Nakon što je američki predsjednik Joe Biden 12. jula objavio prvu fotografiju iz svemira snimljenu NASA-inim novim teleskopom James Webb, američka svemirska agencija objavila je cijeli niz dosad neviđenih slika dubokog svemira.

Naučnici su objavili da ove fotografije, zabilježene teleskopom vrijednim deset milijardi dolara, predstavljaju najdublji, najdetaljniji infracrveni prikaz svemira do sada, koji sadrži svjetlost iz galaksija kojoj je trebalo mnogo milijardi godina da stigne do Zemlje.

Postrojenje je proteklih šest mjeseci od lansiranja provelo na testiranju.

Gledan kao nasljednik poznatog teleskopa Hubble, očekuje se da će Webb biti dominantna alatka za pronalazak svemirskih otkrića u sljedećih 20 godina.

Maglica Carina bila je klasična meta Hubbleovog teleskopa, Webbovog prethodnika, iako u ovoj Webbovoj verziji postoji vrlo drugačiji prikaz.

Carina je jedna od najvećih i najsvjetlijih maglica na nebu, udaljena otprilike 7.600 svjetlosnih godina od Zemlje.

Maglice su zvjezdani rasadnici. Oni su masivni oblaci plina i prašine u kojima nastaju nove zvijezde.

Osim na ovoj Webbovoj fotografiji, ne vide se isključivo zvijezde - već ljudske oči privlače sav taj plin i prašina.

Astronomi ovdje govore o "kozmičkom grebenu" ili "kozmičkoj litici" - svojevrsnoj širokoj granici između prašine u donjoj polovici i plina u gornjoj polovici. Jedan od Webbovih ključnih naučnih ciljeva je proučavanje nastajanja zvijezda, a Carina je baš mjesto za to.

SMACS 0723 je divovski klaster galaksija. Astronomima je poznata kao "gravitacijska leća" jer masa klastera savija i povećava svjetlost objekata koji su mnogo udaljeniji.

Vidi se struktura nalik crvenom luku - galaksija - daleko u daljini i daleko dalje u vremenu. Svjetlu u nekim od tih lukova trebalo je više od 13 milijardi godina da dođe do Zemlje.

Jedna od neobičnih stvari jeste da su neki od tih lukova s obje strane slike zapravo isti objekt. Njihovo svjetlo je savijeno kroz SMACS 0723 na više od jednog puta.

Južni prsten ili maglica "Osam praska" ogromna je sfera plinova i prašine koja se širi i koju je osvijetlila umiruća zvijezda u središtu. Kako zvijezde stare, mijenjaju način na koji stvaraju energiju i izbacuju vanjske slojeve. A onda, kada se zvijezda ponovno jako zagrije, ona energizira sav taj materijal koji je prethodno odbacila.

Južni prsten ima promjer od gotovo pola svjetlosne godine i nalazi se oko 2.000 svjetlosnih godina od Zemlje.

Ova vrsta strukture naziva se "planetarna maglica", ali zapravo nema nikakve veze s planetima. To je pogrešan naziv iz ranih dana teleskopa kada nisu imali rezoluciju kakvu danas imaju. Kao što Webb želi vidjeti kako se zvijezde rađaju, želi vidjeti i kako umiru.

Stephanov kvintet, udaljen oko 290 milijuna svjetlosnih godina, nalazi se u sazviježđu Pegaz. Poznata je po tome što je prva kompaktna grupa galaksija ikada otkrivena. Četiri od pet galaksija unutar kvinteta su zaključane u kozmičkom plesu ponovljenih bliskih susreta.

Ova Webbova slika na prvi pogled ne izgleda toliko drugačije od Hubbleove verzije, ali infracrvena osjetljivost novog teleskopa izvlači različite karakteristike koje astronomi mogu proučavati. I to daje veliku nadu - da će Webb raditi s Hubbleom. Imaju različite snage i mogućnost usporedbe i kontrasta, pa će naučnicima dati novu dimenziju njihovim studijama. Nije poznato koliko će još Hubble raditi. Star je 32 godine i sklon je tehničkim greškama.