Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Biskup Komarica: Vlasti ne pomažu povratak


Franjo Komarica, Foto: Erduan Katana
Banjalučki biskup Franjo Komarica, u povodu katoličkog Božića, ponovo je upozorio da vlasti u BiH, ali ni međunarodni predstavnici, nisu preduzeli potrebne mjere kako bi se osigurao povratak prognanih i raseljenih, te opšte dobro svih ljudi. Navodeći da se za povratak na područje Banjalučke biskupije prijavilo više od 8.000 porodica, koje trenutno nemaju nikakave uslove za povratak, monsinjor Komarica je takođe rekao:

„Ja ne mogu komentirati odluke Vlade kad je u pitanju ispravljanje velike nepravde stotinama tisuća teško obespravljenih ljudi, naših sunarodnjaka. Naime, ne mogu shvatiti ponašanje najodgovornijih političara, dosadašnjih garnitura i sadašnje garniture, koji naprosto preziru jedan dio stanovništva ove zemlje - a oni su na čelu te zemlje - kao da su to definitivno odsječene grane sa stabla života koje se zove Bosna i Hercegovina i te grane nemaju više šta tražiti na tom stablu. Čovjek ima pravo osjećati onako kako osjeća. Ja sam susretao stotine i stotine ljudi po evropskim zemljama, pa i van Evrope, i vidio sam reagiranja naših ljudi, i katolika i nekatolika, i raznih nacionalnosti. Svi su mi govorili da su tamo bijelo roblje, a nitko od političara se za njih ne brine, iako se žele vratiti. Ja ne mogu odlučivati niti komentirati zašto se toliko novca dalo za povratak i zašto nisu tražili više od međunarodnih fondova. U trećem mjesecu ove godine imali smo vrlo obećavajući okrugli stol o povratku. Tada se javno obećalo da će se Vlada zadužiti za 400 miliona KM da bi se pomoglo povratnicima, onima koji se žele vratiti. Od toga, nažalost, ne znam koliko je do povratnika došlo. Do povratnika katolika na području Banjalučke biskupije svakako nije puno došlo. To je žalosno, da ne kažem – sramotno.“


Biskup Komarica iznosi i konkretan slučaj sela kod Mrkonjić Grada:

„U Liskovicu kod Mrkonjić Grada došla je struja u selo početkom godine, ali cijelu godinu nije razvedena do kuća koje se grade. Ljudi su bili jako žalosni, da ne kažem ogorčeni, zašto ih se tako uporno odbija da se vrate. Načelnik Mrkonjić Grada je rekao da se to njega ne tiče, ministar Branković je rekao da ga se to mora ticati jer je davno dato 90.000 KM da se struja razvede, materijal je davno kupljen, ali nije urađeno. Tko je za to odgovoran? Ministar kaže: „Biskupe, gdje su vaši hrvatski predstavnici? Zašto se oni ne brinu?“ „Pobogu, ministre, pa Vi ste ministar ovog ministarstva!“ Ako se nema političke volje, onda je ovako kako jeste. Svakom čovjeku treba pomoć, i Hrvatu i nehrvatu, i Bošnjaku i ateisti, Srbinu, pravoslavcu, i Romu i Židovu. Sve nas to zove da budemo više solidarni, više osjetljivi na probleme ljudi pored nas. Život čovjeka će se tek onda isplatiti ako bude otvoren prema drugome, prema drugome kao drugačijem, kad se pokušamo uživiti u kožu drugoga, pogotovo nevoljnijeg, i na duši i na tijelu.“

JOŠ JEDNA SUROVA ZIMA


Za raseljene osobe smještene u kolektivnim ili alternativnim izbjegličkim centrima, moglo bi se reći da je nastupila još jedna teška ili najneizvjesnija zima do sada. Privremeni smještaj, nešto što je trebalo biti samo etapa do sigurnog krova nad glavom, postao je surova stvarnost. U Domu penzionera u Doboju, u neuslovnoj „kući“ za one koji su napustili svoja ognjišta, boravio je naš reporter Arnes Grbešić:

Doboj
Alternativni smještaj u Domu penzionera u Doboju koristi 140 porodica. Više od 300 ljudi dočekaće još jednu Novu godinu u ovom kolektivnom centru. Stanuju u „apartmanima“ veličine 10-20 m2, koji su prije posljednjeg rata bili predviđeni za smještaj penzionera. Ovdje već sedam godina, sa suprugom i dvoje djece, živi Milan Jovanović:

„Trenutno ne radimo nigdje, nijedno. Mali ide u školu, mala je završila frizersku. Nekako se snabdijevamo – idemo privatno, zaradi se neki dinar da se preživi. Što se tiče pomoći, niko od nas je ne dobiva. Imam dječji doplatak, na dijete. Najviše bih volio da riješimo stambeno pitanje. I posao. To mi je najbitnije u životu.“


Prije rata Jovanovići su živjeli u selu Cvijići u opštini Zenica. Milan je pokušavao da se vrati u svoje selo. Nije dobio materijal za obnovu potpuno srušene kuće:

„Imao sam želju, da je bilo gore povratka – koliko-toliko, rođaka, komšija. Ali tamo je slab povratak. Neki su se snašli, pa se ne vraćaju, neki su prodali. Ja sam podnio zahtjev za povratak, još tamo 2002. godine, ali objekat je totalno srušen. Nema povratka, iako sam bio voljan da se vratim. Ništa svoje nisam prodao.“

U alternativnom smještaju živi i penzioner Rajko Smiljić koji je porijeklom iz sela Kamenica, područje Vozuće, opština Zavidovići. I njegova je kuća srušena. Kaže da želi da se vrati u predratni dom:

„Ma kad bi bila donacija, jakako! Imam još uvijek želju, ali šta ćeš, gore je samo ledina, ostala njiva. Nemam ništa. Kad bi se uslovi stvorili, neka donacija... Ja nemam odakle praviti. Ključ u ruke, drukčije ne može. Gore se niko nije vratio. Niko.“


U Domu penzionera u Doboju živi i Gordana Stjepanović iz Maglaja. Njen muž je ratni vojni invalid. Imaju dijete koje ide u prvi razred osnovne škole. Oboje su nezaposleni. Dobili su materijal za izgradnju kuće na području opštine Doboj:

„Kakvo je stanje? Nikakvo, evo vidite i sami. Nikakvi uslovi. Jedna soba, tu je kupatilo. Sve je to u redu, ne kisne, ali, u jednoj sobi s djetetom biti... Ali, šta se može, mora se. Dobili smo plac na Galićima, počeli smo nešto, sve je to stalo. Boračka organizacija je nešto radila, obećala, stala. Sve stoji. Vidjećemo. Nadamo se nešto od Vlade, iskreno rečeno. Oni su nešto obećali. Najviše se u njih uzdamo.“

Resorni ministar u Vladi RS, Omer Branković, tokom obilaska Doma penzionera rekao je da će problemi ovih ljudi biti riješeni do kraja 2009. godine. Od toga, međutim, nije bilo ništa. Šef Odsjeka ministarstva za izbjegla i raseljena lica u Doboju, Jovo Jović, kaže:

„Moramo imati u vidu da je nastupila ova recesija i svjetska ekonomska kriza, koja je znatno uticala na naše planske aktivnosti, ali nadam se da ćemo u narednom periodu taj prioritetan zadatak konačno dovršiti. Ljudi su okolnih opština, iz Maglaja, Zavidovića, sa lukavačkog područja. Radimo na tom da se tim ljudima ili omogući vraćanje u mjesta ranijeg prebivališta – tamo gdje je to moguće, a tamo gdje nije moguće, pokušaćemo obezbijediti smještaj na neki drugi način. Radimo na tome da ovaj kolektivni centar što prije raspustimo i očekujem da ćemo u narednoj godini to konačno učiniti.“

BIROKRATIJA KAŽE JEDNO, ŽIVOT POTVRĐUJE DRUGO


Političari i povratnici iznose sasvim oprečne ocjene i stavove o povratku. «Politika» je zadovoljna, ljudi koji su napustili kuće i sve što su imali -nezadovoljni i ogorčeni. Primjerom to potvrđuje i naš dopisnik iz Olova Kadir Plećan

Džemka i Džafer Behlulović vratili su se u selo Petrovići, Opština Olovo
Zvanični birokratski podaci govore kako Projekat povratka u BiH ulazi u svoju završnu fazu. Priče sa terena sasvim su drugačije. Osim što je broj povratnika daleko manji nego se to prikazuje, neostvareni planovi vezani za projekte održivog povratka razlog su zbog kojeg u povratničkim selima nema mladih i zbog čega i najodvažniji povratnici gube nadu u svoj ostanak.

U selu Pridvorica u opštini Sokolac, na primjer, nema mlađih od 50 godina. Nakon što su vlastitim sredstvima ugradili donirani građevinski materijal, tvrde kako ih u sedam godina koliko već borave u svom selu, niko nije posjetio niti upitao kako žive. Kada smo mi postavili to pitanje, Fehim Išerić nam je kazao:

„Do prodavnice 10 kilometara, putevi nikavi, zimi niko ne dolazi i ne čisti puteve. Ja ću možda još ovu godinu ovdje biti, a onda i ja krećem, ostavljam i kuću i sve. Odlazim. Za mene ovaj povratak nije nikakav povratak.“

I njegov brat Mujo priznaje kako teški uslovi i nebriga nadležnih tope želju za ostankom i ono malo ljudi koji su se vratili:

„Čovjeka vuče da dođe na svoje, ali nakon ovoga, sve omrzne. Niko se ne brine, niko te ne pita da li možeš ili ne možeš živjeti. Čujem – negdje dali neku mašinu, multikultivator, negdje traktor. Ovdje nema, ništa. Možeš samo na kolicima. Kolica su glavno sredstvo u nas.“


Samo nekoliko kilometara dalje, u selu Bećari, Zehid Rizvanović punih sedam godina živi bez struje. On, supruga Hasna i petero djece, gradili su prvo kolibu, pa onda dom, i eto – „nagrađeni“ mrakom.

Opština Olovo u kojoj su boravili kao izbjeglice, nije im mogla pomoći u održivom povratku jer, po riječima referenta za izbjegla lica, Senahida Ibrahimovića, za projekte iz ove oblasti moraju se obezbijediti značajnija sredstva i učešće viših nivoa vlasti.

HRVATSKA NASTAVLJA POMAGATI POVRATNIKE


Već godinama Vlada Hrvatske pomaže obnovu kuća i povratak Hrvata u BiH. Nedavno su donacije stigle za povratnike u Posavinu, javlja Zoran Matkić

Odžak
Vlada Republike Hrvatske izdvojila je oko 700.000 KM za obnovu 36 obiteljskih kuća hrvatskih povratnika u Županiju Posavsku. Zahvaljujući toj donaciji, 33 povratnika u opštini Odžak i tri u opštini Domaljevac – Šamac, nakon više od 17 godina dobiće vlastiti krov nad glavom.

Ovo je samo nastavak pomoći koju Vlada RH već godinama pruža hrvatskim povratnicima u BiH, kazao je predstavnik Ministarstva za regionalni razvoj u hrvatskoj Vladi, Mario Zeko:

„Na svim mjestima gdje se potpisuju ovakvi ugovori, mi se, kao državno ministarstvo, želimo pojaviti jer smo dio sporazuma koji osigurava realizaciju ove potpore RH za Hrvate u BiH. I ovdje želimo izraziti zahvalnost Republici Hrvatskoj što podupire povratak Hrvata i pruža im pomoć, kao što je izgradnja kuća porušenih u ratu. Želim naglasiti da je RH praktički jedna jedina prijateljska zemlja koja još uvijek iz svoga proračuna aktivno svake godine podupire realizaciju ove vrste projekata, znači obnove u ratu porušenih kuća.“

Provedbu sporazuma o povratku Hrvata na svoja prijeratna ognjišta glavni tajnik Veleposlanstva RH u Sarajevu, Mirela Lucić, ocijenila je vrlo pozitivno:

„Prije svega moramo sagledati financijsku situaciju i u RH – u ovom trenutku sredstva od 2,700.000 kuna donirana za obnovu ovih 36 kuća sasvim su dovoljna. Samu sprovedbu sporazuma mogu ocijeniti vrlo pozitivnom. Na samom području Županije Posavske do sada imamo realiziranih preko 500 obiteljskih kuća i mislim da je to u ovom trenutku dovoljno. Naravno, program pomoći ide i sljedeće godine, dok se u potpunosti ne izvrši.“

U Županiji Posavskoj u proteklom ratu porušeno je oko 10.000 objekata. Većina je obnovljena, što donatorskim sredstvima, što vlastitim ulaganjima građana, kaže šef Vladina Odjela za izbjegle i raseljene osobe u Županiji Posavskoj, Josip Jerković:

„Imamo još preko 700 zahtjeva sa ovog prostora prema hrvatskoj Vladi, a ostali isto tako apliciraju za sve druge donacije na prostoru BiH ili međunarodnih donatora kojih je sve manje i manje za BiH.“


POMOĆ USAID-a U SREBRENICI


Američka agencija za međunarodni razvoj USAID i švedska agencija za razvoj SIDA, pomažu povratak u BiH kroz nekoliko projekata, prije svega u poljoprivredi. O tome, kako se ti projekti provode u regiji Srebrenica, javlja naš dopisnik Sadik Salimović

Nezira Sulejmanović jedna je od povratnica na području Srebrenice, selo Đogaze
USAID i SIDA zajednički planiraju dizajn i provođenje trogodišnjeg razvojnog programa u sektoru poljoprivrede, pod nazivom Program razvoja tržišne poljoprivrede. Ovim projektom pomoći će se pokretanje biznisa kako bi se ostvarili prihodi za održivi povratak u regiji Srebrenica. Istovremeno, pružiće se podrška i onima koji se već bave nekom granom poljoprivrede.

Ljiljana Majstorović, farmer iz Vlasenice:

„Bavim se stočarstvom. Prvo sam se bavila uzgojem ovaca, međutim, zbog malog prostora, preorjentisala sam se na proizvodnju mlijeka. Voljela bih kad bih na ovakvim sastancima mogla malo više saznam kako i na koji način poboljšati higijenu u štalama, šta promijeniti da lakše dolazim do hrane za stoku, odnosno da je kvalitetnija. Tako bih povećala broj krava, a time i proizvodnju mlijeka.“

Husein Huseinović iz Srebrenice prije četiri godine pokrenuo je farmu koka nosilja. Kako kaže, ova djelatnost iziskuje velika ulaganja. Nada se da će kroz ove projekte moći izaći na šire tržište:

„Moja djelatnost je kao sve druge: ukoliko se stvore preduslovi, ona je perspektivna, s tim što je, rekao bih, skupa. Da biste izišli na tržište konzumnih jaja, morate dosta da obezbijedite. Opširna je procedura – od veterinarske zaštite, plasiranja, transporta jaja... To su povelike cifre, ali, zahvaljujući UNDP-u koji je ovdje najduže ostao i imao sluha, mislim da ćemo mi možda već u martu samostalno izaći na tržište. Do sada smo imali jednog otkupljivača i tu nemamo neku sigurnost, jer padom jednog otkupljivača bukvalno pada i projekat.“

Projekti USAID-a „Farma“ obezbijediće ciljanu pomoć poljoprivrednim udruženjima, zadrugama, malim i srednjim preduzećima, kako bi iskoristili prednosti domaćih, regionalnih i međunarodnih tržišnih prilika.

Nermin Zukić, savjetnik načelnika Opštine Srebrenica za ekonomska pitanja:

„Nama je cilj da se u Istočnoj Bosni, generalno govoreći, poveća kvaliteta i kvantiteta poljoprivredne proizvodnje i da to bude u korist svih stanovnika i institucija.“

Projekat „Farma“ biće od velike važnosti za srebreničku regiju jer će podrazumijevati pomoć u obzbjeđivanju sirovina i repromaterijala, plasman na tržište, ali i neophodnu edukaciju. Njegovom realizacijom otvoriće se nova radna mjesta, proširiće se postojeće djelatnosti, a sve u cilju stvaranja prihoda za održivi povratak.

Vijesti


Narodna skupština Republike Srpske usvojila je po hitnom postupku izmjene i dopune Zakona o porezu na nepokretnosti kojim se produžava rok za podnošenje poreskih prijava za upis u fiskalni registar nepokretnosti sa 31.12.2009. godine na 31.03.2011. godine, koji će se početi primjenjivati od 2012. godine. U obrazloženju se navodi da Zakon o porezu na nepokretnosti do sada nije dao očekivane rezultate, odnosno da je do sada u Poresku upravu stiglo oko 480.000 prijava za upis u fiskalni registar, dok se procjenjuje da je ukupan broj nepokretnosti 4.500.000.

***

Ministarstvo unutrašnjih poslova i javne uprave Crne Gore saopštilo je da se izbjeglice iz bivših jugoslovenskih republika i interno raseljeni sa Kosova, do 7. novembra 2011. godine mogu prijaviti za sticanje prava za stalni boravak u Crnoj Gori. U saopštenju se navodi da im je ta mogućnost data Zakonom o dopunama Zakona o strancima koji se primjenjuje od 7. novembra 2009. godine. Svi koji žele iskoristiti ovo pravo, treba da se obrate područnoj jedinici ili odjelu MUP-a, sa osnovnim ličnim dokumentom – putnom ispravom države porijekla i s legitimacijom raseljenog lica, koju je izdao MUP.
  • 16x9 Image

    Gordana Sandić-Hadžihasanović

    Saradnik Radija Slobodna Evropa od 1996. godine. Uređivala emisije posvećene izbjeglim i raseljenim osobama. Među osnivačima prve mreže bosanskohercegovačkih radio stanica i Jutarnjeg programa "Radio 27", što je jedan od zapaženijih projekata RSE. Trenutno uređuje emisiju "Na vratima Evrope", posvećenu evropskim integracijama i obavezama BiH na evropskom putu.

XS
SM
MD
LG