Dostupni linkovi

Naša najbolja posljednja šansa: potraga za mirom u opasno vrijeme


Jordanski kralj Abdulah II (u sredini) obavlja obred tokom Ramazana u svetom saudijskom gradu Meki, 22. avgust 2010.
Jordanski kralj Abdulah II , baš kao i ostatak svijeta, očigledno je ove zime bio iznenađen erupcijom političkog neslaganja u arapskom svijetu.

Njegova upravo objavljena autobiografija, “Naša najbolja posljednja šansa: potraga za mirom u opasno vrijeme”, upozorava da će na Bliskom istoku doći do pobuna i ratova ukoliko se izraelsko-palestinski sukob ne riješi i ne završi pravednim mirom.

Čitaoce svoje knjige jordanski suveren nije pripremio za revolucije koje su izbile u Tunisu, Egiptu, Libiji, Jemenu i Bahreinu.

Nije ovo kritika kralja Abdulaha II. Niko nije vidio nadolazeće revolucije prije nego su izbile.

Prije je ovo razmišljanje o tome kako su fluidne i nepredvidljive današnje regije zbog čega je kraljeva poruka još važnija i ipak upućena pravovremeno.

Bez mira, revolucije i nasilje koje “šetkaju” arapskim svijetom, vrlo lako mogu biti iskorištene od strane ekstremnih snaga, poput al Kai’de. To bi 2011., umjesto godine nade, moglo pretvoriti u godinu očaja.

Knjiga je istovremeno i autobiografija i poziv na akciju. Onaj lični dio fascinantan je uvid u život, ne samo kralja Abdulaha i njegove supruge Ranije, nego i u život njegova oca, Huseina.

Predhodni je kralj htio zaštiti svog sina od sjaja i muke koje sobom nosi dvor, ali ga istovremeno pripremiti za kraljevske dužnosti.

Tako je Abdulah veći dio svog djetinjstva proveo na školovanju u Britaniji i SAD. On je očekivao da će život provesti u vojsci, a da će na prijesto sjesti njegov stric Hasan.

Taj je ionako 30 godina bio prestolonasljednik pa se očekivalo da će dostojno zamijeniti svog brata. Umjesto toga, na samrti je, iznenada, Husein Abdulaha “napravio” kraljem.

Poziv na akciju

Za više od deset godina upravljanja, mladi je Abdulah svoju zemlju vješto vodio kroz oluje terora i ratova.

U knjizi opisuje saradnju s čak tri američka predsjednika. Bill Clintona cijeni zbog njegova truda da u Camp David-u, i na drugim samitima, potigne mir.

George W. Bush dobio je kod jordanskog kralja jedva prolaznu ocjenu. Ljubazni, ali uvijek suzdržani Abdulah II piše o Bushu mladjem koji nije shvatio ono što mu je jordanski kralj neumorno pokušavao objasniti: mirovni sporazum izmedju Izraelaca i Arapa nije dobar samo za ta dva naroda, nego je imperativ i za nacionalnu američku sigurnost, pa i cijeli svijet.

Američki predsednik Barak Obama na sastanku sa Jordanskim kraljem Abdulah II u Vašingtonu, 21. april 2009.
Bez mira na Bliskom istoku samo se dalje otvara prostor ekstremistima da hrane bijes i frustraciju milijardu i pol muslimana.

Umjesto toga, George W. Bush bio je opsjednut Irakom i Sadamom Huseinom. Opsesija koja je na kraju rezultirala jačanjem ekstremizma u regiji i davanjem Iranu šansi i prilike da se slobodno umiješa u unutrašnje stvari arapskog svijeta.

Abdulah u svojoj knjizi otkriva da je bio ciljem više pokušaja atentata kojim je al Kai’da namjeravala destabilizirati Hašemitsku kraljevinu.

Jedan od tih pokušaja desio se u junu 2000.godine dok su kralj i njegova porodica krstarili u bliziji grčkog otoka Rodos.

Potom je otkrivena namjera da ga se ubije tokom posjete Iraku, nakon pada Sadama Huseina. Al Kai’da je u glavnom jordanskom gradu Amanu, u terorističkim napadima, ubila desetke ljudi.

Abdulah u svojoj biografiji pruža na uvid kako djeluje vrlo sposobna obavještajna služba Hašemitske kraljevine koja je, medju ostalim, pronašla i Abu Musa Zarkavija, u Iraku 2006.godine.

No, mimo vrlo interesantnih privatnih stvari, knjiga “Naša najbolja posljednja šansa: potraga za mirom u opasno vrijeme” najvrijednija je zbog poziva na akciju. Abdulah je, baš kao i njegov otac, strastveni zagovornik i pobornik mira.

Otac Husein vodio ga je na neke od tajnih sastanaka koje je imao s izraelskim čelnicima, tako da je Abdulah vrlo rano počeo izbliza posmatrati mirovni proces.

Mir Palestinaca i Židova

Bio je glavni igrač u arapskoj mirovnoj inicijativi koja je pokušala uvjeriti Busha da privoli Židove na pogodbu: ukoliko Tel Aviv sklopi mir s Palestincima, svih 57 islamskih zemalja priznaće državu Izrael.

Iako je ta ponuda još na stolu, Abdulah u svojoj knjizi upozorava da “možda neće još dugo potrajati”.

Kristalno jasno kralj Abdulah navodi stav da izraelski premijer Bibi Netanjahu nije čovjek mira.
Abdulah: Hezbolah i Hamas dobro su naoružni za novu rundu sukoba, Izral je takođe više nego spreman

On pobraja sve susrete s Bibijem i otkriva čitateljima svoju frustraciju u vezi s ponovljenim Netanjahuovim neuspjesima da ispuni preuzete obaveze, njegovim minimiziranjem palestinskog stradanja stalnim “vadjenjem” da je Iran najveći regionalni problem. “Baš kao i Bush, Bibi jednostavno nije čovjek rješenja!”

Sada je top tema na Bliskom istoku buđenje arapskog svijeta. I u Jordanu se demonstrira i poziva na reforme.

Veliki dio Jordanaca želi zadržati svog kralja, ali žele i transparentniji politički sistem. U prvom susjedstvu, Siriji, nasilje ne popušta, što može biti sljedeći veći medjunarodni izazov za kralja Abdulaha.

Ali on, s pravom, uporno vraća arapski svijet na prvu stranicu svih nemira – izraelsko-palestinske odnose. Upozorava na mogući novi rat u Gazi i Libanu. “Hezbolah i Hamas dobro su naoružni za novu rundu sukoba, Izral je takođe više nego spreman”, navodi jordanski suveren.

Palestinci i arapske države odlučniji su više nego ikada pritisnuti Generalnu skupštinu UN-a da ove jeseni prizna palestinsku državu. To će Izrael izolirati više nego ikad, upozorava Abdulah.

On ne skriva nadu da će predsjednik Barack Obama poduzeti mjere koje bi dovele do mira u regiji i da će iznijeti američki mirovni plan, što je prije moguće.

Abdulah se oslanja na ovaj "novi glas iz Amerike" , prisjećajući se svojih susreta i razgovora s Obamom. Jasno daje do znanja da proces pregovora koji je započeo u Madridu i Oslu treba ojačati odmah.

“Naša najbolja posljednja šansa..” jordanskog kralja Abdulaha upozorava da vrijeme izmiče.
  • 16x9 Image

    Sabina Čabaravdić

    Rođena u prošlom stoljeću. Sasvim slučajno, umjesto pravo završila novinarstvo, već sa 17 se zaljubila u radio i ostala radijski novinar, usprkos izazovima i ponudama s TV-a. Najprije Radio Sarajevo, a potom Radio Slobodna Evropa, koji se 31. januara 1994. godine prvi put oglasio upravo njenim glasom.

XS
SM
MD
LG