Dostupni linkovi

Bez električne energije živi 2.300 porodica


Nezir Šabanović jedan je od povratnika u okolinu Srebrenice, selo Trubari
U BiH još uvijek oko 2 300 porodica povratnika živi bez električne energije. Nadu da će u 220 domova, konačno zasijati svjetlo sijalice umjesto svijeće, unosi dokument pod nazivom "Elektrifikacija područja s potvrđenim povratkom“, koji je prije nekoliko dana potpisan u Sarajevu.

Zajedno će ga provesti Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH i UNDP (Razvojni program UN), dok će novac osigurati Vlada Norveške. Projekat bi trebao biti završen u periodu od tri godine, odnosno do kraja 2012. godine.

„Oko milion i 150.000 konvertibilnih maraka biće direktno usmjereno na projekte elektrifikacije povratničkih naselja u 12 opština, i to: Čajniče, Foča, Goražde, Milići, Rogatica, Višegrad, Zvornik, Srebrenica, Bratunac, Gacko, Nevesinje i Stolac. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, u saradnji sa UNDP-om i uz finansijsku podršku Kraljevine Norveške, potpisivanjem projektnog dokumenta, započelo je aktivnost na daljnjoj realizaciji projekata elektrifikacije povratničkih naselja. Paralelno s realiziranjem ovog projekta, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice nastaviće u 2010. godini realizaciju Sporazuma o ponovnom priključenju povratničkih objekata na elektromrežu, kako bi negativne posljedice nedostatka električne energije na realizirani i planirani povratak bile maksimalno anulirane", kaže ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH, Safet Halilović i dodaje:

"Želim podsjetiti da je Vijeće ministara BiH 2007. godine usvojilo zaključke o finansijskom učešću institucija BiH u zajedničkim projektima elektrifikacije lokacija realiziranog povratka u iznosu od 9,7 miliona konvertibilnih maraka u naredne tri godine, što predstavlja 25 posto ukupnih potreba. Od navedenih sredstava, u 2008. godini za elektrifikaciju objekata realiziranog povratka u 30 prioritetnih opština izdvojeno je oko 3,3 miliona konvertibilnih maraka, čime je omogućena elektrifikacija 575 stambenih objekata povratnika. Do sada su priključena 224 stambena objekta na elektromrežu, a priključenje ostalih stambenih objekata se očekuje u narednom periodu. U 2009. godini je Ministarstvo izdvojilo za elektrifikaciju oko 5,5 miliona konvertibilnih maraka. Želim također podsjetiti da je u budžetu institucija BiH za 2010. godinu za povratak odobreno 35 miliona konvertibilnih maraka, te da je Vijeće ministara utvrdilo prijedlog dopune Revidirane strategije za provedbu Aneksa VII, koja će biti upućena u parlamentarnu proceduru na usvajanje.“

Safet Halilovi, Foto: Midhat Poturović
Ambasador Kraljevine Norveške u BiH, Jan Braathu rekao je da je izuzetno zadovoljan zbog objavljivanja početka novog programa elektrifikacije za povratak.

"Ovaj program ustvari predstavlja nastavak različitih napora poduzetih u proteklih nekoliko godina kako bi se obezbijedio priključak na elektrodistribucijsku mrežu povratničkim domaćinstvima u prioritetnim opštinama. Te opštine se uglavnom nalaze u Istočnoj Bosni. Do sada je norveška Vlada obezbijedila za ovaj projekat ukupan iznos od milion i 190.585 američkih dolara. Ovim programom će najmanje 220 povratničkih domaćinstava u povratničkim opštinama dobiti struju. Opštine je odabralo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice zajedno sa UNDP-om. Ako sam dobro obaviješten, 2010. godine ćemo se fokusirati na opštine Foča, Višegrad, Rogatica i Srebrenica, a ministar je spomenuo i druge opštine koje će dobiti pomoć, ali te opštine će sredstva dobiti naknadno. Kao što je i sam ministar rekao, zaista su potrebe za elektrifikacijom velike, a to također i puno košta, a ovaj projekat koji počinjemo, predstavlja ispunjenje tih potreba", ocjenio je Braathu i dodao:

"U današnjem svijetu je skoro nezamislivo da se može živjeti bez struje, ne samo u praktičnom, već i psihološkom smislu. Struja je važna ne samo za realizaciju održivog povratka, nego i za normalizaciju društvenog razvoja i aktivnosti u ruralnim područjima. Na političkom nivou, ovaj projekat predstavlja važan doprinos kontinuiranoj implementaciji Aneksa VII Dejtonskog sporazuma. Da citiram Aneks VII: sve izbjeglice i raseljena lica imaju pravo na slobodan povratak u svoje predratne domove, a strane će poduzeti mjere kako bi obezbijedile političke, ekonomske i socijalne uslove koji će omogućiti dobrovoljni povratak i harmoničnu reintegraciju izbjeglica i raseljenih lica.“

POČELA SA RADOM KOMISIJA ZA PREISPITIVANJE DONACIJA

Konačno je počela s radom komisija koja bi trebala ispitati koliko je donacija stiglo u BiH i na koji način su one utrošene. Ova komisija je formirana prije godinu dana, ali je tek sada počela s radom, nakon što su u budžetu osigurana sredstva za njeno djelovanje. Predsjednik Komisije, Sefer Halilović, o izgubljenom vremenu i radu komisije:


„Dvanaest mjeseci mi smo izgubili na dvije stvari: da se izborimo da oba Parlamenta usvoje Zakon o slobodnom pristupu informacijama i da Parlament, odnosno Vijeće ministara osigura 40.000 konvertibilnih maraka potrebnih za rad Komisije. Bez obzira na sve, i na skepsu nekih članova Komisije, ja sam siguran da ćemo mi u relativno kratkom roku, za nekih par mjeseci, imati dovoljno podataka da znamo makar gdje je većina donacija, koliko je BiH dobila donacija i način na koji su potrošene. Na Komisiji smo dogovorili da krećemo od anketiranja onih koji su nam dali donacije i od korisnika donacija, i onda ćemo raditi danonoćno, da što prije završimo, da ne uđemo u izborni period sa ovim podacima. Kompletne podatke vjerovatno nikada niko neće saznati, ali cilj je da saznamo većinu, za glavne donacije. Ja sam predložio da zovemo bivšeg predsjednika Komisije, da uzmemo to što su oni radili, da ne otkrivamo toplu vodu. To je jedan veliki korak da nam olakša posao i to će nam jako skratiti vrijeme. SIPA i Tužilaštvo će biti uključeni u svim nama nejasnim pitanjima, na primjer – dobijemo informaciju da je donator dao sredstva, a ne možemo dobiti informaciju na koji način su potrošena, onda je jedini način da uključimo SIPA-u i Tužilaštvo. Izmjene i dopune Zakona o slobodnom pristupu informacijama mi smo mogli usvojiti i za mjesec dana, ali je taj zakon na Domu naroda oboren, pa smo ga predložili u nešto izmijenjenom obliku. Tu smo izgubili više od šest-sedam mjeseci. Godinu dana čekamo i tih 40.000 konvertibilnih maraka – ne za rad Komisije, nego za administrativni aparat koji će pratiti rad Komisije. Ako je 40.000 konvertibilnih maraka problem, onda mislim da imam puno moralno pravo reći da se radi o opstrukciji, a opstruirati je moguće samo od strane vladajuće koalicije.“


Komisija će u prvoj fazi uputiti uputnike svim potencijalnim donatorima o tačnom iznosu pomoći koju su poslali u BiH, ali će u anketu biti uključeni i građani, ističe član komisije Mirko Okolić. O tome kako će biti provedeno anketiranje, Okolić kaže:

„Anketiraju se svi donatori, svi oni koji su dali bilo kakva sredstva za donacije, i oni koji su koristili te donacije. Tim novcem su raspolagali najniži do najviših nivoa vlasti, od opština, kantona, Brčko Distrikta, a u vrijeme rata su raspolagale opštine i
Svi oni koji su bilo kakve malverzacije radili u ovoj oblasti, imali su dovoljno vremena da sve dobro zataškaju, da sve zatvore određenim papirima, da nađu određene svjedoke, itd.
entiteti. Koliko će biti tih donatora, to ćemo moći konkretno da kažemo na sljedećoj sjednici, pošto smo tražili da za sljedeću sjednicu dobijemo i adresar i spisak svih donatora i onih koji su koristili te donacije, što je moguće tačnije. Prijedlog je bio i da uputimo jedan javni poziv svim građanima i svim institucijama BiH da bilo kakve insinuacije na ovu temu mogu da upute Komisiji. Mislim da bi to bila velika korist i velika pomoć. Ja se otprilike na tom i baziram – na pomoći građana koji mogu najbolje da odgovore na sva ova pitanja koja ćemo mi da postavimo, a prije nego to damo Tužilaštvu i SIPA-i zadatak da procesuiraju ta pitanja. Također sam predložio da u nekom narednom periodu, ukoliko bude potrebe, a ja već sada mislim da će biti, održimo sastanak sa predstavnicima sredstava informisanja, koja nam također mogu uveliko pomoći na prikupljanju određenih podataka, za koje mi naslućujemo da su tu negdje, ali ih treba dokučiti. Morate znati i vi i svi građani BiH, i mi ovdje u Komisiji, i Parlament, da je to jako, jako teško uraditi. Svi oni koji su bilo kakve malverzacije radili u ovoj oblasti, imali su dovoljno vremena da sve dobro zataškaju, da sve zatvore određenim papirima, da nađu određene svjedoke, itd. No, ja se oslanjam na to da se mora naći razlika u doniranim sredstvima i sredstvima koja su utrošena, i nadam se da će pravda koliko-toliko biti zadovoljena, odnosno da će se naći barem nekoliko počinilaca koji su vršili malverzacije ovim donacijama. Ja ne mislim da ćemo mi završiti posao odjedanput. Mislim da će se kroz istražne postupke od strane SIPA-e i drugih istražnih organa, pa poslije Tužilaštva, pa onda kroz Sud, kada svjedoci budu otkrivali jedni druge, doći do još mnogo, mnogo većih podataka, za koje mogu samo da pretpostavim.“


Na pitanje o kojem se iznosu donacija za koje ne postoji trag o utrošku radi, Okolić kaže:

„Nas ne interesuje cifra, nas interesuje počinilac. To je velika razlika. Vi ganjajte cifre, a mi ćemo one koji su tu cifru napravili u smislu pronevjere donacija.“

NA KOGA SE ŽALIŠ - TAJ TI I RJEŠAVA


Da li se može poboljšati status povratnika? Ko štiti ove ljude? Ima li zakona za njih, ili su prepušteni sami sebi, kao što je to bilo dok su se godinama borili za svoj povratak? O situaciji u Hercegovačno-neretvanskom kantonu, primjeru koji bi mogao služiti i za ostale sredine, u temi koju je pripremila Tina Jelin

Prema nezvaničnim procjenama, u organima državne službe u Mostaru i HNK, zaposleno je tek jedan posto građana iz reda srpskog naroda u odnosu na popis iz 1991. godine. Zakon o državnoj službi, koji predviđa proporcionalnu zastupljenost konstitutivnih naroda, postoji, ali se on uglavnom ignoriše, kaže za RSE Ahmed Salčin, voditelj NVO Vaša prava:

Mostar
„Kad pitamo da li je ispoštovan taj princip - gleda se popis iz 1991. godine - imamo dosta dopisa gdje se kaže da se nije javio određen broj populacije iz naroda koji treba da bude prisutan, ili jednostavno nema odgovora. Iz toga se može vidjeti nezainteresovanost onih koji trebaju da provode taj zakon i da ga se pridržavaju. Nemamo aktivnih zaključaka koji bi ukazali da bi se to moglo riješiti.“


Osim zaposlenja, Salčin podvlači i problem zdravstvene zaštite, koja je regulisana na nivou entiteta, i potrebe njene harmonizacije kao još jedan od problema povratnika:

„Regulisanje zdravstvene zaštite regulisano je na nivou entiteta, Federacije i RS-a. Ono što je bitno naglasiti jeste to da u Federaciji imamo rok od 30 dana – znači, ako se povratnik ne prijavi Birou za zapošljavanje u roku od 30 dana, gubi pravo na zdravstveno osiguranje, dok tog roka u RS-u nema.“


Iako povratnici imaju mogućnost prigovora ali i tužbe, sve je manji broj onih koji se na to kao krajnjoj mogućnosti odluče, kaže nam Salčin:

„Na ovaj način im možemo pomoći da ih uputimo, da im napišemo žalbu ili tužbu, da bi ostvarili svoja prava. Prije je puno više toga bilo. U zadnje vrijeme – ne znam da li je to neka obeshrabrenost ovih korisnika – kao da su se pomirili sa sudbinom, tako da nema puno žalbi u posljednje vrijeme.“
Povratnici se ne mogu zaposliti u javna poduzeća, znači, oni su po Ustavu ograničeni samo gdje mogu.


Gojko Pantić
, predstavnik udruženja povratnika Neretva, upozorava kako postojeći zakon tretira samo zaposlenje u državnoj službi, što je – dodaje – diskriminirajuće. Povratnici se, prema Zakonu, mogu zaposliti samo u Gradskoj upravi, Kantonu i Sudu, barem kada je u pitanju HNK:

„Da se zapošljavanje vrši po popisu 1991. godine kao što stoji u Zakonu o zapošljavanju, bila bi sasvim drugačija situacija kod povratnika nego što je sada. Mi danas nemamo zakona o zapošljavanju koji će regulisati zapošljavanje ostalih ljudi. Povratnici se ne mogu zaposliti u javna poduzeća, znači, oni su po Ustavu ograničeni samo gdje mogu. Zašto je to tako? To je posao za temeljitu raspravu.“


Zbog čega sami povratnici ne istraju na tužbama, jer je primjerice, u mostarskoj Gradskoj upravi i dalje upražnjeno 70 radnih mjesta predviđenih za pripadnike srpskog naroda, iako Uprava ima više od stotinu prekobrojnih, Pantić objašnjava:

„Kada je u pitanju Mostar, po Ustavu su tri naroda konstitutivna, a u Mostaru su po Ustavu HNK dva. Trećega nema. Onda sve to povlači za sobom: nema te u Ustavu, nema te prisutnog u organima da radiš i to tako traje. Povratnik se ustvari nema ni kome žaliti – jer na koga se žališ, taj ti i rješava. Ima jedna uzrečica: „Povratnici, svi vas zovu, a niko vas ne želi“. Od toga treba početi i na tome insistirati.“

"KLJUČ U RUKE" U OPŠTINI GLAMOČ


Na području opštine Glamoč završena je rekonstrukcija 18 povratničkih kuća po sistemu "ključ u ruke" za koju je 336.000 KM obezbijedio Fond za povratak BiH.

Tehnički prijem stambenih objekata je izvršen i vlasnicima su uručeni ključevi njihovih obnovljenih kuća.

Načelnica opštine Novi Grad Snježana Rajilić i 10 povratnika u taj grad, potpisali su ugovore o izgradnji i rekonstrukciji deset porodičnih kuća na području ove opštine.

Riječ je o zajedničkom projektu ministarstava za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Federacije BiH, distrikta Brčko i BiH, koja su obezbijedila 205.000 maraka, a nadzor je povjeren opštini Novi Grad.

Završetkom gradnje mosta, što je finansiralo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH sa 50.000 KM, riješeni su problemi putne komunikacije povratnika u Mjesnu zajednicu Jošanica kod Zvornika.
XS
SM
MD
LG