Dostupni linkovi

Ništa od Nikolićevog obećanja o klečanju u Srebrenici


Potočari, 11. juli 2013.
Potočari, 11. juli 2013.
Osamnaesta godišnjica genocida u Srebrenici, za razliku od evropskih i regionalnih zemalja, u Srbiji je gotovo ignorisana. Državne delegacije Srbije u Potočarima nije bilo, a sve što je iz Beograda stiglo u vezi sa Srebrenicom jeste saopštenje Kolegijuma Skupštine Srbije u kojem se izražava pijetet prema nevinim žrtvama bošnjačke nacionalnosti i saosećanje njihovim porodicama. A o perspektivi da Srbija prihvati da 11. jul zvanično obeležava kao Dan sećanja na žrtve srebreničkog genocida najverovatnije nema ni govora jer nema ni najmanjeg signala odozgo da bi u bližoj budućnosti to ovde moglo postati značajnija tema.

Na pitanje Radija Slobodna Evropa zbog čega Srbija ne obeležava 11. jul kao Dan sećanja na žrtve genocida u Srebrenici, prvi potpredsednik Vlade Aleksandar Vučić, kratko je odgovorio:

“Mislim da će i Kolegijum Narodne skupštine danas izaći sa saopštenjem, već je izašao, ustvari”.

Najviši predstavnici vlasti ne samo da nisu otišli, nego nisu ponudili ni bilo kakvo objašnjenje zašto nisu otišli u Potočare. Nataša Kandić, čelnica Inicijative za REKOM ocenjuje za Radio Slobodna Evropa da je velika šteta je što predsednik Tomislav Nikolić nije otišao u Srebrenicu.

“U Bosni i Hercegovini, pre svega medju Bošnjacima, bilo je očekivano da se predsednik Srbije pojavi u Potočarima. To bi za njih bio daleko veći događaj nego kada je ranije dolazio bivši predsednik Boris Tadić zato što oni u ovoj novoj vlasti, upravo zato što je čine oni koji su učestvovali u vlasti devedesetih, vide one koji mogu za žrtve da učine više nego prethodna vlada”, kaže naša sagovornica.

To što predsednik Srbije nije otišao da se pokloni srebreničkim žrtvama neshvatljivije je tim pre što je on u intervjuu bosanskohercegovačkoj televiziji krajem aprila rekao da mu je žao zbog svih zločina počinjenih nad Bošnjacima i da će se pokloniti, čak kleknuti, pred žrtvama genocida, podseća Kandićeva i dodaje da se upravo posle takve njegove izjave u BiH očekivalo da Nikolić prvom prilikom to i učini, da, dakle, svoje reči pretvori u dela.

“Mislim da je šteta što to predsednik Srbije nije učinio, posebno zato što su njegove nedavne reči novinarki sarajevske televizije da je spreman da u ime Srbije kleči pred žrtvama Srebrenice odjeknule u Bosni i Hercegovini i regionu i bile vrlo često citirane. Zato je bilo očekivano da će iza toga uslediti i delo, neki konkretan akt. Upravo se zato mislilo da će njegov sledeći korak biti da 11. jula ode u Srebrenicu. Nije dobro što Srbija izostaje iz takvog jednog događaja, koji prevazilazi i Srbiju i Bosnu i Hercegovinu, zato što je reč o genocidu, najtežem zločinu među svim zločinima”, ocenjuje Nataša Kandić.

Kontinuitet poricanja

Većina zemalja regiona, osim Srbije i Bosne i Hercegovine, obeležava 11.juli kao Dan sećanja na žrtve genocida, u skladu sa preporukom Evropskog parlamenta iz 2009. godine.

Potpredsednik delegacije Evropskog parlamenta za jugoistočnu Evropu Jelko Kacin i ovog puta je poručio da istina o Srebrenici "ne može i ne sme biti zaboravljena" i
da se mora nastojati da se uspostavi "stabilan i pomiren region koji ima svetlu budućnost u EU".

"Dogadjaji iz leta 1995. moraju biti ugradjeni i održavani u kolektivnoj svesti ne samo Zapadnog Balkana već i širom EU, da se tako nešto nikada ne bi ponovilo", navodi se u saopštenju Kacina povodom 18. godišnjice genocida u Srebrenici.

I visoka predstavnica Evropske unije Catherine Ashton odala je u ime Evropske unije poštu žrtvama srebreničkog genocida. “Nema reči koje mogu vratiti duševni mir porodicama žrtava, naglasila je visoka predstavnica, ali je dodala da se može iskazati poštovanje za njihove gubitke, odbaciti poricanje genocida i pružiti podrška pravdi.

Ashton je podsetila da poštu odaje i onima koji su ovoga puta sahranjeni u Potočarima. “Medju njima su”, kazala je ona, “i zemni ostaci 20-godišnjeg Nermina, čija me je majka Munira Subašić vodila prilikom obilaska Srebrenice u aprilu ove godine”.

Boris Tadić u Srebrenici, juli 2010.
Boris Tadić u Srebrenici, juli 2010.
U ovom evropskom društvu i njegovom odnosu prema srebreničkom genocidu Srbije, nažalost, još nema. Njene vlasti u kontinuitetu žive u poricanju tog genocida. Skupština Srbije je, podsetimo, u martu 2010. godine usvojila Deklaraciju o osudi zločina u Srebrenici, ali reč genocid nije pomenula, već je samo uputila na kvalifikaciju tog zločina od strane Međunarodnog suda pravde.

Srpski parlament se od tada do sada nije izjašnjavao o preporuci Evropskog parlamenta da se 11. juli obeležava kao Dan sećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Tokom svojih predsedničkih mandata Boris Tadić je dva puta bio u Srebrenici, prvi put se njenim žrtvama poklonio 2005, a učinio je to i 2010. godine.

Za obeležavanje Dana sećanja na srebreničke žrtve u Srbiji se zalaže samo civilni sektor, te su „Žene u crnom“ i ovog puta zatražile da se 11. jul u Srbiji proglasi Danom sećanja na Srebrenicu.

Aida Ćorović, čelnica novopazarske nevladine organizacije URBAN IN, kaže za Radio Slobodna Evropa da drugačiji odnos vlasti prema Srebrenici nije ni očekivala, te da nije iznenađena Nikolićevom odlukom da se ne pojavi u Potočarima.

“Na žalost, takva je situacija u ovih poslednjih trinaest godina od demokratskih promena. Počelo je da se govori o žrtvama, počelo je da se govori o tome šta su oni koji su odgovorni uradili u Bosni i Hercegovini, ali sve se to završava samo na deklarativnim obećanjima. To se i ovog puta potvrđuje jer je Nikolić pre dva i po meseca dao jednu izjavu, a uradio nešto drugo”, kaže Aida Ćorović i ističe da je Srbija još daleko od atmosfere otvaranja bolne teme suočavanja sa prošlošću.

“Naši političari se, na žalost, još uved udvaraju ovdašnjoj nacionalističkoj populaciji i nacionalističkim potrebama i to je jako loše jer neko mora da preseče taj Gordijev čvor i da zaista ozbiljno krene u proces suočavanja sa prošlošću. Ja se bojim da je ovo za Srbiju loše, ali, uprkos tome, naši političari nikako da shvate da se suočavanje s prošlošću ne radi ni zbog Bošnjaka u Bosni, ni zbog Hrvata u Hrvatskoj nego da se to radi pre svega zbog budućnosti Srbije, zbog Srba u Srbiji”, ukazuje Aida Ćorović.
XS
SM
MD
LG