Istraga, svjedočenja, tri suđenja, jedna presuda i žena kojoj se gubi svaki trag. Kako je Svetlana Čabotarenko, širom Crne Gore poznata kao Moldavka S.Č., žena koja je optužila četvoricu uticajnih muškaraca za primoravanje na prostituciju, na kraju sama završila na optuženičkoj klupi?

Da će prvog radnog dana na vrata njenog radnog mjesta ući žena koja će joj obilježiti karijeru Budislavka Mira Saveljić nije mogla zamisliti.

Žena pred vratima podgoričke sigurne kuće, u pratnji tri policajca, bila je državljanka Moldavije Svetlana Čabotarenko.

U tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju došla je 1998. sa grupom od 40 osoba zbog posla. Mislili su da će u Novom Sadu da beru kukuruz, da rade u vinogradima, objašnjava Saveljić.

Međutim, čovjek koji joj je rješavao vizu imao je za nju drugi prijedlog.

"Taj čovjek je njoj rekao 'nisi ti da radiš na njivi, ti ćeš da radiš u kafiću'", prisjeća se Saveljić koja je sa Čabotarenko provela tri mjeseca u Sigurnoj ženskoj kući.

U kafiću će raditi kratko. Uskoro će biti prodata, po prvi put.

"On joj je uzeo pasoš i počeo je sa tim. Prodavao ju je, ona ništa nije mogla tu da uradi, nakon toga je pošla za Zvornik, prodata je iz Zvornika, isto završila u bolnici. Imala je prelome ruke, rebara", priča Saveljić. Iz Zvornika je prodata u Podgoricu.

Početkom 2000-ih došlo je do vrhunca seksualne eksploatacije žena iz Moldavije u inostranstvu, pojašnjava Ina Buimestru iz moldavske La Strade. Samo je njihova organizacija 2001. godine identifikovala 400 slučajeva trgovine ljudima.

"Njih 99 posto bile su žene uključene u seksualnu eksploataciju u inostranstvu, uglavnom na Zapadnom Balkanu, u Turskoj", kaže Buimestru. Dodaje da su i regrutovanje i eksploatacija u to vrijeme bili veoma vidljivi "direktno, licem u lice."

Kako je tekla istraga?

Upravo to se dogodilo i Svetlani Čabotarenko. Nekoliko godina nakon što je dovedena u Podgoricu, ona će policiji prijaviti da ju je nekoliko lica primoravalo na prostituciju, da je bila prodavana, silovana. Spominje poznate i utjecajne crnogorske ličnosti.

Narednih dana policija hapsi više lica, uključujući Zorana Piperovića, tadašnjeg zamjenika vrhovnog državnog tužioca.

"Iz Republike Srpske nju u stvari po njenim tvrdnjama Piperović dovodi u Crnu Goru. I sve to vreme ona nema dokumente, zapravo prelazi i granicu ilegalno, tako što je sakrivena u kolima, po njenom iskazu", pojašnjava Tea Gorjanc Prelević, pravnica u Akciji za ljudska prava.

Uskoro dolazi do hapšenja po prijavi koju je Čabotarenko podnijela. Počinje i istraga zbog posredovanja u prostituciji.

Osumnjičeni su tadašnji zamjenik vrhovnog državnog tužioca Zoran Piperović, preduzetnik Ekrem Jasavić, vlasnik restorana Bajram Orahovac i Irfan Kurpejović.

Prelević koja danas radi kao pravnica u to vrijeme je bila upućena u slučaj preko supruga advokata koji je zastupao Svetlanu Čabotarenko. Tokom istražnog postupka saslušano je oko 50 svjedoka.

"Svetlana Čabotarenko je dala jedan ekstenzivan iskaz od na više od 200 stranica. Pokazala je i sudiji i svima koji su učestvovali u postupku na kojim mestima je zlostavljana", prisjeća se Prelević.

Tokom svjedočenja Čabotarenko postaje zaštićena svjedokinja Moldavka S.Č. Nekoliko puta je bila na sudu, učestvovala u prepoznavanju lica koja su je, prema njenim tvrdnjama, zlostavljala.

"Sve je objasnila i išla na prepoznavanje mjesta. Rekla je tamo u tom i tom lokalu postoji ogledalo veliko, imate pored dugme, kad to dugme pritisnete onda se otvori, tamo ima separe i tamo je bife i sve su gore flaše, piće, ispod tih flaša je vlasnik čuvao fotografije, fotografisao je ljude koji su dolazili tu kod nje", priča Mira Saveljić.

Ali, slučaj koji je prije više od 20 godina uzdrmao crnogorsku javnost nije dobio sudski epilog. Optužnica za posredovanje u prostituciji protiv osoba koje je Svetlana optužila je povučena jer istraga stagnira.

U cijelom procesu Zoran Piperović će biti smijenjen sa pozicije zamjenika vrhovnog državnog tužioca zbog nedostojnog ponašanja jer je tokom istrage utvrđeno, što je i sam priznao, da je koristio usluge prostitutki.

U intervjuu za televiziju Happy iz 2014. godine, Zoran Piperović tvrdio je da nije poznavao Svetlanu Čabotarenko i da je cijela afera bila iskonstruisana s ciljem da se Milo Đukanović ukloni sa vlasti. O tome je napisao i dvije knjige.

Tokom istrage saslušan je i tadašnji premijer, a kasnije predsjednik Crne Gore Milo Đukanović.

Nekoliko godina kasnije u Skupštini Crne Gore rekao je da je aferu seks trafikinga iskonstruisala jedna obavještajna služba.

On će o Svetlani govoriti i 15 godina kasnije. Gostujući na Televiziji E u maju 2026. povodom 20 godina crnogorske nezavisnosti Đukanović će reći da je cilj takozvane "afere S.Č." bio da se kompromitacijom njega i Crne Gore učvrsti negativan stav međunarodne zajednice protiv crnogorske nezavisnosti.

"Afera S.Č. je izraz kontinuiteta destrukcije bezbjednosno-obavještajnih agencija Srbije, potpomognut karijerizmom i neprofesionalnošću nekih od važnih ljudi u državnom rukovodstvu Crne Gore u tom vremenu", rekao je bivši predsjednik Crne Gore.

Šta nakon odluke suda?

Odluku suda da ne podigne optužnicu Svetlana Čabotarenko će dočekati van zemlje. Nakon što je u sigurnoj kući provela tri mjeseca, u januaru 2003. napušta Crnu Goru u invalidskim kolicima.

"Nije mogla da hoda jer je štajkovala glađu, rekla na kraju ću da umrem ako ne dozvolite da idem", priča Budislavka Mira Saveljić.

Istražna sutkinja u to vrijeme Ana Vuković donosi odluku da njeno prisustvo više nije neophodno u istražnom postupku.

Uz pomoć i pratnju žena iz sigurne kuće odlazi u Austriju gde je preuzima organizacija Lefo-IBF, nakon čega završava u trećoj zemlji. Austrijska organizacija koja pomaže svim žrtvama trgovine ljudima koji se nađu na teritoriji ove zemlje, danas se ne sjeća Svetlane niti žele govoriti o pojedinačnim slučajevima bez dozvole samih žrtava.

Mira Saveljić koja je sa Svetlanom provela tri mjeseca kaže da od Beča više nije ništa čula o njoj.

"Ja sam očekivala da će ona nekad da nas zove, željela sam da nas nazove, da ja vidim šta je s njom i sve da čujem, ali nije htjela jer ona je mislila da se svi telefoni prisluškuju u Crnoj Gori", pojašnjava Saveljić. Priča i da su Svetlani prijetili da će je naći ako se vrati u Moldaviju iz koje je otišla nakon što joj je suprug ubijen.

Presuda protiv Svetlane

Godinama nakon što je Čabotarenko napustila Crnu Goru, Zoran Piperović i Ekrem Jasavić 2009. godine podnose privatne krivične tužbe protiv nje za davanje lažnog iskaza. Kao jedan od svjedoka pozvan je i Milo Đukanović, ali se nije pojavio pred sudom.

Nakon dve oslobađajuće presude, sudija Goran Đuković 2014. godine donosi osuđujuću presudu za davanje lažnog iskaza, a za Čabotarenko je raspisana međunarodna potjernica.

U obrazloženju presude se navodi da je nelogično da je osumnjičeni "koji je obavljao javnu funkciju zamjenika Vrhovnog državnog tužioca mogao vršiti tako teško krivično djelo na štetu tada oštećene".

"Pogotovo što je na tu funkciju osim stručnih referenci, morao da ima i visok ugled, kako u profesionalnom, tako i u ličnom životu", navodi se u presudi iz 2014. godine kojom je Čabotarenko osuđena na godinu dana zatvora.

Rasplet događaja u kojem je žena koja je optužila četvoricu muškaraca za zlostavljanje i silovanje na kraju završila kao osuđena šokirao je, između ostalog, i međunarodne organizacije.

Iz Amnesty Internationala su tada rekli da su oni samo na osnovu ranijih informacija zaključili da je S.Č. bila žrtva zlostavljanja i ozbiljnih kršenja ljudskih prava.

"Amnesty International smatra da su vlasti u Crnoj Gori, umjesto da krivično progone S.Č. zbog njenih navoda, trebale osigurati njena prava kao žrtve trgovine ljudima, uključujući pravo na pomoć i podršku i naknadu za pretrpljenu štetu, kako je utvrđeno u Konvenciji Vijeća Evrope o borbi protiv trgovine ljudima, čija je Crna Gora potpisnica", saopštili su tada iz Amnestija.

I Tea Gorjanc Prelević iz Akcije za ljudska prava kaže da je presuda protiv Svetlane jedna ozbiljna mrlja na obrazu crnogorskog pravosuđa.

"Ta presuda je fascinantna zato što sadrži neke neverovatne zaključke kao što su da praktično nijedan državni tužilac, a pogotovo zamenik vrhovnog državnog tužilaca, ne može vršiti krivična dela jer mora biti moralna osoba samim tim što je izabran za državnog tužioca."

Prelević dodaje da je to "apsurdno" iz ugla današnje perspektive u Crnoj Gori gdje se nekoliko tužioca nalaze na optuženičkoj klupi.

"Ali u krajnjem nešto drugo je postalo pravosnažno, a to je da niko nikad nije ni gonjen za ono što smo mi svi uvereni da se desilo, a to je da je ta žena zlostavljana, da joj je bila ograničena sloboda, da su joj oduzeta dokumenta, da je ona primorana na prostituciju", pojašnjava Prelević.

Da je situacija malo drugačija u pravosuđu u Crnoj Gori govori činjenica da su posljednjih godina protiv 11 bivših i aktuelnih sudija i državnih tužilaca pokrenuti krivični postupci zbog sumnji da su počinili krivična djela – od zloupotrebe položaja i falsifikovanja isprava, do članstva u kriminalnim organizacijama i odavanja tajnih podataka.

Zemlja porijekla

Dok je u Crnoj Gori pod rotacijama i policijskom pratnjom išla na sud, u rodnoj Moldaviji rijetko ko je znao za Svetlanin slučaj. Njena porodica, profesionalci uključeni u procese, ali rijetko ko od generalne javnosti.

U tom periodu bilo je oko 500 sličnih slučajeva godišnje, dodaju iz La Strade, a zemlje Zapadnog Balkana bile su u 50 posto slučajeva destinacije na kojima su završavale.

Moldavija je često zemlja porekla za trgovinu ljudima, kao što se vidjelo i u Svetlaninom slučaju, ali i tranzita i odredišta, naglašava Buimestru.

"Glavni faktori su, pre svega, ekonomske poteškoće i nezaposlenost. Mnoge žene, posebno iz ruralnih područja, suočavaju se sa nedostatkom mogućnosti za zapošljavanje i niskim prihodima, što ih podstiče da traže bolje poslove u inostranstvu, često putem vrlo neformalnih i neproverenih kanala",pojašnjava Buimestru.

Dodaje da i visoke stope migracije kao i nestabilna porodična okruženja igraju veliku ulogu u trgovini ljudima u Moldaviji.

Sličnog je mišljenja i Tamara Šmit (Schmidt), jedna od direktorica Lefo organizacije koja se i u Austriji suočavala sa ženama iz Moldavije koje su završavale kao žrtve trgovine ljudima.

"Glavni faktor zašto su žene uopšte dolazile u Austriju bio je kombinacija finansijskih poteškoća, ali i strukturne ranjivosti tih žena", kaže Šmit.

Organizacija u kojoj ona radi pruža niz usluga pomoći žrtvama trgovine ljudima. Pojašnjava da, iako ih finansiraju austrijske institucije, pomoć pružaju svim ženama, bez obzira na pravni status. Važno je samo da se nalaze na teritoriji Austrije.

Njihova podrška ne zavisi od toga da li je policija identifikovala neku osobu kao žrtvu trgovine ljudima. Za njih je dovoljno da se pretpostavlja da je osoba žrtva trgovine ljudima. A, dodaje, postoji niz indikatora koji ukazuju da je žena žrtva trafikinga.

"Na primer, da žena ili žrtva trgovine ljudima ne poseduje sopstveni pasoš ili veoma važne lične dokumente. Vrlo često ta osoba deluje zastrašeno, pokazuje određeni strah od vlasti ili policije i ne želi previše da uspostavlja kontakt. Ponekad ta osoba može imati i modrice na telu koje ne može da objasni", pojašnjava. Nakon što identifikuju žrtvu trgovine ljudima u Austriji, pružaju psihološku, pravnu i zdravstvenu pomoć.

A ženama koje se izvuku iz kruga trafikinga potrebno je mnogo pomoći kako bi se reintegrisale u društvo. To naglašava i Ina Buimestru iz moldavskog ogranka La Strada organizacije.

Posljednji dani sa Svetlanom

Danas, nakon skoro 30 godina rada u sigurnoj kući, Mira Saveljić kaže da nije bilo težeg slučaja od Svetlane Čabotarenko.

"Ti dani su prvi baš onako bili teški, a i ostali. Vjerujte da ona znala prvo da podigne ruke gore, pa se češe, cijelo tijelo kako može da dohvati, pa podiže majicu", prisjeća se Saveljić. "To je trajalo i trajalo, dok malo se oslobodila i onda je počela priča sva njena."

U Moldaviji je ostavila dvoje djece i kako pojašnjava Saveljić, sve što je željela jeste da bude kući sa njima.

"Ona kaže ovako, Mira, ja sam toliko para zaradila ljudima. Ja za 10.000 dolara mogu da kupim kuću u Moldaviji, meni i djeci, za 10.000 mogu da obezbijedim. Ja sam toliko para zaradila da sam mogla sad da uzmem privatni avion i da se vratim sama kući."

Gdje je danas Svetlana niko ne zna. Od kada su je posljednji put vidjeli prošle su 24 godine.

U svemu sa čim se suočila u Crnoj Gori, Svetlana je preživjela pakao, kaže i Tea Gorjanc Prelević. Dobijala je prijetnje smrću, bila je traumatizovana i psihički i fizički, a o tome najbolje svjedoče žene koje su tada provodile vrijeme sa njom. No, da li je Crna Gora nešto naučila iz slučaja S.Č.?

"Taj slučaj, iako jeste bio u javnosti, on, nažalost, nije mogao da pobedi taj zid nesuočavanja pravosuđa sa tim. Međutim, on jeste doveo ipak do spašavanja života žrtve", priča Tea Gorjanc Prelević.

Dodaje da je, imajući u vidu sve "bio veliki uspjeh da joj je život spašen".

"I da mi znamo da je ona u nekoj trećoj državi, zahvaljujući međunarodnim organizacijama, spojena sa svojom decom i nadamo se da živi jedan zdrav i srećan život", zaključuje pravnica Tea Gorjanc Prelević.

Mira, kojoj je Svetlana Čabotarenko bila prvi slučaj i vatreno krštenje u radu sa žrtvama nasilja u sigurnoj kući ne zna šta bi danas uradila da se suoči sa sličnom situacijom kao tog novembarskog dana.

"Ne znam da li bih rekla ženi, da li bih nju savjetovala da ide u postupak, šta je sve čeka. Šta je sve čeka i šta može da ne ide, ne znam."

Kada je u aprilu 2026. postalo poznato da Crna Gora više ne traži Čabotarenko, u zajedničkoj izjavi Centra za ženska prava, Akcije za ljudska prava i Sigurne ženske kuće navode da zastarjelost krivičnog progona nije nikakva satisfakcija.

"Satisfakcija bi bila vladavina prava – da su počinioci osuđeni, da je žrtva kao takva zvanično prepoznata i da su se institucije koje su propustile da je zaštite bar suočile s tim propustom. Ništa od toga se nije desilo. Ukidanje potjernice tu ocjenu ne mijenja", stoji u saopštenju.

Šta se dešava danas sa trgovinom ljudima?

Stanje je danas malo drugačije. Crna Gora ima zakon protiv trgovine ljudima što nije bio slučaj u Svetlanino vrijeme, a 2024. je otvoreno i posebno sklonište za žrtve trafikinga. Za razliku od početka 2000-ih, danas se sve više slučajeva trgovine ljudima nađe pred sudovima.

Tako je samo 2025. godine identifikovano 50 žrtava trgovine ljudima, a formirano je 27 predmeta protiv 32 fizička i tri pravna lica.

Ipak u prošlogodišnjem izveštaju o stanju trgovine ljudima u zemljama Zapadnog Balkana američki State Department je naveo da zemlje regiona i dalje ne ispunjavaju minimalne standarde u suzbijanju trgovine ljudima, ali ulažu značajne napore u tom pravcu.

Kao ključni problemi zemalja regiona konstatovali su mali broj osuđujućih presuda, neodgovarajuća kaznena politika, kapaciteti skloništa za žrtve trgovine ljudima.

Situacija je malo drugačija i u Moldaviji, kaže Ina Buimestru iz lokalne La Strade. Razlozi leže u jačoj zakonskoj regulativi i prekograničnoj policijskoj saradnji.

"Trgovina ljudima ka Zapadnom Balkanu značajno je opala, ali to ne znači da je prestala. Samo se preusmerila na druge zemlje, na primer Rusiju, Zapadnu Evropu, destinacije na Bliskom istoku i slično. Dakle, došlo je do premeštanja, a ne do eliminacije trgovine ljudima."

Da je situacija i dalje alarmantna pokazuje i najnovija akcija Europola sprovedena u 59 zemalja i u kojoj je uhapšeno 334 osobe osumnjičene za trgovinu ljudima. Jedna od zemalja iz kojih dolazi najviše žrtava je i dalje Moldavija.

Ako sumnjate da ste vi ili neko koga poznajete izložen/a eksploataciji u Crnoj Gori, možete pozvati broj policije na 122 ili SOS broj za žrtve trgovine ljudima na 116 666. Brojeve za ostale zemlje za žrtve nasilja možete pronaći na našem sajtu u rubrici Ispričaj mi.