoje televizija i web. Mislim da će veliki broj medija, da ne upotrebim tešku reč, postradati već do kraja ove godine.“

Prosečan broj prodatih dnevnih listova u Srbiji iznosi 800 000, dok najjači dnevnik uobičajeno ima tiraž od oko 150 000. I na televizijama i radio stanicama manji je broj reklama nego ranije, ali država, zbog spašavanja kompletne ekonomije, do sada nije imala vremena da se bavi pomoći medijima. Zoran Papić kaže da je sigurno da će morati da se umeša i u medijsku sferu:

Pre svega će sami mediji morati da dođu do nekog konsenzusa na koje bi to sve načine država mogla da im pomogne. Možda nekakvim oslobađanjem od plaćanja poreza i doprinosa, mada nisam siguran da je to pravac u kojem bi država uopšte mogla da deluje i da o njemu razmišlja...
Mislim da će pre svega sami mediji morati da dođu do nekog konsenzusa na koje bi to sve načine država mogla da im pomogne. Možda nekakvim oslobađanjem od plaćanja poreza i doprinosa, mada nisam siguran da je to pravac u kojem bi država uopšte mogla da deluje i da o njemu razmišlja. To su sredstva koja idu u budžet iz kojeg se onda alimentiraju potrebe svih državljana ove zemlje.“

Pomoć države je, ipak, škakljivo pitanje. Biljana Stepanović:

„Država može da pomaže tako što će vam davati oglase ministarstava ili pojedinih državnih institucija ili državnih kompanija. Može da daje dodatke, što se već sada dešava. Pitanje je, međutim, šta će država, u krizi koja se zaoštrava, da traži zauzvrat. Pa me strah da ta pomoć ne bude plaćena slobodom medija.“

Vlasnici, urednici i novinari u Srbiji, koji su proteklih dvadesetak godina preko glave preturili toliko kriznih situacija, kao zaposleni u medijima u stabilnim zemljama za čitav vek, za sada mogu samo da se pouzdaju u svoju moć preživljavanja u nemogućim uslovima. Rade Ranković, novinar Produkcijske grupe TV Mreža, kaže za naš program da ga zabrinjavaju vesti o udaru krize na medije:

„Ne samo kao novinar, već i kao normalan čovek se plašim šta će se događati već za dva-tri meseca. Vesti koje dolaze iz sveta su strašne, čovek prosto ne može da ostane ravnodušan kad vidi da se neki listovi, koji su izlazili 150 godina, prosto gase. Ja radim u elektronskim medijima, za sada imamo posla, međutim kraj godine je daleko.“

Po rečima Radeta Rankovića, problem su i medijske specifičnosti Srbije:

...do kraja godine će se dogoditi situacija da će se četiri-pet nacionalnih emitera – broj regionalnih ili lokalnih ne znam ni sam – boriti za još manji dio kolača...
„Elektronski mediji žive od reklame. Marketinško tržište u Srbiji je malo, ako ga poredimo s regionom, gde ima mnogo više para. Dakle, do kraja godine će se dogoditi situacija da će se četiri-pet nacionalnih emitera – broj regionalnih ili lokalnih ne znam ni sam – boriti za još manji dio kolača.“

Prva veća žrtva krize mogla bi da bude TV Avala, televizija sa nacionalnom frekvencijom, koja je, kako se priča, pred zatvaranjem.

Biljana Stepanović smatra da će, kao i u drugim oblastima, u medijima opstati samo lideri i najjači brendovi:

„U ovom trenutku, Ekonomist medija grupa ne planira da otpušta bilo koga od zaposlenih, ne planira da smanjuje plate. Ali, naravno, ne možemo se zanositi ni da će biti povećanja plata, ni da će biti neke ekspanzije. Naš je cilj da svi na broju dočekamo kraj ove godine.“

Za kraj priče vraćamo se na početak konstatacijom da u Srbiji postoji par hiljada novina, radio i tv stanica, a za one koji čekaju pomoć države – pitanjem Zorana Papića:

„Može li iko da pomogne tolikom broju medija?“


Znatno smanjenje prihoda od oglašavanja

Mediji u Hrvatskoj su zasad puno više u strahu od mogućih otpuštanja i gašenja. No, što se to u stvarnosti događa, iako otkaza već ima…Osim toga – kaže naša Ankica Barbir Mladinović – uočeno je i znatno smanjenje prihoda od oglašavanja.

Prva žrtva recesije među hrvatskim medijima mogao bi biti mnogima omiljeni internetski portal business.hr, jer je švedski vlasnik Bonnier Business press, zbog vlastitih problema, odlučio zatvoriti portal, no pregovori za spašavanje još traju i konačan rezultat znat će se za desetak dana, kazao nam je jedan od novinara Igor Prstec:

„Bonnier izlazi, to je sigurno. Mi izlazimo do 31. ožujka, i to je sigurno. Pregovori se vode.“

U javnost je stigla i informacija o otpuštanju dvadesetak novinara u „Poslovnom dnevniku“, no direktor Jadran Kapor tvrdi da to nema veze s ekonomskom krizom već restrukturiranjem u samom dnevniku, kojeg je prije godinu dana preuzela austrijska Stirija:

Opća situacija na hrvatskom tržištu tiskanih medija jeste da tiraže dnevnih novina klize nešto brže nego što su klizale ranijih godina...
„Točno je da je ,Poslovni dnevnik‘ otpustio 11 svojih novinara. Međutim, to nema nikakve veze sa krizom, niti se radi o prevenciji krize, već se radilo o nečemu što je bilo nužno napraviti u procesu restrukturiranja nakon što je ,Poslovni dnevnik‘ preuzeo novi vlasnik. Opća situacija na hrvatskom tržištu tiskanih medija jeste da tiraže dnevnih novina klize nešto brže nego što su klizale ranijih godina.“

Tomislav Wruss, direktor poslovnog segmenta Mediji u Europa press holdingu, najvećoj izdavačkoj kući u Hrvatskoj i među najvećima u regiji, ističe da zadnjih mjeseci osjećaju stanoviti pad u oglasnim prihodima, što će se odraziti i na neka izdanja:

„Stanoviti pad oglasnih prihoda se osjeća, ne zbog toga što se kriza osjeća još od kraja prošle godine, već zbog straha svih igrača na sceni od onog što bi se moglo dogoditi.“

Iako već duže vremena, kao crni oblak, kruže nagađanja o otpuštanju 50 i više novinara, zasad – tvrdi Wruss – masovnije „rezanje“ nije započelo:

„Do sada nije bilo otpuštanja, ali egzistencija jednog broja novina, koje su uvijek negdje na granici profitabilnosti, dolazi u pitanje ukoliko padnu oglasni prihodi. Mi, naravno, režemo sve druge troškove, troškove administracije, menadžmenta i tako dalje, koji direktno ne utječu na proizvod, proizvodnju i novinare. E sad, vidjet ćemo kako će se dalje razvijati tržište.“

Informacije iz Sindikata novinara Hrvatske ipak su nešto drukčije. Predsjednica Gabrijela Galić:

„Službenih najava poslodavaca o nekim mogućim viškovima radnika nema. Međutim, nema firme na medijskoj sceni u kojoj se ne govori o višku radnika i u kojoj se već ne otpuštaju novinari i ostali medijski djelatnici. Razne informacije kolaju i u novinarskim krugovima. Ako pogledamo cijelu scenu, brojke o kojima se govori su više stotina. Tako da je to stvarno stvaranje totalne histerije.“

Uvjerena je da će poslodavci i u medijskim kućama u hrvatskoj iskoristiti krizu za rješavanje svih viškova i propusta kojima su sami kumovali, a prvi su na udaru honorarci. „Glas Slavonije“ je početkom godine već prekršio Kolektivni ugovor i smanjio plaće, koje, u prosjeku, u hrvatskim medijima na nacionalnoj razini, iznose oko 1 000 eura (7 000 kuna):

Činjenica je da veliki dio novinara u manjim redakcijama zarađuje puno manje. Ima novinara koji danas, nakon 10 ili 15 godina radnog staža, imaju plaće 4 000 kuna, a na drugoj strani imamo neke suludo visoke plaće od 30 000, pa i 40 000 kuna.“

Predviđa se da bi do kraja godine prihod od oglašavanja u tiskanim medijima u Hrvatskoj mogao pasti čak za 20 i više posto, pa je za očekivati i mjere štednje. No, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Zdenko Duka upozorava da neki vlasnici, nastalu situaciju već koriste i za ograničavanje autorskog rada:

Bojim se da će se, pod izgovorom krize, vlasnici rješavati autora koji iskaču izvan konvencija...
„Bojim se da će se, pod izgovorom krize, vlasnici rješavati autora koji iskaču izvan konvencija. Bilo je nekih otpuštanja. Recimo, otpušten je Igor Lasić. Otkazan je ugovor pomoćnici glavnog urednika ,Slobodne Dalmacije‘ Nataši Škarić, nagrađivanoj novinarki, poznatoj i – rekao bih – ponajboljoj novinarki iz područja zdravstva.“

Naslovna stranica lista Feral
Skupina novinara i civilnih udruga uputila je početkom mjeseca otvoreno pismo Vladi, u kojem govori o dubokoj krizi hrvatskog novinarstva, izravno optužujući vlast da je, svojim postupcima, svjesno devalvirala utjecaj novinara i medijske scene na političke i društvene procese u Hrvatskoj, da ograničava slobodu medija, koja će se materijalnom nesigurnošću novinara i dodatno sužavati. Jedan od potpisnika pisma je i sociolog i katolički svećenik don Ivan Grubišić:

„Imamo privid slobodnog novinarstva u žutilu, u nacionalizmu i u onim podobnim centrima redakcija koje promoviraju isključivo službenu politiku, ne vlade, nego Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). Nema kritičke misli – ugašen je ,Feral‘, ,Novi list‘ je pod kontrolom, drugi mediji su također prihvatili da jedino uz pomoć vlasti, a to znači HDZ-a, mogu opstati. Na toj matrici se vrti medijski prostor u Hrvatskoj.“

U BiH za sada bez utjecaja krize

Mediji u BiH za sada ne osjećaju nikakav utjecaj krize. Dokazuju to brojni mali, lokalni mediji koji i dalje rade, iako su na rubu egzistencije. Selma Boračić:

Direktorica Šik radija iz Mrkonjić Grada, Jelena Šikman, kaže da ne razmišljaju o gašenju ove radio stanice:

„Za nas to nije neka velika promjena. U manjim preduzećima i inače u manjim sredinama, toliko se ne osjeti trenutno stanje. Mi nismo imali potrebu da smanjimo broj radnika, niti da pravimo velike promjene. Radimo isto kao i do sada. Nadamo se da neće doći do neke velike promjene.“

Šikman ističe da je jedina promjena – smanjen broj oglašivača:

„Iz mjeseca u mjesec gledate da postignete neki finansijski dobitak da možete da se pokrijete. To je više preživljavanje. Nekad je to dobitak, u zavisnosti od toga kako koji mjesec radite, ali nekakav veliki novac ne može da se zaradi. Već možete da osjetite kod nekih ljudi da više nemaju novaca, da ne mogu više da izdvajaju novac za reklamu.“

Ulični prodavac novina
Prema podacima Asocijacije nezavisnih elektronskih medija BiH, u prva dva mjeseca 2009. godine, došlo je do smanjenja oglašavanja putem medija za skoro 30 odsto. Predsjednik Asocijacije, te direktor sarajevskog radija „Stari Grad“, Adnan Osmanagić, kaže:

„To nije realna slika. Mislim da se to neće nastaviti baš u toj mjeri. Imamo jedan broj vrlo jakih i značajnih oglašivača koji su jednostavno čekali da vide šta će se desiti. Čak i ovi koji su imali novca, oni su taj novac ostavili. Zato mislim da je tih 30 posto mnogo više od onog što možemo u budućnosti očekivati."

Osmanagić ističe da će na udaru globalne krize prvo biti manje radio i televizijske stanice:

Mi smo, nažalost, navikli na alarmantne situacije, koje nas prate čitavo vrijeme otkako smo nastali. Tako da s te strane, neka velika promjena u medijima neće nastati, jer mi ionako radimo u iznimno teškim okolnostima...
Ono što je možda u BiH prednost, to je što ovo nije prva kriza. Mi smo, nažalost, navikli na alarmantne situacije, koje nas prate čitavo vrijeme otkako smo nastali. Tako da s te strane, neka velika promjena u medijima neće nastati, jer mi ionako radimo u iznimno teškim okolnostima.“

Predsjednik Udruženja izdavača štampanih medija BiH, Dario Novalić, ističe da se novine i časopisi ne gase, čak se pojavljuju i novi. Međutim, kako bi se zaštitili od mogućih posljedica krize, u Udruženju su predložili da se u štampanim medijima omogući više prostora za oglašivače:

„Obzirom da je televizijska reklama preskupa, bez obzira kolika će kriza da bude, teško da će svi odustati od prodaje i od rada. Ako nešto želite prodati, morate se oglasiti. Tako da smo mi s te strane u prednosti, jer je reklama u printanim medijima mnogo jeftinija nego na televiziji.“

Na pitanje, da li bi porast oglašivača u štampi mogao ugroziti novinarski posao, Novalić kaže:

„Nikada se nije desilo da reklama prevlada nad onim što jeste bit novine, dakle tekstovi, istraživački intervjui i sve ostalo. Ako se nekada i desilo, onda se radilo o nekakvim pamfletima koji vrlo kratko traju. U ozbiljnim novinama se nikada do sada nije desilo da ljudi ne mogu pročitati dva teksta, ali zato mogu vidjeti 50 reklama.“

Vildana Selimbegović
Najstarije dnevne novine – „Oslobođenje“, i dalje predstavlja svijetlu tačku na bosanskohercegovačkoj medijskoj sceni. Naime, u prethodna dva mjeseca, tiraž ovog dnevnika je u porastu, kaže glavna i odgovorna urednica „Oslobođenja“ Vildana Selimbegović:

„Nama je to jako važno. To je za nas velika motivacija da nastavimo dalje. Često kontaktiram sa kolegama, i ono što takođe ohrabruje jeste da recimo ,Dani‘ ili ,Slobodna Bosna‘ još uvijek ne osjete na tiražu ovu tešku ekonomsku situaciju u kojoj se zemlja nalazi.“

I dok čelni ljudi printanih medija nastoje da sa povećanjem broja oglašivača smanje eventualne posljedice krize, u manjim elektronskim medijima će iste te posljedice prevazići udruživanjem medijskih stanica. Govori direktorica „Šik“ radija Jelena Šikman:

„Da se međusobno potpomažemo, da pravimo neke svoje mreže ili projekte kako bismo zajednički opstali.“

Za kraj smo ostavili kratku priču jednog od naših sagovornika, Darija Novalića i njegove jedanaestogodišnje kćerke Lane:

„Ne znam o čemu su razgovarali u razredu, ali jedan dan se Lana vratila iz škole i kaže: ,Nema ništa od ove vaše recesije‘. Pitao sam je zašto, odgovorila mi je da su zaključili da u Bosni ništa nije uspjelo, ništa nije prošlo, pa neće ni recesija.“

Prihodi na početku godine manji, situacija nije zabrinjavajuća

Mediji na Kosovu se još uvijek nisu suočili s globalnom financijskom krizom. Upravo zbog toga nema ni planova za smanjenje broja uposlenika ili skraćivanje programa. Iz Prištine, Gzim Badžaku:

Generalna direktorka RTV 21 Afërdita Saraçini Kelmendi ističe da su prihodi u prvim mesecima ove godine nešto manji, ali da je to uobičajeno na početku svake godine, jer se konkretni planovi rade prva tri meseca u godini, a njihovo ostvarivanje počinje krajem marta i početkom aprila:

Situacija nije zabrinjavajuća. Međutim, to ne znači da neće biti u narednim mesecima, jer su trendovi su svetu zaista problematični...
„Situacija nije zabrinjavajuća. Međutim, to ne znači da neće biti u narednim mesecima, jer su trendovi su svetu zaista problematični“, kaže gospođa Kelmendi, koja u RTV 21 ima zaposlenih 170 radnika.

RTV 21 je privatna radio-televizijska stanica, koja je doživela ekspanziju koju nisu mogli zamisliti ni najveći optimisti. Ukoliko počnu osećati krizu, gospođa Kelmendi kaže da će u tom slučaju doći do smanjenja uvoznih programa, a nikako programa koje proizvodi RTV 21. Međutim – kako kaže – RTV 21 je prošle godine kupila i obezbedila strane programe za celu 2009. godinu. Smatra da će se kriza u RTV 21, ako se negativni trendovi nastave, osetiti tek 2010 godine. Pošto RTV 21 prodaje jedan deo programa za inostranstvo, tu se – prema njenim rečima – mogu pojaviti problemi u prodaji i naplati. Za sada, druge probleme ne očekuju. Sve to je postignuto zahvaljujući činjenici da:

Dnevna štampa u Prištini

„RTV 21 nije delila dividende među partnerima i osnivačima. Plate primaju, kako članovi upravnog odbora, tako i vlasnici. Svaki euro koji se zaradi investira se u tehničke i ljudske resurse.“

Za sada ne planiramo smanjenje broja zaposlenih ni na televiziji Kohavision, niti u dnevniku ,Koha Ditore‘, koji je i dalje, prema svim istraživanjima, ubedljivo na prvom mestu po čitanju i uticaju koji ima...
I najveća medijska grupa na Kosovu – Grupa Koha – se za sada ne suočava sa uticajem globalne financijske krize. Komercijalni direktor grupe Koha, koju čine dnevnik „Koha Ditore“, Televizija Kohavision i štamparija Koha, Shpend Dobranja kaže da se u ovom trenutku mogu samo naslućivati mogući efekti financijske krize:

„Nadamo se da će doći do pozitivnih kretanja na svetskom ekonomskom tržištu, što će onda imati uticaja i na nas. Za sada ne planiramo smanjenje broja zaposlenih ni na televiziji Kohavision, niti u dnevniku ,Koha Ditore‘, koji je i dalje, prema svim istraživanjima, ubedljivo na prvom mestu po čitanju i uticaju koji ima.“

Inače, prema podacima Nezavisne komisije za medije, na Kosovu je više od 120 elektronskih i pisanih medija. Jedna trećina je u vlasništvu pripadnika manjinskih zajednica. Svi ti mediji se sve ovo vreme susreću sa mnogobrojnim problemima. Većina njih jođ uvek ne oseća finansijsku krizu. Međutim, kad je počnu osećati, na njih će se odraziti najviše.

  • 16x9 Image

    Sabina Čabaravdić

    Rođena u prošlom stoljeću. Sasvim slučajno, umjesto pravo završila novinarstvo, već sa 17 se zaljubila u radio i ostala radijski novinar, usprkos izazovima i ponudama s TV-a. Najprije Radio Sarajevo, a potom Radio Slobodna Evropa, koji se 31. januara 1994. godine prvi put oglasio upravo njenim glasom.

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG