Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Pravi uspjeh biće kad sve zemlje u regiji budu u EU


Vesna Pusić
Dr Vesna Pusić, predsjednica Nacionalnog odbora Hrvatske za praćenje pregovora s EU, u programu Na vratima Evrope Radija Slobodna Evropa govori o planovima svoje zemlje za punopravno člnstvo u evropskoj obitelji naroda te o iskustvima, koje bi BiH mogla korisititi na svom putu evropskih integracija.

RSE: Hrvatska je prije nekoliko dana zatvorila još jedno poglavlje u pregovorima o pridruživanju EU, to je poglavlje o slobodnom protoku roba. Koliko se time Vaša zemlja, dodatno primakla članstvu u EU?

PUSIĆ: Mi računamo da smo, što bi se reklo, na zadnjih sto metara, da smo pred ciljem. Naš plan je da završimo pregovore ove godine i onda uđemo u proces ratifikacije, dakle, da negdje do Nove godine da završimo pregovore. Nakon toga potpisujemo Pristupni ugovor, nakon toga idemo na referendum u Hrvatskoj i onda Pristupni ugovor ide na ratifikaciju u 27 zemalja članica. Mi i tu imamo posla – isto možemo doprinijeti tome da se taj proces ratifikacije ubrza, ali mi računamo da smo negdje s početkom 2012. punopravna članica.

RSE : Koliko je napredak Hrvatske u ovim pregovorima bitan i za druge zemlje regije?

PUSIĆ: Ako zemlje u regiji imaju svijest o tome da je jedini pravi uspjeh kad sve zemlje u regiji na kraju budu članice EU, rekla bih da poanta nije zapravo u članstvu - članstvo je samo posljedica – nego u transformaciji naših zemalja u regiji u koliko-toliko civilizirane države. To je poanta cijelog procesa, a Evropsku uniju koristimo više kao neku vrstu predloška i sistematizirano iskustvo mnogih zemalja koje nam pomaže da brže obavimo te reforme i transformacije kod nas, u našim zemljama. Samo tako možemo, s jedne strane, preuzeti i odgovornost za vlastitu regiju i, s druge strane, i stabilizirati svaku od zemalja.
Civiliziran način pospremanja prošlosti
RSE: Šta bi Bosna i Hercegovina na svom putu evropskih integracija posebno mogla koristiti iz iskustva Hrvatske?

PUSIĆ:
Mislim da je Hrvatska kumulirala jako, jako puno iskoristivog znanja, ili znanja upotrebljivog za BiH. Preduvjet je
Radni konsenzus znači da se dođe do jedne razine gdje su svi spremni suočiti se s činjenicom da će od nekih stvari na kojima politički možda insistiraju ili temelje svoju momentalnu podršku - i to ne kao neki situacijski populistički političari, nego zaista kao lideri svoje zemlje, pa čak i segmenata zemlje - morati odustati.
svakako radni konsenzus. Baš naglašavam: radni konsenzus unutar zemlje, zato što ovaj deklarativni konsenzus uglavnom svugdje postoji. Pretpostavljam, i u BiH ako pitate sve segmente političkih elita, pa i građane, svi će reći – apsolutno, mi smo za to da BiH bude članica EU. Radni konsenzus je, međutim, nešto drugo. To znači da se dođe do jedne razine gdje su svi spremni suočiti se s činjenicom da će od nekih stvari na kojima politički možda insistiraju ili temelje svoju momentalnu podršku - i to ne kao neki situacijski populistički političari, nego zaista kao lideri svoje zemlje, pa čak i segmenata zemlje - morati odustati. Tu se kratkoročni profiti donekle moraju staviti u drugi plan. Znači, ne da ste samo spremni reći: 'Idemo u Evropsku uniju', nego da ste spremni reći: 'U tom slučaju sudstvo želimo da funkcionira na taj i taj način i pristajemo na to, obrazovanje ovako, energetika na neki drugi način“. Nama je u Hrvatskoj jako dugo trebalo da izgradimo tu vrstu konsenzusa, ja sam računala: nekih 13-14 godina. To vam je preduvjet. To ne znači da ste riješili problem, ali je preduvjet da se može krenuti u taj proces. U različitim strankama, što se BiH tiče i u različitim etničkim grupacijama, ili među konstitutivnim narodima, ćete imati, i imate, što je prirodno, različite vrste političara. Ali mislim da je važno u svim politički relevantnim grupama prepoznati one koji razumiju da je zaista praktični radni interes BiH da bude u EU i da je to, de fakto, jedina - koliko u politici to uopće postoji – garancija neke trajne stabilnosti. To je prva točka pregovora, jer početak pregovora su uvijek pregovori sami sa sobom. Druga točka je – iz našeg iskustva, gdje smo mi samo djelimično uspješni, ali može se učiti i iz pozitivnog i iz negativnog iskustva – prepoznati da je to jedan proces u kojem evropske institucije, međunarodna zajednica, ova pravna stečevina ili AQUI communitaire, Evropska komisija, donekle pomažu, ali je to, zapravo, nacionalni projekt. To je projekt države. Treće, što mi se čini važnim za Bosnu i Hercegovinu, je da postoji puna svijest o tome da niti jedan segment BiH neće i ne može ući u Evropsku uniju samostalno. Ući će BiH kao država, ili neće ući. Svijest o tome je neka vrsta pretpostavke, pa i prvog radnog konsenzusa, prvog signala da razumiju svi o čemu se ovdje radi.

RSE : Šta bi se od vrlo praktičnih poteza, takođe, moglo koristiti?

PUSIĆ: Postoji, naravno, niz tehničkih stvari, koje se od Hrvatske mogu naučiti. Državna uprava, recimo – početi obrazovati državnu upravu. To je silno važno. Mi nismo s tim na vrijeme počeli. Ja jako sada insistiram na tome u Hrvatskoj. Bez toga je jako teško dalje funkcionirati. A onda, po pojedinim segmentima, poglavljima, će biti niz stvari koje se mogu iz hrvatskih iskustava preuzeti, nema potrebe otkrivati toplu vodu. Katkad preuzimati pozitivno iskustvo, ponoviti ono što smo mi napravili, zato što je uspjelo i bilo dobro, a katkad izbjegavati ono što smo mi loše napravili.

RSE: Da se još jednom vratimo regionalnoj saradnji i porukama koje je izrekao hrvatski predsjednik Ivo Josipović tokom posjete BiH. Kako ste ih Vi doživjeli?

PUSIĆ: Moram reći da sam bila jako ponosna. Nisam bila u Hrvatskoj, bila sam u tom trenutku na jednom putu, daleko od naše regije, ali je došla i tada do mene informacija. Naravno, nakon što sam se vratila, bila sam i detaljno informirana. Bila sam jako ponosna na to kako se hrvatski predsjednik postavio, ne zato što bi to bilo nešto tako izuzetno – to je po mom mišljenju standard i mora biti standard - jedan civilizirani način pospremanja prošlosti. Bila sam ponosna zbog toga što se pokazalo, bez obzira na svo prigovaranje ljudi koji malo kasne u političkom razvoju unutar Hrvatske, da smo se ipak pomakli i da su se neki standardi, prema kojima sam ja, kao što znate, uvijek težila i pokušavala otvarati te pravce našeg političkog sazrijevanja, tu ipak pomakli i da smo napredovali.

*****
Ostali sadržaji iz ovosedmične emisije Na vratima Evrope
Pisci negdje na Zapadu

Vrata NATO-a otvorena su, ali tek napola
Irci u Hercegovini: Lako je vidjeti prednosti života ovdje
  • 16x9 Image

    Gordana Sandić-Hadžihasanović

    Saradnik Radija Slobodna Evropa od 1996. godine. Uređivala emisije posvećene izbjeglim i raseljenim osobama. Među osnivačima prve mreže bosanskohercegovačkih radio stanica i Jutarnjeg programa "Radio 27", što je jedan od zapaženijih projekata RSE. Trenutno uređuje emisiju "Na vratima Evrope", posvećenu evropskim integracijama i obavezama BiH na evropskom putu.

XS
SM
MD
LG