'Dobijala sam batine, niko nije znao': Žrtva porodičnog nasilja iz Crne Gore

"Nekoliko puta sam dobila batine. Nisam bila pretučena, ali sam dobijala batine", priča za Radio Slobodna Evropa (RSE) tridestdvogodišnja Tanja, žrtva porodičnog nasilja, iz jednog grada u centralnom dijelu Crne Gore.

"Sa prvim mjesecima trudnoće, moj sada već bivši muž, počinje da ispoljava drugu stranu svoje ličnosti. Ponižava me i šikanira u svakom smislu. Mislila sam da je uplašen zbog novih obaveza i dolaska bebe, pa sam na sve načine pokušavala da ga razumijem i opravdam. I voljela sam ga…", kaže u ispovijesti Tanja čije je pravo ime poznato redakciji.

Tanja je jedna od brojnih žrtava fizičkog i psihičkog nasilja, počinjenog od strane partnera.

Skoro svaka druga žena u Crnoj Gori poznaje žensku osobu koja je pretrpjela nasilje od emotivnog partnera i to nije prijavila, pokazalo je najnovije istraživanje OEBS-a.

Ispitanice svjedoče da su im se žrtve uglavnom lično povjerile i navele da je jednako zastupljeno i fizičko i psihičko nasilje.

S druge strane, istraživanje Montstat-a državne uprave za statistiku, pokazalo je da je svaka peta žena u Crnoj Gori tokom života bila žrtva nasilja od strane partnera.

Tanja, žrtva sa početka priče, objašnjava da je šira porodica znala za nesuglasice u njihovom braku, ali ne i za batine.

"Spas u razvodu"

"Imala sam podršku roditelja. I njegova porodica ga je osuđivala, ali to ga nije sprečavalo. Nije ga sprečavalo ni to što sam trudna, ili kasnije kad sam se tek porodila. Maltretiranje i moja agonija se nastavila i nakon rođenja djeteta", kaže Tanja koja je muža napustila prije godinu i po.

Otežavajuća okolnost je, kaže Tanja, bila ta što je napustila posao neposredno prije udaje jer je njen bivši muž bogat.

"Govorio je da ne treba da radim, da bi mi posle pare davao samo za ono za šta je on htio. Kada je dijete napunilo dvije godine potražila sam psihološku pomoć. To mi je pomoglo da shvatim da neću da živim sa osobom koja djetetu najogavnijim riječima govorio o meni. Zaposlila sam se, napustila ga. I sada sam mirna...ne srećna, već mirna", kaže Tanja.

Zabrinjava trend nasilja nad ženama

Istraživanje OEBS-a o percepciji psihičkog nasilja prema ženama i djevojkama u porodici i partnerskim vezama pokazuje da skoro dvije trećine građana smatra da je taj problem važan ali da nije među prioritetima.

Istraživanje pokazuje da 85posto ispitanica prepoznaje da je psihičko nasilje nad ženama i djevojkama veoma učestalo, trećina je doživjela bar jedan oblik psihičkog nasilja.

Svi indikatori ukazuju na zabrinjavajući trend nasilja nad ženama bilo da se radi o empirijskim ili statističkim pokazateljima, konstatovao je Ombudsman Siniša Bijeković.

Da brojke izazivaju zabrinutost, konstatovala je predsjednica Skupštine Crne Gore Danijela Đurović:

"Posebno imajući u vidu učestale slučajeve femicida koji su se desili u Crnoj Gori u posljednjem periodu. Treba preispitati postojeće sisteme podrške kako zakonodavni okvir tako i primjenu."

U Crnoj Gori su u posljednjih 10 mjeseci počinjena četiri femicida i jedan pokušaj.

Pročitajte i ovo:

'Svi smo mi Šejla': Protest u Podgorici zbog ubistva 19 godina stare djevojke

Jovana Perućica iz nikšićkog SOS telefona za žene i djecu žrtve nasilja kaže da je to u odnosu na broj stanovnika Crne Gore u evropskom vrhu:

"Zabrinjava i to što statistika nije relevantna imajući u vidu da ne postoji zvanična statistika. Od četiri femicida, tri slučaja su sa dugom istorijom prijavljivanja nasilja ali ih institucije nijesu zaštitile."

Da ubistvu žene od strane emotovnog partnera, ili femicidu, gotovo uvijek prethodi duga istorija porodičnog nasilja svjedoči i jedan slučaj ubistva žene iz Bara.

Početkom januara tridestčetvorogodišnji D.N. je u Baru, prema navodima iz optužnice, trudnu suprugu Z.N. osam sati neprekidno tukao u prisustvu troje maloljetne djece, od čega je žrtva preminula sedam dana kasnije.

No, femicid u Crnoj Gori uprkos poražavajućim brojkama nije prepoznat kao posebno krivično djelo, što je zatražio civilni sektor i Ženski klub Skupštine Crne Gore.

Blage kazne za nasilnike

Biljana Zeković iz SOS za žene i djecu žrtve nasilja iz Podgorice oštro je kritikovala kaznenu politiku podsjećajući da nijedan od počinilaca femicida nije bio osuđen na maksimalno propisanu kaznu od 12 godina.

"Kazna za ubistvo u nasilju u porodici, ukoliko je nastala mučenjem i zlostavljanjem 12 godina zatvora. Ni jedan počinilac ubistva u nasilju u porodici nije dobio maksimalnu kaznu. Samo je jedan odležao u zatvoru šest godina i oni danas šetaju kao ugledni građani u svojim zajednicama", rekla je Zeković.

Šefica misije OEBS-a Dominik Vag je konstatovala, obraćajući se Ženskom parlamentu u Skupštini Crne Gore, da je osnovni uzrok nasilja nad ženama nejednakost sa muškarcima:

"Većina nasilja nad ženama i djevojčicama je fizičko i događa se u kući gdje čovjek treba čovjek da se osjeća sigurno i bezbjedno. Osobe koje su preživjele nasilje često se osjećaju izolovano i stigmatizovano, te ćute."

Načelnica direkcije za zaštitu od rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici Jovana Radifković sumirala je dosadašnja istraživanja o nasilju nad ženama u Crnoj Gori prema kojima je:

• svaki treći građanin je lično upoznat sa slučajevima nasilja u porodici,
• 41 posto građana smatra da je nasilje interna stvar i da se ne treba miješati,
• svega četiri posto građana smatra da je seksualno zlostavljanje nasilje,
• dok 74 posto žrtava seksualnog nasilja nikome nije reklo da je žrtva.

"Crna Gora je patrijarhalna država, shvatanja se teško mijenjaju", konstatovala je Radifković.

Teški razgovori sa žrtvama

Snežana Remiković pomoćnica direktora MONTSAT-a koji je istraživao nasilje nad ženama, predstavila je između ostalog, utiske anketarki koje su bile u kontaktu sa potencijalnim žrtvama.

Neke od izjava anketarki opisuju psihološku reakciju anketiranih žena tokom istraživanja među kojima su osobe krile stvarno stanje u porodici, da je dio ženskih osoba zatražio pomoć i da je jedan dio ispitanica priznao da trpi nasilje od supruga, ali da ne želi razvod.

Nedozvoljeni dječiji brakovi

Poseban vid nasilja nad ženama i djevojčicama su nedozvoljeni brakovi. U zajednicama Roma i Egipćana svaka treća djevojčica i svaki šesti dječak je trenutno u braku ili vanbračnoj zajednici, pokazalo je istraživanje UNICEF-a.

Prema nijihovim podacima stopa dječijih brakova pogađa oko 1 posto opšte populacije u Crnoj Gori.

Pročitajte i ovo:

Alarmantni stavovi o seksualnom nasilju nad ženama u Crnoj Gori

Policija je u ovoj godini spriječila više sklapanja nedozvoljenih dječijih brakova koji se tretiraju kroz krivično djelo krijumčarenje i trgovina ljudima.

Uhapšeni I.B. (34) je imao namjeru da sklopi nedozvoljeni brak između svoje maloljetne kćerke i nepoznatog lica iz druge države za 14.000 eura, saopštila je policija 21. novembra.

U junu uhapšena je Ć.I. (41) jer je 2015. godine sklopila nedozvoljeni brak svoje kćerke koja je tada imala 12 godina sa jednim licem iz Ulcinja za 2.000 eura. Policija je u martu spriječila nedozvoljeni brak i uhapsila S.B. (35) iz Podgorice koji je pokušao da ugovori nedozvoljeni brak za 10.000 eura.

Istanbulska konvencija i UNDP

Ombudsman Siniša Bijeković je saopštio da se ne smanjuje broj predmeta nasilja nad ženama pred sudovima te da sankcije i dalje ne daju željene rezultate.

"Civilni sektor upućuje ozbiljne signale da je posljednji čas odavno otkucao i da se sve više nosimo sa posljedicama."

Bijeković ukazuje i da "strateški dokumenti nijesu na odgovarajući način implementirani".

Pročitajte i ovo:

'Godine nasilja i batina od muža'

U Crnoj Gori je Istanbulska konvencija stupila na snagu još 2014. čime se država obavezala da spriječava nasilje nad ženama, zaštiti žrtve, a nasilnike adekvatno procesuira.

Prema podacima UNDP iz 2017. godine u Crnoj Gori je svaka druga žena tokom života bila žrtva muškog nasilja, dok je u zemljama Evropske unije to svaka treća žena.

Žene u Crnoj gori 62 posto njih, pokazali su podaci UNDP, se plaši da prijavi nasilje zbog straha od osvete nasilnika, a 24 posto zbog osude i sramote.

UNDP je izračunao da nasilje nad ženama Crnu Goru košta na godišnjem nivou, ukoliko se prijavi, devet miliona eura. A neprijavljeno nasilje sa posljedicama košta državu 234 miliona eura.