Dostupni linkovi

Vanredna vijest

U trci sa evropskim standardima za sigurnost hrane


Ilustrativna fotografija
U izvještaju o napretku BiH na putu evropskih integracija, koji je za 2009. u godinu sačinila Evropska komisija se navodi da je BIH još uvijek u ranoj fazi približavanja “pravnom naslijeđu Unije u oblasti poljoprivrede, sigurnosti hrane, veterinarske i fitosanitarne politike kao i ribarstva. Može li BiH odgovoriti tako osjetljivom zadatku kakav je usaglašavanje propisa i zakona o hrani sa propisima EU.

Hrana se kao proizvod razlikuje od ostalih jer je osnova života. Važno je kakvu hranu jedemo. Uprkos svim blagodatima savremene tehnologije, hrana često zna biti zloupotrebljena i takva servirana potrošačima. Kao rezultat vješte manipulacije prehrembene industrije javljaju se zdravstveni problemi uzrokovani trovanjem hranom. Ptičija gripa, slinavka, kravlje ludilo, melamin u mlijeku samu su neki od njih.

Stoga je Evopska unija donijela vrlo oštre mjere u očuvanju sigurnosti hrane. Cilj je postići visoki stepen zaštite ljudskog zdravlja uključujući sve sektore lanca prehrane. Agencija za sigurnost hrane BiH radi na usaglašavanju domaćeg zakonodavstva sa zakonima Evropske unije.

Džemil Hajrić, pomoćnik direktora Agencije za sigurnost hrane BiH:

„Radimo veliki korak u ispunjavanju obaveza Stabilizaciji i pridruživanju. Našim proizvođačima omogućavamo ravnopravan položaj, u prvom mahu sa zemljama u okruženju, a kasnije i sa zemljama Evropske unije. Možda je najbitnija stvar da našim potrošačima garantujemo nivo zaštite kao što ga imaju i potrošači u zemljama EU.“

O uspjesima rada Agencije svjedoči i donošenje Zakona o genetski modifikovanim organizmima.

„Agencija je odmah pristupila odredbama Zakona o genetski modificiranim organizmima i formirala je Vijeće za genentički modificirane organizme i ovlastila četiri ispitne laboratorije na nivou BiH za kontrolu genetski modificiranih organizama. Sljedeće, Vijeće ministara donijelo je 32 pravilnika kojima smo regulisali oblast o aditivima, boja u hrani, kontaminanata u hrani. S druge strane, donijeli su i neke pravilnike koji regulišu i uslove za stavljanje na tržište pojedinih vrsta proizvoda.“

Pesimisti smatraju da je velika opasnost po ljudski rod korištenje genetski modifikovane hrane gdje se ne znaju stvarne posljedice. Optimisti pak tvrde da je to jedan način kako globalno povećati količinu hrane za svo stanovništvo. Profesor Dževad Jarebica ima svoje mišljenje o ovoj hrani:

„Ja sam vrlo oprezan i neopredijeljen. Volio bih da se objektivnim naučno-istraživačkim poduhvatima dokaže da stvarno ta nova molekula u toj hrani koja je stvorena neće imati prema mojoj molekuli atak i neće biti animoziteta među njima i da ću ja to moći da konzumiram bez ikakvih posljedica, bilo trenutno, bilo kroz neku dužu vremensku periodu.“

Uprkos donesenom Zakonu o genetski modifikovanim organizmima, BiH nema izgrađen uvozni kriterij. U Evropskoj uniji to nije praksa, pojašnjava profesor Jarebica:

„Mi još nemamo razvijen sistem zaštite. Nemamo još izgrađen mehanizam kontrole uvoza hrane. Naši ljudi koji putuju na godišnje odmore mogu u torbama da donesu i sjeme koje je genetski modificirano, a i gotove proizvode na naše prostore. Međutim, Evropa već ima takvu regulativu i izgrađen sistem i kontrolne punktove koji ne dozvoljavaju da se sa strane u te zemlje uveze ono što može biti sumnjivo.“


Brojni su problemi kada govorimo o sigurnosti hrane koju jedemo. Među njima je i krivo navođenje sastojaka na deklaracijama pojedinih prehrambenih proizvoda. Aleksandra Nikolić, profesorica Poljoprovredno-prehrembenog fakulteta u Sarajevu kaže:

„U samoposlugama ćete vidjeti njemačke sireve koji su znatno jeftiniji od domaćih sireva, a niko u suštini ne pogleda šta kupuje. Ti sirevi su na onoj ambalaži adekvatno etiketirani i tamo fino piše da je to sir napravljen od dijela mlijeka i drugog dijela kojeg mi, tehnički, zovemo „punjači“. Sve je to dozvoljeno, ali to nije sir.To je problem. Ljudi ne znaju, oni kupuju taj „sir“ misleći da kupuju sir. U EU postoji vrlo značajna regulativa koja vam zabranjuje kao proizvođaču da navodite potrošača na mišljenje, da ljudi kupuju nešto što uopšte nije taj proizvod.“

Institucija ombudsmena za zaštitu potrošača BiH često prima upite o sigurnosti hrane, pogotovo o neispravnom deklarisanju proizvoda. Provođenjem zakona riješio bi se ovaj problem, kaže pomoćnica ombudsmena, Mediha Bakalović:

“U svakom slučaju je kočnica implementacija zakona. Tu se treba pojačati, od samog zakonodavca, od onog ko je donio zakon, pa do svih kojih se tiču, jer su svi u jednom neraskidivom lancu – proizvođači, trgovci i potrošači.”

Upitali smo i građane šta misle o sigurnosti hrane u BiH.

“Gledam ko je proizvođač, odakle je, je li zdravo.”
“Da vam pravo kažem, slabo. Znam nešto koji su dobri proizvođači, od njih kupim. Domaće – slabo. Najviše gledam datume, a sastojke – slabo, ne zanimaju me previše.”
“U trgovinama drže i ono što je ispravno i ono što nije. Ja ne znam šta radi inspekcija. Tu ide, znate, ono: mito i korupcija, k’o što uvijek bude.”

BiH ima zakone koji bi mogli građanima osigurati manje briga o hrani koju jedu. Jedina mana jeste nedovoljno provođenje zakona u praksi. S obzirom da je BiH na putu evropskih integracija, ona će svoje propise o hrani morati usaglasiti sa propisima Unije. To će svakako na najbolji način zaštititi zdravlje bh. potrošača, slično onom što se radi u Evropi.

*****
Pročitajte i ostale priloge iz programa Na vratima Evrope:
Kada će građani BiH „slobodno“ u Evropu?
ESI: Ukidanje viza za građane BiH tek na jesen?

*****
Program Na vratima Evrope - svake nedjelje od 15 časova samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autor programa: Gordana Sandić-Hadžihasanović)
XS
SM
MD
LG