Dostupni linkovi

Most: Može li se povući Inzkov zakon o genocidu?


Valentin Inzko, odlazeći Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu na komemoraciji u Srebrenici, Potočari 11.jula 2015.

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa vođena je polemika o tome kako izaći iz krize koju je u Bosni Hercegovini izazvala odluka odlazećeg Visokog predstavnika Valentina Inzka da nametne zakon kojim se negiranje genocida kažnjava kao krivično djelo.

Učesnici polemike bili su lideri dvije opozicione stranke iz Bosne i Hercegovini - Branislav Borenović, predsjednik Partije demokratskog progresa iz Republike Srpske, i Nermin Nikšić, predsjednik Socijaldemokatske partije Bosne i Hercegovine.

Polemisalo se o tome da li je sadašnja kriza najveća od završetka rata, da li je Inzko svojom odlukom nanio štetu Bosni i Hercegovini jer je ona otvorila stare rane ili je ta odluka bila nephodna da bi prestalo vrijeđanje žrtava, da li Inzkov zakon ide u prilog vladajućim garniturama jer je uoči izbora nametnuo teme koje su lideri nacionalnih stranaka jedva dočekali.

Razgovaralo se i o tome dokle će predstavnici Republike Srpske blokrati institucije Bosne i Hercegovine, da li se kriza može riješiti kompromisom i šta bi on podrazumijevao, da li je rješenje u tome da se Inzkov zakon povuče i da se donese novi kojim bi funkcionerima bilo zabranjeno da komentarišu presude međunarodnih sudova o genocidu, kao i o tome ko ima ovlašćenja da povuče Inzkov zakon.

molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:28:02 0:00
Direktan link

Omer Karabeg: Ima mišljenja da je ova sadašnja kriza najveća poslijeratna kriza u Bosni i Hercegovini. Slažete li se s tim?

Branislav Borenović: Slažem se. Nažalost, tu krizu je izazvala odluka predstavnika međunarodne zajednice koji bi ovdje morao čuvati mir, stabilnost i uvesti zemlju u demokratske tokove što bi nam omogućilo borbu protiv korupcije, opšteg javašluka, primitivizma i bahatosti. Umjesto toga on je svojom odlukom uveo Bosnu i Hercegovinu u ozbiljnu političku krizu i haos.

Podijelio je zemlju još više no što je ikada bila podijeljena, udaljio nas je jedne od drugih. On se vraća svojoj kući, a Bosnu i Hercegovinu ostavlja u ogromnim problemima. Nametanje odluka nije dobro za bilo koje demokratsko društvo, pa tako ni za za Bosnu i Hercegovinu. Urađeno je nešto što ja ne mogu da shvatim. Razmišljam šta je bio motiv da se nametne odluka o nečemu što treba da bude rezultat unutrašnjeg dogovora, a ne nametanja.

Mislim da je Inzko nanio ogromnu štetu Bosni i Hercegovini i da je u suštini dao veliki poklon retrogradnim političkim snagama, oživio ih i sačuvao na političkoj sceni. Imam osjećaj kao da igra po direktivi retrogradnih vladajućih struktura koje ovu zemlju decenijama čerupaju.

Borenović: Mislim da je Inzko nanio ogromnu štetu Bosni i Hercegovini i da je u suštini dao veliki poklon retrogradnim političkim snagama, oživio ih i sačuvao na političkoj sceni.
Borenović: Mislim da je Inzko nanio ogromnu štetu Bosni i Hercegovini i da je u suštini dao veliki poklon retrogradnim političkim snagama, oživio ih i sačuvao na političkoj sceni.

Nermin Nikšić: Ne bih se složio da je ovo najveća poslijeratna kriza u Bosni i Hercegovini jer smo mi u permanentnoj krizi. Mogao bi se složiti s nekim tezama kolege Borenovića, ali su neke za mene neshvatljive i neprihvatljive.

I ja spadam u ljude koji smatraju da ne treba nametati nikakve odluke nego da domaći političari treba da rade svoj posao. Međutim - to zna i kolega Borenović - prijedlog Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine da se u parlamentu Bosne i Hercegovine donese zakon o negiranju genocida nekoliko puta je odbijen. Zbog toga je nakon posljednjih pravosnažnih presuda međunarodnog tribunala bilo nužno da Visoki predstavnik donese ovu odluku.

Uopšte ne vidim zašto je ta odluka napravila toliku podjelu osim što je vladajućima poslužila da ponovo udare u ratne bubnjeve, da ponovo skreću pažnju sa onoga što nisu uradili kad je u pitanju nabavka vakcina, borba protiv pandemije i borba protiv kriminala i korupcije.

O ogromnim aferama u Federaciji i Republici Srpskoj više niko ne priča već se priča o tome da jedni prihvataju, a drugi ne prihvataju da se dogodio genocid. Ne vidim šta se tu ima prihvatati ili ne prihvatati. Genocid je utvrđen pravosnažnim presudama međunarodnih sudova. Te odluke se nekome mogu sviđati ili ne sviđati, ali niko ne pita nas da li mi to prihvatamo ili ne prihvatamo. To su pravosnažne presude. To su činjenice. Trebamo li ponovo da se valjamo u blatu umjesto da se okrenemo budućnosti.

Ne znam zašto je političarima u Republici Srpskoj problem da to priznaju. Niko nijednog trenutka ne pomišlja da kvalifikuje cijeli narod. Niko ne pomišlja da kvalifikuje Republiku Srpsku. Govorimo o tome da je pravosnažnim presudama utvrđeno da je bio zločin genocida i da zločinci moraju odgovarati.

Nemam nikakav problem da priznam da je bilo zločina na svim stranama i da svi zločinci treba da odgovaraju. Svi oni imaju ime i prezime. Inzkova odluka ni koji način nije uperena protiv jednog naroda, ali je iskorištena da se umjesto o stvarnim životnim problemima ponovo priča o tome da li je bio genocid. Pa to je činjenica koja je utvrđena.

Ratne rane

Branislav Borenović: Imamo mnogo većih problema u ovoj zemlji od zakona koji je nametnuo Visoki predstavnik, zakona koji je jako osjetljiv, budi emocije i otvara ratne rane koje su jako bolne na svim stranama. Ova zemlja je opterećena ogromnim problemima i ne vidim niti jedan razlog zašto bi se morale otvarati stare ratne rane i teška emotivna pitanja.

Dok mi pričamo o njima zemlju svaki dan napušta sve više i više građana nezadovoljnih vlašću koja u suštini ništa ne radi osim što se samo bavi nacionalnom retorikom. I naravno da je vlast Inzkovu odluku prihvatila kao neku vrstu božjeg dara. Mi sami treba da dogovorimo zakonsko rješenje koje će tretirati ponašanje svih nas kada su u pitanju presude međunarodnih sudova o ratnim zločinima.

Vladajuće strukture su mogle napraviti dogovor i oko NATO puta, i oko povećanja akciza, i oko usvajanja budžeta, i oko podjela tih prokletih fotelja, ali niko od njih - ni iz Sarajeva, ni iz Banjaluke - nije stavio ovu temu na dnevni red, pa da pokušamo napraviti unutrašnji dogovor.

Svi koji misle da će ova kriza proći za nekoliko dana grdno se varaju. Mnogima će odgovarati da ovo što duže traje. Ako je moguće, čak i do izbora slijedeće godine jer misle da će im ove teme pomoći da dobiju izbore. Interes moje stranke je da se ovo što prije završi, da se što prije stavi ad acta, da se što prije razriješi kompromisom i dogovorom, usvajanjem rješenja koje je prihvatljivo za sve nas i u kojem će da učestvuju ne samo vladajuće stranke nego i opozicija.

Ukoliko ova kriza potraje, to će ići u prilog isključivo ratnohuškačkim političkim strankama koje su dugo na vlasti i nemaju odgovor niti na jedno ključno, životno pitanje u ovoj zemlji. Zato su jedva dočekali ovu temu.

Inzkov zakon će značajno da utiče na izborni rezultat - toga moramo svi biti svjesni. Vladajuće strukture su bile bačene na koljena, bile su pred gubitkom izbora, nisu imale odgovor ni na jednu korupcionašku aferu koje pritiskaju Federaciju i Republiku Srpsku. Govorim o respiratorima, o kupovini zgrade za potrebe Uprave za indirektno oprezivanje od kuma Milorada Dodika, o procesu vakcinacije, o svim anomalijama u društvu. Danas se o tome više ne priča.

Nikšić: Visoki predstavnik je iskoristio svoje ovlasti i donio zakon. Njegov zakon se može promijeniti samo pošto bude usvojen u parlamentu Bosne i Hercegovine u onom obliku kako je on proglasio.
Nikšić: Visoki predstavnik je iskoristio svoje ovlasti i donio zakon. Njegov zakon se može promijeniti samo pošto bude usvojen u parlamentu Bosne i Hercegovine u onom obliku kako je on proglasio.

Nermin Nikšić: Mogu da razumijem gospodine Borenovića kada govori o tome da je Inzkova odluka dobro došlo vladajućim da skrenu pažnju sa afera. Ali ne mogu da razumijem ono što govori o emocijama. Dok nije bilo pravosnažne presude moglo se govoriti o tome je li bio genocid ili nije. Sada imamo pravosnažnu presudu. Zar je problem reći - to je bilo, ali nismo to mi radili, neka odgovaraju oni koji su to uradili.

Moramo se suočiti s istinom da bismo se okrenuli budućnosti. Potpuno se slažem da vladajući to koriste, ali zašto im mi kao opozicija to dopuštamo. Ne vidim zašto je problem prihvatiti istorijske činjenice. Ne pada mi na pamet da za ono što se dogodilo u Srebrenici smatram odgovornim gospodina Borenovića, pa ni gospodina Dodika. Oni koji su to učinili imaju ime i prezime i osuđeni su u Hagu. Na nesreću, to se desilo.

Dajte da žrtvama konačno ponudimo neku satisfakciju, neko izvinjenje. Njemačka nije mogla krenuti naprijed, dok nije prošla katarzu. Hoćemo li još 10 godina potrošiti pričajući o tome šta je bilo i za to vrijeme trovati mlade generacije? Smatram da je komprimis, da je konsenzus da kažemo - ljudi, to je presuđeno, to je istorija, to ostaje iza nas, hajde da se okrenemo budućnosti. To je jedini kompromis koji ja vidim.

Kompromis

Branislav Borenović: Mi se opet bavimo ratnim temama umjesto da se bavimo budućnošću. Upali smo u zamku u koju nas je uvela nametnuta odluka Visokog predstavnika. Nama ne trebaju nikakva nametnuta rješenja jer ona pokazuju nezrelost društva u kojem živimo.

Ako išta treba da bude domaći proizvod, onda to treba da bude zakonsko rješenje o odnosu prema zločinima iz devedesetih, rješenje koje će nam pomoći da izađemo iz različitih shvatanja i tumačenja onoga što se desilo u ratu. Mogli bismo, recimo, izabranim funkcionerima zabraniti komentarisanje bilo kakvih sudskih presuda koje se tiču ratnih zločinaca. Time bismo izbjegli polemiku koja nas odvlači od rješavanja zaista bitnih pitanja koja nas pritiskaju.

Zbog tih problema ljudi odlaze. Ova zemlja se prazni. Nama se prazne sela, opštine i gradovi. Ljudi su umorni od sukoba. Desetak dana je prošlo od Inzkove odluke, a ja još uvijek osjećam gorčinu. Osjećam se ponižen, ljut, pitam se da li ta odluka znači da se kažnjavaju razumne, normalne političke strukture u ovoj zemlji, a nagrađuju one koje na bazi ratnih strahota pokušavaju da očuvaju svoje pozicije. Nema opravdanja za ono što je uradio Inzko. Nije ovo rješenje za budućnost Bosne i Hercegovine. Ono nas potpuno odvlači od od onoga što treba da bude ta budućnost.

Omer Karabeg: Gospodine Borenoviću, šta je po vama kompromis?

Branislav Borenović: Za mene je kompromis da se nađe zakonsko rješeje koje će biti prihvatljivo za sve i koje će biti usvojeno u parlamentarnoj proceduri u oba doma, onako kako je to ustavom predviđeno. Politički avanturizam je štetan za ovu zemlju, posebno kada su u pitanju zakoni koje pola države dočekuje sa ushićenjem, a druga polovica to doživljava kao ogromno opterećenje i nepravdu.

Ako postoji politička volja, možemo se dogovoriti i oko toga kao što smo se dogovorili oko NATO puta. Kao što sam već rekao, ključna rečenica tog dogovora mogla bi biti da se političkim ličnostima zabrani komentarisanje sudskih odluka koje se tiču presuda o ratnim zločinima. To znači, gospodine Karabeg, da nas ni vi novinari nećete o tome pitati, niti ćemo mi na takva pitanja odgovarati. Imamo mi mnogo važnijih tema u ovoj zemlji.

Dug prema žrtvama

Nermin Nikšić: Ja sam već rekao šta je za mene kompromis - da prihvatimo istorijske činjenice i da se okrenemo budućnosti. Da li su presude pravnosnažne? Jesu. Jesmo li probali donijeti zakone u parlamentu? Jesmo, ali nismo uspjeli. Visoki predstavnik je iskoristio svoje ovlasti i donio zakon. To su fakti, to su činjenice. Mi smo izgleda jedini na svijetu koji ne priznaju presude međunarodnih sudova.

Ako je kompromis da donesemo novi zakon o tome da je zabranjeno komentarisati presude, hajde da ga donesemo, ali genocid je činjenica i svako ko ga negira treba da odgovara. To je naš dug prema žrtvama, ne izazivamo nikoga, ne tražimo nove sukobe i nove podjele. Pa zar je toliko teško to prihvatiti?

Branislav Borenović: Mi se stalno vrtimo u krug i bavimo temom koja nam u ovom momentu aposlutno nije nam trebala. O tome je trebalo postići kompromis iza koga ćemo svi stati. Ali način kako je to uradio Inzko je jako pogrešan, loš, potpuno van demokratskih principa i to je napravilo štetu. Ne može se preko toga preći. Zakon mora biti rezultat dogovora unutrašnjih političkih struktura.

Omer Karabeg: Da li vi smatrate da Inzkov zakon treba povući i onda napraviti novi zakon?

Branislav Borenović: Upravo tako. To mora biti dogovor iza koga moramo svi stati. Da li će biti napravljen novi zakon ili ćemo modifikovati ovaj, kako god, ali taj zakon mora biti rezultat kompromisa, dogovora i konsenzusa. Ja mislim da to mora da se desi. Ne treba nam zakon koji će omogućiti da se kroz krivično gonjenje ostvaruje politička korist, da politički prifitira onaj ko je nekoga prijavio.

Dodik i Visoki predstavnik

Nermin Nikšić: Visoki predstavnik je iskoristio svoje ovlasti i donio zakon. Njegov zakon se može promijeniti samo pošto bude usvojen u parlamentu Bosne i Hercegovine u onom obliku kako je on proglasio. Naravno da ga može povući i sadašnji Visoki predstavnik. Ali bilo bi neozbiljno da ga povlači inistitucija koja ga je donijela.

Kada su svojevemeno Visoki predstavnik i međunarodna zajednica instalirali gospodina Dodika za premijera vlade Republike Srpske, iako je u to vrijeme njegova stranka imala samo dva zastupnika u Narodnoj skupštini, tada je Dodiku Visoki predstavnik bio dobar. Tada je Dodik govorio da je bio genocid u Srebrenici, da ratni zločinci treba da odgovaraju i prozivao Karadžića kao ratnog zločinca.

Danas Dodiku Visoki predstavnik ne valja. I meni je žao što živimo u zemlji u kojoj nam treba Visoki predstavnik i u kojoj međunarodna zajednica mora da bude medijator između političara. Spremni smo da osporavamo pravosnažne presude međunarodnih sudova, da osporavamo odluke Visokog predstavnika, ali nismo spremni da vodimo borbu protiv kriminala i korupcije, da stvorimo bolje uslove za privrednike, povećamo zaposlenost i stvorimo uslove da nam mladi ne odlaze iz zemlje. O tome nećemo pričati. Ljudski je priznati činjenice o genocidu u Srebrenici.

Evo, ja se izvinjavam svim žrtvama pripadnika Armije Bosne i Hercegovine, ali tražim da se prihvati ono što je je utvrđeno pravosnažnim presudama i da konačno damo satisfakciju žrtvama genocida u Srebrenici. Je li to tako teško? Ako je teško, onda mi stvarno imamo veliki problem.

Branislav Borenović: Ovoj priči nema kraja. Imamo sudske presude koje su takve kakve jesu. Ne vidim uopšte niti jedan razlog zašto se mi stalno moramo vraćati u prošlost, zašto se stalno insistira na nekim stvarima. Da se razumijemo, boli me briga i za Dodika i za njegovu stranku. Ja ovo ne radim zbog Dodika i njegove stranke. Radim ovo iz principa.

Šta može parlament?

Omer Karabeg: Gospodine Borenoviću, vi kažete da Inzkov zakon nije bio potreban, gospodin Nikšić misli da jeste. Ali kako izaći iz ove krize. Počela je blokada institucija Bosne i Hercegovine. Dokle će to trajati? Gdje će to odvesti Bosnu i Hercegovinu?

Branislav Borenović: Rekao sam, situaciju možemo riješiti jedino unutrašnjim dogovorom.

Omer Karabeg: Šta je za vas unutrašnji dogovor?

Banoslav Borenović: To je dogovor stranaka na vlasti i u opoziciji koji bi omogućio da se zakonsko rješenje usvoji u oba doma parlamenta Bosne i Hercegovine i konačno stavi tačka na polemiku koja nam nikako nije potrebna. Tu se svi slažemo. Ako postoji politička volja, taj dogovor se može postići za nekoliko dana, a može trajati i nekoliko mjeseci što nikako ne bi bilo dobro. Već sam rekao da smo se dogovorili o stvarima koje su bile mnogo teže.

Zašto ovo pitanje nije stavljeno na dnevni red prije dvije godine kada se pravio dogovor oko MAP-a? Zašto tada to nije bilo tema? Zašto se išlo na to da se taj zakon nametne? Da li je to bio neki plan? Da li je neko to svjesno uradio da bismo svi upali u zamku u kojoj se sada nalazimo? I zato ja mislim da treba insistirati na zakonu oko koga ćemo se svi složiti. Da li to znači stavljanje van snage Inzkovog zakona, njegovo povlačenje ili neko treće rješenje - to je sada tehničko pitanje. Bitno je da se složimo oko zakonskog rješenja koje je prihvatljivo za sve.

Nermin Nikšić: Ustavno rješenje je da parlament usvoji zakon Visokog predstavnika. Kad parlament to uradi stiču se uslovi da se taj zakon može izmijeniti. Dakle, zakon je na snazi, zabranjeno je negirati genocid, a onda se mi dogovoramo da donesemo drugi zakon. A da budemo bez zakona dok se dogovoramo, taj dogovor bi trajao još deset ili dvadeset godina.

Branislav Borenović: To nije rješenje. Mora se donijeti novi zakon, a ovaj staviti van snage. Nametnuto zakonske rješenje je potpuno neprihvatljivo. To je stav i naš i Narodne skupštine Republike Srpske. Za nas je jedino prihvatljivo traganje kompromisa i donošenje zakona koji je prihvatljiv za sve u Bosni i Hercegovini.

Da li to znači da će nametnuti zakon povući novi Visoki predstavnik ako vidi da postoji dogovor političkih struktura ili će on biti stavljen van snage na istoj sjednici na kojoj će biti donijet novi zakon - to je stvar političke volje. Sve ostalo je samo zavlačenje, gubljenje vremena, neka vrsta političke igrarije koja nam može donijeti još veće probleme.

Nermin Nikšić: Ne vidim uopšte zbog čega je ovaj zakon izazvao toliko problema i toliko emocija. On je samo utvrdio ono što su činjenice, što je utvrđeno pravosnažnim presudama. Rekao sam, ako hoćemo da se donosi novi zakon, parlament prvo treba da prihvati Inzkov zakon - u obliku kakav jeste, ne može se mijenjati - i taj zakon važi dok se ne donese novi zakon. Na taj način ćemo natjerati vladajuće da sjednu i da, ako hoće, što prije donesu novi zakon. Ako neće, onda je na snazi zakon koji je proglasio Visoki predstavnik.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG