U Sarajevu se 12. novembra završava sedmi po redu festival dokumentarnog filma "Pravo ljudski". Temom ljudskih prava bavilo se više od 50 filmova iz svih krajeva svijeta, a brojna publika prisustvovala je projekcijama i učestvovala u razgovorima u vezi sa položajem današnjeg čovjeka u društvu.
O festivalu za RSE govori selektorica i kreativna direktorica Kumjana Novakova.
Novakova: Sedmi po redu "Pravo ljudski" je ponudio vrlo različit program, time što je otvorio poprilično tešku temu za diskusiju, a to je silovanje kao oružje rata. Upriličio je nekoliko projekcija, izložbu i diskusije. Pored toga, imali smo prilično teške priče koje dolaze iz zemlje gdje je konflikt svakodnevnica. Festival je otvoren filmom "Pet slomljenih kamera", gdje jedan od reditelja snima okupaciju svog malog gradića u Palestini.
Takmičarski program je ponudio malo različitiji pogled na dokumentarnu kinematografiju, budući da smo predstavili autore i autorice koji propituju, kako formu dokumentarnog filma, tako i teme i način na koji predstavljaju svoje priče. Program RE:VERSUS je ostao dosljedan svom konceptu od samog početka Festivala. U sklopu RE:VERSUS-a smo prikazali najinteresantnija ostvarenja dokumentarne produkcije u zadnjih godinu dana.
U sklopu programa Arts&docs, koji propituje odnos između kulturno-umjetničke i društvene prakse, ove godine smo prikazali i jednog od najznačajnijih španskih filmaša. Na neki način smo napravili ono što ni jedan festival nije uradio. To su dva filma koja su nastala od istog snimljenog materjala. Malo zbunjuje kada vam sve to neko servira i ne objasni. Budući da je naš cilj propitivanje i otvaranje pitanja, ne samo publici koja je u kino sali, već i samom timu festivala, odlučili smo se da to učinimo bez posebnog uvoda.
Novakova: Prikazali smo preko 50 filmova. Tačan broj ne bih znala reći jer imamo jako puno video radova koje smo prikazali. Dolaze iz preko 40 zemalja svijeta. Interesantno za ovu godinu jeste da smo u sklopu programu za mlade "Zumiraj prava", ne samo prikazali dokumentarne filmove, što radimo svake godine, pored radionice i panel debate, već smo ugostili i autore filmova, te time omogućili mladim polaznicima razgovor s autorima.
Novakova: Ljudi su reagovali jako pozitivno na sve događaje festivala. Ove godine smo imali veliku podršku publike. Dobijali smo non-stop mailove i pozive da bi ljudi voljeli da se uključe, ne samo u diskusiju, već i da pomognu realizaciji festivala. Ovo izdanje festivala se otvorilo 7. novembra, prikazali smo sedam filmova u takmičarskom programu. Sretni broj sedam se uspio malo više uvući u život gledatelja, filmaša i filmašica, koji su došli na festival. Ovo je prva godina da imamo preko 40 gostiju i oko 80 mladih autora iz čitave BiH. Praktično smo ugostili 120 gostiju izvan Sarajeva i jako puno iz Sarajeva.
(VIDEO: Trejler za 7. "Pravo ljudski" festival)
Novakova: Snaga našeg festivala je u tome što je na rukama ljudi koji rade bez ikakve nadoknade, volonterski. Svaka nekomercijalna aktivnost i inicijativa s jedne strane odbija određene donatore, a s druge strane privlači druge donatore. Ono što smo uspjeli uraditi, jeste dobiti podršku različitih organizacija i ambasada koji su preuzeli troškove svojih građana koji su učestvovali na festivalu, pokrili troškove. Imamo sreću što imamo dva-tri donatora koji podržavaju festival već godinama i koji pokrivaju osnovni organizacijski trošak.
O žrtvama ratnog silovanja
Novakova: Centralni dio festivala je posvećen nasilju nad ženama, i u ratno vrijeme i u odsustvu rata. Akcent je na silovanju, kao ratnom oružju, ali i implikaciji na domaćem i međunarodnom pravu u vezi s tim. Malo je nezgrapno da se kaže da smo se bavili ženskim pravima, budući da festival svake godine ima ženska prava u programu. Svi u timu, uključujući i muškarce, svake godine pokušavaju na neki način da artikulišu i stave na sto gender teme.
Prikazali smo film koji je 1996. godine izašao iz BiH, "Prizivanje duhova", koji je krenuo u kampanju sa dvije žene, koje su hrabro posvjedočile o gnusnim dešavanjima u logoru Omarska, ne samo koje su se desile njima, već i mnogim ženama i muškarcima. Ako su one 1996. godine mogle progovoriti o tome u čitavom svijetu i doprinjeti da se međunarodno krivično pravo promijeni i da silovanje, po prvi u ljudskoj istoriji, bude proglašeno kao ratni zločin, onda ne vidim razlog zašto bismo se mi bojali te teme, koje se bojimo već dugo godina u BiH. Moramo je otvoriti i jednom zauvijek shvatiti da moramo pomoći tim ženama i muškarcima koji su bili žrtve ratnog silovanja i da se taj problem treba razmatrati dalje. Apsurd je da međunarodno krivično pravo priznaje ratno silovanje kao ratni zločin, dok su u BiH žene, kojima se to dogodilo, i dalje civilne žrtve rata.
Novakova: Kao i u svakom drugom segmentu, pokušavamo otvoriti određene teme, a dalje promjene su na građanima. Naša je uloga ovdje da budemo neka inicijalna kapsla. Svakim festivalom i svakom projekcijom otvaramo različite društvene teme za koje smatramo da su značajne i bitne za BiH. Dalje promjene su u rukama građana i građanske BiH. Ne možete očekivati da ćete jednim festivalom, ili sa 70 projekcija i diskusija, bilo šta postići.
Naš festival ima u svom programu jako provokativne filmove. Pokušavamo otvoriti jako provokativne teme, koje su poprilično progresivne u nekom društvenom angažiranom smislu. Nadam se da to negdje čini nekakvu promjenu. Imamo potencijala da budemo podrška feminističkom pokretu, mada nisam ni sigurna da ga ima u BiH. Ali je tačno da ima jako puno feministica, koje su okupljene oko našeg festivala i pomažu nam u svakom smislu.
O festivalu za RSE govori selektorica i kreativna direktorica Kumjana Novakova.
RSE: Po čemu ćemo pamtiti sedmu godinu vašeg postojanja?
Novakova: Sedmi po redu "Pravo ljudski" je ponudio vrlo različit program, time što je otvorio poprilično tešku temu za diskusiju, a to je silovanje kao oružje rata. Upriličio je nekoliko projekcija, izložbu i diskusije. Pored toga, imali smo prilično teške priče koje dolaze iz zemlje gdje je konflikt svakodnevnica. Festival je otvoren filmom "Pet slomljenih kamera", gdje jedan od reditelja snima okupaciju svog malog gradića u Palestini.
Takmičarski program je ponudio malo različitiji pogled na dokumentarnu kinematografiju, budući da smo predstavili autore i autorice koji propituju, kako formu dokumentarnog filma, tako i teme i način na koji predstavljaju svoje priče. Program RE:VERSUS je ostao dosljedan svom konceptu od samog početka Festivala. U sklopu RE:VERSUS-a smo prikazali najinteresantnija ostvarenja dokumentarne produkcije u zadnjih godinu dana.
U sklopu programa Arts&docs, koji propituje odnos između kulturno-umjetničke i društvene prakse, ove godine smo prikazali i jednog od najznačajnijih španskih filmaša. Na neki način smo napravili ono što ni jedan festival nije uradio. To su dva filma koja su nastala od istog snimljenog materjala. Malo zbunjuje kada vam sve to neko servira i ne objasni. Budući da je naš cilj propitivanje i otvaranje pitanja, ne samo publici koja je u kino sali, već i samom timu festivala, odlučili smo se da to učinimo bez posebnog uvoda.
RSE: Koliko je ukupno filmova prikazano? Odakle su dolazili?
Novakova: Prikazali smo preko 50 filmova. Tačan broj ne bih znala reći jer imamo jako puno video radova koje smo prikazali. Dolaze iz preko 40 zemalja svijeta. Interesantno za ovu godinu jeste da smo u sklopu programu za mlade "Zumiraj prava", ne samo prikazali dokumentarne filmove, što radimo svake godine, pored radionice i panel debate, već smo ugostili i autore filmova, te time omogućili mladim polaznicima razgovor s autorima.
RSE: Smotra je nastala iz potrebe da se ozbiljno razgovara o nekim bitnim pitanjima današnjice, pa je normalno da je uz projekcije bilo i niz ovih pratećih manifestacija, okruglih stolova, diskusija, panela. Koliko su ljudi u tome učestvovali?
Novakova: Ljudi su reagovali jako pozitivno na sve događaje festivala. Ove godine smo imali veliku podršku publike. Dobijali smo non-stop mailove i pozive da bi ljudi voljeli da se uključe, ne samo u diskusiju, već i da pomognu realizaciji festivala. Ovo izdanje festivala se otvorilo 7. novembra, prikazali smo sedam filmova u takmičarskom programu. Sretni broj sedam se uspio malo više uvući u život gledatelja, filmaša i filmašica, koji su došli na festival. Ovo je prva godina da imamo preko 40 gostiju i oko 80 mladih autora iz čitave BiH. Praktično smo ugostili 120 gostiju izvan Sarajeva i jako puno iz Sarajeva.
(VIDEO: Trejler za 7. "Pravo ljudski" festival)
RSE: Meni je uvijek fascinantan činjenica da neko uspije na jednom mjestu okupiti ovoliko ljudi, priskrbiti toliko nosača slike, pripremiti određene prostore i prihvatiti hiljade posjetilaca. Zato je potrebno i mnogo ljudi u pozadini i mnogo novca čini mi se?
Novakova: Snaga našeg festivala je u tome što je na rukama ljudi koji rade bez ikakve nadoknade, volonterski. Svaka nekomercijalna aktivnost i inicijativa s jedne strane odbija određene donatore, a s druge strane privlači druge donatore. Ono što smo uspjeli uraditi, jeste dobiti podršku različitih organizacija i ambasada koji su preuzeli troškove svojih građana koji su učestvovali na festivalu, pokrili troškove. Imamo sreću što imamo dva-tri donatora koji podržavaju festival već godinama i koji pokrivaju osnovni organizacijski trošak.
O žrtvama ratnog silovanja
RSE: Na nekoliko mjesta sam posljednjih dana pročitao kako će vaša smotra biti posvećena ženskim ljudskim pravima. Nastranu dojam da ovo zvuči trapavo, ali bi bilo zanimljivo čuti po čemu su ljudi stekli dojam da će to biti tako?
Novakova: Centralni dio festivala je posvećen nasilju nad ženama, i u ratno vrijeme i u odsustvu rata. Akcent je na silovanju, kao ratnom oružju, ali i implikaciji na domaćem i međunarodnom pravu u vezi s tim. Malo je nezgrapno da se kaže da smo se bavili ženskim pravima, budući da festival svake godine ima ženska prava u programu. Svi u timu, uključujući i muškarce, svake godine pokušavaju na neki način da artikulišu i stave na sto gender teme.
Prikazali smo film koji je 1996. godine izašao iz BiH, "Prizivanje duhova", koji je krenuo u kampanju sa dvije žene, koje su hrabro posvjedočile o gnusnim dešavanjima u logoru Omarska, ne samo koje su se desile njima, već i mnogim ženama i muškarcima. Ako su one 1996. godine mogle progovoriti o tome u čitavom svijetu i doprinjeti da se međunarodno krivično pravo promijeni i da silovanje, po prvi u ljudskoj istoriji, bude proglašeno kao ratni zločin, onda ne vidim razlog zašto bismo se mi bojali te teme, koje se bojimo već dugo godina u BiH. Moramo je otvoriti i jednom zauvijek shvatiti da moramo pomoći tim ženama i muškarcima koji su bili žrtve ratnog silovanja i da se taj problem treba razmatrati dalje. Apsurd je da međunarodno krivično pravo priznaje ratno silovanje kao ratni zločin, dok su u BiH žene, kojima se to dogodilo, i dalje civilne žrtve rata.
RSE: Imam dojam da se najveći broj naših aktivistkinja kreće u okviru pitanja apsolviranih još prije pola vijeka, onim drugim valom feminizma, uz dodatak nekih gender problema. Može li vaš festival biti u misiji da se ponešto pokrene na planu ženskog aktivizma?
Novakova: Kao i u svakom drugom segmentu, pokušavamo otvoriti određene teme, a dalje promjene su na građanima. Naša je uloga ovdje da budemo neka inicijalna kapsla. Svakim festivalom i svakom projekcijom otvaramo različite društvene teme za koje smatramo da su značajne i bitne za BiH. Dalje promjene su u rukama građana i građanske BiH. Ne možete očekivati da ćete jednim festivalom, ili sa 70 projekcija i diskusija, bilo šta postići.
Naš festival ima u svom programu jako provokativne filmove. Pokušavamo otvoriti jako provokativne teme, koje su poprilično progresivne u nekom društvenom angažiranom smislu. Nadam se da to negdje čini nekakvu promjenu. Imamo potencijala da budemo podrška feminističkom pokretu, mada nisam ni sigurna da ga ima u BiH. Ali je tačno da ima jako puno feministica, koje su okupljene oko našeg festivala i pomažu nam u svakom smislu.
