Dostupni linkovi

Srpsko-ruski susret na vrhu: Ulazi li Beograd u čvrsti zagrljaj Moskve


Susret Tomislava Nikolića i Vladimira Putina u Sočiju, 11. septembar 2012.
Susret Tomislava Nikolića i Vladimira Putina u Sočiju, 11. septembar 2012.
Jedino Srbiju volim više od Rusije, sa takvom porukom ruskoj javnosti krenuo je srpski predsednik Tomislav Nikolić u Soči, na sastanak sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom.

Uz ovu ljubavnu poruku, Nikolić stiže u Rusiju i praznih džepova, očekujući nešto para za budžet kao i kredit u vidu 800 miliona dolara za ulaganja u železnicu i druge infrastrukturne projekte, kao i preuzimanje Železare Smederevo na izdisaju za simboličan jedan dolar.

Glavni razgovori su o početku gradnje gasovoda Južni tok na teritoriji Srbije u decembru ove godine, strateški važnog projekta za Rusiju.

Boško Jakšić, spoljnopolitički komentator o tome šta se očekuje od razgovora u Sočiju:

“Očekuje se aktiviranje 300 miliona dolara ove godine i 700 miliona naredne godine. Rusi će tražiti jače prisustvo svojih firmi u Srbiji. Dakle, nema investicija koje su za džabe, niti su krediti koji se dobijaju, jeftini. Rusi žele, pre svega, da obezbede energetsko prisustvo, da bi na taj način pojačali zavisnost Evrope od energije koja stiže iz Rusije preko Balkana.”

Povodom čestih putovanja na relaciji Moskva-Beograd od kako su naprednjaci i socijalisti preuzeli vlast u Srbiji, javnost se pita da li Srbija ulazi u čvrsti zagrljaj Rusije. Koliko je Rusija realno važna Srbiji kao ekonomski partner pitali smo profesora ekonomije, doktora Mihajla Crnobrnju.

“Rusija je velika zemlja, pa samim tim i značajan partner. To je ogromno tržište. Sasvim je nelogično da mi u Rusiju izvozimo četiri puta manje nego u Italiju koja je opet tri puta manja zemlja od Rusije. Druga stvar je uvoz gasa i drugih energenata i treće, da ne budemo oslonjeni samo na jedan finansijski izvor. Znate kako kaže ona stara poslovica, treba jaja rasporediti u nekoliko korpi, a ne držati ih u jednoj. Ono što se meni ne sviđa u celoj priči su finansijski aranžmani koji su po nepoznatim uslovima”, navodi Crnobrnja.

Andrej Šari iz ruskog servisa Radija Slobodna Evropa, međutim, upozorava da Moskva ništa ne daje iz ljubavi.

“Vladimir Putin je predstavnik krupnog kapitala koji je zainteresovan da osvaja ovaj prostor. To su velika ruska državna preduzeća koja su vezana za transport i gas”, kaže Šari.

Podsetimo, predsednik Srbije je uoči susreta sa predsednikom Putinom, najavio da očekuje u najtežem trenutku za Srbiju pomoć Rusije:

„Veoma je važno da predsednik Putin ispuni obećanje koje mi je dao u mesecu posle mog izbora, da će Rusija učiniti sve što je u njenoj moći da Srbija stane na svoje noge.“

Između istoka i zapada

U podeljenoj Srbiji deo javnosti se raduje zagrljaju sa Rusijom, očekujući bratsku pomoć, drugi deo strepi od prevelikog vezivanja za Istok nove vlasti koja je inače tradicionalno vezana za starijeg brata, toliko da je javno govorila o Srbiji kao ruskoj guberniji. Da li Srbija putuje na Istok, a zapravo je njen pravi kurs – Zapad? Da li Beograd daje migavac na desno, a zapravo ide ulevo?
Moskva
Moskva

“Srbija je u ovom trenutku uključila sva četiri migavca. Preciznije, namerava da zadrži kurs evropskih integracija, a da istovremeno, iz drugih razloga, pojača saradnju sa Moskvom. Brisel je tema koja se tiče Kosova. Kosovsko pitanje se rešava na toj adresi. Ekonomske i finansijske nedaće Srbije se rešavaju danas u Sočiju”, kaže Boško Jakšić.

Mihajlo Crnobrnja smatra da je Beograd primoran da kuca na sve adrese da bi sprečio ekonomski suonovrat. Pogotovo što su izuzetno teški uslovi koje propisuje Brisel za zemlje pred njenim vratima.

“Sigurno je da oni pokušavaju da se izvuku iz čeličnog zagrljaja EU i njenih uslovljavanja, mada, ako bi ja trebalo da biram između dva čelična zagrljaja, ipak bih smatrao da je zapadni nešto nežniji”, kaže Crnobrnja.

Na pitanje da li vidi opasnost od preteranog približavanja Beograda Moskvi, Crnobrnja odgovara:

“U ovom trenutku ja to ne vidim.”

U Srbiji se Rusija doživljava kao, čuli ste na početku, druga domovina. To je jedan opšteprihvaćeni stereotip. A šta kaže realnost? Od 2000. godine, EU je Srbiji dala 1600 puta više donacija nego Rusija i Kina. Ipak, svaki treći građanin misli da je Rusija najveći dobročinitelj. Za Mihajla Crnobrnju to nije teško objasniti:

“To je slavensko-slavsko slepilo. To su naša velika braća i pravoslavci, a u suštini - to nema blage veze sa činjenicama.”

Potvrdu ovih reči našli smo u jednom stručnom časopisu, od autora od koga bi se, po funkciji koju je tada obavljao, najmanje mogli nadati. Bivši ministar inostranih poslova Vuk Jeremić prošle godine je tekst o rusko srpskim odnosima počeo ovom slikom:

“Prvi vladar srpskog naroda, veliki župan Stefan Nemanja, iza sebe je ostavio tri sina. Najmlađi sin Rastko upoznao je 1193, u svojoj osamnaestoj godini, jednog ruskog monaha sa Svete gore..... Već sledećeg dana, ruski iguman manastira rukopoložio je mladog srpskog princa, dajući mu ime Sava. Ovaj svojevrsni početak naših odnosa za srpski narod ujedno predstavlja i trenutak njegovog duhovnog buđenja, jer je Sava uskoro potom osnovao Srpsku pravoslavnu crkvu, koja je sve do današnjeg dana utkana u samu srž naše nacionalne svesti“.

Posle nekoliko stranica analize istorijata srpsko ruskih donosa, dojučerašnji šef srpske diplomatije je, nakon priče o Južnom toku, tekst završio onako kako je i počeo:

“Bez obzira sa kakvim se promenama i potresima svet bude suočavao, specijalni odnosi koje gaje Srbija i Rusija ostaće stabilni i čvrsti, bliski kao i onog dana kada je princ Rastko postao monah Sava, rukopoložen u ruskom manastiru na obroncima Svete Gore.”
XS
SM
MD
LG