Dostupni linkovi

Ne želimo se mrziti i dijeliti


Ilustrativna fotografija, studenti u Sarajevu
U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo o tome kako prevazići duboke podjele među narodima u Bosni i Hercegivini koje je ostavio rat. U razgovoru su učestvovali predstavnici mlade generacije iz Srebrenice i Bratunca, dva susjedna grada između kojih je rat iskopao duboke rovove. Sagovorik Mosta u Bratuncu bio je Čedomir Glavaš, predsjednik omladinske organizacije Odisej, a u Srebrenici Almir Salihović, potpredsjednik Savjeta mladih.

Bilo je riječi o tome kako mladi odrastaju sa negativnim stereotipima o drugoj naciji i kako ih se oslobađaju kroz kontakte i druženja sa svojim vršnjacima druge nacije, ko su glavni proizvođači mržnje, zašto rastu nacionalne tenzije uoči svakih izbora u Bosni i Hercegovini, zašto je nacionalizam karta kojom se dobijaju izbori, kako političke stranke manipulišu mladim ljudima, kao i o tome kakvi su efekti programa Mladi za mir koji okuplja mlade Bošnjake i Srbe iz Srebrenice i Bratunca.

Omer Karabeg: Koliko su mladi opterećeni negativnim stereotipima o drugom narodu?

Čedomir Glavaš: Mladi iz generacije devedestih, rođeni u vrijeme rata i odrasli u poratnom vremenu, vole priče o nacionalizmu.
Naš nacionalni interes da imamo dobar posao, da imamo dobru platu, da možemo da odemo na more, pošto ovdje većina mladih, sigurno oko 80 posto, nikad nije bila na moru. Ja im kažem: “To je naš nacionalni interes, za to treba da se borimo, a ne da se primamo na nacionalističke priče“.
Oni su žrtve podjela koje plasiraju političari i mediji. Kad razgovarate sa njima shvatite da oni i ne znaju šta je to nacionalizam, a spremni su vatreno da ga brane. Spremni su da se bore za nešto što ne znaju šta je. Kad o tome razgovaramo u našoj omladinskoj organizaciji ja pokušavam da ih ubijedim da je naš nacionalni interes da imamo dobar posao, da imamo dobru platu, da možemo da odemo na more, pošto ovdje većina mladih, sigurno oko 80 posto, nikad nije bila na moru. Ja im kažem: “To je naš nacionalni interes, za to treba da se borimo, a ne da se primamo na nacionalističke priče. Došli smo u situaciju da je Bosna i Hercegovina zatvorena u vizni kavez. Sve zemlje oko nas imaju bezvizni režim, naši vršnjaci u susjednim zemljama mogu da putuju, a mi ne možemo. Krenite od tih stvari“.

Almir Salihović: Činjenica je da mladi ljudi, koji su u ratu bili djeca, svoje stavove formiraju na osnovu priča svojih roditelja i na osnovu medija koji uglavnom daju negativnu sliku o pripadnicima drugih naroda. Međutim, kada ih povežemo sa njihovim vršnjacima druge nacionalnosti, što mi činimo u okviru našeg projekta Mladi za mir, kada sjednu zajedno, počnu da razgovaraju, da se druže, kada mogu da iznesu svoje mišljenje i čuju šta misle oni drugi, pokaže se da oni nisu baš tako čvrsto uvjereni u predrasude koje su ponijeli od kuće, od svojih roditelja, i koje im svakodnevno nameće sredina u kojoj žive.

Ekskuzivno pravo na mržnju


Omer Karabeg: Koliko su u Bosni i Hercegovini prisutni strah i nepovjerenje prema drugom narodu u smislu onoga da drugoj vjeri i naciji nikada ne treba vjerovati, da onaj drugi samo čeka povoljan trenutak da nam se osveti?

Čedomir Glavaš: Mi ovdje decenijama, to nije vezano samo za posljednji rat, krenulo je to od Drugog svjetskog rata, govorimo
Naš sistem obrazovanja veliki krivac što nam djeca odrastaju s negativnim narativima i stereotipima, s mitovima i guslarskim pjesmama. U jednoj zemlji imamo dva skoro potpuno različita obrazovna sistema, kod jednih je dva i dva četiri, a kod drugih pet.
djeci da je tamo iza brda neka strašna aždaja koja će, ako se probudi, doći i sve nas napasti, pa je stoga bolje da mi napadnemo prvi i da je uništimo da nam se to ne bi desilo. Ja sam prije nekoliko godina razgovarao sa jednom Austrijancem, pripadanikom EUFOR-a, koji je ovdje bio na službi. On mi je rekao: “Vi u Bosni ste super ljudi. Vi mislite da imate ekskluzivno pravo na mržnju“. Ja ga nisam baš najbolje razumio, pa sam ga molio da mi to objasni, a on je nastavio: “Koliko su se samo mrzili Francuzi i Nijemci, Britanci i Francuzi, pa su naučili da žive jedni s drugima, osnovali su Evopsku uniju u koju i vi želite da uđete, a niste u stanju da živite jedni s drugima. Vi mislite da jedino vi imate pravo da mrzite jedni druge i da su blesavi svi ostali koji vam pričaju da ta mržnja treba da se zaustavi“. Ja mislim da je naš sistem obrazovanja veliki krivac što nam djeca odrastaju s negativnim narativima i stereotipima, s mitovima i guslarskim pjesmama. U jednoj zemlji imamo dva skoro potpuno različita obrazovna sistema, kod jednih je dva i dva četiri, a kod drugih pet. To je nešto što duboko, u korijenu, razdvaja djecu. Ali mislim da ovaj projekat koji radimo zajedno - Almir u Srebrenici, a ja u Bratuncu - jeste jedan korak koji treba da približi mlade ljude, da im pruži priliku da počnu da razgovaraju, da počnu da misle svojom glavom, a ne da samo prihvataju ono što im drugi serviraju.

Almir Salihović: U projektu Mladi za mir, čiji je nosilac organizacija Care international, a finansira ga Evropska unija, učestvuju još i mladi iz Vlasenice. Taj projekat, znači, okuplja mlade iz tri općine u Istočnoj Bosni. Cilj je da se oforme timovi mladih mirovnjaka koji će sutra biti nosioci mirovnih inicijativa u Podrinju. Projekat podrazumijeva druženja, kampanje na terenu, razvijanje komunikacije, suočavanje sa prošlošcu, oslobađanje od predrasuda.

Omer Karabeg: Koliko je interesovanje za vaš projekat?

Čedomir Glavaš: Moram da kažem da smo u početku bili skeptični. Odazvalo se, međutim, dosta mladih ljudi i interesovanje je svakim danom sve veće. Nismo krenuli od teških tema, već od kulturnih i sportskih aktivnosti.

Almir Salihović: Postoji spremnost i za razgovor o teškim temama, o traumama iz bliske prošlosti, ali samo onda kada su učesnici našeg projekta izvdojeni iz lokalne sredine, kada odu na seminar u neko drugo mjesto, kada se međusobno upoznaju i počnu da se druže.
Almir Salihović: Postoji spremnost i za razgovor o teškim temama, o traumama iz bliske prošlosti, ali samo onda kada su učesnici našeg projekta izvdojeni iz lokalne sredine, kada odu na seminar u neko drugo mjesto, kada se međusobno upoznaju i počnu da se druže. Tada se stvara ambijent u kome se može tolerantno razgovarati o svemu, pa o i najtežim traumama iz rata, iznijeti svoje mišljenje i saslušati tuđe.

Čedomir Glavaš: Najvažnije je da mladi ljudi stvore vlastitu sliku o onome što se dogodilo, pa da počnu da postavljaju pitanja svojim roditeljima, a ne samo da slijepo prihvataju ono što im oni pričaju. Jer njihovi roditelji su izloženi stalnim političkih igrama posebno u predizborno vrijeme.

Život u torovima i čoporima


Omer Karabeg: Dešava li se da se Bošnjaci i Srbi nađu u istim kafićima i disko klubovima, da učestvuju na istim sportskim takmičenjima?

Čedomir Glavaš: Nažalost, mi živimo u torovima i čoporima, pa mu dođe prirodno da Bošnjaci iz Bratunca idu u Srebrenicu, a Srbi iz Srebrenice dolaze u Bratunac. To je ranije bilo mnogo izraženije, ali, kako vrijeme odmiče, toga je sve manje. Jer, interesovanja mladih su ista. Ja imam običaj da kažem da Madonu vole i u Somaliji i u Palestini. Na muzičkim i kulturnim priredbama i sportskim takmičenjima danas se okuplja sve više mladih Srba i Bošnjaka.

Almir Salihović: U posljednje vrijeme mladi iz Srebenice i Bratunca sve češće idu na ista mjesta. Ranije je bilo drukčije. Mladi Bošnjaci, povratnici, uglavnom su išli na provod u Srebenicu, a Srbi u Bratunac.

Omer Karabeg: Kažete da se mladi druže. Dešava li se da, recimo, Srbin ima djevojku Bošnjakinju i da Bošnjak ima djevojku Srpkinju?

Almir Salihović: Ima i takvih slučajeva, mada je to izuzetno rijetko. Jer, ovdje se je dogodio strašan genocid, podjele su velike, ali, eto, desi se da ljubav ipak prevlada.

Čedomir Glavaš: Ima takvih slučajeva, ali su oni rijetki. Znam za jedan mladi bračni par u Milićima, kod Vlasenice. To je brak između Srbina i Bošnjakinje. Imaju dvoje djece. Upoznali su se u jednom internacionalnom kampu u Vlasenici. Teško to ide. Znam mlade ljude koji su u svojim porodicama bili izloženi strašnim pritiscima da prekinu takve veze, i, na žalost, porodica je najvećem slučajevu pobijeđivala. Takve veze su prije nekoliko godina bile nezamislive, a sada, eto, ima takvih slučajeva.
Svjedoci smo da se svaki put pred izbore, bilo da se radi o lokalnim ili općim, potenciraju nacionalne podjele, zastrašuje se narod, otvaraju se bolne rane koje još nisu zacijelile. Političari dijele ljude, prijete ratom i novim krvoprolićem samo da bi sačuvali moć.


Omer Karabeg: Posljednjih meseci na javnoj sceni Bosne i Hercegovine sve je više govora mržnje. Ko su glavni proizvođači netolerancije i mržnje?

Almir Salihović: Svakako da je to politička elita koja na svaki način pokušava da zadrži moć u svojim rukama i ne bira ni sredstva ni način da to ostvari. Svjedoci smo da se svaki put pred izbore, bilo da se radi o lokalnim ili općim, potenciraju nacionalne podjele, zastrašuje se narod, otvaraju se bolne rane koje još nisu zacijelile. Političari dijele ljude, prijete ratom i novim krvoprolićem samo da bi sačuvali moć.

Čedomir Glavaš: Od devedestih godina politička scena se bazira na atmosferi straha. Logika je prosta - treba kod ovih mojih podsticati strah od onih tamo, ubijediti ih da jedino ja mogu da ih zaštitim, a ja ću i dalje zajedno sa predstavnicima onih tamo primati 5.000 maraka plate, o čemu običan čovjek, žrtva izbornih krađa i prevara, može samo da mašta i sanja. Sad dolaze izbori i sve se to potencira. Evo već slušamo priče o referendumu, o stranim tužiocima i sudijama, lako je pretpostaviti o čemu će se sve pričati u predizbornoj kampanji. Ljudi su svjesni da ih političari lažu i varaju, ali će opet krenuti za njima upravo zbog atmosfere straha.

Almir Salihović: Sve to je već prisutno na terenu. Priča se o referendumu, o otcjepljenju Republike Srpske, a takve priče naročito teško doživljavaju povratnici i onda oni očekuju da ih zaštite političari iz Federacije.

Nacionalizam ima bolju prođu

Omer Karabeg: Zašto je nacionalizam karta kojom se dobijaju izbori? Zašto ljudi uporno glasaju za one koji govore jezikom nacionalista? Zašto je njima važnija priča o navodnoj ugroženosti njihove nacije nego činjenica da nemaju posla i plate.

Čedomir Glavaš: Dosta dugo, nekih 50 i više godina, živjeli smo u jednom autokratskom režimu i naučili smo da slijedimo vođu, navikli smo da drugi za nas donose odluke, da odgovornost prebacujemo na druge. Tako ljudi danas idu za Dodikom, kao što su u prošlom ratu išli za Karadžićem, Izetbegovićem ili Tuđmanom.
Čedomir Glavaš: Dosta dugo, nekih 50 i više godina, živjeli smo u jednom autokratskom režimu i naučili smo da slijedimo vođu, navikli smo da drugi za nas donose odluke, da odgovornost prebacujemo na druge. Tako ljudi danas idu za Dodikom, kao što su u prošlom ratu išli za Karadžićem, Izetbegovićem ili Tuđmanom. Najlakše je slijediti vođu, a, kada dođe do katastrofe, uvijek se može reći: “Nismo mi krivi, kriv je on. Mi smo pogriješili, išli smo za njim, ali krivica nije naša“. To je ta kolektivna stihija koja vodi ljude u propast.

Almir Salihović: Nacionalizam ima najbolju prođu. Zbog toga stranke ništa drugo ni ne nude biračima osim nacionalizma. To je karta koja je sigurna, koja uvijek prolazi. Najlakše je zavaditi, pa vladati. Ljudi su, kao što je rekao Čedomir, uplašeni. Još uvijek su svježa sjećanja na razaranja i krvoproliče i političari to vješto koriste. Obični ljudi, Srbi i Bošnjaci, imaju malo prilike da se sretnu, da se upoznaju, da razmijene mišljenje, oni slijepo vjeruju političarima i slici koju onu stvaraju o ovoj zemlji.

Omer Karabeg: Da li političke stranke manipulišu mladim ljudima?

Čedomir Glavaš: Itekako. Pogledajmo samo političke podmlatke, to je isto kao da gledate klonove političkih lidera. Ti mladi ljudi samo gledaju kako da se što više dodvore lideru svoje političke partije nadajući se da će i oni jednog dana dobijati onih 5.000 maraka plate. Oni znaju da je politika najunosniji biznis.

Omer Karabeg: Nedavno sam čuo izjavu jednog profesora koji kaže da sadašnje škole odgajaju buduće nacionaliste, veliča se svoja nacionalna istorija i svoja vjera što kod mladih stvara osjećaj nadmoći nad pripadnicima drugih naroda.

Almir Salihović: Historija je, nažalost, kod nas prožeta ideologijom i mitovima i to se odražava na kompletan obrazovni sistem.
Historija je, nažalost, kod nas prožeta ideologijom i mitovima i to se odražava na kompletan obrazovni sistem. Na časovima historije najviše se pažnje poklanja svojoj naciji i svojoj vjeri.
Na časovima historije najviše se pažnje poklanja svojoj naciji i svojoj vjeri.

Čedomir Glavaš: Kad krenete od onih jama u Drugom svjetskom ratu, ne ulazim u to jesu li one bile ili nisu, vi stvarate jednu mladu generaciju koja živi u stalnom strahu od druge strane. Mi generalno učimo mlade ljude da budu netolerantni. Imam osjećaj kao da ih kroz te nastavne planove pripremamo za novi rat, da je ovaj mir samo privid, da je to samo pauza između dva rata.

Almir Salihović: To je tačno. Mir se ne doživljava kao vrijeme u kome treba širiti toleranciju, graditi suživot i popravljati greške koje su se dogodile u prošlosti, već kao vrijeme u kome se treba pripremati za novi rat.

Omer Karabeg: Da li političke partije obeshrabruju ovo što vi radite, ovaj vaš program Mladi za mir, kontakte između mladih ljudi, ili su potpuno ravnodušne prema tome?

Čedomir Glavaš: Ako govorim o Bratuncu, mislim da su oni dosta ravnodušni prema nama. Ne vide nas kao neku opasnost koja može da im pomrsi konce, mada mi pričamo o tome da mladi treba da glasaju za one koji im nude nekakvu budućnost i bolji život. Naš je interes da stvorimo kritičnu masu mladih ljudi koji će moći da utiču na svoje vršnjake, koji će širiti toleranciju i želju za mirom. Jer, kakva je to zemlja gdje se stalno moramo mrziti i dijeliti. Ja ne želim da živim u takvoj zemlji.
Naš je interes da stvorimo kritičnu masu mladih ljudi koji će moći da utiču na svoje vršnjake, koji će širiti toleranciju i želju za mirom. Jer, kakva je to zemlja gdje se stalno moramo mrziti i dijeliti. Ja ne želim da živim u takvoj zemlji.


Almir Salihović: Ni ovdje u Srebrenici političke partije nas ne doživljavaju kao nekakvu prijetnju. Nema podrške, ali ni opstrukcije. Njih jedostavno ne interesuje ovo što mi radimo.

Omer Karabeg: Mislite li da će na oktobarskim izborima ponovo pobijediti oni koji već 20 godina svađaju ljude u Bosni i Hercegovini ili će birači dati šansu onima koji bi željeli da Bosnu i Hercegovinu grade kao evropsku državu?

Čedomir Glavaš:
Mislim da će, na žalost, i ove godine pobijediti nacionalističke partije, ali da će izlaznost biti dosta manja. Jer, ljudima je dosta svega. Sve je teže preživjeti. Ova ekonomska kriza ubila je ljude u pojam i oni su sve manje politički aktivni, što je, mislim, i cilj našim političkim elitama. Slično je i sa mladim ljudi u Bratuncu. Oni će i ove godine da apstiniraju po principu - moj glas ništa ne mijenja. U njima je to duboko usađeno, oni su obeshrabreni i ne vjeruju da išta mogu da promijene. Ostaje nam samo nada da će jednog dana doći do promjene u glavama i da će narod početi da glasa za ljude koji nude projekte, a ne papir priču o dva duluma zemlje oko koje se kolju Bošnjaci i Srbi.

Almir Salihović: Iskreno se nadam da će ova velika ekonomska kriza osvijestiti ljude da konačno počnu misliti svojom glavom, pa da daju prioritet političkim partijama koje nude programe razvoja i unapređenja zemlje. Možda će tome doprinijeti i činjenica je da Bosna i Hercegovina jedina u regionu koja nije dobila bezvizni rezim. Ali stanje na terenu je takvo da većina još uvijek slijepo vjeruje političkim vođama i sasvim je realno očekivati da će opet doći do pobjede nacionalističkih stranaka. Jer vladajuće stranke imaju toliku moć i toliko sredstava u svojim rukama da će biti u stanju da animiraju i izlobiraju dovoljan broj glasača koji će im omogućiti da ponovo prigrabe vlast.

Pročitajte i ovo:
Mladi poručuju: Vrijeme je da uzmemo odgovornost
  • 16x9 Image

    Omer Karabeg

    Novinar RSE od osnivanja Balkanskog servisa. Marta 1994. pokrenuo emisiju "Most" s namerom da uspostavlja ratom pokidane veze između ljudi sa prostora bivše Jugoslavije. Dobitnik je nagrade "Jug Grizelj" Nezavisnog udruženje novinara Srbije (NUNS) i nagrade "Erhard Busek" Medijske organizacije Jugoistočne Evrope (SEEMO).

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG