Dostupni linkovi

Može li se još o Stepincu razgovarati


Spomenik Alojziju Stepincu u Zagrebu

Kada bi se danas u Hrvatskoj provela anketa o tome je li zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac bio ustaški vikar u rezultate ne treba sumnjati.

Većina bi s najdubljim uvjerenjem i pravedničkim gnjevom odbacila tu najnoviju "srpsku ujdurmu".

Sam kardinal Josip Bozanić s oltara je na Dan državnosti govorio o "nabacivanju blatom kleveta" kojima je "hrvatski vjernički puk uznemiren". I prozvao vlasti što to dopuštaju.

Pri tome je pažljivo izbjegao činjenice.

A one su: Alojzije Stepinac bio je vojni vikar za sve katolike vojnike na području bivše Kraljevine Jugoslavije i kasnije NDH. Papa Pio XII imenovao ga je vikarom oružanih snaga 8. prosinca 1939., uz odredbu da to imenovanje stupa na snagu u slučaju bilo kojeg oružanog sukoba.

Sveta Stolica potvrdila je to imenovanje 1942. godine i protegnula jurisdikciju, kako na oružane snage Nezavisne države Hrvatske, kojih je Ustaška vojnica bila sastavni dio, tako i na sve vojnike katolike, dakle i na okupacijske jedinice.

Je li Stepinac bio (i) "ustaški vikar"? Naravno da jest. Nije, ako NDH nećemo tretirati kao ustašku državu. A što je onda bila?

"Koji je to život koji je vikara ustaške vojske preporučio za sveca?", upitao je Aleksandar Vulin, ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Vlade Srbije, u svojstvu izaslanika premijera svoje države na komemoraciji žrtvama ustaškog logora Jadovno u Lici, 21. lipnja.

Istup je bila politička provokacija, neprimjerena mjestu i prigodi. I nadasve izraz nepoštovanja tisuća i tisuća žrtava, mahom Srba i Židova.

Rehabilitacija Draže Mihailovića, Beograd, 14. svibnja 2015.
Rehabilitacija Draže Mihailovića, Beograd, 14. svibnja 2015.

Ostavimo po strani činjenicu da ministar Vulin dolazi iz zemlje u kojoj je rehabilitiran notorni Nikolaj Velimirović, episkop i vladika, antisemit i profašist, kojeg je 2003. Sveti arhijereski sabor SPC proglasio svecem. Iz zemlje u kojoj je nedavno rehabilitiran četnički đeneral Draža Mihailović.

Evidentan je aktualni politički kontekst - Srebrenica, najava rezolucije Vijeća sigurnosti, ustrajno odbijanje suočavanja s odgovornošću za posljednji rat. Na tom planu pred Srbijom je mukotrpan put.

Utoliko su negativne hrvatske političke reakcije na Vulinov istup razumljive. No, u njima nešto bitno izostaje.

Ako je zbilja nepristojno zavirivati susjedu preko plota, da li je jednako nepristojno relativizirati zločin i zločince u vlastitom dvorištu?

Hrvatska reakcija, i medijska i službene politike, doista bi "nadišla tu vrstu provokacije", kako se izrazila predsjednica Republike, da je reagirala jednako žestoko na paralelni skup u Jadovnom u organizaciji "hrvatskih braniteljskih veterana" koji su negirali i sam zločin i žrtve ustaša. I koji to rade sustavno, godinama.

U Jadovnom je, u nepuna dva mjeseca trajanja logora, u ljeto 1941. godine likvidirano više od 20.000 ljudi. Odmah po dolasku HDZ-a na vlast tragovi sjećanja na logor su zbrisani, poslije tek djelomično obnovljeni. Kao i u Glini i na brojnim drugim mjestima. Hrvatski političari i najutjecajniji mediji o tome uglavnom šute.

Uvrijeđenost Crkve bila bi vjerodostojnija da Glas koncila ne objavljuje feljtone koji negiraju samo postojanje Jasenovca, a u najnovijem broju zalaže se i za ukidanja Dana antifašističke borbe.

I tu dolazimo na glavni problem oko nadbiskupa Stepinca. O tome zaslužuje li biti proglašen svecem ne bih kao laik raspravljala. Ali, o njegovom javnom djelovanju u razdoblju 1941-1945. potrebno je bilo povesti ozbiljan javni dijalog.

Bojim se da je već prekasno. Iz "ratnog zločinca" u proteklih 25 godina Alojzije Stepinac proizveden je u uzora. I ne samo on kao osoba, već se nedodirljivost proteže i na cijelu Katoličku crkvu u Hrvatskoj.

A tu smo na terenu koji je naprosto u sukobu s činjenicama. Nije produktivno izvlačiti ovaj ili onaj citat iz raznih pisama, poslanica, javnih istupa. Tamo bi se svašta našlo, argumenti za različite, pa i suprotstavljene tvrdnje.

Djelovanje Katoličke crkve u NDH, pa i njezinog čelnog čovjeka, nije bilo jednostavno, nije bilo niti jednoznačno.

Inauguracija NDH, april 1941.
Inauguracija NDH, april 1941.

Zalažem se za cjelovito objavljivanje dokumenata, uključivši i crkveni tisak. Privrženost ideji i činu nastanka NDH je naprosto neoboriva povijesna činjenica.

Sam je Stepinac na suđenju 1946. godine izjavio: "Bio bih ništarija kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda, koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji". NDH je za Crkvu bila "Božje djelo".

Oko zločinačkog karaktera i prakse te države bilo je razlika u crkvenim krugovima. Bilo je osude zločina, bilo je pomaganja žrtvama. Bilo je i visokih prelata crkve zakletih ustaša, bilo je i partizana. Ovi drugi od Crkve su prezreni.

Stepinac je dobio visoko Pavelićevo odlikovanje, među ostalim, i zbog toga što je "razkrinkavao u zemlji i izvan zemlje odmetnike s područja Nezavisne države Hrvatske"?

Da je "bilo hrvatskog naroda" zakucalo na partizansku stranu - to je ono što u vodstvu Katoličke crkve nikada nije prihvaćeno.

Kontroverze oko ponašanja Vatikana i tadašnjeg pape Pija u Drugom svjetskom ratu ostaju do dana današnjega. Slično je i s Alojzijem Stepincem.

Je li to ponašanje bilo "uzorito"? Iz strašnog razdoblja 1941-1945. uzori na ovim prostorima mogu biti i ostaju samo Titovi partizani.

  • Slika 16x9

    Ines Šaškor

    Od početka, 1994. godine, pa sve do zatvaranja, 31.12. 2003. godine, bila urednica Zagrebačkog dopisništva RSE. Autorica kolumne Zrno soli na portalu RSE.

Pogledajte komentare (21)

Ovaj forum je zaključen
XS
SM
MD
LG