RSE: Sigurno te neću iznenaditi, ali u Sarajevu se desilo nešto za šta neki poznavaoci kažu da se nije desilo u proteklih 50 godina. Tvoj koncert u sarajevskoj Zetri, koji će se održati 20. oktobra 2007. godine, je rasprodat u roku od 48 sati. Planulo je 17.500 ulaznica. To znaš?
ČOLIĆ: Dobio sam tu informaciju i ne znam kako da počnem ovaj monolog ili odgovor na tvoje pitanje. Presretan sam jer je Sarajevo moj grad, moja postojbina, moj grad rođenja, grad moje mladosti. Svaki povratak, estradni ili privatni, uzdiže i znači vrlo mnogo. Ovaj profesionalni dolazak u Sarajevo, kroz koncert, koji je jedna vrsta druženja i razmjena energije između ljudi, ovih sa bine i ovih ispred, je jako bitan.
RSE: Razgovarao sam sa direktorom Radija N, Mirsadom Ibrićem, i pitao ga ima li šanse da se održi još jedan koncert. Rekao je da je to gotovo nemoguće, znajući kako se pripremaš i kakve su organizacione pripreme oko tvog koncerta, ali je siguran da bi i više od tri koncerta bila rasprodana. Pogotovo tvoji mladi obožavaoci gotovo su očajni i mnogi bi željeli, po prvi put u živo, da vide i čuju Zdravka Čolića.
ČOLIĆ: Veliko je zadovoljstvo. Što se mene tiče, mogu da radim i drugi koncert. To je pitanje procjene organizatora da li je to tehnički izvodljivo. Emotivno i organizacijski mogu da radim dan za danom i dva-tri koncerta. Raduje me što je dvorana rasprodana. Žao mi je što ljetos nismo napunili stadion Koševo, koji je bio planiran. Planirali smo tako zbog same opreme koja je djelimično dovezena iz inostranstva. Sada je jedna lijepa prilika i radujem se drugom koncertu, ali to ostavimo organizatorima.
RSE: Gdje sve je bila turneja, promocija tvog posljednjeg albuma Zavičaj, gdje ideš nakon Sarajeva?
ČOLIĆ: Na neki način više ne postoje turneje kao nekada, kada se sve odvijalo u dva-tri mjeseca, kada smo završavali cijeli posao. Danas se stvari razrjeđuju, koncerti više nisu tako blizu sebe, već su svakih petnaestak dana. Bili smo nešto malo po Evropi, u Beču, Cirihu, Beogradu. Sada smo krenuli od Sarajeva, pa slijedi Tuzla, Frankfurt, Minhen, Amerika. Koncerti su planirani i u Hrvatskoj početkom godine. Bit će četrdesetak koncerata do jeseni sljedeće godine. Sada su koncerti mnogo osmišljeniji, tehnički opremljeniji i profesionalniji nego nekada. Malo smo i stariji, pa smo odgovorniji prema publici.
RSE: U ovim teškim vremenima, u zadnjih 10-15 godina, ali i dan danas, sukobi su na sve strane između zemalja, sada bivše Jugoslavije, ali i ljudi, mnogobrojne su ekscesne situacije, ali Čola prolazi svugdje. Siguran sam da si to zaslužio. Možeš li nam otkriti tajnu zašto su ti otvorena vrata i u Zagrebu i u Beogradu, u Skopju, Sarajevu, Mostaru, Tuzli? Gdje god krene Čola, svi ga vole.
ČOLIĆ: Nikada nisam ništa smišljeno radio. Nisam smišljao nikakve formule da bi se dodvoravao publici i ljudima. Nisam pripadao nekim političkim opcijama ili nacionalnim strankama. Bio sam izolovan. Kada prođe vrijeme, ljudi to saznaju, pa i tu dobijem poneki poen. S druge strane, to je jedna vrsta muzike, popularna muzika, pop muzika, koja ipak ima neki široki dijapazon slušalaca, od mlađih do starijih. To je jedna lagana muzika koja nije previše komercijalna, ali na neki način pripada komercijalnijem dijelu popularne muzike. Možda je kod mene u pitanju i ponašanje i odgovornost na sceni, kao i u privatnom životu, prema ljudima koji me okružuju, kao i jedna vrsta ljudskosti, ljubav i pozitivna energija prema publici koja, kada dođe, onda moraš da se izboriš za nju. Ponašanje u privatnom životu treba da bude neki uzor i smatram da ljudi koji su na sceni, moraju lijepo da se ponašaju. Možda je to i neki sarajevski milje koji imamo, jedna prirodna nonšalancija koja je na neki način dio našeg sarajevskog bića. Možda je i to uticalo na neki šarm i harizmu koja postoji. Vrlo teško je na to odgovoriti. Sve je to u Božjim rukama, ali čovjek može i svojom voljom da utiče na lijepo, korektno ponašanje. Imamo i problema, ali ono što često može biti i kamen spoticanja, sada je u drugom planu. Najvažnije je da se prave pametni potezi i da čovjek nikada ne zabrlja nekim glupostima.
RSE: Mislim da si odgovarajući na ovo teško pitanje opet bio svoj, spontan, prirodan i dovoljno odgovoran. Vjerovatno je to taj razlog?
ČOLIĆ:Teško je naći odgovor za trajanje. Kada pitaju za uspjeh moga prijatelja, Gorana Bregovića, on daje kratak odgovor, koji može biti vrlo zanimljiv, i glasi - To je tako.
RSE: Smijem li upitati kako je familija, kako su djevojčice?
ČOLIĆ: Imam dvije djevojčice. Mlađa je napunila godinu dana, a starija šest godina. Mlađa je puna energije. Drugačija je od starije. Dvoje djece, ali svaka je na svoj način drugačija.
RSE: I svaka čeka mali poklon kada tata dolazi sa turneje?
ČOLIĆ: Upravo tako. To je nešto što raduje i bez toga ne može. Djeca raduju. Možda malo vremena provodim sa njima, ali što je čovjek stariji, imat će više vremena za njih.
