Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Tabu nasilja nad starijima


Penzioneri u šetnji, ilustrativna fotografija

Među žrtvama nasilja sve više se prepoznaju stare osobe kao ranjiva kategorija, o čemu su percepcija javnosti i statistika u raskoraku jer najčešće ostaje između četiri zida. Da je riječ o globalnom fenomenu na koje nema imunih društava, govori podatak Svjetske zdravstvene oranizacije da je u svijetu prošle godine jedna od šest starih osoba iskusila neki oblik zlostavljanja.

“Zbog riječi kojom povrijedimo možemo da se izvinimo, ali kad nanesemo modrice na tijelu i na duši, tome nema oporavka”, kaže psihološkinja Ivana Mihović povodom rezultata ankete koju je objavio Crveni krst Budve o percepciji građana koji smatraju da su među žrtvama nasilja često i stare osobe.

Prema statističkim podacima, međutim, prijave takvih slučajeva su često jednocifrene. U ovoj godini, na primjeru budvanskog Centra za socijalni rad, prijava nije bilo, a prošle su podnesene dvije - za verbalno zlostavljanje nad jednom ženom i za fizičko nasilje nad jednim muškarcem.

“Mišljenja smo da taj broj ne odražava pravo stanje stvari, jer se dosta toga krije. Mi reagujemo ako dobijemo dopis od policije ili ako nam se nasilje prijavi”, kaže socijalna radnica Ana Marija Vulić i navodi primjer da se nasilje nad muškarcem odnosilo na oca kojeg je zlostavljao sin; kada je Centar za socijalni rad intervenisao, ta osoba je kazala da ne želi nikakvu pomoć, da se pomirio sa sinom i da se slično više neće dešavati. “Smatramo da je ova vrsta nasilja dosta ‘utišana’ ”, konstatuje Vulić.

Većina ljudi pod zlostavljanjem podrazumijeva samo fizičko nasilje, no ono može biti i psihičko, ekonomsko, kao i zlostavljanje zanemarivanjem. Prema podacima Ministarstva za rad i socijalno staranje, prošle godine je u crnogorskim Centrima za socijalni rad prijavljeno ukupno 67 slučajeva u kojima su stare osobe bile žrtve nasilja. Posebno su problematični slučajevi zlostavljanja od strane najbližih srodnika, jer zlostavljanje u porodici dugo ostaje “zarobljeno” unutar četiri zida, objašnjava psihološkinja Ivana Mihović.

“Prvo zato što su to ljudi od kojih očekujete da vas zaštite, a postaju vaši zlostavljači. Dobijete kompleks manje vrijednosti i počnete da se pitate da li nešto radim pogrešno i je li najbolje da ćutim, da mi se ne desi još nešto gore. Osoba se povlači u sebe i izoluje. Za stare ljude je posebno teško kad ih zlostavljaju spstvena djeca, i dok ne prihvatite da takvo ponašanje prema vama nije ljubav, prođe jako dug period, a kamoli do odluke da to prijavite”, kaže Mihović, a kao jedan od uzroka neprijavljivanja zlostavljanja navodi i to što u Crnoj Gori još uvijek nema dovoljno snažne sistemske podrške.

Marš za ravnopravnost polova u Podgorici, ilustrativna fotografija
Marš za ravnopravnost polova u Podgorici, ilustrativna fotografija

“Kao kod nasilja nad ženama, i kod starih ljudi se dešava da nakon prijavljivanja zlostavljanja, žrtva u jednom trenutku ostane sama. Proguta je taj sistem koji je gura da prijavi nasilje, a kada to uradi, ostane sama sa sobom. Možete misliti kako je to kod starih ljudi koji su često nesposobni za samostalan život”, pojašnjava Mihović.

Ukoliko se zlostavljanje prijavi Centru za socijalni rad, obavještava se policija, žrtvi se nudi izmještaj iz porodice, zastupa se na sudu i obezbjeđuje joj se savjetodavna pomoć. Ona finansijska, na primjeru budvanskog Centra, može biti jednokratna u iznosu od svega stotinu eura.

U Ministarstvu rada i socijalnog staranja očekuju da će nedavno pokrenuta Baza podataka o nasilju u porodici značajno poboljšati koordinaciju nadležnih lokalnih i državnih institucija, jer je uspostavljena automatizovana razmjena podataka imeđu MUP-a, Ministarstva i centara za socijalni rad.

“Time se više ne može desiti da je Upravi policije prijavljen slučaj nasilja u porodici, a da Centar za socijalni rad sa tim nije upoznat”, saopšteno nam je iz Ministarstva.

U sistemskom lancu sprječavanja nasilja nad starim osobama važna karika je i zdravstvo. Ljekari moraju da primijete i prijave povrede za koje nema konkretnog objašnjenja, a u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim povlačenja u sebe i depresije, moraju uočiti i pothranjenost, zapuštenost ili neadekvatnu higijenu stare osobe, kaže doktorka Radmila Pokrajac.

“Zanemarivanje je takođe vrsta zlostavljanja i mislim da je ono često, ali nedovoljno prepoznato. Zanemarivanje može biti i nenamjerno, ako je porodica na primjer daleko, pa ne može da brine o staroj osobi, ali je i to vrsta nasilja”, navodi Pokrajac i dodaje da stari ljudi često nisu ni svjesni da su zanemareni i da su im prava porijeđena.

“Kod nas je težak položaj te ranjive grupe posljedica nemogućnosti da brinu o sebi, s jedne strane zbog lošeg meterijalnog stanja, a s druge jer je društvo ‘skrajnjuje’ stare”, smatra Pokrajac i dodaje da su žene ne samo među čestim žrtvama zlostavljanja, već i same nasilnice:

“To se može objasniti činjenicom da žene mahom i brinu o starim osobama. Međutim, često nisu za to dovoljno edukovane, nemaju podršku društva, a izuzetno je teško brinuti o starima, posebno ako imaju neka mentalna ili fizička oštećenja. Mislim da nam nedostaju sistemi prevencije, edukacije za njegovanje u porodicama i ustanovama telefoni.”

Nasilje nad starim osobama je tema o kojoj se rijetko javno govori, iako je riječ o fenomenu koji postoji u svakom društvu, pa i u Crnoj Gori. Mihović navodi primjer takvih ustanova u Italiji, gdje se školovala i živjela desetak godina.

Cijelo društvo se mora edukovati da bi se suočilo sa problemom zlostavljanja starih
Ivana Mihović

“Uslovi koje imaju tamo nisu loši i ti su domovi pod konstantnim nadzorom. Bilo je slučajeva da su primjeri zlostavljanja zabilježeni nadzornim kamerama”, priča Mihović i dodaje da razvijenije zemlje konstantno ulažu u edukaciju i usavršavanje osoba koje brinu o ranjivim grupama kao što su stare osobe. No, i cijelo društvo se mora edukovati da bi se suočilo sa problemom zlostavljanja starih, konstatuje Mihović.

“Čini mi se da je veliki problem našeg društva frustriranost. Imamo jako brzi tempo života na koji prije nismo bili navikli, sad se od nas zahtijeva mnogo više, i svi smo u raskoraku naših mogućnosti i onog što se od nas očekuje; tako da stalno treba da učimo da bi našoj djeci ostavili svijet u najmanju ruku jednako dobar kao ovaj koji nam ostavljaju naši stari”, zaključuje Mihović.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), prošle godine je na globalnom nivou jedna od šest osoba starijih od šezdeset godina iskusila neku vrstu zlostavljanja. U WHO procjenjuju i da će se broj osoba starijih od 60 godina više nego udvostručiti od ove decenije do 2050 godine, sa oko 900 miliona na dvije milijarde.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG